Nakon nekoliko noći provedenih ispred zgrade Vlade, grupa žena iz Rožaja koje protestuju jer nijesu ostvarile pravo na doživotnu naknadu po osnovu rođenja troje i više djece, vratile su se kući – razočarane.
One duže od pola godine štrajkuju, a nadale su se da će dolazak u Podgoricu ubrzati stvari. Nije.
,,Štrajkujemo na ulici već sedam mjeseci očekujući svaki dan da ćemo dobiti rješenja koja nas sleduju, ali nakon razgovora sa više zvaničnika nada je sve manja”, ističu majke sa kojima smo razgovarali dok su boravile ispred zgrade Vlade.
Okupljene žene, kako navode, traže samo ono sto im pripada ukazujući na to da je njihova dokumentacija od 1990. do 2003. godine, po kojoj je trebalo da ostvare pravo na naknade – uništena.
Zeliha Murić, predstavnica nezadovoljnih žena, u razgovoru za Monitor objašnjava svoj slučaj. Navodi da se na biro rada prijavljivala od 1988. godine, a da je u njihovoj evidenciji tek od 1993. godine, dok ima primjera, kako ističe, da su žene na evidenciji biroa od 2003. godine a uredno su se prijavljivale čak 80-tih i 90-ih godina. ,,To je sramno”, kaže ona.
,,Izgovor koji nam navode na birou rada u Rožajama je da su te zaostale godine snimljene na mikrofilmovima. Vrlo mali broj takvih slučajeva je riješen”, kaže ona.
Murićeva navodi da je od 400 zahtjeva po osnovu rođenja troje i više djece, koliko je predato, odobreno je samo nekoliko, dok su svi ostali vraćeni na prvostepeni postupak.
,,Obraćali smo se premijeru Milu Đukanoviću sa inicijativom za donošenje posebne uredbe kojom će se priznati pravo svim majkama koje posjeduju bilo kakve dokaze da su se preko 15 godina vodile kao nezaposlene”, ističu razočarane majke. Odgovor od premijera nijesu dobile.
Pored toga, zahtijevaju da se uredbom reguliše da se majkama koje imaju preko 65. godina, ali su silom zakona brisane sa evidencije Zavoda za zapošljavanje prizna pravo na naknadu. Insistiraju da se proširi spisak dokaza kojim bi se moglo utvrditi njihovo redovno javljanje na biro rada budući da je njihova dokumentacija zagubljena i ne znaju šta se sa njom desilo.
,,Tražile smo da se kao dokaz prihvate i zdravstveni kartoni, ali u Zavodu kažu da to nije validno”, objašnjavaju. ,,Obraćali smo se i potpredsjedniku Vlade Miloradu Vujoviću koji je rekao da će podnijeti inicijativu izvršnoj vlasti povodom rješavanja našeg problema”, kažu. Ističu da ovim pi¬ta¬njem tre¬ba da se po¬za¬ba¬vi i tu¬ži¬la¬štvo.
Mihrija Kadrović, jedna od žena koja je takođe ostala uskraćena za naknadu, ističe da se redovno javljala na biro rada od 1993. godine dok je u njihovoj evidenciji tek od 2003. godine, a po kartonu koji izdaju pri svakom javljanju od 2005. godine.
,,Gdje su moja dokumenta i zašto me nema u evidenciji nije mi jasno. Na Zavodu su mi rekli da ne ispunjavam uslove, tražili prethodni karton, koji nemam, jer ga oni sami uzmu pri svakom novom javljanju”. Ona vjeruje da je dokumentacija namjerno uništena ,,jer nema dovoljno novca u budžetu”.
,,Zar nije sramota to što se mesecima borimo da ostvarimo ono što nam po zakonu pripada? Imamo sve dokaze za ostvarivanje prava na doživotnu nadoknadu, ali to nikoga ne interesuje, već nas šalju s jednog mjesta na drugo, obećavaju nam”, govore vidno razočarane Rožajke.
Mi¬ni¬star ra¬da i so¬ci¬jal¬nog sta¬ra¬nja Boris Marić u razgovoru za naš list ističe da se radi o ozbiljnom problemu sistemske prirode i da ga ne treba vezati samo za žene iz Rožaja, niti njihovu situaciju „Dokumentacija se po pravilu čuva deset godina, a mikrofilmovana arhiva je često ili nečitka ili neprecizna”, dodaje.
Marić ukazuje da se problem vezan za Rožaje odnosi na nečuvanje djelovodnika, što nije smjelo da se desi i predstavlja veliki propust.
„Nije do kraja istinito da ne postoji nikakav odgovor. Podsjetiću da se ovim vrlo odgovorno bavim od samog početka i da nisam davao obećanja za koja sam znao da ne mogu da ih ispunim”, tvrdi on. ,,Upravo mojim zalaganjem proširena je lista dokaza, iako i tu postoje određena nerazumijevanja, a Ministarstvo je prije zakonskog roka usvojilo žalbe žena iz Rožaja i postupak vratilo na prvostepeno odlučivanje”, ističe.
Majke kažu da su se obraćale i potpresjedniku Vlade Rafetu Husoviću sa molbom da ih primi i sasluša njihove probleme. Husović im je rekao da će se uključiti u rješavanje problema, tako što će zahtijevati da na relaciji Ministarstvo rada i socijalnog staranja – centri za socijalni rad u Beranama i Rožajama ponovo budu detaljno razmotreni njihovi zahtjevi.
Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava, za Monitor ističe da se radi o neodgovornom odnosu države prema primjeni zakona, ženama i njihovim pravima uopšte. Ona ukazuje da je populističko usvajanje izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim su uvedene naknade za majke, upravo primjer takvog odnosa i države i poslanika/ca u Skupštini koji su glasali/e za zakon. To se, kaže ona, pokazalo odmah nakon početka primjene zakona, kroz brojne probleme koje je ovaj zakon izazvao, a na koje su blagovremeno ukazivali.
,,Ignorantski odnos prema ženama iz Rožaja je za svaku osudu i odgovornost je svih koji su podigli ruku za usvajanje spornog zakona “, poručuje Raičevićeva.
Iz Centra ističu da je nevjerovatno da institucije jedne države gube dokumentaciju, a da izostaje bilo kakva reakcija nadležnih organa, pritom posljedice trpe samo građani, u ovom slučaju žene iz čitave Crne Gore.
,,Tvrdnje žena iz Rožaja o spaljivanju dokumentacije bi morale zainteresovati državno tužilaštvo i nečuveno je da ono još nije dalo odgovor na krivičnu prijavu koju su podnijele zajedno sa izjavom svjedoka”, ističe Raičevićeva. ,,Problemi žena, očito, nijesu ni izbliza prioritet u zemlji u kojoj se uloga majke diže na (lažni) pijedastal iako ta pitanja pogađaju sve društvene sfere”.
Raičevićeva dodaje da je protest privremeno prekinut u utorak 23. avgusta nakon sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore na kojem su obećali da će zahtjevi za naknade biti rješavani po ubrzanom postupku u roku od najviše mjesec dana.
Ukoliko ovo obećanje ne bude ispunjeno, žene iz Rožaja će nastaviti protest, zaključuje Raičevićeva.
Bojana Dragaš