Povežite se sa nama

OKO NAS

VATERPOLO REPREZENTACIJA TREĆI PUT ČETVRTA NA OI: Vanserijski uspjeh

Objavljeno prije

na

vaterpolisti-crne-gore-vaterpolo-olimpijske-igre-rio-2016-e1471717410858

Nakon poraza u borbi za medalju u Riju, u javnosti su se proteklih dana često mogli čuti osuđujući komentari na račun našeg nacionalnog vaterpolo tima. Šest je puta, kažu, naš tim ispustio medalju na Olimpijskim igrama: četvrto mjesto u Pekingu (2008), Londonu (2012) i Riju (2016).

Nacionalna selekcija je 2007. počela da igra zvanične utakmice, i veličanstvenim pobjedama, za samo par mjeseci od dna „B” divizije izborila plasman u „A” diviziju. Iste godine trijumfovali su i na Univerzijadi, i osvojili prvo mjesto na kvalifikacionom turniru za odlazak na OI u Pekingu. Već sljedeće godine, na Evropskom prvenstvu u Malagi, crnogorska reprezentacija je osvojila zlatnu medalju. Kako smo ih samo tada voljeli.

Od zlata u Malagi do danas, naša vaterpolo selekcija je na međunarodnim takmičenjima osvojila još sedam medalja – srebro na Svjetskom prvenstvu (2013), još dva na Evropskim prvenstvima (2012. i 2016.) i četiri medalje u Svjetskoj ligi (zlato 2009, srebro 2010, i dva treća mjesta – 2013. i 2014). U periodu od 2006. do 2016. godine, Crna Gora je protiv 31 reprezentacije odigrala 196 zvaničnih utakmica, od čega je 140 pobjeda (preko 70 odsto) i osam remija. U tim utakmicama dali su gotovo 800 golova više nego što su primili.

Iako su vaterpolisti najbolji crnogorski tim, uspjesi se brzo zaboravljaju.

Ono što je istina, međutim, je da je našu reprezentaciju stiglo vrijeme. Mnogi igrači su u nacionalnoj selekciji od njenog nastanka, jer mlađih momaka koji bi mogli da postanu ajkule – nema. ,,Da su imali kvalitet – bili bi tu. Imali smo jednog, koji je otpao posljednjeg dana, a ostali nisu bili ni konkurencija ovima, koji su bili u Riju”, kazao je selektor Vladimir Gojković.

Zbog toga što na klupi ne postoje igrači koji bi omogućili rotaciju, pojedini crnogorski vaterpolisti su igrali i po čitave utakmice bez pauze. Još veću nevolju predstavlja i to što nasljednika za odlazeće igrače nema. ,,Prvo moramo da ohladimo glave, ali jasno je da u ovom timu ima igrača koji su razmišljali da završe karijere u nacionalnom timu, ili da ostanu još jedan, ali ne dug period. Nema dileme da je neophodno da se stvori nova generacija, ali ne da bi ostvarila rezultat za dvije-tri godine, već da nosi crnogorski vaterpolo narednu deceniju. Svakako da bi momcima koji dolaze bilo lakše, i bilo bi bolje za nas, da oni uče od velikih igrača, kakve imamo sada, jer samo uz njih mogu i oni postati veliki”, istakao je Gojković.

Nakon poraza od Italije u borbi za bronzu, igrači naše selekcije imali su gotovo iste izjave. ,,Žao nam je do neba. Izgleda da smo se dosta potrošili u prethodnim utakmicama. Nismo bili dominantni na nekim pozicijama, u napadu smo morali da pravimo razne kombinacije i mnogo smo se istrošili. Primili smo neke golove sa igračem manje, koje do sada nismo primali. Pokušavali smo, stizali, ali oni su uvijek imali odgovor”,rekao je naš reprezentativac Vjekoslav Pasković.

Nepostojanje kvalitetnih mladih vaterpolista proizvod je loše infrastrukture. Vaterpolo reprezentacija Crne Gore sastavljena je isključivo od igrača iz Bokokotorskog zaliva i Budve. Na tom prostoru nalaze se svih pet klubova (Jadran, Primorac, Cataro, Bijela i Budva) i svi zatvoreni bazeni u Crnoj Gori u kojima se može odigrati vaterpolo utakmica (ako izuzmemo novootvoreni u Nikšiću).

U Budvi, Kotoru i Herceg Novom, zajedno sa primorskim gradovima koji se nalaze u blizini, živi oko 100 hiljada stanovnika (prema trenutno važećim popisima stanovništva). Dakle, u startu se ne može računati na potencijalno talentovanu omladinu koja se nalazi u ostalih 85 odsto populacije.

Podsjetimo, nakon što su nam ajkule samo dvije godine nakon državnog osamostaljenja donijele zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva u Malagi, tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša je obećao da će izgraditi pet bazena u Podgorici. Čak je i otkrio gdje će se bazeni nalaziti. ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ „Vlado Milić” u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, obećavao je gradonačelnik Mugoša. Ništa od toga, naravno, nije ispunjeno. Zbog toga je i iznenađujuće da smo postigli ovako zavidne rezultate.

Naša nacionalna selekcija jedini negativan skor ima protiv Srbije i Hrvatske. U jadnim uslovima u kakvima bitiše naš vaterpolo, mi smo bolji od jedne Mađarske. Primjera radi, Budimpešta ima više bazena (105) nego što u Crnoj Gori ima profesionalnih igrača našeg najtrofejnijeg kolektivnog sporta (u muškoj konkurenciji).

Na nevolje u kojima se crnogorski vaterpolo nalazi, u studiju RTCG-a je ukazao dugogodišnji komentator Milorad Đurković, odmah nakon poraza od Italije.Upozorio je na loše finansijsko stanje u klubovima, nepostojanje strategije za razvijanje tog sporta, kao i nedostatak zatvorenih bazena u našoj državi. Sa ovim se složio i bivši vaterpolista Mlađan Janović. Ovoliko iskrenosti je bilo neuobičajeno slušati na javnom servisu.

Naš reprezentativac Draško Brguljan, koji je isto bolno iskustvo prošao i u Pekingu i Londonu, vjerovao je da neće isto preživjeti i u Riju. Nakon poraza, upoznao je javnost sa očekivanim – za ovaj tim vremena više nema. ,,Teško mi je zbog toga. Vidjećemo ko će ostati, a ko ne. Ja sam tu uvijek za Crnu Goru, dok god budem potreban, dok god me selektor bude zvao”, zaključio je Brguljan.

Prvu utakmicu je vaterpolo reprezentacija Crne Gore odigrala protiv Italije u Trstu, decembra 2006. godine. A posljednju je ova generacija odigrala prošle subote, nakon deset godina, takođe protiv Italije. Tu prvu utakmicu protiv Italije je dobila. Simbolično, krug je zatvoren, pred našim vaterpolom je još jedan početak. I samo možemo da priželjkujemo da bude uspješan kao ovaj koji je okončan na OI.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo