Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIPREMNI RADOVI ZA AUTOPUT I MJEŠTANI MATEŠEVA I JABUKE: Između nade i nevolja

Objavljeno prije

na

Mještanima i onima koji imaju vikend kuće u kolašinskim selima Jabuka i Mateševo, kroz koje prolazi dionica autoputa od Smokovca, pripremni radovi na tom projektu donijeli su mnoge promjene nabolje. Novac od eksproprisanih imanja, preko kojih će prolaziti autoput, mogućnost da po visokim cijenama iznajme kuće inženjerima i radnicima kineske korporacije, punije lokalne kafane – sve je to vratilo nadu da će umiranje tog zaboravljenog dijela opštine, iz kojeg su do sada žurili da odu svi koji su mogli, biti zaustavljeno.

Sjećanja da je, recimo, Mateševo u kojem sada živi jedva 40-ak ljudi, nekad bilo drvoprerađivačko mjesto, sa motelom, punim kafanama, prodavnicama i mnogo omladine, ne zvuče više nerealno. Najbolje od auto puta se tek očekuje, kažu mještani. Od većine je teško čuti ,,lošu” riječ za one koji će naredne četiri godine graditi auto put..

,,Nadam se da će ova sela napokon oživjeti i da će ljudi početi da se vraćaju. Ja sam 5-6 hektara svoje zemlje dao u zakup Kinezima na četiri godine. Cijena je dva eura po metru kvadratnom. Na toj livadi će oni graditi svoje naselje. Tu sam sadio četiri godine krompir, ali od toga nije bilo mnogo koristi. Koliko sam truda uložio u ratarstvo, a zarada nije ni približna ovoj”, kazao je Milovan Vujisić novinarima.

Njegova prezimenjakinja, vlasnica ugostiteljskog objekta Bor u Mateševu, Dragica, tvrdi da je do početka radova jedva sa suprugom preživljavala od niske penzije. Sada je, kaže ona, sve drugačije, jer izdaju 11 ležaja u svojoj kući, i to im donosi solidne prihode. „Ako treba proširićemo, napraviti još mjesta. Ja vjerujem da nam je konačno Bog pomogao i da će od ovoga svima ovdje biti odlično”.

Ipak, oduševljenje pripremnim radovima na dionici Smokovac – Mateševo ne dijele svi. Otkako su mašine preduzeća Transpetrol, koje je podizvođač na toj dionici stigle na Jabuku počeli su i problemi. Cijelu sedmicu, kako tvrde u Sportskom flaj fišing klubu (SFFK) Maniro, koje gazduje kolašinskim rijekama, mehanizacija te firme bespravno je vadila šljunak i pijesak iz Tare. Ribolovci tvrde da su podizvođači pokazali neizmjernu bahatost i time što su ,,preusmjerili” rijeku kako je njima odgovaralo, jedan krak potpuno zatrpali.

Vađenje vodnog materijala zaustavljeno je nakon što su predstavnici SFFK pozvali inspektora za vode, no do tada je iz rijeke izvađeno najmanje 50 000 kubnih metara pijesaka i šljunka.

,,Deset dana su vadili materijal iz korita rijeke, bez dozvole ili potrebe da ikog obavijeste, potpuno nezakonito. Pored ogromne gomile šljunka i pijeska koja se i sada može vidjeti, lako je primijetiti da su i temelji budućeg naselja za radnike već nasuti debelim slojem tog materijala. Tek treba da se utvrdi koliku su štetu napravili”, kaže Nikola Trebješanin, volonter SFFK Maniro.

On i njegove kolege su, kažu, odlučni da spriječe da se slične situacije ponove, ali i da istraju da Transpetrol plati štetu državi i njihovom klubu. Procjenu će napraviti, očekuju, Ministarstvo poljoprivrede, a ona bi trebalo da obuhvati i štetu za riblji fond koja je nastupila prekopavanjem korita Tare.

Trebješanin kaže da je obaveza i preduzeća koja imaju koncesije za eksploataciju vodnog materijala da onima koji gazduju vodama plaća po dva i po eura za svaki ,,kubik” šljunka i pijeska.

,,Naravno, i koncesionarima, je zabranjeno vađenje materijala iz korita. Na gradilištu Transpetrola nijesmo od njihovih šefova dobili nikakav ‘papir’ kojim bismo dokazali da imaju ovlaštenja da ovo rade. Užasno je ovakvo ponašanje i to nećemo dozvoliti. Moraće da nadoknade štetu nastalu ovim radovima. Nadamo se da će inspektor odreagovati kako treba”, kažu u SFFK Maniro.

Iz tog preduzeća do sada nijesu odgovorili na optužbe kolašinskih ribolovaca, a kako su Monitoru nezvanično kazali neki od inženjera u Transpetrolu, dio ugovora sa kineskom korporacijom, između ostalog je i, ne davanje izjava novinarima.

Na račun istog preduzeća ozbiljne optužbe iznio je i Podgoričanin Boro Vujisić, koji ima kuću na Jabuci. On tvrdi da se prilikom pripremnih radova malo računa vodi o granicama ekspropisanih imanja, te da se buldožeri često zapute i u privatnu svojinu.

Kako tvrdi Vujisić bio je prinuđen da nekoliko dana ,,stražari” i upozorava bulodožeristu da mu ne prekopava livadu, koja se graniči sa dijelom imanja koje je prodao za potrebe autoputa.

„ Na terenu nije bilo poslovođa, šefova niti ikog sa kim bih mogao razgovarati, osim radnika u buldožeru. Živim u Podgorici, pa sam slučajno prije dva dana došao u kuću, koju ovdje imam. Odjednom se čula mašina koja je nešto kopala na eksproprisanom dijelu imanja, a onda krenula i ka ostalom, koje je u vlasništvu porodice mog pokojnog brata i mom. Bio sam prinuđen da izađem i ubjeđujem se za vozačem da zaustavi buldožer i objašnjavam da je to naše”, objašnjava Vujisić.

Radovi na tom dijelu, nakon njegovog upozorenja, nijesu nastavljeni, ali Vujisić strahuje da će se slična situacija ponoviti i da će mu oštetiti voćnjak. Zbog toga je, kako kaže bio i u lokalnoj upravi, gdje nije naišao na razumijevanje.

„Čini mi se da se pripremni radovi za autoput, koje ovdje izvodi Transpetrol izvode prilično haotično, bez odgovornosti i dobre organizacije. Radnici samo dobiju instrukcije i dođu s mašinama. Ne znam kako je to moguće, ali svjedok sam da se lako moglo dogoditi da prekopaju moje ili imanje mog pokojnog brata, koje nije obuhvaćeno eksproprijacijom”, tvrdi Podgoričanin.

On smatra da je oštećen prilikom prodaje dijela imanja i dvije kuće na Jabuci za potrebe auto puta. Kaže da je dobio svega 180.000 eura, ali da nije imao mnogo izbora. „Imao sam kao izbor sudski spor, koji bi se ko zna kad završio i to na moju štetu. Shvatam potrebu izgradnje auto puta , ali sam razočaran. Imam utisak da nijesu vodili mnogo računa o vrijednosti imovine ljudi sa ovih prostora. Zbog ovog projekta će iseliti sa đedovine mještani tri sela, a za uzvrat većina nas je dobila nedovoljno” .

Vujisić kaže da je oduševljenje njegovih komšija kratkog daha i da će se brzo pokazati sve falinke tog projekta za život mještana Mateševa i Jabuke. Vidjećemo. Red bi bilo da podizvođači čuju glas mještana i ne proizvode ljudima i zajednici nepotrebne nevolje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo