Ova bi godina mogla biti ključna za ukupna zbivanja na Crnogorskom primorju. Obalno područje je nezamjenljiv prostorni, ekonomski, ekološki i društveni resurs ove države. Pitanje je samo da li će se prestati sa nerazumnim trošenjem tog potencijala ili će definitivno biti urnisane šanse generacija koje će doći. Decenijska paradigma i praksa ,,kupi, izgradi, rasprodaj i pobjegni što dalje”, vodi u sunovrat.
Posljedice su vidljive golim okom, a potvrđuju ih i zvanični podaci. Tokom jula i avgusta imamo gostiju za 40 odsto više nego što su kapaciteti plaža. O haosu u saobraćaju, problemima sa strujom, parkingom, vodom, nervima posebno, ne treba trošiti riječi.
Od tog dvomjesečnog haosa ima malo koristi. Prošle godine ostvareno je, na primjer, 1,5 miliona noćenja manje nego 1987. godine, a ležaja je tada bilo bar dva puta manje!? Priče o elitnom turizmu su se pokazale kao jeftina politička čokolada: 90 odsto gostiju dolazi na Crnogorsko primorje zbog mora, sunca i plaža, što znači da je kupališni turizam naša sudbina.
I to je dovedeno u pitanje na srednji rok, jer je većina plaža izložena drastičnoj eroziji. Vidi se to najbolje po plaži Mogren u Budvi, Sutomorskoj plaži ili pjeskovitoj plaži na Adi Bojani, koja je za tri decenije izgubila od 60 do 80 metara širine!
Priznati stručnjak u ovoj oblasti, profesor Sava Petković sa Univerziteta u Beogradu, kaže da se od Austrougarske ništa ozbiljno i planski ne radi na zaštiti divnih plaža. To se priznaje i u Nacrtu Nacionalne strategije integralnog upravljanja obalnim područjem. Tamo se ističe da ,,ocjene o intenzitetu dejstva erozije na plaže nije moguće dati zbog nedostatka sistematskog praćenja obalnih procesa”!?
Petković tvrdi da su problemi drastičnog sužavanja, pa i nestajanja crnogorskih plaža ,,uglavnom izazvani ljudskim postupcima”. Autori ovog, inače, kvalitetnog dokumenta, izbjegli su da adresiraju odgovornost na vlasti za ove alarmantne procese od kojih će direktno zavisiti budućnost ljudi na tom području. ,,Država treba da pristupi sistematski zaštiti plaža, jer je valjda nesporno da je turizam njen veliki potencijal i valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža”, dodaje profesor Petković.
Šteta se za sada pokušava sanirati – betonom! Na cijelom primorju niču betonski platoi. ,,Siguran sam da će rijetko koji Evropljanin pristati da se peče na betonu kao na ringli od šporeta i da za to još plaća”, kaže stari turistički radnik Džo Abazović.
Kada se doda stepen zagađenja i planovi da građevinsko područje na obali od Ulcinja do Herceg-Novog bude 19 hiljada hektara, gdje bi mogli živjeti i boraviti milion mještana i turista, onda je opravdana bojazan, na koju ukazuju autori Strategije, da će to dovesti do ,,pada atraktivnosti turističkog prostora, pada rejtinga destinacije i, na kraju, do pada prihoda od turizma”.
U Ministarstvu održivog razvoja i turizma smatraju da su našli rješenje. Kako napominju, regionalni nivo planiranja se pokazao kao nedostajući, pa su napravili Nacrt Prostornog plana posebne namjene obalnog područja (PPPNOP). Ovaj drugi po važnosti planski dokument države obuhvata čitave teritorije svih primorskih opština, pa tim lokalnim samoupravama praktično više nijesu potrebni prostorno-urbanistički planovi.
,,Neophodno je preispitati njihove koncepte razvoja i planirane kapacitete za koje se primjenom indikatora i kriterijuma održivosti može utvrditi da nemaju adekvatan stepen održivosti i ne garantuju željene i strateški planirane razvojne perspektive i očuvanje identiteta Crnogorskog primorja”, uvjeren je ministar Branimir Gvozdenović napominjući da ovaj plan proističe iz Barselonske konvencije o zaštiti obalnih područja.
U stvarnosti, ali i u planovima, malo se ko uzbuđuje za primjenu odredaba međunarodnih konvencija. Važno je da se grade stanovi za prodaju, apartmani, vile… U pojasu širine od jednog kilometra od obalne linije za izgradnju je, kako se ističe u Strategiji, planirano nevjerovatnih 46 odsto prostora!? Do sada je izgrađeno manje od trećine, pa, da bi se ,,peglali” koeficijenti prekomjerne izgrađenosti u nekim opštinama, planira se već u ovoj godini usvojiti PPPNOP.
,,Da su se naši preci ponašali kao mi, Bokokotorski zaliv bi odavno bio običan kanalizacioni odvod”, kaže Nevenka Bajković iz Instituta za biologiju mora iz Kotora.
Konstatujući da je odgovornost za ovakvo stanje opšta, arhitekta Miodrag Burzan zaključuje: ,,Ne samo što nemilice iscrpljujemo prostor kao najveći resurs, već ugrožavamo i vrijednosti stvarane generacijama”.
Zato je konačno vrijeme da se vratimo sa puta sa kojeg smo sami i na vlastitu štetu skrenuli. U ratu protiv prirode bićemo deklasirani, a pri tom ćemo opasno ugroziti budućnost još nerođene djece.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice