Povežite se sa nama

OKO NAS

IMA LI SPASA ZA JEDINU ASFALTNU BAZU NA SJEVERU: Ljubav bila pa se ugasila

Objavljeno prije

na

Jedina afaltna baza na sjeveru Crne Gore, Integral inženjering u Beranama, zakoračila je sa stečajem duboko u petu godinu. Kapije ove firme zaključane su, a skupocjena oprema prepuštena propadanju, dok se asfalt, kao vrlo tražena roba, za potrebe ovog dijela države dovozi iz centralnog regiona ili uvozi iz susjedstva

Izgledi da se ovaj pogon pridruži porodici propalih industrijskih objekata u gradu na Limu, iz dana u dan sve su veći.

Stečaj u Integral inženjeringu uveden je 1. marta 2013. godine, čime je blizu sto radnika, ove nekad uspješne firme, upućeno na biro rada i na taj način nanesena velika šteta ne samo Beranama, nego i cijelom sjeveru Crne Gore.

,,Nevjerovatno da u međuvremenu nije pronađeno rješenje za oživljavanje ovog preduzeća, iako se zna da bi ono, uz domaćinsko gazdovanje, moglo ponovo da stane na noge, što bi bilo od višestrukog značaja. Tim prije, jer je ovo preduzeće, asfaltirajući kilometre i kilometre puteva, ostvarivalo značajan profit”, pričaju bivši radnici.

Od uvođenja stečaja do danas, prodaja imovine Integral inženjeringa oglašavana je dva puta. Najprije po procijenjenoj vrijednosti od 505.000 eura, a zatim po cijeni od 415.000 eura.

Stečajni upravnik Miodrag Radifković ranije je isticao da se došlo do zaključka da bi dalje oglašavanje o prodaji stvaralo dodatne troškove, te da će se pokušati pronaći kupac za takozvanu direktnu ponudu.

Radifković je naglašavao da su u toku pregovori potencijalnog kupca s Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preuzeti nijedan korak u postupku prodaje, s obzirom na to da se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

Iz lokalne uprave u Beranama isticali su da se posljednjih godina pojavljivalo više stranih investitora koji su bili zainteresovani da kupe Integral inžinjering, ali da se to nije desilo zbog neriješenih imovinskih odnosa.

Dok traju prebacivanja loptice iz jednog u drugo dvorište, od aktiviranja asfaltne baze u Donjoj Ržanici još ništa. Bivši radnici tvrde da je asfaltna baza u Donjoj Ržanici smetala građevinskim firmama koje vode i kontrolišu ljudi iz podgoričkog centra moći.

,,Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao je mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. Svjedoci smo da je to preduzeće, između ostalog, asfaltiralo na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore. Očigledno je da je ova firma smetala građevinskim tajkunima, jer kako drugačije tumačiti njeno zatvaranje i dovođenje drugih kompanija da izvode radove u Beranama koje je mogao da odrađuje Integral inženjering”, pričaju bivši radnici.

Zatvaranje preduzeća izazvalo je nezadovoljstvo kod mještana Donje Ržanice, jer je najviše uposlenih bilo s područja ove mjesne zajednice.

,,Radovali smo se kad je u našem mjestu otvorena asfaltna baza, jer je tamo uposleno dosta ljudi iz Donje Ržanice. To preduzeće je asfaltom presvuklo dosta puteva u našem kraju. Međutim, odjednom je došlo do njegovog zatvaranja, što predstavlja veliku štetu, ne samo za naše selo, nego za čitav kraj. Zahtijevamo da se što prije aktiviraju raspoloživi kapaciteti ovog preduzeća”, apeluju mještani Donje Ržanice.

Da bi se pronalaskom adekvatnog kupca preduzeće moglo ponovo aktivirati, smatra i predsjednik radničkog štrajkačkog odbora Veroljub Čukić.

On podsjeća da radnicima za posljednje dvije godine rada nijesu plaćeni doprinosi, da nijesu isplaćene zimnice, regresi, kao ni nadoknade za godišnji odmor. Prema njegovim riječima isplate su bivale selektivne, pa se došlo na kraju do toga da se od slučaja do slučaja radnicima duguje od dvije do osam plata.

,,Da stvar bude još pogubnija u početku imovina firme je procjenjivana na oko 1.300.000 eura, da bi se sada nudila za svega 300.000, što samo po sebi govori da je neko u cijeloj priči želio da ostvari ličnu korist. Zato tražimo da se, uz podršku države, pronađe pošteni kupac koji je kadar da nam isplati zaostala potraživanja i nakon toga aktivira asfaltnu bazu. No, prije toga, svakako, treba preispitati sva dešavanja koja su prethodila zatvaranju preduzeća, jer postoje osnovane sumnje da su u Integral inženjeringu sprovođene brojne nezakonite radnje koje su dovele do ovakvog stanja”, kaže Čukić.

Da preispitaju sva dešavanja u preduzeću zatražili su ranije od policije i tužilaštva iz lokalnog odbora Socijaldemokratske partije u Beranama.

U ovoj se partiji pitaju kako je moguće da je preduzeće koje je okretalo milione eura od poslova po čitavoj Crnoj Gori, zapalo u krizu i na kraju otišlo u stečaj.

,,Zna se da je Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. To preduzeće je, između ostalog, asfaltiralo na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore. Više je nego očigledno da je ova firma nekome smetala”, kažu u SDP Berane.

Za njih je posebno interesantno pitanje kako je ova kompanija u to vrijeme sklapala poslove s Opštinom Berane.

Da posla nijesu bila čista, govori i činjenica da je stečajni upravnik Radifković bio pozvan kao svjedok prilikom hapšenja beranskoh funkcionera iz redova Demokratske partije socijalista. Kako se pretpostavljalo, to je najvjerovatnije bilo zbog poslova s takozvanim cesijama, kao i činjenicom da je novom opštinskom rukuvodstvu u Beranama stigao račun u vrijednosti od oko stotinu hiljada eura iz Integrala u stečaju, koji nije potpisao stečajni upravnik.

Podsjetimo na činjenice o kojima je Monitor pisao u dva navrata. Korporacija Integral inženjering iz rodnog mjesta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Laktaša u blizini Banjaluke, u Berane je stigla prije desetak godina. Integral je tada od sarajevskog preduća GP Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP Put Sarajevo je, naime, bio vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Važan dio priče u svemu tome je da su nešto ranije ugašene asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze sa forsiranjem Integrala i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su vrlo blisko poslovale s vlastima.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu, ubraja se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su pod kontrolom Milorada Dodika i da su s njim povezane.

Integral inženjering je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica, i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi. Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije.

Onda se pojavio Bemaks i istisnuo Integral. Od tada je počeo polako da posustaje. I lagano i medijski potpuno nezapaženo skliznuo u stečaj iz kojeg se nije izvukao do danas.

Nikada se nije saznalo ko stoji iza Integrala u Crnoj Gori. Neko ko više nije bitan, ili neko kome Integral više nije važan? Narodski ispjevano – ljubav bila pa se izgubila.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo