Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIPREMNI RADOVI ZA AUTOPUT I MJEŠTANI MATEŠEVA I JABUKE: Između nade i nevolja

Objavljeno prije

na

Mještanima i onima koji imaju vikend kuće u kolašinskim selima Jabuka i Mateševo, kroz koje prolazi dionica autoputa od Smokovca, pripremni radovi na tom projektu donijeli su mnoge promjene nabolje. Novac od eksproprisanih imanja, preko kojih će prolaziti autoput, mogućnost da po visokim cijenama iznajme kuće inženjerima i radnicima kineske korporacije, punije lokalne kafane – sve je to vratilo nadu da će umiranje tog zaboravljenog dijela opštine, iz kojeg su do sada žurili da odu svi koji su mogli, biti zaustavljeno.

Sjećanja da je, recimo, Mateševo u kojem sada živi jedva 40-ak ljudi, nekad bilo drvoprerađivačko mjesto, sa motelom, punim kafanama, prodavnicama i mnogo omladine, ne zvuče više nerealno. Najbolje od auto puta se tek očekuje, kažu mještani. Od većine je teško čuti ,,lošu” riječ za one koji će naredne četiri godine graditi auto put..

,,Nadam se da će ova sela napokon oživjeti i da će ljudi početi da se vraćaju. Ja sam 5-6 hektara svoje zemlje dao u zakup Kinezima na četiri godine. Cijena je dva eura po metru kvadratnom. Na toj livadi će oni graditi svoje naselje. Tu sam sadio četiri godine krompir, ali od toga nije bilo mnogo koristi. Koliko sam truda uložio u ratarstvo, a zarada nije ni približna ovoj”, kazao je Milovan Vujisić novinarima.

Njegova prezimenjakinja, vlasnica ugostiteljskog objekta Bor u Mateševu, Dragica, tvrdi da je do početka radova jedva sa suprugom preživljavala od niske penzije. Sada je, kaže ona, sve drugačije, jer izdaju 11 ležaja u svojoj kući, i to im donosi solidne prihode. „Ako treba proširićemo, napraviti još mjesta. Ja vjerujem da nam je konačno Bog pomogao i da će od ovoga svima ovdje biti odlično”.

Ipak, oduševljenje pripremnim radovima na dionici Smokovac – Mateševo ne dijele svi. Otkako su mašine preduzeća Transpetrol, koje je podizvođač na toj dionici stigle na Jabuku počeli su i problemi. Cijelu sedmicu, kako tvrde u Sportskom flaj fišing klubu (SFFK) Maniro, koje gazduje kolašinskim rijekama, mehanizacija te firme bespravno je vadila šljunak i pijesak iz Tare. Ribolovci tvrde da su podizvođači pokazali neizmjernu bahatost i time što su ,,preusmjerili” rijeku kako je njima odgovaralo, jedan krak potpuno zatrpali.

Vađenje vodnog materijala zaustavljeno je nakon što su predstavnici SFFK pozvali inspektora za vode, no do tada je iz rijeke izvađeno najmanje 50 000 kubnih metara pijesaka i šljunka.

,,Deset dana su vadili materijal iz korita rijeke, bez dozvole ili potrebe da ikog obavijeste, potpuno nezakonito. Pored ogromne gomile šljunka i pijeska koja se i sada može vidjeti, lako je primijetiti da su i temelji budućeg naselja za radnike već nasuti debelim slojem tog materijala. Tek treba da se utvrdi koliku su štetu napravili”, kaže Nikola Trebješanin, volonter SFFK Maniro.

On i njegove kolege su, kažu, odlučni da spriječe da se slične situacije ponove, ali i da istraju da Transpetrol plati štetu državi i njihovom klubu. Procjenu će napraviti, očekuju, Ministarstvo poljoprivrede, a ona bi trebalo da obuhvati i štetu za riblji fond koja je nastupila prekopavanjem korita Tare.

Trebješanin kaže da je obaveza i preduzeća koja imaju koncesije za eksploataciju vodnog materijala da onima koji gazduju vodama plaća po dva i po eura za svaki ,,kubik” šljunka i pijeska.

,,Naravno, i koncesionarima, je zabranjeno vađenje materijala iz korita. Na gradilištu Transpetrola nijesmo od njihovih šefova dobili nikakav ‘papir’ kojim bismo dokazali da imaju ovlaštenja da ovo rade. Užasno je ovakvo ponašanje i to nećemo dozvoliti. Moraće da nadoknade štetu nastalu ovim radovima. Nadamo se da će inspektor odreagovati kako treba”, kažu u SFFK Maniro.

Iz tog preduzeća do sada nijesu odgovorili na optužbe kolašinskih ribolovaca, a kako su Monitoru nezvanično kazali neki od inženjera u Transpetrolu, dio ugovora sa kineskom korporacijom, između ostalog je i, ne davanje izjava novinarima.

Na račun istog preduzeća ozbiljne optužbe iznio je i Podgoričanin Boro Vujisić, koji ima kuću na Jabuci. On tvrdi da se prilikom pripremnih radova malo računa vodi o granicama ekspropisanih imanja, te da se buldožeri često zapute i u privatnu svojinu.

Kako tvrdi Vujisić bio je prinuđen da nekoliko dana ,,stražari” i upozorava bulodožeristu da mu ne prekopava livadu, koja se graniči sa dijelom imanja koje je prodao za potrebe autoputa.

„ Na terenu nije bilo poslovođa, šefova niti ikog sa kim bih mogao razgovarati, osim radnika u buldožeru. Živim u Podgorici, pa sam slučajno prije dva dana došao u kuću, koju ovdje imam. Odjednom se čula mašina koja je nešto kopala na eksproprisanom dijelu imanja, a onda krenula i ka ostalom, koje je u vlasništvu porodice mog pokojnog brata i mom. Bio sam prinuđen da izađem i ubjeđujem se za vozačem da zaustavi buldožer i objašnjavam da je to naše”, objašnjava Vujisić.

Radovi na tom dijelu, nakon njegovog upozorenja, nijesu nastavljeni, ali Vujisić strahuje da će se slična situacija ponoviti i da će mu oštetiti voćnjak. Zbog toga je, kako kaže bio i u lokalnoj upravi, gdje nije naišao na razumijevanje.

„Čini mi se da se pripremni radovi za autoput, koje ovdje izvodi Transpetrol izvode prilično haotično, bez odgovornosti i dobre organizacije. Radnici samo dobiju instrukcije i dođu s mašinama. Ne znam kako je to moguće, ali svjedok sam da se lako moglo dogoditi da prekopaju moje ili imanje mog pokojnog brata, koje nije obuhvaćeno eksproprijacijom”, tvrdi Podgoričanin.

On smatra da je oštećen prilikom prodaje dijela imanja i dvije kuće na Jabuci za potrebe auto puta. Kaže da je dobio svega 180.000 eura, ali da nije imao mnogo izbora. „Imao sam kao izbor sudski spor, koji bi se ko zna kad završio i to na moju štetu. Shvatam potrebu izgradnje auto puta , ali sam razočaran. Imam utisak da nijesu vodili mnogo računa o vrijednosti imovine ljudi sa ovih prostora. Zbog ovog projekta će iseliti sa đedovine mještani tri sela, a za uzvrat većina nas je dobila nedovoljno” .

Vujisić kaže da je oduševljenje njegovih komšija kratkog daha i da će se brzo pokazati sve falinke tog projekta za život mještana Mateševa i Jabuke. Vidjećemo. Red bi bilo da podizvođači čuju glas mještana i ne proizvode ljudima i zajednici nepotrebne nevolje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo