Povežite se sa nama

OKO NAS

FINANSIJSKO ISCRPLJIVANJE OPŠTINE ULCINJ: Ko se igra skrivalice

Objavljeno prije

na

Već na početku ove godine opština Ulcinj je u finansijskoj blokadi. Na naplatu je došla rata iz sudske presude po kojoj je ona dužna da jednoj osobi isplati ukupno 240 hiljada eura. I to za zemljište koja je opština ekspropriisala početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća za gradnju hotela Galeb, a koji je pripadao Hotelsko-turističkom preduzeću Ulcinjska rivijera. Taj hotel je prodat 2005. godine za 5,3 miliona eura, opština od toga nije dobila ni cent, ali tri decenije kasnije mora da plati četvrt miliona eura za zemljište koje sada pripada privatnoj kompaniji.

Očekuje se da će i narednih sedmica opštinski račun biti u blokadi, te da će ove godine za razne sudske sporove ona morati da plati još oko pola miliona eura, što je izuzetno mnogo ako se zna da budžet Ulcinja u 2015. iznosi nešto preko sedam miliona eura.

No, to je znatno manje nego prošle godine, kada je, po presudama crnogorskih sudova, opština Ulcinj iz svoje kase trebala da isplati za izgubljene sudske sporove ukupno 1,2 miliona eura. Usporedbe radi, ta sredstva su dovoljna da se plati šest zarada zapošljenih u lokalnoj upravi.

Ali, kao Damoklov mač ovoj opštini već decenijama visi tzv. ,,slučaj K 1″. koji se vodi oko rušenja apartmanskog naselja sindikata Kosova na ulcinjskoj Velikoj plaži. U tom slučaju tužena je opština Ulcinj, a tužilac je Atlas grupa biznismena Duška Kneževića, koja je 13 godina ranije otkupila Društveno preduzeće Rekreaturs iz Prištine. Naime, u spornoj proceduri nekoliko radnika te firme koji su izbjegli u Crnu Goru 1999. godine donijeli su odluku o promjeni sjedišta preduzeća.

Prema posljednjem nalazu vještaka finansijske struke Predraga Hajdukovića, ulcinjska opština treba da Atlas grupi isplati čak 10,5 miliona eura za pričinjenu štetu, što bi praktično značilo njezin bankrot.

Prilikom boravka u Ulcinju predstavnika Atlas grupe poručivano je lokalnim funkcionerima da će Kneževićeva firma dobiti spor na sudu. No, kako vrijeme prolazi, sve je manje naznaka da će se to i ostvariti. Ne samo zato što je Knežević pao u nemilost crnogorskog dvora i što mu brod napuštaju najbliži saradnici, već i što se dnevno otkrivaju nedostaci u postupanju sudskih organa u ovom procesu.

,,Najvažnije je da Privredni sud u Podgorici nije nadležan za ovaj spor koji je nastao iz njihovih upravno-pravnih odnosa, kroz upravni postupak. Na administrativnu odgovornost opštine primjenjuju se pravila upravnog prava”, kaže se, pored ostalog, u podnesku opštine Ulcinj, koju je ovih dana toj instanci predao podgorički advokat, zastupnik odbrane Filip Jovović.

Rješenje o poništenju odobrenja za gradnju naselja na sto metara od mora donio je tadašnji Republički komitet za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove u Titogradu, a u aprilu 1984. godine to je potvrđeno presudom Vrhovnog suda Crne Gore, što znači, kako tvrdi Jovović, da se radi o pravosnažno presuđenoj stvari po pitanju zakonitosti upravnog akta.

Navodeći da je neshvatljivo da već tri decenije Privredni sud vodi ovaj proces, te da čak dva puta donosi presude, advokati opštine smatraju skandaloznim da to nije primijećeno ni od strane Apelacionog suda.

,,Čudan je stav tužioca da sama činjenica da je rješenje organa Opštine Ulcinj poništeno u drugostepenom postupku, vodi odgovornosti tužene za traženu naknadu štete. Znači li to da će u slučaju gubljenja i ovog predmetnog spora, po istoj logici, tužilac tužiti Državu Crnu Goru za naknadu štete usljed nezakonitog rada organa Privrednog suda u Podgorici u visini štete koju je imao na ime troškova spora, a samo iz razloga što su ukidane dosadašnje odluke Privrednog suda kojima je presuđivano u njegovu korist? Naravno da bi takav tužbeni zahtjev bio neosnovan, pa stoga čudi kako je i postupajuća sudija Milica Popović do sada usvajala tužbene zahtjeve tužioca, što bi značilo da bi u analognoj situaciji, po tom shvatanju, i njen rad kroz donošenje presuda (samo zato što su bile ukinute) bio osnov za odgovornost Države Crne Gore zbog njenog nezakonitog ili nepravilnog postupanja, što nije moguće jer se takav rad sankcioniše u okviru drugostepene procedure, a ne kroz građansko-pravnu sankciju naknade štete”, dodaje se u podnesku koji je upućen Privrednom sudu.

Zato će, kako oni vjeruju, sud morati da pažljivo razmotri ove primjedbe i vjerovatno odloži novo ročište koje je zakazano za početak naredne sedmice. Gradonačelnik Ulcinj Fatmir Đeka pozvao je državnog tužioca da budno prati ovaj slučaj, sa kojim su u međuvremenu upoznate sve državne institucije, uključujući i Ustavni sud, kao i međunarodne institucije i strane ambasade.

Konstatujući da će opština Ulcinj dobiti ovaj nametnuti spor, njezin punomoćnik, advokat Stanko Marić zaključuje: ,,Naše primjedbe moraju biti uvažene ako ne na Privrednom, a ono bar na Apelacionom i Vrhovnom sudu”.

OPOZICIJA: ZAŠTO GUBIMO IMOVINU I SPOROVE?

Na prvom narednom redovnom zasjedanju lokalnog parlamenta u Ulcinju opozicija je najavila da će zatražiti pokretanje parlamentarne istrage oko slučajeva gubljenja opštinske imovine na sudovima. ,,Veoma je indikativno da se u posljednje vrijeme gube sporovi koji traju decenijama, a da sve prolazi gotovo neprimjetno, bez ikakve rasprave i odgovornosti”, kažu odbornici opozicije navodeći kao primjere slučajeve Partizanski put, Kino baštu na Pristanu i Stojanović. Prema njihovim riječima, treba razmotriti i pitanje zašto se ne sprovode zaključci Skupštine opštine iz februara 2013. godine koji se odnose na sudske sporove. I potpredsjednik opštine Ulcinj Safet Beci je nedavno oštro kritikovao ovu pojavu. ,,Ovdje je postalo potpuno normalno da niko za bilo što ne preuzima odgovornost niti da se štetne odluke pojedinaca na bilo koji način sankcionišu. Javašluk koji je do sada bio prisutan u odbrani javnog interesa mora prestati! U suprotnom, Opština Ulcinj rizikuje da ostane bez svega vrijednog što posjeduje, a mnogo toga je već nepovratno izgubljeno”, rekao je on ističući da ne može ,,nijemo, zatvorenih očiju i pognute glave da posmatra kako se stvari odvijaju”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NIŽE CIJENE VODE: Dugoročni rizik za vodovodna preduzeća  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kvalitet vodosnabdijevanja u Crnoj Gori suočava se s ozbiljnim izazovima usled finansijske nestabilnosti opštinskih vodovodnih preduzeća i neadekvatnog modela formiranja cijena. Odluke o umanjenim cijenama donose se uprkos  dugoročnim posljedicama po održivost sistema

 


Vlasti u više opština pohvalile su se nižom cijenom vode, predstavljajući taj potez kao uspjeh u korist građana. Ono što nijesu rekli je da će te odluke donijeti ozbiljne izazove za lokalna preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem.
Smanjenje cijena dugoročno može značajno ugroziti održivost vodovodnih sistema, koji se već suočavaju sa rastom troškova održavanja, zastarjelom infrastrukturom i nedostatkom investicija. Bez realnog uvažavanja stvarnih troškova poslovanja, ovakve odluke prijete da dodatno oslabe finansijsku stabilnost preduzeća i dovedu u pitanje kvlitet i pouzdanost vodosnabdijevanja građana.
Cijene komunalnih usluga za javno vodosnabdijevanje i odvođenje komunalnih otpadnih voda formiraju se na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima. Za regulaciju je nadležna Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti. Prema zakonu vodovodno preduzeće unosi podatke poslovanja u tarifni model koji propisuje zakon i metodologija, i u konačnom dobijamo cijenu usluge. Tako formirana, cijena prolazi kontrolu Regulatorne agencije koja donosi odluku o davanju saglasnosti na cjenovnik usluga. Nakon dobijanja saglasnosti, vodovod je dužan u skladu sa zakonom da podnese zahtjev Skupštini opštine za davanje konačne saglasnosti na cjenovnik.

U Zajednici opština Crne Gore objašnjavaju za Monitor da je „održivo funkcionisanje opštinskih vodovodnih preduzeća u Crnoj Gori dovedeno  u pitanje zbog neadekvatnog modela utvrđivanja cijena vode, koji ne prati realne troškove poslovanja niti ekonomske promjene na tržištu“.

„Zajednica opština Crne Gore (ZOCG) upozorava da ovakav pristup ugrožava finansijsku stabilnost sektora, onemogućava modernizaciju sistema i direktno utiče na kvalitet vodosnabdijevanja. Da bi se obezbijedila dugoročna održivost i sigurnost u snabdijevanju građana, neophodno je hitno korigovati postojeću metodologiju i omogućiti model koji će odražavati realne troškove i razvojne potrebe vodovoda“, kažu.

Podsjećaju da je njihova ekspertska radna grupa dostavila još u martu 2024. godine detaljan predlog za neophodnu izmjenu odgovarajućih članova Zakona o komunalnim djelatnostima. Neophodno je, smatraju, pored ostalog, da se u elemente za formiranje cijena uvrste i troškovi za proširenje materijalne osnove rada za potrebe unapređenja poslovanja, usavršavanja kadra i uvođenja novih tehnologija, kao i troškovi za rezervni fond za smanjenje rizika u poslovanju. Osim toga, trebalo bi normirati i mogućnost mijenjanja cijene kada dođe do odstupanja od planiranih godišnjih troškova preduzeća većeg od 10 odsto.

Od 24 vodovodna preduzeća u vlasništvu crnogorskih opština, u 2023. godini 11 je poslovalo sa gubitkom u ukupnom iznosu od preko šest miliona eura, a sudeći prema prvim izvještajima za 2024. godinu taj trend se nastavlja. Troškovi održavanja i modernizacije vodovodnih sistema znatno su porasli kao posljedica kako lokalnih, tako i globalnih ekonomskih kretanja i inflacije, a prihodi koji se ostvaruju od trenutne cijene vode, pa i one koja će se na osnovu važeće metodologije primjenjivati u 2026. godini, nisu dovoljni da pokriju sve troškove preduzeća, što „dovodi do akumulacije dugova i nemogućnosti ulaganja u neophodne infrastrukturne projekte“.

„Ukoliko želimo da imamo sigurno i kvalitetno vodosnabdijevanje, izmjena normative koja će omogućiti rast cijena vode je neminovna. Naravno, sve to uz adekvatnu intervenciju koja bi omogućila subvencije u cilju sprječavanja negativnih efekata na socijalno ranjive kategorije stanovništva“, ocjenjuju iz Zajednice opština.

Poručuju da je posljednji trenutak da se preduzmu odlučniji koraci u rješavanju tog problema kako bi se otklonila opasnost od ugrožavanja sistema vodosnabdijevanja u državi, ali i da bi se stvorili uslovi za unaprjeđenje sistema odvođenja otpadnih voda. Podsjećaju i da, prema posljednjim podacima, pokrivenost uslugom javnog vodosnabdijevanja iznosi 87,42 odsto, dok je pokrivenost kanalizacionom mrežom na veoma niskom nivou i iznosi svega 49,70 odsto. Uz to, pokrivenost stanovništva uslugom prečišćavanja komunalnih otpadnih voda je na alarmantnih 36,26 odsto.
U nekim vodovodnim preduzećima na sjeveru, za sada, vrlo oprezno govore o eventualnim izazovima u poslovanju, zbog činjenice da će cijena vode naredne godine biti značajno niža. Međutim, u kolašinskom Vodovodu ne kriju da je već izvjesno da će imati problema. Ukupan prihod će naredne godine, kaže Miloš Peković, izvršni direktor tog preduzeća, biti manji za 150.000 eura.

„Shodno metodologiji koju propisuje Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti, cijena vode od naredne godine, kako za fizička tako i za pravna lica, iznosiće 0,41 cent po utrošenom kubiku vode. Samo smanjenje cijene usluga koje pruža ovo društvo sa 0,83 na 0,41 znači da će se u narednoj godini prihodi duplo smanjiti, a kako su prihodi od pružanja usluga glavni prihodi, to jasno govori o finansijskoj situaciji koja očekuje preduzeće u narednoj godini. Važno je napomenuti da su troškovi ostali nepromijenjeni ili čak uvećani. Iako će menadžment preduzeća krajem godine napraviti detaljan finansijski plan za 2026. godinu, ukupni prihodi u 2026. godini biće manji za najmanje 150.000 eura“, tvrdi Peković.

Iz bjelopoljskog Vodovoda Bistrica kažu da način na koji sada formiraju cijene „prihvata samo opravdane troškove poslovanja, pa na konačnu cijenu ne možemo da utičemo direktno, osim indirektno kroz smanjenje troškova poslovanja i povećanje prihoda od naplate osnovnih i ostalih usluga“.
„Finansijska stabilnost svakako zavisi od visine cijene usluga, kao i od troškova koji će biti u tom regulatornom periodu. Sigurno će biti izazovna godina u finansijskom smislu i teška, ali će menadžment sprovesti sve moguće mjere štednje kako bi pravovremeno uticao na pozitivne finansijske rezultate. Rekonstrukcija poslovanja trenutno nije planirana, a da li će biti potrebe za tim, menadžment će procijeniti u narednom periodu koji je pred nama“, kažu u bjelopoljskom Vodovodu.
Kako je za Monitor kazao Bojan Mišnić, direktor preduzeća Komunalne usluge – Gradac Mojkovac, u toj opštini cijene vode snižene su za 10 odsto. Direktor se nada da to neće ugroziti bilans preduzeća.
„Pad cijena od 10 odsto je prihvatljiv za poslovanje preduzeća. Nadamo se da ćemo uspješno amortizovati te gubitke i da se neće odraziti na poslovanje. Mi smo u prošloj godini postupali po popustu od 25 odsto za redovne platiše i ostali smo u pozitivnim bilansima, tako da pad cijena ćemo uspješno amortizovati uz korekciju popusta za redovne platiše“, rekao je on.
Mojkovačko preduzeće je među rjetkim koje nudi popuste za određenu kategoriju potrošča. Zajednica opština Crne Gore  pripremila je model odluke kojim lokalne samouprave mogu subvencionisati ranjive kategorije korisnika komunalnih usluga. Cilj je bio da prošlogodišnje povećanje cijena  ublaži posljedice podizanja cijena vode i pruži dodatnu socijalnu zaštitu građanima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo