Povežite se sa nama

OKO NAS

STATISTIKA KOJA NE OBEĆAVA: Berane na vrhu po nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Savjetnici-u-HZZ-u-Nezaposl

Polugodišnji izvještaj Zavoda za zapošljavanje otkrio je sumornu sliku kada se radi o broju nezaposlenih u Beranama. Taj broj, od juna prošle godine, kada ih je na birou rada bilo 2,8 hiljada, do kraja jula ove godine porastao je na šest hiljada. Procentualno iskazano rast za samo godinu iznosi, moglo bi se reći, skoro nevjerovatnih 113 odsto.

Time je broj nezaposlenih u ovoj siromašnoj opštini na sjeveru daleko premašio broj zaposlenih od svega četiri i po hiljade. Prema posljednjem popisu Berane ima oko trideset hiljada stanovnika, što bi značilo da radi tek svaki šesti stanovnik.

Stopa nezaposlenisti u ovom gradu tako je porasla na 55 odsto, dok je državni prosjek 20,1 odsto.

Dok iz Biroa rada stižu mnogobrojna objašnjenja zbog čega je nezaposlenost u Beranama toliko porasla, u nekim opozicionim partijama smatraju da su to samo izgovori za maćehinski odnos države prema sjeveru.

Razloge za povećanje broja nezaposlenih u Birou rada vide u redovnom prijavljivanju kada se završi školska godina za srednjoškolce i visokoškolce, što im omogućava da učestvuju u programima Zavoda za stručno osposobljavanje, sezonskom radu, kao i izmjenama zakona koji se odnose na naknade za majke sa troje i više djece, socijalnu pomoć i dječije dodatke.

Pravo na naknade majkama sa troje i više djece prestalo je 30. juna, a iz beranskog Biroa rada navode da se veliki broj korisnica vratio na evidenciju nezaposlenih.

Broj nezaposlenih žena u Beranama za godinu je povećan sa 1,3 hiljade na 2,9 hiljada, a muškaraca sa 1,5 hiljada na tri hiljade.

U Birou rada smatraju da se povećan broj nezaposlenih odnosi i na mogućnost ostvarivanja prava na socijalnu pomoć i dječiji dodatak kod Centra za socijalni rad, za šta je uslov da se korisnici nalaze na evidenciji nezaposlenih.

„Takođe je do povećanja došlo i zbog mogućnosti ostvarivanja prava na novčanu naknadu po osnovu utvrđivanja procenta invaliditeta u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom. Pravo na novčanu naknadu, po ovom osnovu sa evidencije Biroa rada Berane (za opštine Berane i Petnjica) ostvarilo je 1.766 nezaposlenih”, navode u Birou rada Berane.

Na kraju jula na evidenciji Biroa rada Berane i Petnjica, nalazilo se 350 visokoškolaca od kojih 141 nemaju radnog iskustva. Najveći broj nezaposlenih je s osnovnom školom, 2.431.

„Kontinuiranim sprovođenjem mjera aktivne politike zapošljavanja nastojimo da smanjimo disbalans između ponude i tražnje radne snage, da unaprijedimo znanja, vještine i kompetencije nezaposlenih, kako bi što prije našli posao. U ovoj godini na sezonskim i ostalim poslovima zapošljeno je 1.196 osoba”, kažu u Birou rada.

Predstavnica beranskog odbora pokreta URA Sonja Đukić-Šarić ocijeni-la je poraznim polugodišnji izvještaj Zavoda za zapošljavanje, koji je pokazao da je u Beranama broj nezaposlenih porastao sa 2,8 hiljada u junu prošle godine na sadašnjih šest hiljada.

,,Sposobnost državne vlasti i novog rukovodstva Zavoda za zapošljavanje da se uhvate u koštac s velikim problemom nezaposlenosti u Crnoj Gori, najbolje se vidi u ovim podacima. Nezaposlenost raste, od-govorni zarivaju glavu u pijesak, a građani Berana žive na aparatima”, kaže Đukić-Šarić.

Predstavnica pokreta URA iz Berana ističe da su iz ZZZ kao razloge za veliki procenat nezaposlenosti u tom gradu naveli sve, izuzev onog najre-alnijeg – da u Beranama već decenijama nema otvaranja novih radnih mjesta.

,,Trodecenijska državna vlast uništila je svaki industrijski pogon u gra-du, na ulice otjerala hiljade gladnih radnika, a i dalje ih nije sramota da iznose ovakve podatke. I to pokušavaju da opravdaju smiješnim razlozi-ma. Mogli su navesti i da je ljeto bilo ekstremno vruće, pa je i zbog toga stopa nezaposlenosti rasla u Beranama. Tada bi njihova opravdanja zvu-čala realnije od ovih koje navode”, ističe ona.

Sonja Đukić-Šarić zaključuje da su prevareni i poniženi građani Berana izgubili svako moguće povjerenje u državne funkcionere i da će znati to da pokažu na prvim nastupajućim izborima.

Predsjednik Opštine iz vladajuće koalicije Zdravo Berane SNP – DF Dragoslav Šćekić kazao je ranije da je.nakon stečaja i privatizacija uslijedio potpuni privredni kolaps, odnosno da se ,,u kratkom periodu ogroman broj radnika iz fabričkih hala preselio na Biro rada ili kasnije u Centar za socijalni rad”.

,,Za Berane je poznato da je ugašena cijela industrijska zona koja je zapošljavala oko 6.000 radnika, da ne govorim o uslužnim i drugim djelatnostima povezanim za potrebe industrijske zone. U tom vremenu znatan broj građana odselio je trbuhom za kruhom. Nakon stečaja i privatizacija uslijedio je potpuni privredni kolaps ne samo u Beranama, nego i na cijelom sjeveru Crne Gore”, izjavio je Šćekić.

Da je to upravo tako, govore i statistički podaci iz drugih sjevernih opština. Sankcije krajem prošlog vijeka, a potom i prestrukturiranje privrede i mahom neuspješne privatizacije, pokosile su brojna preduzeća, izazvavši stopu nezaposlenosti znatno veću od crnogorskog prosjeka.

Prema zvaničnim podacima, u posljednje dvije godine dramatično se povećava broj nezaposlenih na čitavom sjeveru. Tako je stopa nezaposlenosti u Bijelom Polju 32,02 odsto, dok je lani bila 29,89. U ovom gradu na evidenciji je 4.717 nezaposlenih, 314 osoba više nego prošle, odnosno 676 nego pretprošle godine. Bez posla je i oko 850 visokoškolaca.

Učešće visokoškolaca u ukupnoj nezaposlenosti u Pljevljima iznosi više od 17 odsto. Broj nezaposlenih u Rožajama povećao se više od dva puta u posljednje dvije godine. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, 2015. na evidenciji se nalazilo 1.280 osoba, lani 1.765, da bi ih 1. marta ove godine bilo 3.117. Prema evidenciji Biroa, stopa nezaposlenosti u Rožajama je 26,82 procenta.

Prema zvaničnim podacima, u Mojkovcu nezaposleno je 828 ljudi, 61 više nego prije dvije godine. Bez posla je i više od 150 osoba s fakultetskom diplomom. Stopa nezaposlenosti je 28,96, a 2015. bila je 26,83 odsto.

Na Žabljaku je krajem februara ove godine evidentirano 230 nezaposlenih, što je 17,1 odsto ukupnog broja radno sposobnog stanovništva. Na Birou je 56 visokoškolaca.

Na evidenciji nezaposlenih dominiraju starije osobe, koje bi teško našle posao i u znatno razvijenijim sredinama nego što je sjever Crne Gore. U Bijelom Polju najviše je nezaposlenih između 30 i 40 godina (1123), stariji od 50 (1064), od 40 do 50 (855), od 18 do 27 (890), 25 do 30 (760) i 16 mlađih od 18 godina.

U Beranama je gotovo 28 odsto nezaposlenih starijih od 50 godina, a 15 procenata je mladih do 25 godina. Najviše nezaposlenih u Pljevljima (748) starije je od 50 godina. I u Kolašinu je najviše ljudi u šestoj deceniji života (211), a bez posla je 189 ljudi u četvrtoj deceniji života. Na evidenciji je i 144 mladih od 18 do 25, posao čeka i 128 Kolašinaca starih od 25 do 30 godina i 189 koji su u četvrtoj deceniji života. Među nezaposlenima je i četvoro maloljetnika.

Najviše nezaposlenih u Mojkovcu (247) starije je od 50 godina. Po 159 građana na evidenciji su starosti između 18 i 25, odnosno 30 i 40 godina. Posao čekaju 134 osobe u petoj deceniji i 129 između 25 i 30 godina.

I tako, od grada do grada, diljem sjevera države. Ali nigdje kao u Beranama koje je po broju nezaposlenih preuzelo drugo mjesto od Nikšića, koji je neuporedivo veća opština. Treba li podsjetiti da je Berane prije tranzicije imalo samo u industriji i uslužnim djelatnostima deset hiljada radnika?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

CENTAR ZA AUTIZAM: JOŠ JEDNO SKUPO NEISPUNJENO OBEĆANJE BIVŠE VLASTI: Umjesto u Centar, milioni otišli u Beograd

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona,  otvoren je sa manje od 100.000 eura. Uz obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen. Tokom tri godine od otvaranja, institucijama u Beogradu, za smetnje iz domena koji pokriva Centar, plaćeno je preko 1,6 miliona eura

 

Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju Ognjen Rakočević otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m² za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura (vidi boks).

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osjeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

,,Vodila sam dijete u Centar i osoblje se baš trudi, ali mi je uvijek čudna sama zgrada u kojoj ima jedna velika hala i tu je sve ispregrađivano i prostorije su male i zbijene”, kaže za Monitor majka jedne od korisnica Centra.

Prostor u kome je Centar smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako: ,,Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo – smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra: ,,Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo.Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBOG MASOVNOG KRIVOLOVA TRAŽI SE MORATORIJUM NA LOV: Vukovi čuvaju ovce  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora saglasni su da je postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno loš. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je  uvođenje moratorijuma na lov od pet godina

 

U proteklih mjesec dana objelodanjeno je čak pet slučajeva u kojima su, zbog krivolova, stradale zakonom zaštićene životinjske vrste u Crnoj Gori. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u blizini Tehničkih fakulteta u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je za uvođenje moratorijuma na lov u trajanju od pet godina.

Stanje u oblasti lovstva u Crnoj Gori već duže je alarmantno do te mjere da je ubijanje nelovnih, pa čak i zaštićenih vrsta, postalo svakodnevica, smatraju iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). ,,Zabrana lova, na kojoj insistiramo, jedino  može omogućiti dovoljno vremena za sprovođenje efikasne zakonodavne i institucionalne reforme lovstva, kao i revizije liste zaštićenih vrsta i trajanja lovnih sezona”, kazali su iz te organizacije za Monitor.

Postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno je loš, iz više razloga, ističe za Monitor građanski aktivista Aleksandar Dragičević. ,,Lovačka udruženja, koja upravljaju lovištima, odokativno određuju kakvo je stanje divljači i njene brojnosti u šumama. Tako, mogu da tvrde da ima 700  zečeva i da će te godine odstrijeliti 200, iako stanje u šumi može biti drugačije – 300, 500 ili 1000. To niko ne može znati, jer niko divljač nije ni pobrojao koristeći se naučnim metodama”, navodi on. Mi ne znamo kojim  vrstama u Crnoj Gori prijeti izumiranje, a kojih ima  previše.

Iz CZIP-a dijele stav sa Dragičevićem. Oni ukazuju  da su lovačkom savezu i organizacijama, koje čine 38 NVO i tri javna preduzeća, lovišta data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi.

Podaci o brojnosti svih vrsta divljači mogu se pronaći u Programu razvoja lovstva Crne Gore za period od 2014. do 2024. godine. ,,Međutim, ti podaci potiču iz planskih i izještajnih dokumenata korisnika lovišta. Primjećuju se brojne nelogičnosti, što izaziva sumnju u tačnost podataka. Da bi se sproveo adekvatan monitoring i utvrdilo nulto stanje divljači – lov mora biti privremeno zabranjen. Podaci, koji će biti osnova za planove upravljanja lovištima i formiranja lovnih osnova, moraju poticati od strane stučnih institucija”, ističu iz CZIP.

Dragičević smatra da je  sadašnje stanje, u kom su lovišta data na upravljanje isključivo lovačkim društvima, isto kao da je dato  vuku da čuva stado. ,,Svjedoci smo da godinama  nema nikakvog uređenja i da su lovci, najčešće, istovremeno i krivolovci. To najjasnije vidimo po broju procesuiranih slučajeva. Obično se za one koji budu procesuirani, ispostavi da su članovi lovačkih udruženja, pa ih onda odatle naknadno izbacuju, kao da nisu do tada znali čime se bave”.

Andrea JELIĆ
foto: Ado SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ SUĐENJA ZA DVOSTRUKO UBISTVO NA STAROM AERODROMU U PODGORICI: Osam godina patnje zbog gubitka dva sina i nemara pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud Crne Gore krajem prošle godine naložio Apelacionom sudu da ponovo pokrene postupak u kojem je prvobitno Mašana Čogurića osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva braće Danijela i Davorina Ćulafića

 

Pravda je spora, ali dostižna. Kada je riječ o crnogorskom pravosuđu, pravda je prilično spora, dok je dostižnost veoma upitna. To pokazuje i slučaj Borislava Ćulafića iz Murina, koji je 2014. godine prilikom pucnjave u kafiću Moskva na Starom Aerodromu izgubio dva sina – tridesetogodišnjeg Davorina i dvadesetčetvorogodišnjeg Danijela.

Živote ovih mladića je, nakon kraće svađe, okončao dvadesetogodišnji Cetinajnin Mašan Čogurić ispalivši u njih tri hica i pobjegavši sa mjesta zločina. Iako je iz svih tužilačkih i sudskih spisa jasan slijed događaja – jedan mladić naoružan pištoljem lišio je života dva druga mladića, od kojih je jedan bio naoružan metalnim boksem, Borislavu Ćulafiću, unesrećenom ocu koji je ostao bez potomstva, nije jasno kako ni nakon četiri godine nema pravosnažne presude u tom predmetu. Posljednja presuda Vrhovnog suda donesena je krajem prošle godine i njome je poništena drugostepena presuda i slučaj ubistva braće Ćulafić vraćen je na ponovni postupak Apelacionom sudu. Ćulafić za Monitor tvrdi da je cijelo suđenje bilo „obična farsa“ sa podmetnutim dokazima (između ostalih i boks) i tužilačkim opstrukcijama kako bi se stvorio uvid da je bilo riječi o Čogurićevoj samoodbrani.

Čogurića je Više državno tužilaštvo teretilo za krivično djelo teško ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U prvostepenom postupku pred podgoričkim Višim sudom dva puta je osuđen na 13 godina zatvora zbog ubistva i sedam mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja. U drugom stepenu, pred Apelacionim sudom, preinačena je kazna zatvora na 20 godina zatvora, dok su optužbe za nedozvoljeno držanje oružja odbačene, jer je, po nalazu tog suda, zastarjelo krivično gonjenje za to krivično djelo.

Vrhovni sud je na kraju potvrdio da je zastarjelo krivično gonjenje za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, što znači da je Čogurić gotovo pravosnažno oslobođen ovog krivičnog djela. Najviša sudska instanca vratila je predmet Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Iz presude Vrhovnog suda vidi se nemar sudija, zbog loših rečeničnih formulacija i protivrječnosti, dok se predstavnik tužilaštva nije ni interesovao da zastupa optužnicu i oštećene pred najvišom sudskom instancom. Nemar tužilaca, koji su zastupali optužnicu, vidi se i u odnosu prema unesrećenoj porodici, zbog čega je otac ubijenih Borislav Ćulafić pisao i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT). Ćulafić je VDT-u podnio prigovor na postupanje Veselina Vučkovića, državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, koji nije prisustvovao na nekoliko ročišta pred Apelacionim sudom (a nije poslao zamjenu), dok je u jednom trenutku prekinuo komunikaciju sa porodicom oštećenih. Vrhovno državno tužilaštvo obavijestilo ga je da je prigovor proslijeđen Tužilačkom savjetu, koji još o tome nije odlučivao.

Ćulafić je i tokom postupka pred Višim sudom (bezuspješno) tražio izuzeće postupajućeg višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, zbog, kako je tvrdio, opstrukcija postupka. Neobično je da Vrhovnom sudu nije pisao Vučković, koji je zastupao optužnicu pred Apelacionim sudom, već Šoškić. Neobično je i to što Šoškić nije tražio potvrđivanje ili strožu presudu, već da se predmet vrati Apelacionom sudu na ponovni psotupak, što je Vrhovni sud i učinio, s obzirom da su isto zahtijevale obje strane – i tužilaštvo i odbrana.

Otac ubijene braće sumnja da je Šoškić „sinhronizovano“ sa bivšim kolegom tužiocem, sada advokatom Danilom Mićovićem, traži vraćanje na ponovno suđenje u Apelacioni sud. Šoškić je u prvostepenom postupku tražio maksimalnu kaznu od 40 godina, a isti zahtjev ponovio je pred Vrhovnim sudom zbog čega je i tražio vraćanje predmeta drugostepenom sudu.

Ćulafić je za Monitor rekao da očekuje da neće biti povećanja na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, niti da će biti potvrđena kazna od 20 godina za dva oduzeta života. On smatra da je presudom Vrhovnod suda „nacrtano“ da kazna bude 13 godina zatvora kao prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici, a sumnja da kazna može biti manja ili oslobađajuća.

„I za laika, ’presuda’ Vrhovnog suda od 1. decembra 2020. godine je veoma ’čitljivo štivo,  poznatog rukopisa’ crnogorskog sudstva.  Presudu potpisuju predsjednica vijeća Vesna Medenica i članovi vijeća – sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Vesna  Vučković  i Svetlana Vujanović. U dostavljenoj mi presudi, dan prije nove 2021. godine, otvoreno se ’crta’ preporuka ili naredba da je 13 godina ’prava presuda’, koja bi, vjerovatno, zadovoljila izvršioca zločina, rođake, kumove, kolašinske trgovce nekretninama i kolašinske svemoćne vlasnike nekretnina – prodavce  skupocenih utrina i davno zapuštenih vrletnih proplanaka s prodajnom cijenom kao u Monaku. Glavnih nalogodavaca ’nezavisnim’ sudijama u Višem i  Apelacionom  i Vrhovnom sudu“, kazao je Ćulafić.

On tvrdi da se sudije Vrhovnog suda u navedenoj presudi slažu sa vijećem sudija Višeg suda Vladimirom Novovićem, Vesnom Moštrokol, Brankom Bošković, Natalijom Boričić i Miljanom Pavlićević, kao i sa vijećem sudija (drugostepenog) Apelacionog suda Sekom Piletić, Milićem  Međedovićem i Ratkom Ćupićem.

„Poslednju nadu za pravičnom presudom imao sam u Vrhovnom sudu. Nakon ove presude  i predlozima da sudije Apelacionog suda ponovo sude i ’isprave prethodne  greške’ ukazane ovom presudom, uz date smjernice za konačno ’očekivanu presudu po želji izvršioca zločina’, ja ovlašćeni predstavnik, otac braće Ćulafić, obavijestiću javnost da li ću i dalje prihvatiti da učestvujem u simuliranim suđenjima, odnosno proceduralnim iživljavanjima nada mnom od strane navedenih sudova i navedenih imena sudija i takozvanih postupajućih tužilaca Miloša Šoškića i pred Apelacionim sudom Veselina Vučkovića, i pristrasnih vještaka koji negiraju stvarnost – nešto što postoji, od kojih nijesam dužan da trpim mentalnu torturu“, pojašnjava Ćulafić.

Borislav Ćulafić tvrdi da se iz obdukcionog nalaza jasno vidi da u slučaju ubistva njegovih sinova ne može biti riječ o napadu na Čogurića. To se, kako pojašnjava, može vidjeti iz ulaznih i izlaznih rana od ispaljenih projektila, koje pokazuju da su njegovi sinovi bili bočno okrenuti prema napadaču.

S obzriom na to da je riječ o velikoj porodičnoj i ljudskoj tragediji, bilo bi lijepo da predstavnici pravosuđa, ukoliko stvarno postoje pravno-proceduralne prepreke, makar pokažu više senzibiliteta i empatije prema žrtvama i nihovoj porodici. Kako Ćulafić navodi u jednom prigovoru VDT-, u kojem ga obavještava da Vučković nije prisustvovao važnom ročištu – „a radi se o likvidaciji dva rođena brata, usred bijela dana, neoženjena i bez potomstva i još dva ljudska bića, majka i ja – otac, pa neka smo iz neke ’seoske zabiti’ sa krajnjeg sjeveroistoka Crne Gore, nas četvoro smo ljudska bića, ostavljena bez osnovnih ljudskih prava – prava na život i prava na potomstvo.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo