Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA HTP ,,ULCINJSKA RIVIJERA”: Nada za bijeg iz stagnacije

Objavljeno prije

na

Narednog četvrtka, 27. aprila, moglo bi dugoročno biti određena sudbina ulcinjskog turizma, pa i ovog grada. Tog dana će biti održana vanredna sjednica Skupštine akcionara Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, na kojoj će, kako je najavljeno, dioničari razmatrati moguće modele privatizacije kompanije.

Kako je većinski vlasnik te najveće ulcinjske kompanije država, onda je za očekivati da će se desiti ono što je već javnosti saopšteno: donošenje Odluke o davanju u dugoročni zakup dijela imovine tog preduzeća.

Nešto više od trećine akcija u „Ulcinjskoj rivijeri” posjeduju manjinski dioničari, koji insistiraju na pravoj privatizaciji kroz prodaju akcija ili dokapitalizaciju, a ne kroz, kako navode, model „tihe prodaje” kroz dugoročni zakup.

Već je takođe poznato da će se na tom tenderu, kojim će se u zakup od 30 godina dati hoteli Belvi i Olimpik, te autokamp Neptun, prijaviti međunarodna hotelska grupa Karisma Hotels&Resorts, čiji je strateški partner jedan od najvećih svjetskih turoperatora, njemački TUI (Turistic Union International). Uz sada praktično bankrotirani hrvatski koncern Agrokor oni su 2013. godine formirali turističku kompaniju Karisma Hotels Adriatic (KHA), iz koje je Agrokor izašao prošle sedmice.

Nedugo potom, angažujući ugledne turističke eksperte iz regije, počeli su da se interesuju za ulcinjske objekte. Napravili su veoma dobre konekcije sa crnogorskom Vladom i resornim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, što je kao rezultat imalo smanjenje PDV-a na turističke usluge.

„Već rade idejne projekte. Već se rade ogledne sobe za četiri i pet zvjezdica, koji treba da se usvoje. Oni se ozbiljno pripremaju za preuzimanje naše kompanije. Ulaskom TUI-a u Crnu Goru Ulcinj će vratiti stari sjaj iz 70-ih godina, a dovesti turiste i u ostala naša turistička mjesta”, kaže izvršni direktor HTP Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec.

Najavljeno je da će ovi hoteli biti rekonstruisani za godinu dana nakon preuzimanja, pa bi prvi gosti u tim objektima na početku ulcinjske Velike plaže mogli da se smjeste 2019. godine.

Zec ističe da je Ulcinjska rivijera uzimajući kredite podigla standard tih objekata na tri, ali da nemaju mogućnostu da pojačaju standard i da naprave hotele od pet zvjezdica.

To mogu uraditi jedino izuzetno snažne kompanije. Jer, hotel Belvi je izgrađen prije tačno pet decenija, 1967. godine, dok je Olimpik otvoren četiri godine kasnije. Tada su to bili veoma kvalitetni objekti, koji su, uz kasnije sagrađene objekte Lido i Otrant, činili respektabilno hotelsko naselje na početku ulcinjske Velike plaže.

Takvi objekti, a posebno Belvi koji bi se danas, sa svoja tri depadansa i oko 850 kreveta, mogao ocijeniti i svojevrsnom kasarnom, odgovarali su željama i standardu srednjeplatežnih njemačkih gostiju, koji su u Ulcinj dolazili od aprila do kraja oktobra.

Nije tu, dakle, bilo nikakvog luksuza, ali su ih blizina plaže (tek pedesetak metara od mora) niske cijene za evropske prilike i ljubazno osoblje, činili veoma privlačnim.

Decenijski naporni rad se isplatio, pa je HTP Ulcinjska rivijera postala brend u okvirima tadašnje Jugoslavije, kompanija koja je uz najstarije preduzeće, Solanu, izgradila moderni Ulcinj. Zapošljavala je oko 1.200 stalnih radnika i još oko 900 u sezoni.

Ali, od 1987. godine, a posebno od početka oružanih sukoba na području bivše SFRJ, počeo je drastično da blijedi sjaj „Ulcinjske rivijere”. Oslonjena na domaće tržište, bez Njemaca i sezone od šest mjeseci, ona je samo životarila.

Najteži udarac toj kompaniji je zadat u martu 2004. godine kada je, navodno, zbog duga prema Elektrodistribuciji od 230 hiljada eura, oćerana u stečaj. Plan je bio da se prigrabi njena izuzetno vrijedna imovina na samoj pjeni od mora, vrijedna tada preko 40 miliona eura.

I krenulo se sa prodajama dijelova njene imovine (hoteli Otrant, Galeb, Lido…), koje ništa dobro nijesu donijele Ulcinju, odnosno nijesu ispoštovani kupoprodajni ugovori, bez ikakvih posljedica za one koji su ih kršili. Čak su neki hoteli srušeni, a njihovi vlasnici tek sada nevoljno priznaju da su grdno pogriješili.

Od stečaja koji je uveden u tu kompaniju, ovaj grad se još nije oporavio, i pitanje je da li će ikada. Na stotine kvalifikovanih konobara, kuvara, recepcionera i ostalog osoblja, ostalo je bez posla. Najveći broj njih je danas rasut po svijetu. Oni koji su ostali u svom gradu imaju samo uspomene.

Zato se sama najava povratka Njemaca, u bilo kojem obliku, očekuje sa čežnjom i nadom. ,,U renoviranje postojećih hotela Olimpik i Belvi, planiramo ulaganje od oko 20 miliona eura, kao i gradnju 400 novih soba u narednih tri do pet godina sa investicijom od oko 60 miliona. To znači da bismo imali oko 600 soba i investiciju od oko 80 miliona eura”, rekao je Vijestima operativni potpredsjednik Karisma Hotels&Resorts Saša Milojević.

Prema njegovim riječima, u drugoj fazi krenuli bi u adaptaciju Ade Bojane za koju bi idejno rješenje bilo napravljeno naredne godine.

„Ukupno planiramo da uložimo 280 miliona eura u narednih pet godina u renoviranje i izgradnju hotela na Velikoj plaži i Adi Bojani. Na tom ostrvu izgradili bi 1.500 soba, sportske terene i kongresne dvorane, a 20 do 25 odsto kapaciteta biće otvoreno cijele godine za pripreme vrhunskih sportista. To znači da Ada neće ostati samo nudistička destinacija”, kaže Milojević i dodaje: ,,Smatramo da Crna Gora ima jednu od najljepših obala na svijetu, a da nije dovoljno razvijena. Mislim da tamo možemo da razvijemo turizam na fantastičnom nivou, da to bude jedna od vodećih elitnih destinacija u Evropi i svijetu. Sa poslovnog stanovišta i sa stanovišta biznisa i našeg razvoja mislim da je to idealna destinacija za nas, a važno je i za Crnu Goru ne samo zbog radnih mjesta. Razviće se taj trenutno nerazvijeni dio obale. Za nas je vrlo važno da to uradimo strateški, planski, vodeći računa o životnoj sredini, što je vrlo važan dio naše poslovne politike”.

Niko se više od Ulcinjana tome svakako ne bi obradovao. Jer, samo obnova i povratak Ulcinjske rivijere, kako se god ona zvala, na zapadnoevropska tržišta znači izlazak iz 30-godišnje stagnacije ove opštine.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo