Povežite se sa nama

OKO NAS

VLADIN PREDLOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU: Daleko je Strazbur

Objavljeno prije

na

Zakonodavni odbor Skupštine se početkom ove nedjelje pozitivno izjasnio o Vladinom Prijedlogu zakona o Ustavnom sudu, što znači da je dobio zeleno svjetlo da se o njemu glasa u parlamentu. Previđeno je da to bude na sjednici zakazanoj za 26. januar.

Ako se taj zakon usvoji, upozoravaju u Akciji za ljudska prava (HRA), građanima Crne Gore bi bilo otežano da stignu do Strazbura i tamošnjeg Evropskog suda za ljudska prava.

HRA je krajem prošle nedjelje zato uputila amandman poslanicima u kom se protivi prijedlogu Vlade da skrati rok za podnošenje ustavne žalbe sa 60 na 30 dana, kao i da se iz zakona potpuno izbaci rok za odlučivanje Ustavnog suda, koji je bio propisan na 18 mjeseci.

U HRA smatraju da bi usvajanje predloga da se rok za ustavnu žalbu skrati na 30 dana dovelo do većeg broja slučajeva u kojima bi građanima Crne Gore bilo onemogućeno da ostvare svoja prava pred Evropskim sudom za ljudska prava. Jer, podsjećaju, u slučaju da se zakasni sa podnošenjem ustavne žalbe, gubi se pravo na zaštitu pred međunarodnim sudovima koji zahtijevaju da se prethodno iscrpe svi pravni ljekovi u zemlji, kako bi se oni bavili tim slučajem. Isto bi se desilo i u slučaju potpunog ukidanja roka u kom bi Ustavni sud trebalo da rješava žalbe, pošto je to jedan od zadnjih domaćih pravnih ljekova koji se mogu preduzeti prije predstavke međunarodnom sudu.

,,Imali smo prilike da vidimo slučajeve u kojima su ljudi ostali bez zaštite samo zato što nisu bili svjesni roka od 60 dana za podnošenje ustavne žalbe, bilo zato što ih advokat nije obavijestio o toj mogućnosti, ili zato što i nisu imali advokata da ih posavjetuje. Predlagali smo ranije da se i taj rok produži, ali se sada umjesto toga, predlaže da se i on prepolovi, valjda samo zato da bi se olakšalo Ustavnom sudu, da bi mu se smanjio obim posla”, kaže za Monitor Mirjana Radović iz HRA.

Ona podsjeća da je rok od 18 mjeseci u kom Ustavni sud mora da odluči o predmetu 2013. uveden u zakon. ,,Mi smo tada predlagali da taj rok za odlučivanje bude godinu dana, smatrajući da je to sasvim optimalno vrijeme, ali sada se odustaje i od tog s mukom usvojenog roka od godinu i po dana. Izostavljanje roka nije dobro rješenje imajući u vidu koliko je do sada bio neažuran Ustavni sud”, kaže Radović.

Iz HRA podsjećaju da je Ustavnom sudu trebalo tri ili čak pet godina da odluči o pojedinim ustavnim žalbama.

Evo nekoliko primjera: O ustavnoj žalbi (zbog povrede prava na pravično suđenje) Damira Mandića, sud je odlučio tek poslije više od tri i po godine (žalba je podnijeta u novembru 2010, a odlučeno je u julu 2014). HRA više od tri godine čeka na odluku po inicijativi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Glavnog grada prema kojoj pravo na obroke u narodnoj kuhinji za socijalno ugrožene imaju samo crnogorski državljani. Prošle godine je Ustavni sud poslije više od tri godine odlučio da nijesu ustavne odredbe Zakona o javnom okupljanju, postupajući po inicijativi Građanske alijanse.

Ustavnom sudu trebalo je čak više od šest godina da odluči da član ZKP-a kojim se policiji omogućavao nesmetani pristup telefonskim listinzima i bez naredbe suda nije u skladu s Ustavom, na inicijativu MANS-a, koja je podnijeta u julu 2008, a Ustavni sud je odlučio u novembru 2014.

U HRA kao posebno skandalozno ocjenjuju to što Ustavni sud do danas nije odlučio o predlogu za ocjenu ustavnosti izbora sopstvenih sudija, koju je Ombudsman podnio još 15. novembra 2013. On je tvrdio da su na osnovu odredaba Ustavnog zakona za spro-vođenje amandmana na Ustav CG i Zakona o Ustavnom sudu sudijama tog suda protivustavno prekinuti mandati, jer je razlog za prestanak njihove funkcije mimo uslova određenih Ustavom propisan aktom niže pravne snage. Po logici stvari, to je svakako bio prvi i osnovni predlog za ocjenu ustavnosti o kome je taj sud morao odlučiti – jer ako je predlog osnovan, sadašnji sastav tog suda morao bi sam sebe da ukine i svoj izbor proglasi pravno nevažećim, što naravno dovodi u pitanje i sudbinu svih njihovih odluka.

,,Ovakvo postupanje urušava autoritet Ustavnog suda i čini ga nedjelotvornim tijelom za zaštitu ljudskih prava. Pokušavajući to da promijenimo, zalažemo se za obavezno propisivanje roka u kome taj sud mora da donese odluku”, navodi Mirjana Radović.

U budućnosti trebalo bi da se ostvari cilj da dominantna zaštita građana mora biti pred nacionalnim organima, pa bi tada Ustavni sud trebalo da ima ulogu Evropskog suda za ljudska prava na nacionalnom nivou. No da smo još daleko od toga, potvrdila je i kritika upućena Ustavnom sudu od strane zastupnika Crne Gore pred sudom u Strazburu Zorana Pažina. On je krajem prošlog mjeseca pred članovima skupštinskog Odbora za ljudska prava kazao da bi Ustavni sud trebalo da daje bolja i bogatija obrazloženja prilikom ukidanja presuda Vrhovnog suda.

,,Ukinuti odluku Vrhovnog suda, na kojoj je radilo devet sudija (jedan Osnovnog, troje Vi-šeg, pet Vrhovnog) – za to treba „dobro doručkovati”, pa dobro obrazložiti. Takva odlu-ka treba da bude mini-naučno djelo”, kazao je Pažin. On je istakao da bi obrazloženja Ustavnog suda morala da budu mnogo bogatija, te da nije dovoljno prosto pozivanje na predmete Suda u Strazburu, bez dovođenja tih presuda i prakse u činjenični i pravni kontekst predmeta koji se razmatra pred Ustavnim sudom. ,,Razumijem zabrinutost su-dija Vrhovnog suda nakon postupka u tri instance. Nekada se sa nepodnošljivom lako-ćom te presude ukidaju, bez dostatnog obrazloženja”, zaključio je Pažin.

Crna Gora se nalazi među državama sa visokim indeksom predstavki Evropskom sudu (4,70), dok je u zemljama članicama Savjeta Evrope taj pokazatelj znatno niži (0,79). Statistika Evropskog suda za ljudska prava za 2014. godinu je trenutno u izradi i još uvijek je nedostupna. Pažin je kazao da je pred kraj 2013. godine bilo 1062 predstavke protiv države Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, a sada ih je oko 800.

Na ovonedjeljnoj sjednici Zakonodavnog odbora, poslanik SNP-a Neven Gošović kazao je da mora postojati rok u kom bi trebalo da bude završena procedura kako bi se osigurao djelotvoran rad Ustavnog suda, a sa njim su se saglasili i ostali predstavnici opozicionih partija u Odboru. Opozicija je izrazila zabrinutost da se ukidanjem roka za završetak postupka daje još veći prostor zloupotrebe Ustavnog suda od strane vlasti, te da se time podupire njegova neažurnost i neefikasnost.

Branka Lakočević, pomoćnica ministra pravde, je kazala da takva odredba ne postoji ni u uporednoj praksi i stoga se nije našla ni u Prijedlogu. Objasnila je da je rok izostavljen iz Prijedloga zato što je u važećem zakonu postojao samo kao ,,instrukcioni”, što, kako je kazala, znači da nije obavezivao i za njegovo kršenje nije mogla biti predviđena sankcija.

Da je tako potvrđuju i primjeri u kojima se suđenje, umjesto predviđenih 18, oteglo na preko 70 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

REKORDAN ROD PEČURKE NA SJEVERU: Zanemarena privredna grana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je ova godina rekordna po rodu pečurke i šumskih plodova, ekonomska kriza izazvana ratom u Ukrajini, mogla bi se negativno odraziti na izvoz. Država ne pomaže

 

U domaćinstvu šezdesetogodišnjeg stanovnika beranskog sela Petnjik, Borovija Barjaktarovića, puši se dim iz malenog objekta pored kuće. Ovaj čovjek tu, na toplom vazduhu, na manuelan način, suši pečurke, i objašnjava da je ova godina najrodnija od kada pamti i bavi se u slobodno vrijeme tim poslom.

On priča da su zbog toga magacini na sjeveru puni i da otkupljivači sada uzimaju samo najkvalitetniju pečurku, prve klase.

„Ja se na ovaj način snalazim. Svježu, prvu klasu, prodam, a ostalu ovdje sušim, i tako osušenu mogu da čuvam koliko god hoću. Ljetos je sušena bila četrdeset eura za kilogram, dok je trenutno zbog velike ponude cijena znatno manja. Zašto bih je sada prodavao. Čim prođe svježa, počeće ponovo da raste cijena sušene“, kaže Borivoje.

Posao berača pečurke njemu predstavlja dodatni prihod, a može da se zaradi sasvim dobro tokom sezone.

„Čim pečurka krene s proljeća, supruga i ja svaki slobodni dan koristimo da idemo u branje. Najviše je zastupljen vrganj, ali ima i svih drugih vrsta. Taj posao, nije nikakva tajna, donosi nam dobre prihode“, dodaje ovaj čovjek.

Da dobar rod, međutim, može otkriti  i neke probleme, pričaju otkupljivači, odnosno vlasnici nekih od najvećih firmi  za otkup i preradu pečurke, šumskih plodova i ljekobilja, na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da bi se ekonomska kriza u zapadnoevropskim zemljama izazvana ratom u Ukrajini, mogla ove godine negativno odraziti i na izvoz pečurke i šumskih plodova, što je postala značajna privredna grana u ovom dijelu države.

„Naša roba se smatra luksuzom čak i na zapadoevropskom tržištu. Zbog globalne ekonomke krize, potražnja za njom je manja, pa je manji i izvoz. Najveći dio robe ćemo, možda, biti prinuđeni da lagerujemo i čuvamo do nekog povoljnijeg momenta za prodaju“, kaže za Monitor vlasnik bjelopoljske firme Eko promet Nebojša Nedović.

On ističe da to znači istovremeno da su otkupljivačima „zarobljena“ novčana sredstva koja su uložili, a da pri tome ne znaju sa sigurnoću kada će ih moći povratiti.

„Rod pečurke je dobar, ali se poklopilo ove godine da je dobar rod i u Bosni i Hecegovini, u Srbiji. Svi bi htjeli da izvezu. Sa druge strane solidan rod je bio i u Italiji i Francuskoj, koji ove godine imaju svoju robu, i njihovo interesovanje za uvoz je slabo, pa je slaba i cijena“, kaže Nedović.

Njegova firma, jedna od većih na sjeveru, svake godine izvozi po stotinu tona pečurke, ali je, tako, ove godine, to dovedeno u pitanje.

„Svi smo na izdisaju, što bi se reklo. Roba mora brzo da se preradi, inače propada. Država bi morala da pomogne da se ovaj problem riješi“, smatra Nedović.

On ukazuje da su se problemi na globalnom evropskom tržištu, osim sa pečurkama, odrazili i na  plasman maline.

„Ja trenutno imam u hladnjači stotinu tona maline. Nekako smo u regionu postigli dogovor da otkupna cijena bude jedinstvena, 4,80 eura. Problem je u tome što u ovom trenutku mi ne možemo da je prodamo više od četiri eura, znači ni toliko koliko smo je otkupljivali“, kaže privrednik sa dugogodišnjim iskustvom u poslu sa otkupom šumskih plodova, malina i drugog voća.

Nedovića, kao i većinu drugih firmi iz ove djelatnosti, spašava donekle to što su izgradili značajnu infrastrukturu, prije svega magacine i hladnjače značajnih kapaciteta.

U Rožajama postoje makar tri registrovana preduzeća u oblasti otkupa i prerade pečurke, šumskih plodova i voća, i svi se suočavaju sa sličnim problemom. Posao sa otkupom pečurke je trenutno u punom jeku, i neki od njih, zauzeti poslom, nijesu imali vremana čak ni za kratak telefonski razgovor.

I vlasnik kompanije K.D. Sloga iz tog sjevernog grada, Feho Kalač, potvrđuje za Monitor da od kada se bavi ovim poslom, ne pamti bolji rod pečurke nego što je to ove godine.

On je već uspio da izveze oko pedeset tona u svježem stanju, ali je zato još pedeset tona zamrznuo, dvanaest osušio, a oko četrdeset tona salamurio i pripremio, odnosno sačuvao za naknadnu preradu.

„Ove godine je i rod i kvalitet pečurki najbolji od kada sam ja počeo da radim. Obično sam do sada otkupljivao oko 150 tona pečurke godišnje, i sve je to išlo u izvoz. Ove godine sam izvezao samo trećinu“, kaže Kalač.

Dobar rod donio je probleme i beračima, koji sada, uz slabiju otkupnu cijenu, nemaju kome da je prodaju, jer su svi magacini na sjeveru puni. Dok pojedini od njih tvrde da je otkup potpuno stao, iz najvećih preduzeća za otkup to demantuju, ali objašnjavaju da se kupuje samo najkvalitetnija roba, odnosno prva klasa pečurke, najčešće vrgnja.

Osim Borivoja Barjaktarovića iz Berana, i u ovom gradu, kao i na čitavom sjeveru Crne Gore, ima još veliki broj drugih individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom.

Svi oni, kao i Borivoje, toliko su razvili posao, da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena.

U jednom velikom domaćinstvu u Andrijevici, poznatom po otkupu pečurke za firmu u Rožajama, Monitoru su kazali da se čak i pri ovako trenutno niskim otkupnim cijenama, od svega 1,5 eura za prvu klasu, može dosta dobro zaraditi.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Kada se to pomnoži sa  cijenom od euro i po, a bila je i skuplja, dobija se oko šezdeset eura za samo jedan dan. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Zbog činjenice da je pečurka na sjeveru Crne Gore prerodila, i da su otkupljivači postali probirljivi u nedostatku skladišnih prostora i smanjene potražnje na tradicionalnom evropskom tršištu, u crnogorskim šumama na sjeveru države, vjerovatno će dosta ostati neubrano.

Sezona branja pečurke traje sve do prvih snjegova, a dobri i vješti berači, znaju je pronaći čak i ispod prvog snijega, na mjestima na kojima stalno rađa.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadomjestili bivše državne poljoprivredne kompanije.

Ova godina je pokazala da bi, kako ističu, država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike koji se bave poslom otkupa i prerade i zapošljavaju značajan broj radnika, ali i da spriječi da trunu neubrane pečurke i drugi šumski plodovi.

Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u Crnoj Gori, u kojima bi sirovina mogla da se čuva sve do trenutka kada je najpovoljnija situacija, najbolja potražnja i najbolja cijena na tržištu.

                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dugogodišnji partijski kolega i saborac Vuksanović,  šef odborničkog kluba SDP-a, ali takođe i žestoki kritičar DPS-a,  Bojan Zeković sada je na izbornoj listi pokreta ,,Zajedno gradimo Kolašin”. Taj pokret  čine DPS, SDP i SD, a na  izbornoj listi je i značajan broj  nestranačkih ličnosti, Kolašinaca i Kolašinki koji do sada nijesu bili aktivni ni u jednoj političkoj partiji. Na čelu liste je aktuelna predsjednica Opštine Marta Šćepanović, ali prvih 10 kandidata za odbornike nijesu dosadašnji predstavnici te partije u lokalnom parlamentu. Za lokalne prilike smio, a  u odnosu na glasačko tijelo DPS riskantan potez, Šćepanović je obrazložila nastojanjem da  „stvori pokret mnogo širi od partijskih interesa sa nestranačkim ličnostima na mjestima odlučivanja“.

,,Naš pokret okuplja ljude sa različitim pogledima na političke, državne i globalne teme, ali mi te razlike ne krijemo. Sa ovom listom znate na čemu ste. Ovo je nešto drugo. Ovo je prava stvar”, rekla je ona novinarima nakon što je lista predata u Opštinsku izbornu komisiju (OIK).

Prilično neočekivano postupio je i DF. Na čelu njihove liste je, do sada politički neeksponiran Vasilije Bulatović. Od 31 kandidata, 30  do sada nijesu bili ni na jednoj izbornoj listi. Iz tog političkog saveza tvrde da je  upravo to dokaz da njihovo zalaganje za promjene nije samo deklarativno.

,,Sastavom liste pokazali smo da želimo nešto novo. Naša izborna lista garant je odgovornosti stručnosti, usresređenosti na budućnost Kolašina i kvalitet života sugrađana”, saopštili su iz DF-a.

Demokrate i Ujedinjena su se odlučili za sigurnu varijant, pa su na njihovoj zajedničkoj listi već pretpoznata lica tih partija. Očekivano, nosilac je poslanik i potpredsjednik Demokrata Vladimir Martinović.  Nije iznenađenje, takođe, i to što listu Socijalističke narodne stranke predvodi Zoran Kujović.

Pokret Evropa sad debituje na kolašinskim lokalnim izborima, a nosilac liste je ekološki aktivista Vasilije Ivanović. Javnosti je poznat kao jedan od predvodnika protesta zbog gradnje male hidroelektrane (mHE) Skrbuša u Rečinama. Kandat za odbornika tog pokreta je i Branislav Jeknić, dugogodišnji direktor kolašinskog Centra za kulturu. Jeknić, ranije doživljavan kao kadar DPS-a, smijenjen je 2018. godine, jer mu partijske kolege nijesu mogle oprostiti  što je ostao na čelu te ustavove i za vrijeme mandata Vuksanovićeve. Koordinatorka tog pokreta u Kolašinu je Tijana Đinović Lakićević, jedna od radnica Centra za kulturu, koja je izgubila posao, prilikom racionalizacije radnih mjesta u toj ustanovi dok je direktor bio njen sadašnji partijski kolega.

Raznolikost je, saopštio je Ivanović, prednost izborne liste Evropa sad. A ljudi koje predvodi „ne žele da budu profesionalni političari, već borbu za lokalnu vlast  prihvataju kao društvenu odgovornost. To podrazumijeva da ćemo kao nosioci buduće vlasti odgovorno i domaćinski postupati sa opštinom, uvažavajući svakog Kolašinca podjednako”.

Bez obzira na rezultate lokalnih izbora jasno je da se doživljaj stranačke pripadnosti u Kolašinu promijenio. Izborne liste su pokazale da su mnoge stare netrpeljivosti ili zaboravljne ili odložene, konflikti amortizovani i da pod isti politički kišobran mogu čak i oni koji su se minule dvije  decenija žestoko međusobno kritikovali.

Ipak, neki obrazci ponašanja u političkom životu Kolašina ostali su konstanta. Od sedam nosila izbornih lista samo je jedna žena. Broj žena među kandidatima za odbornike opet je samo „onoliko koliko se mora“, pa su rijetke liste na kojima je više od trećine žena.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Kako su objavili mediji turska policija pregledala je 1.700 sati snimaka na 200 lokacija, počevši od mjesta gde je Vukotić ubijen – te su tako iscrtavajući trasu motocikla i utvrdili da je na dan incidenta Vukotića pratilo vozilo. Motorom je upravljao Jakup Dogan, član kriminalne organizacije koju je predvodio Bariš Neck, koji je bio na crvenoj Interpolovoj potjernici, kao i Emircan Sumer, član iste organizacije, koji je pucao na Vukotića.

– Policijski timovi su otkrili da su E. E, Elanur Tuna i Furkan Iesil, članovi kriminalne organizacije koju predvodi Binali Camgoz, pratili četiri mjeseca Vukotića i to automobilom koji su iznajmili u Izmiru – navode turski mediji.

Dobro obaviješteni sagovornici tvrde da je Vukotić skoro godinu boravio pod lažnim identitetom u Istanbulu i da se kretao bez dodatne pratnje, jer je navodno uživao, zaštitu tamošnjih kolega.

,,Na to ukazuje i podatak da se nesmetano kretao, živio, nije nosio pancir što se potvrdilo i tog 8. septembra kada je sa nevjenčanom suprugom i djetetom krenuo do tržnog centra. Imao je vozača kojem je vjerovao i nikog drugog. Ovo su samo neki od pokazatelja na osnovu kojih se može zaključiti da se osjećao sigurno.  Nesporno je da mu  je tu sigurnost morao neko i omogućiti jer se u suprotnom zasigurno ne bi uputio tog dana sa nevjenčanom suprugom i djetetom i doveo ih u opasnost“, smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Podsjeća na podatak da je Vukotić već jednom hapšen od strane turskih istražitelja te da je i tada kod njega pronađen falsifikovan pasoš. ,,I pored toga, Vukotić se ponovo usudio da pođe za Tursku i tu nađe sigurno sklonište“, kaže naš sagovornik.

Turska policija uhapsila  je i Podgoričanina Milana Vujotića, koji je jedan od ključnih kavčana, a kojem se svaki trag gubi u februaru 2015. godine kada je u podne u Bloku pet, u Podgorici, aktivirana eksplozivna naprava ispod njegovog blindiranog automobila, dok je bio u obližnjem lokalu sa djetetom. Istog dana, nakon ovog događaja, Vujotić je napustio Crnu Goru.  Toga dana u kasnim večernjim časovima u podzemnoj garaži na Novom Beogradu ubijen je Goran Radoman (37) sa Cetinja. U trenutku kada je Radoman parkirao blindirani ,,BMW“ koji je vozio, ubica je sačekao da on izađe iz automobila i krene ka liftu, koji vodi do stana u potkrovlju u kojem je živio, i zapucao iz automatskog oružja. Radoman je bio prva žrtva obračuna između škaljarskog i kavačkog klana i jedan od odgovornih za nestanak 300 kilograma kokaina u Valensiji.

Crna Gora će tražiti od Turske izručenje Radoja Živkovića i Zdravka Perunovića, bez obzira što se protiv njih pred turskim organima vode krivični postupci – potvrđeno je za Portal RTCG iz Ministarstva pravde.

– Nadležni organi Crne Gore će, u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i međunarodnim ugovorima koji regulišu izručenje okrivljenih i osuđenih, tražiti izručenje osoba koje se potražuju radi vođenja krivičnih postupaka pred pravosudnim organima Crne Gore, bez obzira na to da li se protiv tih osoba (u državama gdje se nalaze) vode krivični postupci – kazali su iz Ministarstva pravde.

Protiv Perunovića i Živkovića podignuta je optužnica jer su, kao članovi kriminalne organizacije Slobodana Kašćelana i njegove grupe, u avgustu 2020. godine oteli, mučili  i na svirep i podmukao način ubili Nikolu Stanišića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo