Povežite se sa nama

OKO NAS

VATERPOLO REPREZENTACIJA TREĆI PUT ČETVRTA NA OI: Vanserijski uspjeh

Objavljeno prije

na

Nakon poraza u borbi za medalju u Riju, u javnosti su se proteklih dana često mogli čuti osuđujući komentari na račun našeg nacionalnog vaterpolo tima. Šest je puta, kažu, naš tim ispustio medalju na Olimpijskim igrama: četvrto mjesto u Pekingu (2008), Londonu (2012) i Riju (2016).

Nacionalna selekcija je 2007. počela da igra zvanične utakmice, i veličanstvenim pobjedama, za samo par mjeseci od dna „B” divizije izborila plasman u „A” diviziju. Iste godine trijumfovali su i na Univerzijadi, i osvojili prvo mjesto na kvalifikacionom turniru za odlazak na OI u Pekingu. Već sljedeće godine, na Evropskom prvenstvu u Malagi, crnogorska reprezentacija je osvojila zlatnu medalju. Kako smo ih samo tada voljeli.

Od zlata u Malagi do danas, naša vaterpolo selekcija je na međunarodnim takmičenjima osvojila još sedam medalja – srebro na Svjetskom prvenstvu (2013), još dva na Evropskim prvenstvima (2012. i 2016.) i četiri medalje u Svjetskoj ligi (zlato 2009, srebro 2010, i dva treća mjesta – 2013. i 2014). U periodu od 2006. do 2016. godine, Crna Gora je protiv 31 reprezentacije odigrala 196 zvaničnih utakmica, od čega je 140 pobjeda (preko 70 odsto) i osam remija. U tim utakmicama dali su gotovo 800 golova više nego što su primili.

Iako su vaterpolisti najbolji crnogorski tim, uspjesi se brzo zaboravljaju.

Ono što je istina, međutim, je da je našu reprezentaciju stiglo vrijeme. Mnogi igrači su u nacionalnoj selekciji od njenog nastanka, jer mlađih momaka koji bi mogli da postanu ajkule – nema. ,,Da su imali kvalitet – bili bi tu. Imali smo jednog, koji je otpao posljednjeg dana, a ostali nisu bili ni konkurencija ovima, koji su bili u Riju”, kazao je selektor Vladimir Gojković.

Zbog toga što na klupi ne postoje igrači koji bi omogućili rotaciju, pojedini crnogorski vaterpolisti su igrali i po čitave utakmice bez pauze. Još veću nevolju predstavlja i to što nasljednika za odlazeće igrače nema. ,,Prvo moramo da ohladimo glave, ali jasno je da u ovom timu ima igrača koji su razmišljali da završe karijere u nacionalnom timu, ili da ostanu još jedan, ali ne dug period. Nema dileme da je neophodno da se stvori nova generacija, ali ne da bi ostvarila rezultat za dvije-tri godine, već da nosi crnogorski vaterpolo narednu deceniju. Svakako da bi momcima koji dolaze bilo lakše, i bilo bi bolje za nas, da oni uče od velikih igrača, kakve imamo sada, jer samo uz njih mogu i oni postati veliki”, istakao je Gojković.

Nakon poraza od Italije u borbi za bronzu, igrači naše selekcije imali su gotovo iste izjave. ,,Žao nam je do neba. Izgleda da smo se dosta potrošili u prethodnim utakmicama. Nismo bili dominantni na nekim pozicijama, u napadu smo morali da pravimo razne kombinacije i mnogo smo se istrošili. Primili smo neke golove sa igračem manje, koje do sada nismo primali. Pokušavali smo, stizali, ali oni su uvijek imali odgovor”,rekao je naš reprezentativac Vjekoslav Pasković.

Nepostojanje kvalitetnih mladih vaterpolista proizvod je loše infrastrukture. Vaterpolo reprezentacija Crne Gore sastavljena je isključivo od igrača iz Bokokotorskog zaliva i Budve. Na tom prostoru nalaze se svih pet klubova (Jadran, Primorac, Cataro, Bijela i Budva) i svi zatvoreni bazeni u Crnoj Gori u kojima se može odigrati vaterpolo utakmica (ako izuzmemo novootvoreni u Nikšiću).

U Budvi, Kotoru i Herceg Novom, zajedno sa primorskim gradovima koji se nalaze u blizini, živi oko 100 hiljada stanovnika (prema trenutno važećim popisima stanovništva). Dakle, u startu se ne može računati na potencijalno talentovanu omladinu koja se nalazi u ostalih 85 odsto populacije.

Podsjetimo, nakon što su nam ajkule samo dvije godine nakon državnog osamostaljenja donijele zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva u Malagi, tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša je obećao da će izgraditi pet bazena u Podgorici. Čak je i otkrio gdje će se bazeni nalaziti. ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ „Vlado Milić” u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, obećavao je gradonačelnik Mugoša. Ništa od toga, naravno, nije ispunjeno. Zbog toga je i iznenađujuće da smo postigli ovako zavidne rezultate.

Naša nacionalna selekcija jedini negativan skor ima protiv Srbije i Hrvatske. U jadnim uslovima u kakvima bitiše naš vaterpolo, mi smo bolji od jedne Mađarske. Primjera radi, Budimpešta ima više bazena (105) nego što u Crnoj Gori ima profesionalnih igrača našeg najtrofejnijeg kolektivnog sporta (u muškoj konkurenciji).

Na nevolje u kojima se crnogorski vaterpolo nalazi, u studiju RTCG-a je ukazao dugogodišnji komentator Milorad Đurković, odmah nakon poraza od Italije.Upozorio je na loše finansijsko stanje u klubovima, nepostojanje strategije za razvijanje tog sporta, kao i nedostatak zatvorenih bazena u našoj državi. Sa ovim se složio i bivši vaterpolista Mlađan Janović. Ovoliko iskrenosti je bilo neuobičajeno slušati na javnom servisu.

Naš reprezentativac Draško Brguljan, koji je isto bolno iskustvo prošao i u Pekingu i Londonu, vjerovao je da neće isto preživjeti i u Riju. Nakon poraza, upoznao je javnost sa očekivanim – za ovaj tim vremena više nema. ,,Teško mi je zbog toga. Vidjećemo ko će ostati, a ko ne. Ja sam tu uvijek za Crnu Goru, dok god budem potreban, dok god me selektor bude zvao”, zaključio je Brguljan.

Prvu utakmicu je vaterpolo reprezentacija Crne Gore odigrala protiv Italije u Trstu, decembra 2006. godine. A posljednju je ova generacija odigrala prošle subote, nakon deset godina, takođe protiv Italije. Tu prvu utakmicu protiv Italije je dobila. Simbolično, krug je zatvoren, pred našim vaterpolom je još jedan početak. I samo možemo da priželjkujemo da bude uspješan kao ovaj koji je okončan na OI.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo