Povežite se sa nama

OKO NAS

GDJE SE U NJEMAČKOJ NASELJAVAJU LJUDI SA SJEVERA: Njemci odlaze, naši dolaze

Objavljeno prije

na

faiz-softic

Masovno iseljavanje sa sjevera Crne Gore u zapadnoevropske zemlje nije zaustavljeno nejasnim i kontradiktornim izjavama državnih zvaničnika, a broj onih koji odlaze iz sedmice u sedmicu se uvećava. Mnogi smatraju da je talas poprimio dramatične razmjere, a da će biti još veći kada se završi školska godina.

To tvrdi i jedan od aktivista među bivšim radnicima propalog giganta Gornji Ibar iz Rožaja Sadik Klimenta. On je izjavio da veliki broj ljudi čeka završetak školske godine da ne bi mjesec prije kraja ispisivali djecu.

„Trend iseljavanja će se nastaviti, čak pojačanim intenzitetom kada se završi školska godina”, rekao je Klimenta.

Prema nekim podacima, iz rožajskih škola zbog selidbe u zapadnoevropske zemlje već se ispisalo više od stotinu djece.

,,Rožaje je opština sa 23 hiljade stanovnika u kojoj vlada velika nezaposlenost. O tome govori i podatak da je preko sedam hiljada stanovnika primalo socijalnu pomoć, a velikom broju njih ona je posljednjih mjeseci ukinuta”, prenijela je ovih dana socijalnu sliku iz ovog grada Al Jazeera.

Tri sestre iz porodice Tahirović iz Rožaja potvrdile su za Slobodnu Evropu da idu u Hanover.

,,Ne radimo. Idemo u Njemačku, u Hanover. Nije mi svejedno. Ništa ne znam. Samo smo čule da se ide, da primaju. Karta u jednom pravcu košta sto dvadeset eura. Prodale smo stoku, krave. Od poljoprivrede smo živjele. To što smo imale, dale smo za karte”, ispričale su one.

Na put su povele i roditelje koji su kazali da ne znaju šta ih tamo čeka.

,,Ne znam đe ću ni šta ću. Idem pa šta nam Bog da. Napuštamo. Niko ne radi niđe i nemamo ljeba da jedemo. Troje djece muž i ja. Petoro nas”, rekla je majka ovih djevojaka.

Iseljavanje sa sjevera Crne Gore protekle sedmice bilo je predmet posebne pažnje svih medija iz regiona. Reporteri su na stanici u Rožajama u ranim jutarnjim satima razgovarali s ljudima koji odlaze trbuhom za kruhom, ne znajući šta ih tamo čeka, ali s nadom da će biti zbrinuti.

,,Idemo supruga i ja, sa dvoje djece. Nadam se boljem. Od ovoga ovdje lako je biti bolje. Ne radimo ništa, socijala ukinuta, moramo nekud. Djecu smo uzeli iz škole. Nijesmo smjeli ništa da im kažemo. Pozajmili smo novac za put. Ne znamo šta nas čeka, ali nam pišu da je tamo dobro”, kazao je čovjek koji nije želio da otkrije ime.

Rožajac Hadrija Murić u jednom je navratu ispratio osam članova uže i šire familije.

,,Idu dva sinovca, došao sam da ih ispratim. Sve se to krije. Odlazi se u tajnosti i od porodice. Ljudi se boje izlaska iz Crne Gore, da ih na granici ne zaustave. Pošli su sa djecom. Oba sinovca imaju po dvoje djece i nemaju mogućnosti da se bilo gdje zaposle”, izjavio je ovaj čovjek za Slobodnu Evropu.

Tako je bilo samo jednog jutra u gradu na Ibru. Slično je svake subote i srijede kada polaze autobusi za Njemačku. Crnogorske vlasti i dalje ponavljaju priču da nije dramatično i da je do sada otišlo samo petsto ljudi.

,,Slušao sam to. Možda pet hiljada, a ne 500. To i ćoravi vidi”, kazao je vlasnik kafane na autobuskoj stanici u Rožajama koji, htio ne htio, ispraća putnike s kartom u jednom pravcu.

Gdje idu ovi ljudi i šta ih tamo čeka? Monitor je odgovor na ovo pitanje pokušao da pronađe među crnogorskim iseljenicima koji već deceniju ili duže žive u zapadnoevropskim zemljama i veoma dobro poznaju tamošnje prilike.

Književnik Faiz Softić, koji godinama živi u Luksemburgu, potvrđuje da ljudi sa sjevera Crne Gore odlaze uglavnom u Njemačku, u okolinu grada Hanovera.

,,To su, u stvari, za njemačke prilike, dva manja grada kod Hanovera koje su Njemci napustili. Naši ljudi tu dolaze i dobijaju dobru pomoć, 350 eura po osobi. Sve je počelo tako što je jedan Beranac za tri mjeseca boravka u Njemačkoj sakupio pet hiljada eura i poslao u Berane. To je mnogima bio znak da se spakuju i krenu prema Hanoveru”, ispričao je ovaj književnik za Monitor.

On objašnjava da je nedavno u Dortmundu razgovarao s nekim važnim ljudima o egzodusu crnogorskih državljana. On tvrdi da je gradonačelnik jednog većeg grada nedaleko od granice s Danskom, blizu Hanovera, rekao nadležnima da mu pošalju azilante budući da njemačko stanovništvo napušta taj grad.

,,Naš nesrećni narod bježi daleko od svoga doma i naseljava napuštena rudarska naselja, gdje nedaleko od kuća leži duboko zakopan nuklearni otpad. Tako se priča, a biće da je tačno. Od crnogorskih zvaničnika niko ne progovara, niko se ne pita kud to ode crnogorska sirotinja. Kao da su sve to državni neprijatelji, pa ih treba što prije ispratiti daleko u nedođiju”, kaže ogorčeno Softić.

Uređujući u Luksemburgu časopis za dijasporu pod nazivom Bihor, on je i ranije istraživao migracije stanovnika sa sjevera Crne Gore prema zapadnoevropskim zemljama, posebno iz sela Donjeg Bihora, na području bjelopoljske opštine. On kritikuje crnogorske vlasti zbog nebrige prema svojim građanima.

,,Nekoliko zemalja s Balkana pretenduju da se pridruže razvijenoj Evropi dok njeni građani masovno napuštaju zemlju i prijavljuju se u zemlje zapadne Evrope, tražeći mjesto pod suncem, tražeći zemlju u kojoj, zahvaljujući svom radu, mogu obezbijediti svojoj porodici tri obroka, udoban krevet i toplu odjeću “, kaže Softić. On podsjeća: ,,Postoje čitava sela i zaseoci u Donjem Bihoru, a I u drugim krajevima Crne Gore, koja su u potpunosti ispražnjena. Udara strah iz praznih i napuštenih kuća” .

Trinaest opština sa sjevera, uprkos tome što posjeduju dvije trećine prirodnih bogatstava Crne Gore, ispod su prosječne stope razvoja. Napore Vlade koja je, navodno, za pet godina uložila 350 miliona eura u razvoj ove regije, demantuje statistika po kojoj na sjeveru živi 40 odsto nezaposlenih i 60 odsto siromašnih u državi.

Građani Crne Gore mjesecima napuštaju sjever u potrazi za poslom i boljim uslovima života. Oni vjeruju da sunce tuđeg neba bolje grije. Vlasti nemaju iskrene želje, a ni argumenata, da im kažu da ostanu ovdje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo