Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEĆANJE: ŠEJH TAHIR KANIĆI, VELIKAN SUFIJSKE PRAKSE: Trag čovjeka

Objavljeno prije

na

„Nikada nikog nijesam čuo da je nešto ružno rekao za šejha (duhovni vođa) Tahira Kanaćija (Tahir Kanaqi). Slušao sam samo riječi divljenja i hvale. Jer, zaista bio je to sveti čovjek, biljeg vjere, riznica tajni, koji je samom milošću Jedinog Boga povezivao ovaj i onaj svijet, kojemu je dato istinsko znanje, onako kako sam Gospodar svjetova kaže u Svojoj posljednjoj Objavi: „Bog na visoke stepene uzdiže one od vas koji su uzvjerovali i kojima je dato znanje” (58:11)”, kaže jedan od najboljih poznavalaca nauke tarikata (discipline kojom se postiže čišćenje duše) Sadik Pelinković.

Bio je veliki rufaijski šejh Tahir, rodom iz Krajine, ponad Skadarskim jezerom, gdje je i proveo gotovo čitav svoj ovozemaljski život, more znanja, raritet svoga doba, jedan od posljednjih velikana sufizma na ovom prostoru, tačnije šejh svih šejhova, autentičan proizvod sufijske misli i prakse, te velike filozofije života. A ona ima samo jedan cilj: biti što bolji čovjek uvijek svjestan Boga Svemoćnog. To znači: urediti na najljepši način svoj odnos prema Milostivom i prema Njegovim stvorenjima. „Blagošću i dobrotom svakome obradovati srce”, kako bi rekao šejh Tahir.

Završio je medresu u Skadru, kod duhovnih velikana svoga vremena, ali se odmah vratio u svoju Krajinu, svjestan da upravo tu mora dati svoj doprinos očuvanju vjere, te razvoju pismenosti i opšte kulture.

Zašto se onda čuditi šejhovoj smirenosti, skromnosti i iskrenosti, najljepšem moralu, njegovim nebrojenim dobročinstvima ljudima, bez obzira na pripadnost. Imao je običaj govoriti: „Sve vjere na ovom svijetu su kao cvijeće iz jednog ružičnjaka”, ili pak: „Svaka religija je svijetlo u mraku neznanja i svaka na svoj način pomaže koje god da je boje”.

„Dovoljno je, možda, bilo samo gledati u njegovo divno lice. To je bio ibadet. Sjedjeći sa njim i sa onima koje je on uveo u tarikat, mogli ste čuti govore živih bića, kao i govor mrtve prirode”, prenose njegovi učenici.

A dobri šejh je uvijek govorio blago i šalio se prefinjeno. Kad bi čuo lijep glas ili lijepu muziku, topio se od zanosa, što je obilježje stuba vremena. Naročito se divio himni albanskih muslimana – Mevludu hazifa Ali Riza Ulćinakua (Ali Riza Ulqinaku).

Da je stajao na najčvršćem temelju vjere govori činjenica da su se njemu neprestano dešavali kerameti (čuda) i neobičnosti, a nikad suvim učenjacima, odnosno šerijatskim (vjerskim) pravnicima. O njegovim kerametima bi se moglo napisati nekoliko debelih knjiga. Napomenućemo tek da je šejh svakom znao ime, a da mu to dotični nije ranije rekao!?

Pokazivao je šejh Tahir sve ono lijepo čime ga je Bog obdario, bilo da je riječ o znanju ili nekom moralnom postupanju. Ništa od toga nije tajio, sem ono što mu je bilo naređeno da taji, povodeći se za riječima Svedostatnog: „I o blagodati Gospodara svoga kazuj!” (93:11) Zato je postojala opšta saglasnost o njegovoj duhovnoj čistoći.

Živio je šejh Tahir u vremenu bremenitom, u vremenu smutnje, neznanja i gafleta (nemara). Zato mu je tako lijepo bilo u njegovoj Krajini. U Ulcinj bi tek rijetko dolazio i nikada ne bi ostajao duže od tri dana. Tek da obiđe bližnje i svoje prijatelje. Govorio je da je Ulcinj mjesto fesada (razvrata), jer ljudi su se tada bili udaljili od vjere, povodeći se za materijalnim. „Ništa nije bolje sada; možda je još gore! Jer, nema više ljubavi, solidarnosti, iskrenosti u odnosima među ljudima i u društvu. Vjera, ili tačnije čovječnost, je ostala u knjigama, a dobri vjernici su odavno pod zemljom”, kaže hroničar Ulcinja, prof. Ismet Karamanaga.

Nije bilo lako ljudima govoriti istinu u lice, ali uvijek blago, gledati ih kako srljaju, kako se posvećuju samo ovom životu i jasno vidjeti da će ih to samo uniziti. Oni koji imaju bar malo saznanja o dervišluku oduševiće se kada čuju da je ljudima poručivao: „Bane thiun kurban!” (Učini od svinje kurbana!) Što znači jedna ovakva poruka blagog šejha? To znači – pobijedi svoje strasti, svoj ego, svoju dušu sklonu zlu! Jer čovjek doista liči na životinju kada ga vode pohlepa, zavist, inat, mržnja, dvoličnost, oholost. Nema časnije borbe od borbe sa samim sobom, pa i izginuti na tom putu. Nepogrešivi liječnik srca, šejh Tahir, je to savršeno dobro znao i ljude pozivao da, u svom najdubljem interesu, tako postupaju. Znao je takođe da nema promjena u društvu bez promjena u dušama ljudi.

Svojim cjelokupnim životom dobri šejh je pokazao kako treba istinski živjeti na ovom prolaznom svijetu, da ne treba čeznuti za njegovim ukrasima, da ne treba ići kod vladara, jer je to bolje za čovjekovu vjeru. Kada bi mu neko došao sa poklonom rekao bi da je njemu Samilosni Bog dao dovoljno i da mu tako nešto nije potrebno. Zašto se onda čuditi što je odbijao svaki prijedlog o nekoj javnoj funkciji, ili se čuditi što su tadašnje vlasti željele da ga strpaju u zatvor. Naravno, nije se ni tada zabrinuo, jer je znao da je „Bog moj zaštitnik, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine” (7:196).

Njegovom smrću ovi su krajevi ostali uskraćeni za svetla njegovog ogromnog znanja. Ali, razumni su oni koji se lijepo odnose prema učenjacima i svetim ljudima, i koji od njih preuzimaju i prenose znanje da bi se spasili na ovom i na budućem svijetu. Zato veliki broj ljudi, svih konfesija, posjećuje njegovo turbe (mauzolej) koji je sagrađen u Malom Ostrosu, u Krajini.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo