Pola godine nakon što je u Opštoj bolnici u Bijelom Polju izbila novorođenačka infekcija prouzrokovana bakterijama, a jedna od pet inficiranih beba umrla, iščekivanje istine i dalje traje. Pritvoreni optuženi iz bjelopoljske bolnice ranije su pušteni iz pritvora – a jedno vrijeme bili su se i vratili na posao (!) – da bi, nakon što su u decembru saslušavani, postupak sada bio pokrenut i protiv osoblja u Podgorici, Kliničkom centru Crne Gore. Tužilaštvo se sada bavi i ljekarima Filipom Vukmirovićem i Ljubinkom Dragaš, ali i tehničarom Sašom Jovovićem.
Oni su osumnjičeni za krivično djelo nesavjestan rad u službi (Vukmirović, Jovović) i neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca (Dragaš). Iz VDT-a kažu da će o krivičnoj odluči javnost biti blagovremeno obaviještena. Roditelji inficiranih i jedne mrtve bebe, kao i javnost – čekaju.
Bjelopoljski viši državni tužilac Rifat Hadrović saopštio je na nedavnoj konferenciji za novinare da je istraga proširena na još jednu osobu. To je, kako je saopštio, učinjeno nakon dopunskog nalaza Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu. Nije želio da imenuje na koga je istraga proširena. Kazao je samo: ,,Po okončanju proširene istrage donijećemo odluku o tome koliko optužnica će biti podignuto. Ne mogu tačno reći kada će to biti, ali mogu reći da će biti vrlo brzo”. Vijesti su objavile: pedijatrica Jela Cimbaljević saslušana je u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Nije joj određen pritvor.
Koliko se zdravstveni sistem zaista, nakon svega, sistemski (ne) mijenja, možda najbolje pokazuje i markantan detalj kada je u medijima, početkom mjeseca, osvanula vijest da je jedan od troje optuženih iz bjelopoljske bolnice, bivši načelnik ginekološko-akušerskog odjeljenja Zvonko Puletić, dvadesetak dana aprila radio u Opštoj bolnici, iako je, uz Tomislava Jeremića i Haku Tahirović, poslat na godišnji odmor (18. mart) dok se istraga ne okonča.
S tim u vezi, poslanik Demokratskog fronta i član skupštinskog Odbora za zdravstvo Janko Vučinić za Monitor kaže da u cijeloj priči nakon infekcije beba u Opštoj bolnici u Bijelom Polju jedna od ključnih stvari jeste – neodgovornost. “Čelnici bjelopoljske bolnice više su se bavili političkom djelatnošću, nego svojom strukom. Pola godine nakon tragedije u bolnici i smrti jedne bebe, vidimo danas, imamo činjenicu da se tresla gora, a rodio miš. Iako nije prošlo mnogo vremena ništa se nije poboljšalo. Sistem je ostao netaknut.”
Vučinić, govoreći o tome da li je realno očekivati sistemske promjene, nakon promjene ministra, kaže da u njega nema povjerenja. ,,Što se tiče novog ministra zdravlja Budimira Šegrta nemam povjerenja u njega, uostalom kao ni u sve Đukanovićeve ministre. Oni se, i tome svjedočimo četvrt decenije, ne biraju po stručnosti već po doprinosu i lojalnosti vladajućem DPS-u.”
Doktor, ginekolog i poslanik Radovan Asanović, takođe član skupštinskog Odbora za zdravstvo, za naš list priča o onome što se dešava u crnogorskom zdravstvu. ,,Ni jedan ljekar na svijetu ne želi namjerno da napravi stručnu grešku, niti je želi. Svi se mi radujemo dobrom oporavku bolesnog čovjeka. Nije dobro da umornog hirurga, koji izlazi iz bjelopoljske operacione sale čeka policija i hapsi. Ali nije dobro ni da se politizuje slučaj preminule bebe u bjelopoljskoj bolnici.”
Asanović kaže da bjelopoljska bolnica nije izuzetak, te da je isto stanje u cijeloj Crnoj Gori. ,,Moraju građani Crne Gore da znaju da se, nažalost, slično kao i u bjelopoljskoj bolnici dešava i u drugim bolnicama Crne Gore. Sve bolnice u Crnoj Gori organizovane su na isti način, imaju iste službe, približno isti broj ljekara hirurga, ginekologa, pedijatara, internista i drugih ljekara. Imaju približno istu opremu i sličnu infrastrukturu. Sve bolnice imaju iste probleme i sve posluju sa gubicima jer je otežano finansiranje, a sve se to odražava na kvalitet zdravstvenih usluga. “
Iz svog višedecenijskog iskustva Asanović tvrdi da zdravstveni sistem u Crnoj Gori sa ovolikim budžetom i sa 8500 zaposlenih ne može da bude uspješan. ,,Da bi zdravstveni sistem poboljšao funkcionisanje treba povećati budžet za zdrastvo. Sa druge strane, i rukovođenje u zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori je identično. Svi direktori su uglavnom aktivisti DPS-a, takvi su načelnici službi, glavne sestre, čak i radnici. Najbolji ljekari su skrajnuti jer nijesu partijski podobni.”
Janko Vučinić problem vidi u cijelom sistemu, uvjeren je da čitavo naše društvo funkcioniše kao ovdašnje zdravstvo. I obratno.
,,Imamo ministra poljoprivrede Predraga Ivanovića koji na konferenciji za novinare baca perje, ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića koji mijenja registarske oznake na službenom automobilu, zatim ministarku nauke Sanju Vlahović koja prepisuje doktorsku disertaciju, pa sve do ministra prosvjete Predraga Boškovića koji, kao džoker u kartama, mijenja resore kako vjetar duva. Na čelu takve Vlade je prvi ministar, Đukanović, koji u 21. vijeku kaže da je gorivo – luksuz. Što očekivati od takve družine i u oblasti zdravstva, ali i drugim segmentima.”
Radovan Asanović, poslanik, ljekar
Nikada gore
– Nikada više u Crnoj Gori nije bilo: patnje i poniženih ljudi, među njima i zdravstvenih radnika. Nikada više ljekarske sujete. Nikada više slanja pacijenata da se liječe na stranu. Nikada više bolovanja, a urednijih izvještaja komisija za bolovanje pri Fondu za zdravstvo. Nikada više ljekara u politici, zato građani bolnice u Crnoj Gori opravdano zovu filijale DPS. Recimo: u opštinskom odboru DPS-a u Beranama ima 15 ljekara. Nikada se nije desilo da ministar zdravlja iz moralnih razloga podnese ostavku, a da nijedan direktor, koje je on imenovao, iz moralnih razloga nije učinio isto. Nikada manje porođaja u crnogorskim porodilištima, a više carskih rezova. Nikada lošije opreme, a manje hirurškog materijala u bolnicama. Nikada više magistara i doktora nauka, a lošijeg zdravstva. Nikada više kupljenih diploma, a više ljekara na Zavodu za zapošljavanje. Nikada više ljekara nije napustilo Crnu Goru, a otišlo da traži posao u inostranstvu. Nikada se manje nije vratilo ljekara sa specijalizacije u matične ustanove koje su plaćale njihovo školovanje. Nikada više nije primljeno zdravstvenih radnika bez konkursa. Nikada više nepotizma u zdravstvu. Nikada lošije ishrane porodiljama u bolnicama. I na kraju, nikada lošije pravne zaštite zdravstvenih radnika, posebno ljekara.
Marko MILAČIĆ