Povežite se sa nama

OKO NAS

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV SUTKINJE VIŠEG SUDA: Poklonila Nikićima 150.000?

Objavljeno prije

na

Vesna Bošković iz Beograda, vlasnica podgoričkih firmi Vesta nuova i Eurofood, je prošle nedjelje, podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Višeg suda Mirjane Popović, optužujući je da ju je zloupotrebom službenog položaja oštetila za preko 150.000 eura.

U Osnovnom sudu u Podgorici, sutkinja Popović je odbila tužbu Boškovićeve protiv Predraga Nikića, sina Ljubomira Nikića vlasnika firme Nikić, baš na dan kada je izabrana za sutkinju Višeg suda – 3. aprila. Iako je na zaključenom ročištu zapisnički konstatovano da će presuda biti dostavljena strankama 17. aprila.

Bošković je tužila Nikića za neosnovano bogaćenje na ime razlike između tržišne vrijednosti zemljišta i njenog duga prema tuženom. Tražila je da joj se isplati iznos od 153.000 eura na ime glavnice i 118.000 na ime kamate, ukupno 271.000 eura.

Nikići i Boškovići se tuže od 2004. godine. Sve je počelo 2002. kada su Boškovići od Ljubomira Nikića pozajmili 300.000 eura, uz kamatu od 2,5 odsto mjesečno. U zalog su dali dvije parcele u Donjoj Gorici, preko puta salona automobila Renault Aliance. Jedna parcela od 2.850 kvadrata i druga 11.602. Boškovići su do kraja ugovora o zajmu plaćali kamatu od 7.500 eura mjesečno, ali kako nijesu na vrijeme vratili dug, Nikić je zemljište uknjižio na svoje ime.

Boškovići 2004. podnose tužbu protiv Nikića tražeći da se ugovori o zajmu i fiduciji ponište jer su ,,zelenaški i protivni zakonu”.

Nakon osmogodišnjeg postupka i presude Osnovnog i Višeg suda, Vrhovni sud je, sredinom 2011, ugovor o fiduciji ostavio na snazi, a utvrdio da je ugovor o zajmu djelimično ništavan jer je kamata veća od propisane zakonom, i to u iznosu od 28.680 eura.

Vesna Bošković je zatim 2012. tužila Predraga Nikića i tražila da se obaveže da joj po osnovu neosnovanog obogaćenja isplati razliku između vrijednosti zemljišta u skladu sa cijenom na slobodnom tržištu.

Ugovorom o fiduciji, koji su potpisali Boškovićeva i Nikić, predviđeno je da, ukoliko povjerilac zadrži za sebe nekretnine za cijenu koja se može naći na slobodnom tržištu, dužan je vlasniku višak povratiti u roku od osam dana.

U krivičnoj prijavi protiv sutkinje Popović, Boškovićeva navodi da je potpuno zanemarila pravosnažnu presudu Osnovnog suda, potvrđenu od Višeg i Vrhovnog, kojom je ugovor zbog kamate veće od zakonske proglašen djelimično ništavnim i to za 28.680 eura. Pa ukupan dug ne iznosi 367.500, već sa ovim umanjenjem 338.819 eura.

Dalje, u tužbi se navodi da sutkinja nije cijenila ni jedan dokaz o vraćanju duga u iznosu od 70.700 eura u periodu od 26.11.2002, do 27.02.2003, koje tokom postupka ni sam Nikić nije osporio.

Za sutkinju nije bio od značaja nalaz vještaka finansijske struke Jovana Varajića iz februara ove godine, urađen po nalogu same sutkinje, kojim je utvrđeno da se dug Boškovićeve kretao u rasponu od 265.965 do 288.257 eura, zavisno od kamatne stope. ,,Sudija je izdala nalog, dobila odgovor od stučnog lica koji za nju nije ‘od značaja”.

Glavna optužba Boškovićeve protiv sutkinje Popović jeste da ,,je namjerno zanemarila činjenicu” da se tuženi naplatio na način što je za sebe zadržao obje parcele date u zalog za zajam, jednu od 11.602 kvadrata, tržišne vrijednosti 348.060 eura, i drugu površine 2.850 kvadrata vrijednosti 105.450 eura. Vrijednosti parcela su utvrđene nalazom vještaka građevinske struke Milanke Popović.

U krivičnoj prijavi se ističe da ,,sudija tvrdi da se tuženi naplatio na način što je zadržao za sebe parcelu od 348.060 eura, koliko je po njenoj procjeni, samovoljno i ni u čemu utemeljeno, iznosio preostali dug tužilje, a pri tome zanemaruje da je tuženi zadržao za sebe i drugu parcelu od 105.450 eura!”.

Bošković, na koncu, optužuje Popovićevu da je vršeći sudijsku funkciju derogirala njeno pravo svojine zajamčeno Ustavom, ali i pravo na pravično suđenje. Te da je selektivno cijenila dokaze koji idu isključivo u prilog tuženom, a uopšte ne cijeneći njene dokaze koji poizilaze iz pravosnužnih presuda Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda, zatim nesporne isplate duga, kao ni nalaze sudskih vještaka finansijske i građevinske struke. ,

,,Na koji način je u stanju uračunljivosti i svjesno čineći krivično djelo u vršenju sudijske dužnosti, tužilju oštetila za iznos od preko 150.000 eura… Sutkinja Mirjana Popović je na opisani način, očigledno kršeći zakon, ovaj iznos novca poklonila tuženom”, navodi se u krivičnoj prijavi.

U krivičnoj prijavi se predlaže i da se protiv Popovićeve pokrene disciplinski postupak pred Sudskim savjetom, kao i postupak oduzimanja imuniteta i privremenom udaljenju iz sudstva.

Krivična prijava proslijeđena je ministarstvima pravde i unutrašnjih poslova, Sudskom savjetu – Komisiji za praćenje etičkog kodeksa sudija, skupštinskom Odboru za pravosuđe Crne Gore i Delegaciji Evropske unije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo