Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke. Posljedica ove skoro nevjerovatne činjenice je da se na preostalim spomenicima i aheološkim nalazištima još može raditi šta god ko hoće.
„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, s ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova”, kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.
On, međutim, ukazuje na činjenicu da nedostatak finansijskih sredstava ozbiljno dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.
„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj takvih starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama iznad Ganića kule”, kaže Lutovac.
Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta pokazala se najbolje na primjeru takozvane Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su mještani umalo u potpunosti uništili praveći seoski put.
Arheolozi iz Berana uspjeli su da saniraju oštećenja i obave dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.
Lutovac objašnjava da je lokalitet Radmanci sa čuvenom zazidanom pećinom, odnosno utvrđenjem nadomak Petnjice, 15 kilometara od Berana, najvredniji i najbogatiji u Crnoj Gori iz doba eneolita (mlađe bronzano doba), između trećeg i drugog milenijuma prije nove ere. On podsjeća da su na tom lokalitetu već ranije pronađeni ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika, figurine i slično.
Možda i najznačajniji artefakt koji je pronađen na lokalitetu Torine predstavlja ženska figurina, neprocjenjive vrijednosti, stara preko pet hiljada godina. Riječ je o reprezentativnom nalazu koji mijenja dosadašnja naučna saznanja o kulturnim uticajima iz toga vremena.
Figurina je karakteristične petougaone glave. Torzo je vrlo realistično prikazan, sa svim žesnkim atributima. Po svom obliku slična je onima koje su nađene na Kosovu, na arheološkim lokalitetima Fafos i Predionica, ali se ipak od njih razlikuje. „Figurine koje su tamo pronađene odjevene su. Ova je naga i nema urezanih motiva i ukrasa”, kaže Lutovac. On priča da su ranije na lokalitetu Berankrš pronalažene fragmentovane figurine koje su takođe bile dosta stilizovane.
„Ova s Torina jedinstvena je, jedina koja je realistički urađena i starija. Nesumnjivo je da ženska figurina s Torina potiče iz takozvanog perioda vinča-pločnik, što je tri do tri i po hiljade godina prije nove ere”, objašnjava ovaj arheolog.
Umjesto da nakon svega selo Radmanci pored Petnjice i čitav kraj postanu turistička atrakcija, ovaj lokalitet je zamalo potpuno uništen. U međuvremenu je u nepovrat odneseno ko zna koliko arheološkog materijala, najčešće keramike. Nerijetko i u inostranstvo, gdje su se ljudi čudom čudili kako je moguće nesmetano do toga doći i kupiti arheološke artefakte stare i do osam hiljada godina.
Lutavac ukazuje na činjenicu da su nakon nalaza na Torinama, zatim u Beranama i Bijelom Polju, arheloška istraživanja u protekle dvije-tri godine pomjerila naučna saznanja o smjenjivanju kultura na ovim prostorima.
On objašnjava da se dosad smatralo da mlađe neolitske kulture smjenjuje takozvana nakovanjska kultura, koja se javlja u primorskoj zoni, od Dalmacije do Skadra.
„Rezultati dobijeni najprije na lokalitetu Torine kod Petnjice, a zatim i u Bijelom Polju, ukazuju nesumnjivo i na jednu južnobalkansku kulturnu grupu koja zahvata prostor istočne Srbije i pruža se od Homoljskih planina, preko Kosova i naših prostora, do lokaliteta Malić u Albaniji. Pored nakovanjske kulture, koja dolazi s primorja, naša istraživanja su pokazala da je Polimlje bilo i pod uticajem bubanjsko humske kontinentalne kulturne grupe. Te dvije kulturne grupe se ovdje, na području Polimlja, susrijeću i prožimaju, formirajući posebnu i karakterističnu kulturu”, kaže Lutovac.
On smatra da ovo nesumnjivo ukazuje da su primorski kulturni uticaji išli dalje od Beranske kotline, za koju se do sada vjerovalo da je duboko zaleđe primorskih kulturnih grupa.
„Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. Najstariji nalazi s Torina pripadaju vinčanskoj kulturnoj grupi, i to vjerovatno njenom kraju i suživotu s kulturnom grupom bubanj-hum, koja predstavlja izrazito eneolitsko, odnosno bakarno doba”, objašnjava Lutovac.
On nabraja samo neke od utvrđenih gradova koji su do sada otkriveni u Polimlju – Tumbarice u Donjoj Ržanici, Gradac u Budimlji, Pećina grad u Radmanskoj klisuri kod Petnjice, gradina Bihor, Samograd u selu Brzava kod Bijelog Polja, još uvijek arheološki nedirnuti Gradac iznad Godočelja kod Petnjice, Gradac u Crnči kod Bijelog Polja, Jerinin grad u Plavu, Gradina iznad sela Šabotići, i još dva u bjelopoljskoj opštini, Gradina u Koritima i Gradina iznad sela Muslića, kao i Gradina u Rožajama.
„Sve ove naseobine potiču uglavnom iz srednjeg bronzanog doba i korišćene su kao prirodna utvrđenja. Neke od njih su korišćene i u gvozdenom dobu, s dolaskom i dominacijom Rimljana. S obzirom na strategijski značaj, opasane su moćnim bedemima. Predstoji veliki posao njihovog potpunog otkopavanja i zaštite”, kaže Lutovac. On dodaje kako su arheolozi Polimskog muzeja iz Berana, koji ima ambicije da preraste u regionalnu instituciju kulture, za sada uspjeli da konzerviraju tek manji broj gradina.
„Potrebno je prije svega da se one proglase kulturnim dobrom i da se zakonom zaštite, da se ne bi nigdje ponovilo ono što se dogodilo na Torinama, odnosno Radmancima kod Petnjice”, kaže Lutovac.
Ovaj arheolog smatra da što prije treba početi s uređenjem puteva do ovih naseobina, pravljenja biciklističkih staza i slično, čime bi turistička ponuda Polimlja i šireg regiona sjevera Crne Gore bila neuporedivo bogatija nego što je danas. Arhelološka nalazišta u Polimlju sada su najviše lopovima na dohvat.
Tufik SOFTIĆ