Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIPREMNI RADOVI ZA AUTOPUT I MJEŠTANI MATEŠEVA I JABUKE: Između nade i nevolja

Objavljeno prije

na

Mještanima i onima koji imaju vikend kuće u kolašinskim selima Jabuka i Mateševo, kroz koje prolazi dionica autoputa od Smokovca, pripremni radovi na tom projektu donijeli su mnoge promjene nabolje. Novac od eksproprisanih imanja, preko kojih će prolaziti autoput, mogućnost da po visokim cijenama iznajme kuće inženjerima i radnicima kineske korporacije, punije lokalne kafane – sve je to vratilo nadu da će umiranje tog zaboravljenog dijela opštine, iz kojeg su do sada žurili da odu svi koji su mogli, biti zaustavljeno.

Sjećanja da je, recimo, Mateševo u kojem sada živi jedva 40-ak ljudi, nekad bilo drvoprerađivačko mjesto, sa motelom, punim kafanama, prodavnicama i mnogo omladine, ne zvuče više nerealno. Najbolje od auto puta se tek očekuje, kažu mještani. Od većine je teško čuti ,,lošu” riječ za one koji će naredne četiri godine graditi auto put..

,,Nadam se da će ova sela napokon oživjeti i da će ljudi početi da se vraćaju. Ja sam 5-6 hektara svoje zemlje dao u zakup Kinezima na četiri godine. Cijena je dva eura po metru kvadratnom. Na toj livadi će oni graditi svoje naselje. Tu sam sadio četiri godine krompir, ali od toga nije bilo mnogo koristi. Koliko sam truda uložio u ratarstvo, a zarada nije ni približna ovoj”, kazao je Milovan Vujisić novinarima.

Njegova prezimenjakinja, vlasnica ugostiteljskog objekta Bor u Mateševu, Dragica, tvrdi da je do početka radova jedva sa suprugom preživljavala od niske penzije. Sada je, kaže ona, sve drugačije, jer izdaju 11 ležaja u svojoj kući, i to im donosi solidne prihode. „Ako treba proširićemo, napraviti još mjesta. Ja vjerujem da nam je konačno Bog pomogao i da će od ovoga svima ovdje biti odlično”.

Ipak, oduševljenje pripremnim radovima na dionici Smokovac – Mateševo ne dijele svi. Otkako su mašine preduzeća Transpetrol, koje je podizvođač na toj dionici stigle na Jabuku počeli su i problemi. Cijelu sedmicu, kako tvrde u Sportskom flaj fišing klubu (SFFK) Maniro, koje gazduje kolašinskim rijekama, mehanizacija te firme bespravno je vadila šljunak i pijesak iz Tare. Ribolovci tvrde da su podizvođači pokazali neizmjernu bahatost i time što su ,,preusmjerili” rijeku kako je njima odgovaralo, jedan krak potpuno zatrpali.

Vađenje vodnog materijala zaustavljeno je nakon što su predstavnici SFFK pozvali inspektora za vode, no do tada je iz rijeke izvađeno najmanje 50 000 kubnih metara pijesaka i šljunka.

,,Deset dana su vadili materijal iz korita rijeke, bez dozvole ili potrebe da ikog obavijeste, potpuno nezakonito. Pored ogromne gomile šljunka i pijeska koja se i sada može vidjeti, lako je primijetiti da su i temelji budućeg naselja za radnike već nasuti debelim slojem tog materijala. Tek treba da se utvrdi koliku su štetu napravili”, kaže Nikola Trebješanin, volonter SFFK Maniro.

On i njegove kolege su, kažu, odlučni da spriječe da se slične situacije ponove, ali i da istraju da Transpetrol plati štetu državi i njihovom klubu. Procjenu će napraviti, očekuju, Ministarstvo poljoprivrede, a ona bi trebalo da obuhvati i štetu za riblji fond koja je nastupila prekopavanjem korita Tare.

Trebješanin kaže da je obaveza i preduzeća koja imaju koncesije za eksploataciju vodnog materijala da onima koji gazduju vodama plaća po dva i po eura za svaki ,,kubik” šljunka i pijeska.

,,Naravno, i koncesionarima, je zabranjeno vađenje materijala iz korita. Na gradilištu Transpetrola nijesmo od njihovih šefova dobili nikakav ‘papir’ kojim bismo dokazali da imaju ovlaštenja da ovo rade. Užasno je ovakvo ponašanje i to nećemo dozvoliti. Moraće da nadoknade štetu nastalu ovim radovima. Nadamo se da će inspektor odreagovati kako treba”, kažu u SFFK Maniro.

Iz tog preduzeća do sada nijesu odgovorili na optužbe kolašinskih ribolovaca, a kako su Monitoru nezvanično kazali neki od inženjera u Transpetrolu, dio ugovora sa kineskom korporacijom, između ostalog je i, ne davanje izjava novinarima.

Na račun istog preduzeća ozbiljne optužbe iznio je i Podgoričanin Boro Vujisić, koji ima kuću na Jabuci. On tvrdi da se prilikom pripremnih radova malo računa vodi o granicama ekspropisanih imanja, te da se buldožeri često zapute i u privatnu svojinu.

Kako tvrdi Vujisić bio je prinuđen da nekoliko dana ,,stražari” i upozorava bulodožeristu da mu ne prekopava livadu, koja se graniči sa dijelom imanja koje je prodao za potrebe autoputa.

„ Na terenu nije bilo poslovođa, šefova niti ikog sa kim bih mogao razgovarati, osim radnika u buldožeru. Živim u Podgorici, pa sam slučajno prije dva dana došao u kuću, koju ovdje imam. Odjednom se čula mašina koja je nešto kopala na eksproprisanom dijelu imanja, a onda krenula i ka ostalom, koje je u vlasništvu porodice mog pokojnog brata i mom. Bio sam prinuđen da izađem i ubjeđujem se za vozačem da zaustavi buldožer i objašnjavam da je to naše”, objašnjava Vujisić.

Radovi na tom dijelu, nakon njegovog upozorenja, nijesu nastavljeni, ali Vujisić strahuje da će se slična situacija ponoviti i da će mu oštetiti voćnjak. Zbog toga je, kako kaže bio i u lokalnoj upravi, gdje nije naišao na razumijevanje.

„Čini mi se da se pripremni radovi za autoput, koje ovdje izvodi Transpetrol izvode prilično haotično, bez odgovornosti i dobre organizacije. Radnici samo dobiju instrukcije i dođu s mašinama. Ne znam kako je to moguće, ali svjedok sam da se lako moglo dogoditi da prekopaju moje ili imanje mog pokojnog brata, koje nije obuhvaćeno eksproprijacijom”, tvrdi Podgoričanin.

On smatra da je oštećen prilikom prodaje dijela imanja i dvije kuće na Jabuci za potrebe auto puta. Kaže da je dobio svega 180.000 eura, ali da nije imao mnogo izbora. „Imao sam kao izbor sudski spor, koji bi se ko zna kad završio i to na moju štetu. Shvatam potrebu izgradnje auto puta , ali sam razočaran. Imam utisak da nijesu vodili mnogo računa o vrijednosti imovine ljudi sa ovih prostora. Zbog ovog projekta će iseliti sa đedovine mještani tri sela, a za uzvrat većina nas je dobila nedovoljno” .

Vujisić kaže da je oduševljenje njegovih komšija kratkog daha i da će se brzo pokazati sve falinke tog projekta za život mještana Mateševa i Jabuke. Vidjećemo. Red bi bilo da podizvođači čuju glas mještana i ne proizvode ljudima i zajednici nepotrebne nevolje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo