Povežite se sa nama

OKO NAS

MAJKE IZ ROŽAJA PREKINULE PROTEST ISPRED VLADE: Obećanja umjesto pravde

Objavljeno prije

na

Nakon nekoliko noći provedenih ispred zgrade Vlade, grupa žena iz Rožaja koje protestuju jer nijesu ostvarile pravo na doživotnu naknadu po osnovu rođenja troje i više djece, vratile su se kući – razočarane.

One duže od pola godine štrajkuju, a nadale su se da će dolazak u Podgoricu ubrzati stvari. Nije.

,,Štrajkujemo na ulici već sedam mjeseci očekujući svaki dan da ćemo dobiti rješenja koja nas sleduju, ali nakon razgovora sa više zvaničnika nada je sve manja”, ističu majke sa kojima smo razgovarali dok su boravile ispred zgrade Vlade.

Okupljene žene, kako navode, traže samo ono sto im pripada ukazujući na to da je njihova dokumentacija od 1990. do 2003. godine, po kojoj je trebalo da ostvare pravo na naknade – uništena.

Zeliha Murić, predstavnica nezadovoljnih žena, u razgovoru za Monitor objašnjava svoj slučaj. Navodi da se na biro rada prijavljivala od 1988. godine, a da je u njihovoj evidenciji tek od 1993. godine, dok ima primjera, kako ističe, da su žene na evidenciji biroa od 2003. godine a uredno su se prijavljivale čak 80-tih i 90-ih godina. ,,To je sramno”, kaže ona.

,,Izgovor koji nam navode na birou rada u Rožajama je da su te zaostale godine snimljene na mikrofilmovima. Vrlo mali broj takvih slučajeva je riješen”, kaže ona.

Murićeva navodi da je od 400 zahtjeva po osnovu rođenja troje i više djece, koliko je predato, odobreno je samo nekoliko, dok su svi ostali vraćeni na prvostepeni postupak.

,,Obraćali smo se premijeru Milu Đukanoviću sa inicijativom za donošenje posebne uredbe kojom će se priznati pravo svim majkama koje posjeduju bilo kakve dokaze da su se preko 15 godina vodile kao nezaposlene”, ističu razočarane majke. Odgovor od premijera nijesu dobile.

Pored toga, zahtijevaju da se uredbom reguliše da se majkama koje imaju preko 65. godina, ali su silom zakona brisane sa evidencije Zavoda za zapošljavanje prizna pravo na naknadu. Insistiraju da se proširi spisak dokaza kojim bi se moglo utvrditi njihovo redovno javljanje na biro rada budući da je njihova dokumentacija zagubljena i ne znaju šta se sa njom desilo.

,,Tražile smo da se kao dokaz prihvate i zdravstveni kartoni, ali u Zavodu kažu da to nije validno”, objašnjavaju. ,,Obraćali smo se i potpredsjedniku Vlade Miloradu Vujoviću koji je rekao da će podnijeti inicijativu izvršnoj vlasti povodom rješavanja našeg problema”, kažu. Ističu da ovim pi¬ta¬njem tre¬ba da se po¬za¬ba¬vi i tu¬ži¬la¬štvo.

Mihrija Kadrović, jedna od žena koja je takođe ostala uskraćena za naknadu, ističe da se redovno javljala na biro rada od 1993. godine dok je u njihovoj evidenciji tek od 2003. godine, a po kartonu koji izdaju pri svakom javljanju od 2005. godine.

,,Gdje su moja dokumenta i zašto me nema u evidenciji nije mi jasno. Na Zavodu su mi rekli da ne ispunjavam uslove, tražili prethodni karton, koji nemam, jer ga oni sami uzmu pri svakom novom javljanju”. Ona vjeruje da je dokumentacija namjerno uništena ,,jer nema dovoljno novca u budžetu”.

,,Zar nije sramota to što se mesecima borimo da ostvarimo ono što nam po zakonu pripada? Imamo sve dokaze za ostvarivanje prava na doživotnu nadoknadu, ali to nikoga ne interesuje, već nas šalju s jednog mjesta na drugo, obećavaju nam”, govore vidno razočarane Rožajke.

Mi¬ni¬star ra¬da i so¬ci¬jal¬nog sta¬ra¬nja Boris Marić u razgovoru za naš list ističe da se radi o ozbiljnom problemu sistemske prirode i da ga ne treba vezati samo za žene iz Rožaja, niti njihovu situaciju „Dokumentacija se po pravilu čuva deset godina, a mikrofilmovana arhiva je često ili nečitka ili neprecizna”, dodaje.

Marić ukazuje da se problem vezan za Rožaje odnosi na nečuvanje djelovodnika, što nije smjelo da se desi i predstavlja veliki propust.

„Nije do kraja istinito da ne postoji nikakav odgovor. Podsjetiću da se ovim vrlo odgovorno bavim od samog početka i da nisam davao obećanja za koja sam znao da ne mogu da ih ispunim”, tvrdi on. ,,Upravo mojim zalaganjem proširena je lista dokaza, iako i tu postoje određena nerazumijevanja, a Ministarstvo je prije zakonskog roka usvojilo žalbe žena iz Rožaja i postupak vratilo na prvostepeno odlučivanje”, ističe.

Majke kažu da su se obraćale i potpresjedniku Vlade Rafetu Husoviću sa molbom da ih primi i sasluša njihove probleme. Husović im je rekao da će se uključiti u rješavanje problema, tako što će zahtijevati da na relaciji Ministarstvo rada i socijalnog staranja – centri za socijalni rad u Beranama i Rožajama ponovo budu detaljno razmotreni njihovi zahtjevi.

Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava, za Monitor ističe da se radi o neodgovornom odnosu države prema primjeni zakona, ženama i njihovim pravima uopšte. Ona ukazuje da je populističko usvajanje izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim su uvedene naknade za majke, upravo primjer takvog odnosa i države i poslanika/ca u Skupštini koji su glasali/e za zakon. To se, kaže ona, pokazalo odmah nakon početka primjene zakona, kroz brojne probleme koje je ovaj zakon izazvao, a na koje su blagovremeno ukazivali.

,,Ignorantski odnos prema ženama iz Rožaja je za svaku osudu i odgovornost je svih koji su podigli ruku za usvajanje spornog zakona “, poručuje Raičevićeva.

Iz Centra ističu da je nevjerovatno da institucije jedne države gube dokumentaciju, a da izostaje bilo kakva reakcija nadležnih organa, pritom posljedice trpe samo građani, u ovom slučaju žene iz čitave Crne Gore.

,,Tvrdnje žena iz Rožaja o spaljivanju dokumentacije bi morale zainteresovati državno tužilaštvo i nečuveno je da ono još nije dalo odgovor na krivičnu prijavu koju su podnijele zajedno sa izjavom svjedoka”, ističe Raičevićeva. ,,Problemi žena, očito, nijesu ni izbliza prioritet u zemlji u kojoj se uloga majke diže na (lažni) pijedastal iako ta pitanja pogađaju sve društvene sfere”.

Raičevićeva dodaje da je protest privremeno prekinut u utorak 23. avgusta nakon sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore na kojem su obećali da će zahtjevi za naknade biti rješavani po ubrzanom postupku u roku od najviše mjesec dana.

Ukoliko ovo obećanje ne bude ispunjeno, žene iz Rožaja će nastaviti protest, zaključuje Raičevićeva.

Bojana Dragaš

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo