Povežite se sa nama

OKO NAS

MANJE POZNATA ISTORIJA ULCINJA: Hodočasničko mjesto

Objavljeno prije

na

“Mnogi gradovi u marketinškom smislu stvaraju svoje kulturne i turističke politike tako što kreiraju mit o sebi. Ulcinju to nije potrebno. Ulcinj je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana, istinski mozaik civilizacija. Njegova povijest pokazuje da su se ovdje već 2,5 milenijuma plodonosno prožimali kulturni uticaji najvećih svjetskih civilizacija”, kaže za Monitor predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca Starog grada Kaljaja, publicista Ismet Karamanaga.

Na ovom tlu leži bogata baština prošlih vremena, a na njegovoj površini, koju je prekrilo neznanje i slabokrvno pamćenje o toj prošlosti, utisnuli su prošli vjekovi najrazličitije tragove. „Možda su od svih njih najinteresantniji oni o kojima se veoma malo zna, a to je da je tokom gotovo čitave istorije Ulcinj bio hodočasničko mjesto”, podsjeća Karamanaga

Ulcinj su u 5. stoljeću prije nove ere osnovali Iliri. Zbog geografskog položaja za zaštitnika grada je određen ilirski bog vode, izvora, mora i plodnosti koji se nazivao Bindi (Bindus). Zbog svih tih atributa koji su mu pripisani smatran božanstvom visokog ranga. Bindi, koji se često u literaturi izjednačava sa rimskim bogom mora i izvora Neptunom, jedan je od razloga što se na ovom području tako snažno poštuje kult vode.

U govoru ulcinjske populacije ima mnogo poslovica koje se odnose na Bindija, a lik ovog božanstva je, kako smatra dr Ruždi Ušaku, isklesan na južnim zidinama Starog grada, iznad Velike skele.

Još interesantnija za posjetioce je procesija koja se svake godine, 9. maja, održava na obali Bojane, u mjestu Sv. Nikola, sada osam kilometara uzvodno od ušća te rijeke. Po legendi, brodovi koji su za Bari, u Italiji, transportovali tijelo Svetog Nikole sklonili su se u Bojanu, početkom maja 1087. godine, od nevremena. Pošto je tijelo tog sveca, zaštitnika djece i djevojaka, pomoraca i trgovaca, slabih, nemoćnih, osuđenih i zatočenih, tu bilo iskrcano dva dana, jedan bogobojazni Ulcinjanin je na ovom mjestu, koje više od 900 godina nosi ime po Sv. Nikoli, sagradio skromni hram. Uspomena na ovaj događaj očuvana je, dakle, stoljećima, a tradicionalno su joj prisustvovali i ulcinjski muslimani.

Ono što se, kako navodi profesor Karamanaga, najmanje zna jeste da je zaštitnik grada Ulcinja u srednjem vijeku bila Sv. Marija. Nekoliko crkava i samostana u gradu, kao i u obližnjem Šasu, bili su posvećeni majci Isusa Hrista.

Koliko je njen kult u tom periodu bio jak, kao i da je predstavljao magnet za vjernike iz regiona, govori činjenica da je Ulcinj u srednjem vijeku bio znamenito hodočasničko mjesto. A to je, osim glasa svetilišta, povlačilo za sobom i znatne materijalne prihode za opštinu Ulcinj i njene građane.

Nekoliko vjekova kasnije, s početka 1673. godine, u jedna od najljepših urbanističkih aglomeracija istočne obale Jadrana, stigao je posljednji lažni mesija, reformator Talmuda, „kralj Jevreja”, Šabetaj Cvi (Sabataj Sevi). On koji je nakon stoljeća izgnanstva najviše zagrijao jevrejske mase širom svijeta, kombinacijom misticizma i mesijanstva, uvjeren da će ih vratiti u „obećanu zemlju”, došao je u Ulcinj (u svoj Alkum, kako ga je nazivao) sa zvanjem bivšeg sultanovog kapidži-baše tj. vratara u penziji ili ostavci. Nosio je muslimansko ime Mehmet Efendi, tiho živio u Starom gradu, molio se u Kuli Balšića gdje je na trećem spratu te monumentalne građevine isklesao dvije velike Davidove zvijezde u zidu, i umro tri godine kasnije.

Mnogi njegovi obožavaoci diljem carstva slijedili su Cvijevo otpadništvo tako da su prakticirali islam u javnosti, a židovstvo u tajnosti, čekajući njegov povratak. Najveći broj pripadnika ove polujevrejske i polumuslimanske sekte živio je u Solunu, Istanbulu i u Izmiru (njegovom rodnom gradu) i nazivali su ih „donme”. Sve do početka 20. stoljeća za njih je Ulcinj bio najvažnije hodočasničko mjesto, a posljednjih godina opet je primjetan taj trend.

Prema tvrdnjama čelnika NVO Likud, Ratka Cerovića, Cvi ima oko dva miliona pristalica od ukupno 14 miliona Jevreja koji danas žive u svijetu.

Upravo će u organizaciji ovog društva od 29. jula do 3. avgusta u Ulcinju biti održan međunarodni kongresa Šabetaj Cvi, šabatajanci i šabatajanizam, na kojem će učestvovati tridesetak eminentnih naučnika iz Izraela, SAD i Evrope.

Istoričar Srđa Pavlović je uvjeren da priča o Cviju može imati značajnu upotrebnu vrijednost. ,,To ne bi bila jeftina komercijalizacija, već promocija značajne kulturne vrijednosti našeg prostora”, navodi on.

Inače, taj mistik je bio blizak dervišima- bektašijama, koji su imali snažno uporište u Ulcinju, tim prije što je zaštitnik grada u Osmanskoj imperiji bio poslanik Nuh (Noa, Noje). U tom kontekstu je razumljivo što su se spektakulrano slavili praznici u prvom muslimanskom mjesecu, muharemu, i pravile ogromne slastice – hašure.

Jedna od znamenitosti Ulcinja iz tog perioda sigurno je vlas kose iz glave poslanika Muhameda koja se sa velikim poštovanjem i dužnom pažnjom čuva u sjedištu Islamske vjerske zajednice grada. Ona se nalazi u posebnoj zastakljenoj škrinji i iznosi tradicionalno, samo jednom u godini, 26. dan mjeseca Ramazana, odnosno pred, kako se vjeruje, noć Lejletul-kadr, noći koja je po Kur'anu, vrijednija od hiljadu mjeseci!

Osmanska vlast nikada nije otvoreno sprječavala obilježavanje paganskih običaja od kojih je najvažniji bio dolazak proljeća, odnosno Đurđevdan, 6. maja. Ljudi bi se okupljali na otvorenom, prali lice vodom pomiješanom sa cvijetom ruže, jeli mladi sir, luk i smokve. Vjeroučitelji su te rituale tolerisali navodeći da su to ne vjerski nego narodni običaji.

„Prožimanje i stvaranje pluralnog identiteta je bila nužnost i prednost te multikulturne zajednice”, kaže Karamanaga i zaključuje da je zbog toga Ulcinj bio i jeste jedinstveni „otvoreni grad”, u kojem se i danas mogu vidjeti različite kulture, civilizacije i svjetonazori.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo