Pomorski kapetan Milovan Tujković proživio je četiri decenije plovidbe po svjetskim morima i okeanima bez brodoloma. Onda ga je „usidrila” penzija u Šibeniku, gdje je dugo živio sa porodicom. Nije ni sanjao da će pod stare dane morati da seli u Crnu Goru, domovinu svojih roditelja, a još manje da će u osmoj deceniji života uzaludno obijati pragove državnih institucija da bi u svoje vlasništvo vratio zemlju koju je naslijedio od oca i majke.
„Kada je izbio rat, nisam htio ni da ubijam niti da čekam da mene neko ubije, sa porodicom sam došao u Tivat 1992. Dvije kuće u Šibeniku prodao sam u bescjenje i ovdje kupio stan misleći da ću ostatak života provesti u miru. Kada sam saznao da zemlja u Grblju kod Kotora, koju smo braća i ja naslijedili od roditelja, više nije naše vlasništvo i počeo da tražim da nam se vrati, život mi se pretvorio u uzaludno obraćanje nadležnim državnim institucijama, izlaganje velikim troškovima, a čak sam i fizički napadnut”, počinje svoju ispovijest Tujković.
Poslije majčine smrti, rješenjem o ostavinskom postupku, koje je 1987. godine izdao Osnovni sud u Kotoru, Milovan je sa dvojicom braće postao nasljednik gotovo milion kvadratnih metara zemljišta u Grblju, katastarska opština Sutvara.
Dolaskom u Tivat krenuo je da kod nadležnih organa ostvari to svoje pravo. Tada je ušao u sudsko-birokratski lavirint. Tjerajući pravdu potrošio je, kaže, najmanje dvadeset hiljada eura i postigao – ništa.
Prošlog ponedjeljka Milovan je trebalo da ide u Bar da u kancelariji Komisije za povraćaj i obeštećenje, koja pripada Ministarstvu finansija, prisustvuje raspravi „za povraćaj/obeštećenje oduzetih imovinskih prava”.
„Rasprava je bila zakazana u 13,30, ali ja nijesam imao snage da po ovoj paklenoj vrućini idem autobusom u Bar i zamolio sam predsjednika Komisije Zorana Radojičića da raspravu odgodi za jesen”, kaže Milovan.
Ranije se toj komisiji žalio da njen vještak Vuko Stojković „nije bio voljan” da identifikuje zemlju Tujkovića, pa je tražio da odredi drugog vještaka. To je samo jedna od epizoda iz višegodišnje storije o tome kako je Milovan tražio svoju izgubljenu imovinu.
Tujković kaže da je davno odgovarajućoj komisiji u Kotoru i sudovima predao sva dokumenta koja su mu tražili i detaljno objasnio svoj problem. Međutim, sudovi, komisije i tužilaštva stalno mu iznova traže tu istu dokumentaciju.
„Imam najmanje desetak kilograma rješenja, nacrta, prepiske i ostalih dokumenata kojima pokušavam da se izborim za svoju zemlju”, kaže Milovan i pokazuje nam brojne raznobojne fascikle u kojima se nalaze pedantno hronološki posloženi silni papiri, od kojih su neki stari više od dvije decenije.
Tujkovići su u tri navrata ostajali bez dijelova svog imanja. Prvi put država je 1947. konfiskovala dio zemlje. Drugi put država im 1983. godine uzima kompleks od oko sto hiljada metara kvadratnih za industrijsku zonu u Radanovićima ne tražeći za to saglasnost ni od jednog nasljednika. Treći put preostali dio zemlje su, sudskim i ostalim gimnastikama, prisvojili mještani, opština i ko zna ko još. Milovan nije uspio da pouzdano sazna ni ko su sve vlasnici njegovog nasljeđa u Sutvari.
U rješenju iz 1987. godine, koje je potpisala sutkinja Opštinskog suda u Kotoru Jadranka Kocelj, crno na bijelo piše da se „dozvoljava uknjižba prava vlasnosti sa imena ostaviteljice na ime i korist” Milovanu i dvojici njegove braće. Slijedi spisak više od pedeset nekretnina, odnosno parcela u katastarskoj opštini Sutvara.
Milovan je bio angažovao advokata Vladana Lazarevića iz Perasta da ga zastupa „u građanskom, parničnom, vanparničnom, izvršnom, knjižnom, krivičnom postupku pred svim sudovima”. Međutim, kako tvrdi, ni Vladan, ni njegov sin Vojin, bivši advokat i nekadašnji savjetnik Filipa Vujanovića, danas biznismen, nisu ništa uradili da on dođe do svoje nezakonito oduzete zemlje ogromne vrijednosti.
Nema, kaže, značajnije državne adrese kojoj se nije obratio i tražio samo jedno – da mu se vrati ono što mu pripada po zakonu.
Predsjedniku Osnovnog suda u Kotoru Branku Vučkoviću obraćao se jedanaest puta. Vučković ga je savjetovao da tuži sve sadašnje vlasnike njegove zemlje u Sutvari. „Ima ih najmanje pedeset! Zamislite koliko bi mi trebalo godina života i novca za tolike sudske procese”, objašnjava Tujković.
Prijem kod Marije Ćatović, gradonačelnice Kotora, tražio je četiri puta. Nikad ga nije primila. Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici slao je svu dokumentaciju o svom slučaju. Nije pomoglo. Osnovni državni tužilac iz Kotora Boris Savić primio ga je i obećao da će ga dopisom za nekoliko nedjelja obavijestiti šta se može uraditi u vezi vraćanja njegove zemlje. Vrijeme je prolazilo, ali obećani dopis nije stizao. Onda je Tujković drugim poslom otišao u zgradu Skupštine opštine Kotor i slučajno sreo Savića ispred kancelarije. Kada ga je upitao šta je sa njegovim zahtjevom, Savić se na njega izgalamio i pozvao policiju koja je Tujkovića oborila na pod i izbacila iz zgrade. Morao je da ide u hitnu pomoć, žalio se policiji i Vesni Medenici, ali uzalud. Beskorisno mu je bilo i obraćanje Nikoli Samardžiću, dok je bio predsjednik kotorske opštine.
Tujković se prije tri godine žalio i Ministarstvu finansija Crne Gore na Upravu za nekretnine – Područna jedinica Kotor zbog toga što je prekinula postupak „u predmetu promjene upisa na nepokretnosti u katastarskom operatu KO Sutvara po zahtjevu Tujković Milovana do okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotoru”.
Usvajajući Tujkovićevu žalbu, Ministarstvo navodi da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, uz konstataciju da iz obrazloženja Uprave za nekretnine „nije moguće utvrditi da li se i u vezi čega vodi postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, pod kojim brojem je ta parnica, te u krajnjoj liniji zbog čega taj postupak i u kom smislu predstavlja prethodno pitanje za upis prava na nepokretnostima”.
Ministarstvo drugim riječima kaže da je zaključak katastra nejasan da nejasniji ne može biti. No, Milovan je odavno navikao na takve nemušto sročene birokratske dopise.
Iz brda dopisa mogao je da pročita sve i svašta. Recimo, u dopisu od prije tri godine, koji potpisuje v.d. načelnika Uprave za nekretnine Podgorica dipl. pravnik Veselin Miletić,Tujković se obavještava da se „spisi predmeta Komisije za javno izlaganje podataka za KO Sutvara”, broj taj i taj „nalaze u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kotor”! Sitnica: v.d. načelnika je preselio MUP iz Podgorice u Kotor ili se, što je logičnije, radi o nekoj drugoj državnoj instituciji. Tujković nije mogao da odgonetne kojoj.
Te 2010. godine Tujković je dobio dopis iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi, koji je potpisala Snježana Zejnilagić, da ima pravo da kao oštećeni „preuzme krivično gonjenje” protiv Stevke Lazić, Veska Jovićevića i Ljiljane Rašović zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, protiv Branka Vučkovića zbog krivičnog djela nesavjestan rad i Vladana Lazarevića zbog krivičnog djela zloupotreba ovlašćenja.
„Hvala na savjetu, ali podnijeću prijave protiv pomenute gospode i tužiti one brojne vlasnike moje zemlje kao što mi je, kako rekoh, predlagao Vučković ako mi Milo Đukanović otvori akreditiv, pa da za njegove pare dalje tjeram pravdu angažujući advokate i vještake”, kaže umorni Tujković.
Stari pomorski kapetan decenijama se bez problema snalazio ploveći oko zemljine kugle. Ne zna koji bi mu to kompas pomogao da se snađe u ovdašnjem bezakonju.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS3 sedmice