Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKI CENTAR ZA KULTURU: Minus pokriven entuzijazmom

Objavljeno prije

na

Minimalna ulaganja u kolašinsku kulturu su stara praksa zbog koje odavno niko burno ne reaguje. Rijetke su godine kada je veći dio onoga što je budžetom Opštine planirano za tu oblast, zaista i dospjelo na račun Centra za kulturu. Novac za kulturna dešavanja postojao je samo u finansijskim planovima izvršne vlasti. Ta ustanova godinama tokom zime radi bez grijanja, a samo neke prostorije zagrijavaju se kaloriferima. Publika na događajima koji organizuju najtalentovaniji Kolašinci, takođe, sjedi u hladnoj sali. Toplo je bilo jedino tokom održavanja sjednica Skupštine opštine. Da bi se obezbijedilo grijanje za nekoliko sati rada predstavnika zakonodavne vlasti, uvijek je bilo novca u opštinskoj kasi. Zarade u toj ustanovi isplaćivane su s većim zaostatkom nego u opštini, pa su otuda ukupna dugovanja Centra nešto iznad 700 000 eura.

U takvim uslovima više od 100 Kolašinki i Kolašinaca, uključenih u KUD, amatersko pozorište ili Tango zajednicu, osvajali su brojne nagrade i realizovali, u regionu zapažene projekte, koji su ponajviše koristili imidžu grada i obogaćivali vanpasionsku turističku ponudu. Kad nema para, entuzijazma ne fali, objašnjavaju svoje uspjehe u Tango zajednici.

,,Tango u Kolašinu i dalje preživljava najviše zahvaljujući frenetičnom entuzijazmu pojedinaca. Prvi put smo ove godine dobili ozbiljniju podršku i to od Društva prijatelja Kolašina. Ta podrška bila je dovoljna da iz Tango kampa izađemo bez gubitaka”, kaže Duško Raketić, jedan od osnivača Tango zajednice. ,,Ideja i mogućnosti ima mnogo ali, nažalost, dosta toga zavisi od novca kojeg nema. Ne govorim o nekim astronomskim ciframa, već o tome da nam, na primjer, treba besplatan smještaj i hrana za instruktore. Ovogodišnji Tango kamp pokazao svoje potencijale svima, pa se nadamo značajnijoj podršci naredne godine” objašnjava Raketić.

Časovi tanga za sugrađane i dalje se ne naplaćuju. Nevolja je što često mijenjanje neuslovnog prostora sprečava fiksne termine. Od oktobra do januara tangerosi su vježbali u holu Opštine bez grijanja, na temperaturama ispod nule.

,,Prije manje od mjesec dana opet smo u Centru za kulturu. Konačno. Uslovi nijesu savršeni, ali, svakako, mnogo bolji nego u hodniku Opštine. Imamo makar taj jedan kalorifer, pa nekako opstajemo. Nadam se da će se trenutna naklonjenost Centra za kulturu Tango zajednici nastaviti. U pregovorima smo za otvaranje besplatne tango škole za osnovce” najavljuje Raketić. „Nadamo se da ćemo uspjeti da dobijemo školski hol na korišćenje, što bi bio stabilan osnov za dalje širenje. Na taj način bismo dobili i fiksne termine i mnogo bolje uslove za rad” očekuje on.

I u Kolašinskom amaterskom pozorištu (KLAP) navikli su da s nimalo ili malo novaca prave predstave, nagrađivane na prestižnim regionalnim festivalima. Tako je više puta nagrađivana scenografija jedne od najboljih predstava KLAP-a Orkestar Titanik, koštala tek nešto više od 20 eura. Tolika je bila cijena šarafa, kojima su povezivani djelovi scene koja je, prema mišljenju žirija, bila najbolja na Festivalu dramskih amatera Crne Gore i na regionalnom festivalu u Trebinju prije tri godine.

Slično rade i u KUD Mijat Mašković, osnovanom prije više od 70 godina. Čini se da nikad s manje para članovi tog društva nijesu postigli više uspjeha. Cilj im je, kako kažu, da sačuvaju tradicionalni i autentičan način igranja i pjevanja iz kolašinskog kraja. U tome su i uspjeli.

Planovi društva za 2015. su skromni: da se konačno kupi svitna crnogorska nošnja i obezbijedi stabilan izvor finansiranja. Na proljeće će dječji ansambl imati inostranu turneju, a izvođački ansambl odraslih zapažena gostovanja na nekoliko inostranih festivala na kojima će ponovo izvoditi crnogorske autentične igre.

Novac koji bi olakšao rad najtalentovanijih Kolašinca mnogo je manji od iznosa koji su bivši funkcioneri znali za jedan dan spiskati po kafanama i službenim putovanjima. No, čini se da u lokalnom parlamentu kulturu niko nije dovoljno ubjedljivo zastupao. Nekoliko mlađih odbornika novog saziva Skupštine opštine, bar kako kažu, jasno vide problem kolašinske kulture i obećavaju da će se srčanije boriti za njegovo rješavanje.

Uz sve nevolje, direktor Centra za kulturu Branislav Jeknić ipak tvrdi da se situacija polako mijenja. Ove godine je, kako kaže, prvi put obezbijeđno dovoljno goriva za grijanje bar za termine kada su na repertoaru koncerti, filmske projekcije ili predstave. Publici neće biti hladno, međutim, grijanje neće raditi kada budu vježbali članovi KUD-a, Tango zajednice i KLAP-a.

Blizu 10.000 eura za grijanje, međutim, ni ovog puta nije obezbijeđeno iz opštinske kase. Taj iznos na žiro račun Centra, kao i novac za po jednu zaradu zaposlenima, obezbijeđen je iz državnog trezora.

,,Kako god da vam se čini, nikad nije bilo bolje. Ovo je prva zima, od nekoliko minulih, da imamo grijanje i to ne samo za vrijeme održavanje sjednica lokalnog parlamenta. Zahvalni smo na toj podršci i vjerujemo da će odnos lokalne uprave prema ovoj ustanovi biti znatno drugačiji. Malo kome nije poznato s koliko malo novca smo proteklih godina realizovati vrlo važne i brojne aktivnosti”, kaže Jeknić.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo