Povežite se sa nama

OKO NAS

POLIEKS – JEDINA BERANSKA FABRIKA: Preživjeti tranziciju

Objavljeno prije

na

Nedavna posjeta delegacije poznate italijanske kompanije Fioochi Munizioni S.p.A. Opštini Berane i fabrici eksploziva Polieks najavila je mogući početak proširenja djelatnosti jedine beranske fabrike i njen ozbiljniji prodor prema zapadnoevropskom tržištu. Italijani su pokazali zainteresovanost da u Beranama pokrenu proizvodnju inicijalnih kapisli za municiju, a u drugoj fazi nabavku mašina i proširenje djelatnosti na patent kapisle.

Kompanija Fioochi Munizioni S.p.A. osim što uspješno radi u Italiji, svojim proizvodnim programima stiže i do Sjedinjenih Američkih Država. Da li bi to mogao biti i put prodora beranskog Polieksa?

Ova fabrika je privatizovana prije nekoliko mjeseci, a vlasnik Slavko Vujisić tada je najavio dolazak stranih investitora i saradnju s najpoznatijim svjetskim prozivođačima u ovoj oblasti. On je dodao da Polieks ima „vrlo ozbiljne kontakte s kompanijama iz inostranstva”, kao i da postoje velike šanse da se u Berane dovedu poznate firme za nove proizvodne programe.

Polieks je odavno na prostorima Balkana poznat kao važan faktor u sektoru proizvodnje eksploziva i municije. Vujisić za Monitor kaže da će njegov prvi potez biti otvaranje nove fabrike namjenske hemije u okviru ove kompanije. On smatra da budućnost Polieksa nije samo u proizvodnji eksploziva.

„Mi smo uradili sva ispitivanja u proteklih godinu i po, i postali jedan veoma važan mali partner namjenske industrije u okruženju. Nema nijedne fabrike u Srbiji, Bosni i Makedoniji kojoj mi ne prodajemo određene hemijske supstance koje su njima neophodne kao repromaterijal za dalju proizvodnju”, kaže Vujisić.

Prema njegovim riječima, ekipa stručnjaka koja radi na tom programu respektabilna je s bilo kojeg nivoa.

„Taj se program zaokružuje i jedna od prvih stvari koju ćemo uraditi jeste puštanje nove fabrike hemije Polieks”, kazao je Vujisić. On objašnjava da je hemija osnov svih proizvodnji raketnih goriva, različitih reagenasa od protivgradne odbrane i slično.

„Veoma mali broj ljudi poznaje taj nivo proizvodnje da bi se mogao upustiti u taj posao. Pored Njemaca, mi sada jedini u Evropi radimo određene hemikalije. One su potpuno bezbjedne, nema toksike, nema otpadnih voda, nema ništa što bi moglo da nas ugrozi, ali su veoma respektabilne s aspekta potreba”, kaže Vujisić.

Prednost Polieksa je u tome što je blizu proizvođačkim kapacitetima Srbije, Bosne i Makedonije.

„Mi smo njima riješili nešto što im je bilo ozbiljan problem, a to je da mogu kada im treba kupiti onoliko koliko im je potrebno za svoju proizvodnju. Zbog transportnih troškova mi smo im postali apsolutno konkurentni na svjetskom tržištu”, dodao je Vujisić.

On tvrdi da fabrika hemije već ima načelan dogovor s potencijalnim kupcima da proda sve što proizvede. Prema njegovim riječima Polieks će, tako, u svom krugu imati različite proizvodne djelatnosti koje će biti koncipirane kao mali profitabilni centar.

„Svaki segment za sebe je profitabilan. Nastavićemo da radimo još jedan vid delaboracije. Tu smo uključeni u program NSPA, koji bi trebalo da krene krajem ljeta. S UNDP sve što smo uradili za ovih četiri-pet godina, urađeno je na obostrano zadovoljstvo i nikada nijesmo imali nijednu primjedbu. Procedure koje smo mi razvili oni sada koriste za neke druge države kao primjer kako to treba uraditi”, kaže Vujisić.

U Polieksu je, kako tvrdi, sve spremno i za početak veće proizvodnje biodizel goriva za potrebe fabrike.

„Biodizel se koristi u jednom od eksploziva kao osnovna supstanca s amonijum nitratom, kao i za naše potrebe unutar fabrike. Biodizel gorivo se proizvodi od otpadnog ulja iz restorana, i već je u upotrebi u našem voznom parku” , kaže Vujisić.

Kada se radi o postojećim, odnosno starim programima proizvodnje, vlasnik Polieksa tvrdi da su osvojili još neke djelove tržišta na Balkanu.

„U najkraćem roku ćemo uvesti nove mašine, povećati kapacitet i dobiti nove dijametre eksploziva. I za to već unaprijed imamo dogovoreno tržište. Sve ovo nam omogućava stabilno poslovanje fabrike u budućem periodu, bez ikakvih oscilacija i kriza”, smatra Vujisić.

U Polieksu očekuju i da će se naći među trideset odsto kompanija iz Crne Gore koje će sarađivati s Kinezima na izgradnji autoputa.

„Ono što je važno je da imamo određene eksplozive koje Kinezi koriste i da sami možemo organizovati kompletnu proizvodnju za njihove potrebe. Postoje i određeni eksplozivi gdje bismo morali da uradimo dodatne investicije, a prije svega mislim na emulzione eksplozive. Znači, spremni smo da investiramo pola miliona ili milion eura, ako smo sigurni da ćemo raditi taj posao. Mislim da je realno da eksplozivi budu nešto što bi Kinezi koristili kao naš, domaći proizvod iz bezbjednosnih razloga, zatim blizine transporta, načina skladištenja i slično” – kaže Vujisić.

Vujisić je u većinski paket akcija Polieksa od države otkupio u konzorcijumu s Iskrom Barič, za koju kaže da su odavno bili proizvodno upućeni jedni na druge.

„Ta saradnja traje odavno. To je dobar partnerski odnos i konzorcijum koji smo napravili je normalan slijed svega toga”, objašnjava on.

Polieks je otvoren početkom osamdesetih godina u sklopu vojne fabrike u Vitezu, i za potrebe tadašnje JNA proizvodio je plastične eksplozive, detonatore i bombe. Nakon raspada SFRJ kompanija je nastavila da radi, ali se na vrijeme preorijentisala na civilne programe, proizvodeći privredne eksplozive i električne detonatore. Sada ponovo proizvodi i vojni eksploziv. Za plastični eksploziv koji se proizvodio u ovoj fabrici stručnjaci su odavno kazali da je najkvalitetniji u svijetu, i da je bolji čak i od američkog C-4.

Do prije pet-šest godina ova fabrika je poslovala s teškoćama. Tada je upravljanje preuzeo ovaj privatni preduzetnik, koji je, kao manjinski akcionar, imao trideset odsto vlasništva. On je uspio da je vrati na put pozitivnog finansijskog poslovanja. Sada kada je većinski vlasnik, Vujisić obećava brz prodor do evropskog i svjetskog tržišta.

Ostaće neobjašnjivo kako je fabrika eksploziva Polieks, jedina u ovom gradu, preživjela period tranzicije. Kako je moguće da nije, kao sve druge, opljačkana i uništena. Njenih pedeset radnika danas su čitava radnička klasa u Gornjem Polimlju. Moglo bi se reći kako je Polieks zdravo tkivo u zoni višedecenijskog djelovanja tajkunskog talasa na sjeveru Crne Gore.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

ULCINJANI TRAŽE IZMJENE ZAKONA O MORSKOM DOBRU: Opština se žalila Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednjih deset godina, od 2014. do 2023. godine, Morsko dobro je iz Ulcinja prihodovalo 11,6 miliona eura. U Ulcinju tvrde da je ta suma znatno veća i da je ta opština diskriminisana, pa su uputili tužbu Ustavnom sudu. Iz Vlade najavljuju novi zakon

 

 

Poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmed Zenka tvrdi da nijesu tačni zvanični podaci Vlade Crne Gore o prikupljenim sredstvima, kao ni o iznosu investicija u zoni morskog dobra u Ulcinju. Kako smatra, ta suma bi trebalo da bude bar dva puta veća, odnosno najmanje 20 miliona eura, imajući u vidu samo kućice na Adi Bojani.

Prema njegovim riječima, nije istinita ni informacija da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JPMD) od 2018. do prošle godine investiralo 3,6 miliona eura na teritoriji opštine Ulcinj. “Ovi podaci ni izbliza ne pokazuju stvarno stanje ubiranja prihoda iz opštine Ulcinj, zato pozivam Vladu Crne Gore da promijeni zakon da i Ulcinjani imaju nešto dobro od toga”, kaže Zenka dodajući da se “već 40 godina Ulcinju daje na kašiku, a uzima na lopatu”.

I u lokalnoj samoupravi su uvjereni da je Zakon o morskom dobru, tj. obuhvat zone morskog dobra diskriminatorski za Opštinu Ulcin. Pedsjednik Opštine  Omer Bajraktari je nedavno uputio Ustavnom sudu Crne Gore Prijedlog za ocjenu ustavnosti tog pravnog akta. Prvi put se lokalna samouprava odlučila na ovakav korak iako je od donošenja tog pravnog akta prošlo više od tri decenije. Kako je početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Ulcinju vlast vršila opoziciona stranka (Demokratski savez u Crnoj Gori, bio je to jednostavan i efikasan način da se ta lokalna samouprava disciplinuje i da se na legalan način da se značajna novčana sredstva i gazdovanje najprofitabilnijim prostorom iz Ulcinja, silom zakona, preusmjere na centralni nivo.

Brojke su, kako napominju iz Opštine Ulcinj indikativne. Oko 57 odsto ukupne teritorije ili 3.318 hektara kojom gazduje JPMD nalazi se u Ulcinju. U opštini Herceg Novi granica morskog dobra je utvrđena na 492, u Tivtu 746, u Kotoru 216, u Budvi 221, a u opštini Bar na 797 hektara.

U granicama morskom dobra je 13 odsto prostora ulcinjske opštine, čač deset puta više nego u Baru, gdje je taj procenat 1,3 odsto. U opštini Kotor taj procenat iznosi 0,6 odsto. Širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara. To je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju.

“Imajući u vidu dodatno Adu Bojanu sa površinom od 4,66 kvadratnih kilometara, onda je riječ nesumnjivo o nejednakom postupanju, odnosno neposrednoj diskriminaciji, imajući u vidu da se opštine nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kada je u pitanju režim morskog dobra”, ističe se u prijedlogu Bajraktarija.

Predsjednik ulcinjske opštine smatra da je računica jasna: ako bi računali da 150 eura košta jedan kvadratni metar zemljišta u zoni morskog dobra, na pjeni od mora, onda je njegova ukupna vrijednost pola milijarde eura. “A još kada se crta, onda se cijena prostora drastično uvećava. Milina i širina, 33 kilometara obale, od kojih su polovina pješčane plaže”, napominje  Bajraktari.

U predstavki upućenoj Ustavnom sudu, u kojoj se detaljno navodi postupanje Evropskog suda za ljudska prava u ovakvim slučajevima, ocjenjuje se da je “navedeni zahvat linije morskog dobra u opštini Ulcinj bez objektivnog i razumnog opravdanja”.

I Bajraktarijev prethodnik na toj funkciji, Aleksandar Dabović iz Demokratske partije socijalista, ustvrdio je da JPMD najveći dio svog budžeta prikupi baš na teritoriji ove opštine. Konstatujući da se preko polovine teritorije kojom gazduje JPMD, nalazi u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima. „Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije JPMD i formirati Morsko dobro Ulcinja“, rekao je Dabović.

Premijer Milojko Spajić kaže da je upravljanje morskim dobrom “kompleksno pitanje” i da je potrebno obezbijediti adekvatne zakonske i institucionalne okvire, kao i široki konsenzus. “ Vlada Crne Gore će kroz inkluzivne i otvorene dijaloge, pristupiti pripremi novog Zakona, kojim će se urediti oblast morskog dobra, a što predstavlja osnovni preduslov za stvaranje adekvatnih uslova za sveukupnu valorizaciju, za društvenu, a ne ličnu korist”, kazao je Spajić u parlamentu.

Npomenuo je i da će se u postupku pripreme ovog propisa, u čiju će izradu biti uključene i primorske opštine, razmotriti sva relevantna pitanja, uključujući i pitanje načina upravljanja morskim dobrom.“Pritom strogo vodeći računa o svim protokolima i konvencijama, čiji smo potpisnici, ali i prateći EU direktive koje se odnose na morsko područje”, rekao je premijer Spajić.

Dok se čeka najavljeno novo zakonsko rješenje i presuda Ustavnog suda po predstavci  Opštine Ulcinj, još će mnogo vode proteći Bojanom. Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je na sastanku sa privrednicima saopštio da će ubuduće od zakupa kupališta država prihodovati dva puta više sredstava i da će se umjesto sedam miliona, koliko je to bilo u 2023. godini, nakon utvrđivanja nove cjenovne politike u državnu kasu, po tom osnovu, slivati 14 miliona eura.

 

Na Bojani stotinak nelegalnih objekata

U Ulcinju kažu da postoji niz nelogičnosti  kada je u pitanju „mor­sko do­bro“. “, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo pune tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, jeste mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je morska, ali je bila proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Inače, iz JPMD je saopšteno da na obalama Bojane ima oko 100 nelegalnih kućica, a dnevno niču nove. Na ovoj rijeci oko 750 tzv. privremenih objekata- tri puta više nego prije dvije decenije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Direktan povod najnovijeg napada je, kako tvrdi Radovanović, njeno odbijanje da učestvuje u preuzimanju predmeta profesora Predraga Milačića koji ide u penziju. Ona smatra da je loša praksa da se predmeti na taj način raspoređuju. Ističe da treba raspisati konkurs i zaposliti novog profesora. To potkrepljuje činjenicom da su sistematizaciji na Odsjeku Vajarstva predviđena četiri predavača.

,,Intencija je ukinuti ovo radno mjesto, pa onda i Vajarstvo ili ga pretočiti u neki modul. To se već desilo sa Odsjekom Grafika”, kaže Radovanović za Monitor.

Na sastanku nastavnog osoblja odsjeka Vajarstvo, održanog protekle sedmice, konstatovano je da je Radovanović odbila predlog o raspodjeli predmeta. Ipak, odlučeno je da obaveze na predmetima Vajarstvo II i IV i Metode umjetničkog izražavanja preuzme redovni profesor Nenad Šoškić, obaveze na predmetu Skulptura u kamenu vanredni profesor Željko Reljić, a Vajarstvo MA docent Ivana Radovanović. Sastanku su prisustvovali Reljić, Šoškić i saradnik u nastavi Adin Rastoder.

,,Ne postoji zakonska obaveza raspisivanja konkursa po automatizmu ukoliko se nastava može pokriti postojećim kadrom”, odgovoreno nam je iz UCG. Navode da su ,,svjesni značaja održavanja obrazovnog procesa na kvalitetnom nivou, organizacione jedinice Univerziteta Crne Gore vode računa o adekvatnoj pokrivenosti svih predmeta, te shodno tome, zavisno od stvarnih potreba, iniciraju postupak prijema u akademsko zvanje. Trenutak pokretanja procedura je nadležnost Vijeća matične jedinice”.

Iz UCG su dobili informaciju od strane rukvodstva FLU, da je ovaj fakultet privremeno, nakon odlaska kolege u penziju, izvršio raspodjelu predmeta među postojećim članovima odsjeka Fakulteta likovnih umjetnosti kako bi osigurali nesmetan nastavni proces za studente. ,,Paralelno sa ovim privremenim rješenjem, FLU nas je obavijestio da planira da u nekom primjerenom roku inicira raspisivanje konkursa za popunjavanje radnog mjesta”, kažu  iz UCG.

Monitoru su iz uprave FLU kazali da poštuju sve zakonske norme, te da im je od posebnog značaja da javnost Crne Gore bude upoznata da se prilikom raspodjele predmeta i popunjavanja radnih mjesta Fakultet pridržavao Zakona o visokom obrazovanju i Statuta Univerziteta Crne Gore kojim je između ostalog i definisana ova oblast.

,,Članom 84 Statuta Univerziteta Crne Gore definisano je da rukovodilac studijskog programa obavlja poslove vezane za studijski program za koji je imenovan i predlaže organizaciju nastave na studijskom programu. Utvrđeni predlog se dalje dostavlja Vijeću na razmatranje… Stav Fakulteta je da se ispoštuju sve zakonski propisane norme i da se krene od poštovanja člana 84, a to je predlog rukovodioca studijskog programa. Ukoliko ne postoji mogućnost za pokrivenost nastave sopstvenim kadrom postoje ostali načini angažovanja kao što su interni oglasi za angažovanje lica sa akademskim zvanjem i saradnika u nastavi ili javni oglasi za angažovanje gostujućih profesora, istaknutnih stručnjaka iz prakse, istaknutih umjetnika ili profesora emeritusa’’, navode iz uoprave FLU.

Kako nakon obraćanja Upravi FLU-a i Rektoru nije dobila odgovor, Radovanović, koja je bila stipendista SAD, obratila se ambasadi ove zemlje. Dobila je informaciju da će je primiti na razgovor krajem ovog mjeseca.

Monitor je pisao da je Radovanović pokrenula tužbu pred Osnovnim sudom u Podgorici za utvrđivanje mobinga. U tužbi se tvrdi da duži period Radovanović trpi ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta koje stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje.

Radovanović ima doktorat iz Vajarstva i prvi je Fulbrajtov stipendista iz Crne Gore za post-doktorsko istraživanje u oblasti umjetnosti. Pored brojnih domaćih, regionalnih i međunarodnih izložbi i nagrada, predstavljala je 2017. Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu. UCG joj je 2006. uručio nagradu za najboljeg studenta FLU.

Sve ovo joj na matičnom FLU nijesu bile preporuke, iako je doktorirala 2016. godine,  i danas jedina ima doktorat iz oblasti Vajarstva. Međutim, to nije bilo dovoljno da nakon više od decenije rada na fakultetu kao saradnik u nastavi bude izabrana u akademsko zvanje. U međuvremenu, kako tvrdi Radovanović, mjesta se oslobađaju, jer profesori odlaze u penziju, a umjesto nje, mimo pravila, predavači se biraju bez zvanja i propisanog znanja.

Izabrana je u zvanje docenta tek 2021. godine. Tada postaje član Komisije za Master studije i član Uredništva za izdavačku djelatnost. Njene kolege iz komisije je u martu 2022. prijavljuju  Etičkom odboru UCG navodeći da je ugrozila njihov integritet.Prijava je uslijedila nakon što je Komisija odbila sve prijave, njih šest, za master studije sa odsjeka Vajarstvo. Nakon toga, Radovanović je predsjedniku i članovima Komisije, ali i profesorima sa Vajarstva i studentima master studija, uputila mejl u kojem ih obavještava o tome da nijedna prijava sa Vajarstva nije prošla, te da ona daje ostavku na članstvo u Komisiji.

Etički odbor UCG u septembru 2022. odbacuje ovu prijavu. Profesori nijesu bili zadovoljni ovom odlukom pa su Senatu UCG uputili prigovor. Senat UCG usvaja prigovor u februaru 2023. i predmet vraća Etičkom odboru na ponovni postupak.

Tokom usmene rasprave pred Etičkim odborom, koja je bila zatvorena za javnost, Radovanović je izjavila da je nakon odluke o napuštanju rada Komisije dobila ,,dobronamjerno” upozorenje da se to može odraziti na njen dalji izbor u akademsko zvanje.

U međuvremenu, dolazi i do izmjene članova Etičkog odbora. Odbor u novom sastavu u martu 2023. donosi rješenje u kojem se Radovanović izriče opomena zbog povrede Etičkog kodeksa UCG.

Radovanović je u okviru UCG pokrenula Predlog za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga. Nakon što je zakonska procedura ispoštovana, a posrednik za zaštitu zaposlenih od mobinga nije uspio u svom posredovanju, Radovanović se obratila sudu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), kao vlasnik kompanije National Real Estate Agency vodila se kiparska ofšor firma Plankton Ltd.

Erenburg je bio član odbora direktora firme, dok se Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik. National Real Estate Agency imala je djelatnost agencije za nekretnine.

Desetak godina ranije, ili preciznije u januaru 2007., formirana je kompanija Bemaks koja je za kratko vrijeme postala lider na tržištu građevinarstva dobijajući poslove od države i opština, o čemu bi se mogli pisati feljtoni i romani.

U Beranama su, tako, 2011. godine započeli projekat izgradnje regionalnog puta Berane – Kolašin, koji je tek nedavno otvoren. Gradeći taj put, koji je država finansirala, na dionici od Berana do mjesnog centra Lubnice, oni su iskoristili da u trup puta ugrade 13 kilometara cijevi za potrebe malih hidroelktrana kompanije “Hidroenergija Montenegro” čiji su nešto ranije postali većinski vlasnici, uz Olega Obradovića.

Za te potrebe na krševitom prevoju Zdravac čak 11 puta su koristili eksploziv, oštećujući u jednom trenutku cijevi gradskog vodovoda koji je vodio istom trasom. Tada je zvanično ostacima šalitre koja je ušla u gradski vodovod otrovano za jednu noć oko 2,5 hiljada građana Berana. Toliko je zatražilo pomoć u bolnici, dok se vjeruje da još makar toliko nije prijavljeno za ljekarsku pomoć.

Zbog ovoga se Veselinu Kovačeviću i Bemaksu sudilo u Osnovnom sudu u Beranama po privatnoj tužbi dvojice građana. Prvostepeno su kažnjeni nekim minimalnim novčanim kaznama. U ponovljenom postupku i Kovačević i Bemaks oslobođeni su zbog nedostatku dokaza. Slučaj trovanja građana Berana ostao je,  bez epiloga. I postao jedna od bruka crnogorskog sudstva.

Neposredno poslije trovanja, i samo nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast u Beranama,  ostala je i fotografija Mila Đukanovića i Veselina Kovačevića, kada su se sreli upravo na mjestu Zdravac, gdje je nakon obilaska radova Đukanovićev kabinet zakazao davanje izjava za medije. Kao slučajno.

Krajem 2011. godine tadašnji čelnik Pokreta za promjene Nebojša Medojević iznio je podatke u Skupštini Crne Gore o Bemaksu i firmi National Real Estate Agency, tvrdeći da iza Bemaksa stoji „građevinsko-političko-bezbjednosni kartel“, poznat i kao „ekipa iz Granda”, koji navodno predvodi tadašnji ministar Milan Roćen, član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista (DPS).

Medojević je Roćena tada nazivao i „ministrom za ruske integracije”, i tvrdio da je ovaj kartel kreiran kao rezultat političkih, bezbjednosnih i poslovnih dogovora predstavnika ruske vlasti i njima bliskih tajkuna. Kazao je da je ključni čovjek koji upravlja čitavim sistemom  Vladimir Erenburg, a da je zapravo zvanični i registrovani lobista Rusala i Olega Deripaske.

Prema onome što je Medojević izjavio  Erenburg je zajedno sa formalnim direktorom i vlasnikom Bemaksa suosnivač firme National Real Estate Agency, a u suštini je glavni ruski čovjek za operacije oko KAP-a.

Internet pretragom ne mogu se naći reakcije na ove Medojevićeve konstacije iz tog doba, pa su do danas ostale nejasne i neispitane ruske veze Granda.

Veselin Kovačević od prošle godine više nije formalni vlasnik kompanije Bemaks. To je poslednja promjena u CRPS, od kada je osnivač sa stotinu odsto kapitala postao Ivan Ubović, sin mnogo poznatijeg oca Ranka Ubovića. Kovačević je ostao predsjednik Odbora direktora, dok je izvršni direktor Miladin Mijajlović, sin Aleksadnra Mijajlovića.

Sa prikazanim gotovim novcem i nenovčanim sredstvima u ukupnom iznosu od 749.800 hiljada eura, to ni izbliza nije više kompanija čija se vrijednost u CRPS mjerila sa 135 miliona ukupne aktive, ili neraspoređenom dobiti od 74 miliona, i kada su iza nje zvanično stajali, očevi, Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović.

Mijajlović je od prije nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru pod optužbom da je bio jedan od organizatora OKG za šverc cigareta kojoj je pomagala policija. Ovih dana je uz kauciju od milion i sto hiljada eura pušten da se brani sa slobode.

Veze Kovačeviča i ruskog poslanika ostale su tajna. Do danas dobro čuvana. Možda se baš u toj tajni kriju odgovori odakle početni kapital za osnivanje Bemaksa. Samo je ljubav neobjašnjivo odjednom prekinuta.

                                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo