Povežite se sa nama

OKO NAS

VLADIN PREDLOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU: Daleko je Strazbur

Objavljeno prije

na

Zakonodavni odbor Skupštine se početkom ove nedjelje pozitivno izjasnio o Vladinom Prijedlogu zakona o Ustavnom sudu, što znači da je dobio zeleno svjetlo da se o njemu glasa u parlamentu. Previđeno je da to bude na sjednici zakazanoj za 26. januar.

Ako se taj zakon usvoji, upozoravaju u Akciji za ljudska prava (HRA), građanima Crne Gore bi bilo otežano da stignu do Strazbura i tamošnjeg Evropskog suda za ljudska prava.

HRA je krajem prošle nedjelje zato uputila amandman poslanicima u kom se protivi prijedlogu Vlade da skrati rok za podnošenje ustavne žalbe sa 60 na 30 dana, kao i da se iz zakona potpuno izbaci rok za odlučivanje Ustavnog suda, koji je bio propisan na 18 mjeseci.

U HRA smatraju da bi usvajanje predloga da se rok za ustavnu žalbu skrati na 30 dana dovelo do većeg broja slučajeva u kojima bi građanima Crne Gore bilo onemogućeno da ostvare svoja prava pred Evropskim sudom za ljudska prava. Jer, podsjećaju, u slučaju da se zakasni sa podnošenjem ustavne žalbe, gubi se pravo na zaštitu pred međunarodnim sudovima koji zahtijevaju da se prethodno iscrpe svi pravni ljekovi u zemlji, kako bi se oni bavili tim slučajem. Isto bi se desilo i u slučaju potpunog ukidanja roka u kom bi Ustavni sud trebalo da rješava žalbe, pošto je to jedan od zadnjih domaćih pravnih ljekova koji se mogu preduzeti prije predstavke međunarodnom sudu.

,,Imali smo prilike da vidimo slučajeve u kojima su ljudi ostali bez zaštite samo zato što nisu bili svjesni roka od 60 dana za podnošenje ustavne žalbe, bilo zato što ih advokat nije obavijestio o toj mogućnosti, ili zato što i nisu imali advokata da ih posavjetuje. Predlagali smo ranije da se i taj rok produži, ali se sada umjesto toga, predlaže da se i on prepolovi, valjda samo zato da bi se olakšalo Ustavnom sudu, da bi mu se smanjio obim posla”, kaže za Monitor Mirjana Radović iz HRA.

Ona podsjeća da je rok od 18 mjeseci u kom Ustavni sud mora da odluči o predmetu 2013. uveden u zakon. ,,Mi smo tada predlagali da taj rok za odlučivanje bude godinu dana, smatrajući da je to sasvim optimalno vrijeme, ali sada se odustaje i od tog s mukom usvojenog roka od godinu i po dana. Izostavljanje roka nije dobro rješenje imajući u vidu koliko je do sada bio neažuran Ustavni sud”, kaže Radović.

Iz HRA podsjećaju da je Ustavnom sudu trebalo tri ili čak pet godina da odluči o pojedinim ustavnim žalbama.

Evo nekoliko primjera: O ustavnoj žalbi (zbog povrede prava na pravično suđenje) Damira Mandića, sud je odlučio tek poslije više od tri i po godine (žalba je podnijeta u novembru 2010, a odlučeno je u julu 2014). HRA više od tri godine čeka na odluku po inicijativi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Glavnog grada prema kojoj pravo na obroke u narodnoj kuhinji za socijalno ugrožene imaju samo crnogorski državljani. Prošle godine je Ustavni sud poslije više od tri godine odlučio da nijesu ustavne odredbe Zakona o javnom okupljanju, postupajući po inicijativi Građanske alijanse.

Ustavnom sudu trebalo je čak više od šest godina da odluči da član ZKP-a kojim se policiji omogućavao nesmetani pristup telefonskim listinzima i bez naredbe suda nije u skladu s Ustavom, na inicijativu MANS-a, koja je podnijeta u julu 2008, a Ustavni sud je odlučio u novembru 2014.

U HRA kao posebno skandalozno ocjenjuju to što Ustavni sud do danas nije odlučio o predlogu za ocjenu ustavnosti izbora sopstvenih sudija, koju je Ombudsman podnio još 15. novembra 2013. On je tvrdio da su na osnovu odredaba Ustavnog zakona za spro-vođenje amandmana na Ustav CG i Zakona o Ustavnom sudu sudijama tog suda protivustavno prekinuti mandati, jer je razlog za prestanak njihove funkcije mimo uslova određenih Ustavom propisan aktom niže pravne snage. Po logici stvari, to je svakako bio prvi i osnovni predlog za ocjenu ustavnosti o kome je taj sud morao odlučiti – jer ako je predlog osnovan, sadašnji sastav tog suda morao bi sam sebe da ukine i svoj izbor proglasi pravno nevažećim, što naravno dovodi u pitanje i sudbinu svih njihovih odluka.

,,Ovakvo postupanje urušava autoritet Ustavnog suda i čini ga nedjelotvornim tijelom za zaštitu ljudskih prava. Pokušavajući to da promijenimo, zalažemo se za obavezno propisivanje roka u kome taj sud mora da donese odluku”, navodi Mirjana Radović.

U budućnosti trebalo bi da se ostvari cilj da dominantna zaštita građana mora biti pred nacionalnim organima, pa bi tada Ustavni sud trebalo da ima ulogu Evropskog suda za ljudska prava na nacionalnom nivou. No da smo još daleko od toga, potvrdila je i kritika upućena Ustavnom sudu od strane zastupnika Crne Gore pred sudom u Strazburu Zorana Pažina. On je krajem prošlog mjeseca pred članovima skupštinskog Odbora za ljudska prava kazao da bi Ustavni sud trebalo da daje bolja i bogatija obrazloženja prilikom ukidanja presuda Vrhovnog suda.

,,Ukinuti odluku Vrhovnog suda, na kojoj je radilo devet sudija (jedan Osnovnog, troje Vi-šeg, pet Vrhovnog) – za to treba „dobro doručkovati”, pa dobro obrazložiti. Takva odlu-ka treba da bude mini-naučno djelo”, kazao je Pažin. On je istakao da bi obrazloženja Ustavnog suda morala da budu mnogo bogatija, te da nije dovoljno prosto pozivanje na predmete Suda u Strazburu, bez dovođenja tih presuda i prakse u činjenični i pravni kontekst predmeta koji se razmatra pred Ustavnim sudom. ,,Razumijem zabrinutost su-dija Vrhovnog suda nakon postupka u tri instance. Nekada se sa nepodnošljivom lako-ćom te presude ukidaju, bez dostatnog obrazloženja”, zaključio je Pažin.

Crna Gora se nalazi među državama sa visokim indeksom predstavki Evropskom sudu (4,70), dok je u zemljama članicama Savjeta Evrope taj pokazatelj znatno niži (0,79). Statistika Evropskog suda za ljudska prava za 2014. godinu je trenutno u izradi i još uvijek je nedostupna. Pažin je kazao da je pred kraj 2013. godine bilo 1062 predstavke protiv države Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, a sada ih je oko 800.

Na ovonedjeljnoj sjednici Zakonodavnog odbora, poslanik SNP-a Neven Gošović kazao je da mora postojati rok u kom bi trebalo da bude završena procedura kako bi se osigurao djelotvoran rad Ustavnog suda, a sa njim su se saglasili i ostali predstavnici opozicionih partija u Odboru. Opozicija je izrazila zabrinutost da se ukidanjem roka za završetak postupka daje još veći prostor zloupotrebe Ustavnog suda od strane vlasti, te da se time podupire njegova neažurnost i neefikasnost.

Branka Lakočević, pomoćnica ministra pravde, je kazala da takva odredba ne postoji ni u uporednoj praksi i stoga se nije našla ni u Prijedlogu. Objasnila je da je rok izostavljen iz Prijedloga zato što je u važećem zakonu postojao samo kao ,,instrukcioni”, što, kako je kazala, znači da nije obavezivao i za njegovo kršenje nije mogla biti predviđena sankcija.

Da je tako potvrđuju i primjeri u kojima se suđenje, umjesto predviđenih 18, oteglo na preko 70 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo