Samo u prvoj polovini ovog mjeseca  život je izgubilo deset osoba.  Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju  mogla biti zastrašujuća. Broj onih koji su izgubili živote u protekle tri godine na cestama već je sada gotovo isti kao u ranijem četvorogodišnjem periodu, od 2017 – 2021. godine

Tokom  prošle godine crnogorski drumovi odnijeli su 75 života, a samo u prvoj polovini ovog mjeseca  život je izgubilo deset osoba.  Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju  mogla biti zastrašujuća.

Pokazalo se još jednom i da su pojačane saobraćajne kontrole, kao i apeli koji stižu iz policije uzaludni. Policijske molbe vozačima da uspore i tako sačuvaju svoj i živote ostalih učesnika u saobraćaju, kao da niko ne vidi. Pa ni oni koji ih šalju.

Tako je samo sedam dana nakon policijskog apela na sve učesnike u saobraćaju „da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju“, došlo do umalo kobne saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovalo vozilo u kojem se nalazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

„Na magistralnom putu Bar–Podgorica, u mjestu Virpazar, večeras (16.06) oko 20:30 časova dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala tri vozila, uključujući i službeno vozilo Ministarstva unutrašnjih poslova, u kojem se nalazio i ministar Šaranović, saopšteno iz Uprave policije nakon nesreće zbog koje su zbrinute dvije osobe.

Jedna osoba je zadobila lakše tjelesne povrede, dok je supruga ministra, koja je u poodmakloj trudnoći, nakon ljekarskih pregleda stabilnog zdravstvenog stanja.

Uzrok saobraćajne nesreće tek treba da bude utvrđen. Prikupljeni dokazi i nalaz vještaka saobraćajne struke pokazaće da li je nesreću uzrokovao ministrov vozač ili  neko od drugih učesnika u saobraćaju.

Kratkim saopštenjem, bez javog izvinjenja i žaljenja što je došlo do saobraćajne nesreće tokom koje, srećom, niko nije stradao, Šaranović je stavio tačku na ovaj slučaj. Kao da je zaboravio reklamni spot svoje partije, emitovan uoči ranijih izbora, kada je njegov partijski šef Aleksa Bečić javno obećavao da neće biti povlašćenih političara, pa  ni na crnogorskim putevima.

Taj video spot se, kao podsjetnik, pojavio  na društvenim mrežama nedugo nakon objave informacije da je vozilo u kojem je bio Šaranović učestvovalo u udesu. Kao  i snimak ne baš primjerne vožnje automobila službenih registarskih oznaka u kojem se navodno nalazio Šaranović, čiji sadržaj iz MUP-a nijesu demantovali.

Spekuliše se da je Šaranovićev vozač preticao kolonu automobila kada je došlo do sudara sa vozilom koje se kretalo u suprotnom smjeru. Mnogi mediji su uputili dopis i MUP-u i Upravi policije kako bi provjerili da li su te spekulacije tačne, kao i koliko vozila je bilo u pratnji ministra, te da li je spornom prilikom bio na službenom putu. Odgovore nijesu dobili.

Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević ocijenio je da se na snimku vidi „bahata vožnja“ i upozorio da štićene ličnosti ne smiju da ugrožavaju druge učesnike u saobraćaju, bez obzira što su to vozila sa pravom prvenstva u saobraćaju. On je posebno  problematizovao to što se incident dogodio tokom vikenda.

Ocijenio je  da je na našim putevima velika zloupotreba zvučne i svjetlosne signalizacije od strane osoba koje rade u državnoj administraciji, a koje nemaju pravo na to shodno važećim zakonskim propisima. – Saobraćajna policija ima puno pravo da te osobe isključi iz saobraćaja i da im upiše kazne – naveo je.

Po njegovom mišljenju je prebrza vožnja najčešći uzrok saobraćajnih nesreća.

Prema javno dostupnim podacima rizik stradanja u saobraćajnim nesrećama u Crnoj Gori raste posljednjih godina. Brojke ukazuju da bi mogao biti udvostručen u odnosu na ranije godine.

Prema Vladinom dokumentu,  u periodu od 2017. do 2021,  za četiri godine, u udesima u Crnoj Gori život je izgubilo 258 ljudi. To je znatno manje od broja stradalih od 2022.godine do danas. Za samo tri godine broj stradalih je približan onom od 2017.do kraja 2021.godine.

“Saobraćajne nezgode po vrsti s obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. ‘javni rizik’ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina – 115 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi. Norveška i Švedska su čak šest puta bezbjednije (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori), a kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za EU27 zemlje, dva i po puta je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori”, navodi se u Vladinom dokumentu –

Predlogu strategije poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju za period od 2024. do 2030. godine, koji je krajem jula objavljen na sajtu izvršne vlasti.

Još nije formirano Nacionalno koordinaciono tijelo za bezbjednost u drumskom saobraćaju. Obavezu da ga formira ima  Vlada Crne Gore.

Vještak saobraćajne struke Goran Čarapić ocjenjuje da  dosadašnji predlozi po pitanju izmjene zakona, prvenstveno u dijelu edukacije i preventive, nijesu dali bilo kakav pomak u smanjenju broja saobraćajnih nezgoda na našim putevima, te da se taj broj povećao.

“Zašto smo država koja je u samom vrhu po broju saobraćajnih nezgoda i smrtno stradalih lica u istim, a prema broju stanovnika? Skoro zanemarljiv je procenat saobraćajnih nezgoda koji se desio kao uzrok neispravnosti vozila ili kao faktora ‘put’, a koji bi imao za posljedicu nastanak saobraćajnih nezgoda sa težim posljedicama”, saopštio je on. Kaže da je glavni  i skoro jedini uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda.

Sredimom aprila javnosti su predstavljene izmjene i dopune Zakona o bezbjednosti u saobraćaju kojim je predviđeno da vozačima od 18. do 21. godine novim bude zabranjeno upravljanje motornim vozilima između 23 i šest časova kao i zabrana upravljanja vozilima B kategorije čija je snaga motora veća od 80 kW, osim u slučajevima kada se u vozilu nalazi član porodice koji ima važeću vozačku dozvolu u trajanju najmanje pet godina.

Dosadašnja obaveza uzimanja krvi ili urina radi utvrđivanja prisustva alkohola u krvi prilikom uviđaja saobraćajne nezgode, koja se odnosila na nezgode i sa poginulim i sa povrijeđenim licima, sada se odnosi samo na nezgode sa poginulim.
Takođe, predlaže se dopuna Zakona u smislu propisivanja izuzetka u odnosu na rok važenja vozačke dozvole za lica koja su starija od 57 odnosno 62 godine kako bi se ta lica izjednačila sa licima starijim od 67 godina kojima se vozačka dozvola izdaje sa rokom važenja od tri godine.

Predlaže se ukidanje mogućnosti upravljanja vozilom uz posjedovanje potvrde za upravljanje vozilom nakon podnijetog zahtjeva za registraciju vozila.

Po prvi put, kao represivna mjera, propisuje se privremeno oduzimanje predmeta kojim je počinjen prekršaj, odnosno vozila, od učinioca težeg prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja na putevima koji je u posljednje dvije godine bio pravosnažno osuđivan za teže prekršaje iz ove oblasti.

To su samo neke od mjera. Da li će doprinijeti smanjenju broja saobraćajnih, vidjećemo.  Ono što su vlasti do sada preduzimale očito nije dalo rezultate. Naprotiv. Crnogorski drumovi sve više uzimaju danak.

Svetlana ĐOKIĆ

Na svečanoj proslavi stogodišnjice Fudbalskog kluba Budućnost prve redove zauzeli su političari i biznismeni. Njima iza leđa ostale su fudbalske legende i dokazani sportski radnici. Bilo je to još jedno razočarenje za poštovaoce kluba. I, uopšte, sporta

Umjesto da proslava stogodišnjice postojanja podgoričkog fudbalskog kluba Budućnost bude sportska manifestacija primjerena za Glavni grad, sportiste i fanove plavobijelih, ona se, kao i mnogo toga u posljednje vrijeme, pretvorila u političko-huligansku kaljugu kakvoj svjedočimo u svim sferama života.

Fudbalski klub Budućnost osnovan 12. juna 1925. godine kao Radničko sportsko društvo Zora. Kasnije je klub mijenjao ime u Građanski sportski klub Budućnost, pa u Sportski klub Crna Gora, da bi konačno dobio naziv Fudbalski klub Budućnost nakon Drugog svjetskog rata.

Skoro godinu dana su fanovi Budućnosti na društvenim mrežama apelovali na grad da se klubu upriliči da na dostojan način obilježi “prvih sto godina postojanja”. Jubilej kakvim se rijetko koji klub u regionu može pohvaliti. Međutim, sve se svelo na klasičnu političku priredbu na glavnom gradskom trgu uz gradske političke prvake i uspješne biznismene u prvom planu. I u prvim redovima.

Oko redova (mjesta za sjedjenje) javna drama je i počela. Dugogodišnji trener i legenda kluba Brano Milačić nije bio dovoljno bitan da sjedi u prvim redovima. Nakon što je njegova kćerka, naša glumica Julija Milačić Petrović objavila kako njenom ocu hostese nijesu dopustile da sjedne u prve redove (mogao je da bira po dubini, od 5. reda nadalje), u javnosti se pokrenula debata oko organizacije proslave velikog sportskog jubileja.

“Došao sam i sjeo u drugom redu. U prvom su bili neki privrednici, pomislih da se ne gužvam… Prilazi mi djevojka i kaže ‘ne možete tu da sjedite’, ja joj kažem da sam pozvan i kažem joj ime. Ona gleda u papire i odgovara mi a evo Vas, Vi ste od petog reda pa na gore. Ustao sam i pošao doma”, prenijela je Milačić Petrović riječi svog oca.

Milačićevom nezadovoljstvu su se, potom, pridružile i druge legende kluba. Niša Saveljić, rođeni Titograđanin i momak koji je krajem osamdesetih karijeru počeo upravo u plavo-bijelom dresu, prije nego je preko beogradskog Partizana stigao da odigra 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, razočaran je načinom na koji se organizatori – u ovom slučaju FK Budućnost i Opština Podgorica – ophodili prema bivšim asovima.

„Ono mi je ličilo na politički skup. Dobio sam poziv iz kluba kao bivši igrač Budućnosti, došao sam iz Sjedinjenih Američkih Država i Francuske da bih prisustvovao. U prvom redu na ceremoniji su bili i oni zbog kojih se danas štrjakuje, a legenda su se našle – u posljednjim redovima ”, rekao je za Vijesti Niša.

Saveljić je naveo neke od bivših igrača Budućnosti koji su mu pravili društvo na marginama manifestacije na glavnom gradskom trgu: Tonko i Janko Miročević, Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Dragoje Leković, Saša Petrović, Miodrag Radulović, Slavko Vlahović, Šanjo Ljumović, Dragan Vujović, braća Brnović, Mišo Folić, Caco Ljumović, Anto Drobnjak, Željko Janović, Zoran Mijović, Danilo Karadžić, Momčilo Vujačić, Mojaš Radonjić… „Posebno želim da istaknem Brana Milačića koji je zajedno sa Tonkom i Šanjom Ljumovićem doprinio razvoju moje karijere, kao i Gana Ćerića i Dima Mitrovića, te trenera koji me je otkrio – Špaca Poklepovića. Niko od njih nije pomenut”, istakao je Saveljić.

„Malo je reći da sam razočaran, jer je mnogo nas ostavilo trag u tom klubu, a ne da nijesmo pomenuti nego nijesmo ni dočekani na pravi način. Nijesmo ispoštovani, niko od nas”, kazao je i Momir Mićo Bakrač, takođe nekadašnji reprezentativac SFR Jugoslavije.

Iz Glavnog grada su šturo objasnili da oni „nemaju veze“ sa organizacijom proslave već je to bilo nadležnosti uprave kluba. Međutim, u Upravi  kluba sjede  pripadnici političkih partija koji vode Podgoricu.

Zamjenica gradonačelnika Podgorice Nađa Ljiljanić  objavila je saopštenje u kojem se izvinjava dugogodišnjem treneru Branu Milačiću nakon svečane akademije FK Budućnost. Pojsnila je da je došlo do propusta na događaju čiju organizaciju nije vodio Glavni grad, već Fudbalski klub Budućnost.

“Brano Milačić je mnogo više od sportske legende – on je simbol Budućnosti, crnogorskog sporta i generacija koje je oblikovao. Njegovo mjesto se ne broji stolicom u prvom redu – njegovo mjesto je među legendama, tamo gdje pripadaju oni koji su zadužili sport svojim znanjem, dostojanstvom i posvećenošću”, napisala je Ljiljanić.

Na tok svečane akademije reagovali su i navijači Budućnosti -Varvari, koji već dugo imaju nesuglasice sa upravom kluba, na šta su se osvrnuli i u svom reagovanju.

„Sama pomisao na to da se nijesu udostojili da uruče plakete legendama kluba sve govori o toj nakaradnoj organizaciji. Da li je zaista ego ljudi iz Uprave i organizacije bio toliko veliki da nijesu htjeli nijednog navijača da pozovu i pitaju za savjet ili komentar na njihove ideje?“, navode u saopštenju. Kažu da je veliki  jubilej protekao kao u najgorim košmarima svih iskrenih navijača Budućnosti. Vijek postojanja kluba  su, ističu, proslavili tako što je ofarbano par pješačkih staza (iz gradske uprave kažu: 100), zasađeno malo ljubičastog cvijeća, okićeno par bandera „sa rahitičnim zastavicama“ i nekom kao akademijom gdje se pratio  protokol koji „veze nema“ sa onim što znači ime Budućnost.

„A među tih par stotina ljudi i zvanica u prvom redu sjede političari i ljudi za koje uglavnom nijesmo znali ko su ni što su. Kažu političari, institucije, sponzori? Pa da li je bitnije da u prvom redu sjede ljudi koji su dali novac za produkciju, binu i malo marketinga ili ljudi koji su zaslužni što je ime Budućnost takvo kakvo jeste, veliko i moćno?“, pitaju se Varvari.

I partije na vlasti su se uključile u polemiku. Na društvenim mrežama se pojavila fotografija sa proslave 75 godina postojanja košarkaškog kluba Budućnost i prvih redova u kojima sjede samo političari i biznismeni. Pouka je trebala biti da je tada sve bilo u redu jer je na vlasti bila partija kojoj su navodno bliski današnji kritičari proslave jubileja.

U tome su prednjačile Demokrate, koje danas upravljaju Fudbalskim klubom Budućnost. Oni su iskoristili osvrt Demokratske partije socijalista (DPS) na svečanu akademiju, pa njih okrivili da stoje „iza svih ogavnih i prljavih kampanja, manipulacija, zloupotreba i laži koje se plasiraju vezano za FK Budućnost“. Na tome se nije završilo. „Vaša pakost i zavist nema granica. Svaki jubilej, svaki uspjeh i svaka pobjeda Budućnosti je vaša noćna mora. Sinoć je nova hajka krenula nakon što je svečanost i koncert prošao mirno, pristojno i u duhu zajedništva, gdje niko nije isticao bilo koju pripadnost osim ljubavi prema Klubu. Sve suprotno vašim željama”, navode u saopštenju.

Varvari su poručili da će navijači Budućnosti preživjeti „i ove stručnjake“.

Gradonačelnik prijetio povodom proslave

Bivši as FK Budućnost Vanja Popović objavio je na svom instagram profilu poruku koju je dobio od gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića nakon što se pridružio kritikama načina na koji je obilježeno 100 godina postojanja Kluba. Popović je u svojoj objavi, između ostalog, kazao gradonačelniku i njegovim saradnicima da su oni prolazni, ali da legende poput velikana crnogorskog fudbala Anta Tonka Miročevića ostaju.

,,Sramotno je da me predstavljate kao pozera željnog pažnje, koji negira legende kluba. Sram i stid. Dobro upamtite ove gadosti koje ste napisali o meni”, napisao je Mujović u poruci Popoviću.

Nekadašnji fudbaler je, odgovarajući javno na poruku gradonačelnika, istakao da je upamtio kako je politika sjela u prvi red, a istorija u četvrti, peti, kao i da je jedan gradonačelnik – umjesto da ispravi propust – odlučio da mu prijeti i ućutka onoga koji se usudio da o tome progovori.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Dok medijsko izvještavanje o susretima ljudi i medvjeda šire strah, stručnjaci upozoravaju na neadekvatno upravljanje tom populacijom i izostanak preventivnih mjera. Umjesto odstrijela, predlažu naučno zasnovane pristupe, edukaciju stanovništva i institucionalnu odgovornost kako bi se omogućio suživot ljudi i divljih životinja

U crnogorskim medijima sve su češći gotovo dramatični  izvještaji o šteti koju pričinjavaju medvjedi ili o strahu koji izazivaju kod ljudi koji su ih vidjeli u blizini svojih kuća i imanja. Takav način izvještavanja često širi strah, a pritom izostaje uvid u širi ekološki kontekst.

U Crnoj Gori je, tokom protekle dvije godine, zabilježeno više incidenata izazvanih prisustvom medvjeda. Lovac Miljan Grubač iz Plužina, u oktobru prošle godine, zadobio je teške tjelesne povrede pri susretu s medvjedom. Darku Krgoviću iz sela Barice kod Bijelog Polja, početkom maja, zaklano je petoro junadi. Iako nije bilo očevidaca, mediji su za to “osumnjičili” medvjeda. Nedavno zaklane koze u kolašinskom selu Blatina, prema navodima mještana, navodno su bile žrtva medvjeda, ali je veterinar kasnije ustanovio da ih je usmrtio čopor pasa.  U nikšićkim Rudinama, mještani su se nedavno obratili lokalnom lovačkom društvu zbog učestalih napada medvjeda i velike štete, nakon čega su lovci kao jedno rješenje predlagali “odstrijel problematičnih jedinki”.

Apeli za dozvole za odstrijel dolazili su i iz drugih krajeva zemlje.Sve dominantniji je narativ o neophodnosti odstrijela, iako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da se slični problemi rješavaju preventivnim mjerama: edukacijom, zaštitom imovine i funkcionalnim kriznim timovima, a ne lovom.

Uz konstataciju da je jasno da su takvi incidenti uznemirujući za lokalno stanovništvo, sagovornici Monitora ukazuju na ozbiljne nedostatke u upravljanju populacijom mrkog medvjeda u Crnoj Gori. Marija Iković, stručna saradnica za očuvanje krupnih zvijeri u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i biolog Aleksandar Perović iz Agencije za zaštitu životne sredine, kažu da se populacijom medvjeda sada upravlja bez naučne osnove, što otežava primjenu odgovarajućih mjera zaštite i kontrole. Za sprovođenje mjera, pak, objašnjavaju, potreban je i adekvatan budžet.  Interventni tim koji bi trebalo da reaguje kada medvjed uđe u naselje ili napravi štetu, nije funkcionalan, iako postoji zakonski okvir za njegovo djelovanje. Iković i Perović dijele stav da je približavanje medvjeda naseljima velikim dijelom rezultat ljudskog ponašanja. Takođe, klimatske promjene  uzrokuju blaže zime i smanjuju hibernaciju, doprinoseći  njihovoj stalnoj aktivnosti i češćim kontaktima s ljudima.

Upozoravaju na nedostatak institucionalne reakcije, nepostojanje edukacije stanovništva i neprimjenjivanje mjera iz postojećih planova (Akcioni plan, Plan gazdovanja). Saglasni su da država mora preuzeti odgovornost, kako kroz finansiranje istraživanja i nadoknadu štete, tako i kroz edukaciju i prevenciju konflikata čovjeka i zvijeri.

Marija Ikovići ukazuje  da se ne može tvrditi da je porasla populacija mrkog medvjeda, jer nijesu rađena precizna istraživanja koja se zasnivaju na genetici. To je, kaže ona, jedina tehnika koja sa sigurnošću može pokazati kakav je trend populacije i procijeniti broj jedinki u nekom opsegu.

“Nemamo tačan broj jedinki mrkog medvjeda, već su to sve procjene lovačkih društava koje nijesu zasnovane na naučno dokazanim metodama utvrđivanja brojnosti, već su u najvećem broju slučajeva subjektivne. Nadležni resor bi trebalo da ima interes i primarni cilj da se uradi procjena brojnog stanja. Razlog zbog kojeg to ne rade je, kako kažu, nedostatak sredstava, ali kada je već ovakva situacija, to bi trebalo da bude jedan od prioriteta. Kada bismo znali stvarno stanje brojnosti populacije mrkog medvjeda, mogli bismo da uvedemo i mjere koje bi dovele do pravilnog upravljanja populacijom”, kaže Iković.

Ona podsjeća da razlog za sve češća svjedočenja ljudi da su vidjeli medvjede u blizini svojih kuća i imanja u ovo doba godine može biti i činjenica da je ta vrsta sada do kraja juna u periodu parenja. Medvjedi, objašnjava sagovornica Monitora, inače imaju jako velike životne prostore i tada se još intenzivnije kreću.

“To nam pokazuje primjer medvjeda čije kretanje pratimo, a koji je za sedam dana kretanjem obuhvatio od 172 km². To su veoma važni podaci. Imamo slučaj u crnogorskim selima,  nekad je tu živjelo oko 400 ljudi, a sada imamo jednu ili dvije kuće. Normalno je da su medvjedi, usljed napuštenih i sada mirnih područja, proširili životni prostor. To je jedan od najčešćih razloga za osvajanje novih terena. Druga stvar, koju smo potvrdili iz prakse , kada imamo jedinku mrkog medvjeda koja se približava naselju, gotovo uvijek je u pitanju izvor hrane, kontejner ili odlagalište otpada”, objašnjava Iković.

Institucije bi, kaže, trebalo da imaju primarni cilj da konačno profunkcioniše interventni tim, kojem bi bila obaveza da, u slučajevima kada se mrki medvjed približi naselju, preduzmu mjere predviđene Akcionim planom i Planom gazdovanja mrkim medvjedom. U tim dokumentima postoje precizno propisane mjere, a odstrijel je krajnja, u najnužnijim slučajevima. Iković podsjeća i na mjere koje bi trebalo da preduzmu vlasnici stoke, košnica, imanja…

“Na primjer, za košnice treba postaviti električnu ogradu, a stada moraju da čuvaju čovjek ili pas, odnosno i pas i čovjek. Tek kada, i pored preduzetih preventivnih mjera, nije moguće zaštititi stado, što je rijetkost, treba razmišljati o rigoroznijim mjerama i nadoknadi štete”, kaže ona.

Među razlozima zbog kojih dolazi do susreta s medvjedima, navodi i djelatnost čovjeka –  “probijanje puteva i krčenje šuma”. Takođe, objašnjava, vrlo često su katuni i etno sela na sjeveru izgrađeni u samom staništu medvjeda. Ljudi su ušli u prirodu i njihova staništa, a susreti sa zvijerima, prema pravilu, dešavaju se “u izvornim staništima tih životinja”.

“Ako smo već odlučili da se na takvim mjestima krećemo i te prostore okupiramo, onda se moramo edukovati o svim mjerama koje treba preduzeti kako bismo se zaštitili od napada i susreta s krupnim zvijerima.  Suživot čovjeka i zvijeri je moguć kada se poštuju mjere i osigura njihova primjena. Strah stanovništva jeste opravdan, jer institucije ne preduzimaju mjere i ne razgovaraju s ljudima. Prva mjera bi bila operativnost interventnog tima”, poručuje Iković.

Biolog Perović za Monitor kaže da “u posljednjih nekoliko godina postoji tendencija promjene ponašanja medvjeda, koja je vezana prije svega za njihovu ekologiju, a razlog su klimatske promjene”.

“Svjedoci smo da su u posljednjih 10 godina, pa i na Balkanu, gdje je prisutna cjelokupna dinarsko-pindska populacija medvjeda kojoj pripadaju i naši medvjedi, zime blage, nema snježnog pokrivača, pa su medvjedi aktivni tokom cijele godine. Medvjedi iz južnih i centralnih dijelova uopšte ne hiberniraju. Posljedica toga je da traže izvore hrane, a nalaze ih najčešće u smeću koje ljudi ostavljaju za sobom, pa često prilaze naseljenim mjestima. Medvjedi su oportunisti,  prilaze deponijama i smetlištima i zato su sve više vidljivi. Mladi medvjedi koji se odvajaju od majke znaju da prilaze domaćinstvima, gdje se nalazi domaća stoka, i prave štetu”, kaže Perović.

Ne smijemo, podsjeća, zaboraviti i intenzivan negativan uticaj čovjeka na njihovo stanište. Deforestacija, odnosno trajno uklanjanje šumskog pokrivača, kao i uzimanje velikih količina šumskih plodova, koji su osnovna hrana za medvjeda, uzrokuju da oni,  kako bi zadovoljili svoje metaboličke potrebe, moraju prelaziti veće udaljenosti.

Perović kaže da nema tačnih podataka o broju medvjeda. Ocjenjuje on da je od broja važniji trend populacije.

“Prema onome čime raspolažemo, taj trend je stabilan ili blago rastući, a efektivna veličina populacije je na zadovoljavajućem nivou. Još 2018. godine, CZIP je u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede i Lovačkim savezom pokušao da sprovede genetičko istraživanje na nivou države. Nije prikupljeno dovoljno uzoraka, ali je dokazano da postoji protok gena unutar populacije u Crnoj Gori i da je populacija zdrava”, objašnjava Perović.

Prema njegovim riječima, država trenutno raspolaže podacima koje dostavljaju lovačke organizacije, ali i on na te podatke stavlja “veliki znak pitanja”. Kaže da je “nakon napada medvjeda na lovca u Pivi, medijski prostor kontaminiran i u njemu se medvjed pokušava predstaviti gorim nego što jeste”.

“To treba mijenjati kroz edukaciju, bolju razmjenu argumenata i donošenje kvalitetnijih politika upravljanja. Ovako kako se sada radi, stvara se atmosfera linča prema divljoj životinji koja predstavlja veliko biodiverzitetsko bogatstvo i prva je životinja koja je definisana kao simbol bioraznolikosti u Crnoj Gori. Država mora da sprovodi mjere zasnovane na naučnim osnovama, u cilju zaštite te životinje i omogućavanja suživota s ljudima”, poručuje.

Perović kaže da se mora ulagati u edukaciju, prevenciju i nadoknadu štete koju naprave medvjedi.  Podsjeća da se u Hrvatskoj godišnje izdvaja između 400.000 i 600.000 eura za štete koje pričine medvjedi i vukovi. Visina odštete jednaka je komercijalnoj vrijednosti životinje koja je stradala. Zbog toga, tvrdi on, agrobudžet resora poljoprivrede, ali i resor ekologije, treba da definišu sredstva za te potrebe, kako bi ljudi znali da nijesu prepušteni sami sebi.

“Naši preci su savršeno živjeli u staništu medvjeda, ali su od prirode uzimali samo onoliko koliko im je bilo potrebno i imali su veći senzibilitet kada je riječ o divljim životinjama. Bacanjem smeća činimo medvjede većim oportunistima i stvaramo probleme koji će postati sve veći. Moramo raditi . Mnogo toga je već propisano Planom gazdovanja mrkim medvjedom, koji je prihvaćen od strane Vlade. Akcioni plan za ovu godinu je zvanično usvojen, ali mora se krenuti i u njegovu implementaciju, a za to je potreban i budžet”, zaključuje sagovornik Monitora.

Akcioni plan gazdovanja mrkim medvjedom za 2025. godinu sprovodi mjere predviđene višegodišnjim Planom gazdovanja.

Ključne mjere uključuju  jačanje institucionalne koordinacije i interventnih timova,     očuvanje staništa i sprječavanje fragmentacije prostora,     edukaciju stanovništva i prevenciju šteta,    genetski monitoring i evidenciju brojnosti populacije,     jasno definisane protokole za interventni odstrijel isključivo u nužnim slučajevima.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ