Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI U HERCEG NOVOM: Daleko od pune inkluzije

Objavljeno prije

na

Iako su crnogorskim vlastodršcima puna usta borbe za potpunu inkluziju Roma, pripadnici te populacije i dalje se suočavaju sa ogromnim problemima stanovanja, obrazovanja, sticanja lične dokumentacije, unapređenja pristupa socijalnoj zaštiti i zapošljavanja.

,,Još smo na početku, a ozbiljne promjene u romskoj zajednici tek predstoje. Radili smo dobre projekte i pokazali dobre prakse, ali težimo da one budu i održive. Očekujem da će se uz pomoć međunarodnih organizacija nastaviti sa rješavanjem problema stanovanja, obrazovanja, lične dokumentacije, unapređenja pristupa socijalnoj zaštiti i zapošljavanju. Naš naredni projekat odnosiće se na sindikalni aktivizam i jačanje političke participacije Roma. Velike i ozbiljne stvari su tek pred nama”, smatra Samir Jaha, izvršni direktor hercegnovske NVO Mladi Romi, koja ovih dana obilježava deset godina svoga postojanja i rada.

Prije deset godina okupili su se s namjerom da unaprijede položaj romske zajednice i postanu most povezivanja, dijaloga, razumijevanja, identifikovanja i rješavanja njihovih problema i potreba. Učinili su mnogo više nego što su u tom trenutku očekivali, ali se svi slažu da je položaj Roma i dalje izuzetno težak.

,,Za razliku od drugih manjinskih etničkih i nacionalnih zajednica, Romi i Egipćani dio su najranjivije marginalizovane nacionalne zajednice. Loše materijalno stanje, nizak nivo obrazovanja,velika nezaposlenost, neadekvatni životni i stambeni uslovi, društvena isključenost, specifičan način života, kao i brojni stereotipi i predrasude koji prate ovu populaciju, samo su neki od razloga za njihovu tešku poziciju u društvu”, smatra viši politički savjetnik pri Misiji OEBS-a u Crnoj Gori Alyn Roberts.

Vlada Crne Gore je usvojila dvije strategije u oblasti socijalne inkluzije i integracije Roma, odnosno Strategiju za poboljšanje položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori i Strategiju za trajno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljenih lica u Crnoj Gori.

Jaha smatra da je većina vladinih aktivnosti bila fokusirana na izbjeglice i raseljena lica i Rome koji žive u Podgorici i kampovima na Koniku, a da su se često zanemarivale potrebe domicilne romske populacije.

„Veoma malo napora je uloženo u poboljšanje položaja domicilnih Roma koji žive na sjeveru, a ulaganja skoro i da nema u južnim djelovima Crne Gore. Takva preraspodjela sredstava i pažnje može dovesti do jaza i propusta u obezbjeđivanju boljih životnih uslova za sve osobe u nepovoljnom položaju i takođe, do stvaranja tenzija između dvije romske podgrupe. Mi vjerujemo da se socijalna inkluzija i puna integracija svih Roma koji žive u Crnoj Gori ne može postići bez odgovarajućeg i jednakog regionalnog pristupa u rješavanju ključnih potreba ove zajednice”, konstatuje Jaha.

Uprkos pomacima na planu obrazovanja, niska stopa aktivnosti i kritično visoka stopa nezaposlenosti jasno ukazuju na nezadovoljavajući pristup Roma i Egipćana tržištu rada. Većina pripadnika ove zajednice nema kvalifikacije koje odgovaraju potrebama tržišta rada, što čini jednu od ključnih barijera za pristup zapošljavanju. Dominira neformalna zaposlenost u čijem lancu Romi i Egipćani zauzimaju posljednje mjesto, dok je broj onih koji su zaposleni na neodređeno vrijeme veoma nizak i kreće se na nivou od pet odsto radno aktivnog RAE stanovništva.

,,Život u hroničnom siromaštvu izlaže ovu zajednicu brojnim zdravstvenim i bezbjednosnim rizicima i često rezultira pojavom dječijeg rada koja nije sankcionisana na djelotvoran i održiv način. Rezultati zapošljavanja Roma i Egipćanima u javnom sektoru, veoma su limitirani, posebno kada su u pitanju organi lokalne uprave. Činjenica je i da poslodavci nerado primaju na posao Rome i Egipćane i rijetko im povjeravaju stručne poslove, čak i kada ispunjavaju uslove datog radnog mjesta”, konstatuje dalje Jaha uz jasan zahtjev od nadležnih da se pronađu bolja sistemska rješenja.

S druge strane nadležni se ne slažu da je sve baš tako

,,Kada je riječ o romskoj populaciji u Herceg Novom ovi problemi nisu toliko izraženi, i sa ponosom možemo reći da u našem gradu živi 300 stalno nastanjenih stanovnika romske populacije, a oko 600 se nalazi na privremenom radu u inostranstvu. Interes lokalne uprave je inkluzija Roma u društvene tokove i ispunjavanje obaveza iz potpisane Deklaracije o romskoj dekadi. Izrađen je i usvojen Lokalni akcioni plan za integraciju Roma od 2009.do 2015.godine. Posebno se možemo pohvaliti da su sva djeca iz te populacije obuhvaćena predškolskim i osnovnim obrazovanjem”, kaže potpredsjednica Opštine Herceg Novi Tamara Vujović. Predstavnici Roma se slažu da je u Herceg Novom i Boki, upoređujući sadašnji status Roma sa onim bolji nego ranije, naročito u sferi obrazovanja, ali je to daleko od onoga kako bi trebalo biti.

,,Ako uzmemo podatak da danas imamo 1600 učenika u osnovim školama, to je tri puta više nego prije 10 godina kada je pokrenuta dekada Roma. Međutim imamo 69 srednjoškolaca i svega 17 studenata, što nije dovoljno”, kaže Jaha i ističe da je jedan od krucijalnih problema upravo u Herceg Novom, pitanje stalnog nastanjenja u improvizavanom naselju na Šištetu, odakle Romima već godinama prijeti iseljavanje.

„Rješenja za sada nema i sve što sada možemo da uradimo je da se borimo da ih niko ne iseli, a da im prije toga ne ponudi alternativni smještaj . Mi smo razgovarali sa čelnicima lokalne samouprave i naša zamisao je da Opština opredijeli određenu lokaciju gdje će biti smješteni i da uz pomoć međunarodne zajednice obezbijedimo sredstva za izgradnju stambenog objekta, kao što je već bio slučaj u Herceg Novom. To je primjer dobre prakse i nastojaćemo da ga primijenimo i za Rome na Šištetu”, zaključuje Jaha.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo