„Neizmjerno sam tužan i razočaran. Bila je ovo jedinstvena prilika da uđemo u veliku porodicu kakva je UNESCO. Ali, tu šansu, nažalost, nije imao ko da iskoristi. Ne znam da li ćemo više ikada biti tako blizu. Uvjeren sam da to ja doživjeti neću”, kaže za Monitor, predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca Starog grada Kaljaja Ismet Karamanaga.
To je čovjek koji se već gotovo tri decenije, svim svojim bićem, zalaže da ulcinjski Stari grad bude u UNESCO-u. Napisao je o tome bezbroj članaka, pisao čelnicima država i međunarodnih institucija, pričao o istoriji ove tvrđave osnovane u 5. stoljeću prije nove ere hiljadama turista.
,,Tako to biva kada cijeli proces vode političari i samozvani eksperti koji u Stari grad ulaze i dolaze samo prilikom raznih svečanosti. Toliko ih ovaj prostor i mi koji u njemu živimo stvarno interesujemo”, ističe prof. Karamanaga.
Usred sezone, kada je najveći broj mještana u pravoj trci za zaradom, Ulcinjani su saznali da nije urodila plodom nominacija Ulcinja od strane crnogorske Vlade da se kao „Venecijanska odbrambena tvrđava” upiše na svjetsku listu spomeničke baštine pod zaštitom UNESCO-a.
Ministarstvo kulture objavilo je da nalazi eksperata te institucije ukazuju da venecijanski sloj u Ulcinju (1421-1571.) „nije očuvan u mjeri da potvrđuje autentičnost i integritet”. „Međutim, kako ovo kulturno dobro ima nesporne kulturne vrijednosti koje ukazuju na složenost kulturnih uticaja koje su ostavile trag u Ucinju, njegov status biće predmet posebne pažnje u saradnji između Opštine Ulcinj i Ministarstva kulture”,navodi se, utješnim tonom, u saopštenju resora kojim rukovodi Janko Ljumović.
Nešto više se može saznati iz izjave koju je zagrebačkim medijima dao glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan. On je kazao da kandidatura Ulcinja nije prošla ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!?”, rekao je Domijan.
Tako nešto je bilo za očekivati nakon posjete Ulcinju eksperata ICOMOS-a (Međunarodni savjet za spomenike), koji su u svojstvu evaluatora dali mišljenje na nominacioni dosije za ulcinjsku tvrđavu. I oni su ranije zaključili da „nelegalni objekti, kao što je konstrukcija lifta u istočnom dijelu i nedovršeni objekat pri zapadnim zidinama Starog grada, mogu biti ozbiljna prijetnja kandidaturi tvrđave” dodajući da je neophodno preduzeti hitne mjere u cilju sanacije stanja i štete koja je njihovom izgradnjom prouzrokovana.
Iz lokalne uprave u Ulcinju nije zvanično bilo nikakve reakcije na vijest da Stari grad nije uspio da se dokopa UNESCO-a. Dokaz je to ignorantskog odnosa jedne neuspješne vlasti ne samo prema istoriji, već i prema sadašnjosti i budućnosti. Samo očekivani efekti na turizam, kao najznačajniju privrednu granu u ovoj opštini, trebalo je, valjda, da budu dovoljan pokretački motiv za opštinsku administraciju i njezine institucije. Tim prije što je, kako je nedavno kazao poznati francuski arhitekt Benžamin Muton, ulcinjski Stari grad „dio okvira koji je važan na evropskom nivou”.
„Ne radi se o banalnoj stvari za turizam i bolju ponudu, jer posebno istočno odnosno azijsko tržište, o čijoj sve većoj prisutnosti svjedočimo, uzima nerijetko popis UNESCO-a kao turistički vodič i slijedi ga”, kaže Domijan.
Konstatujući da će se loši ekonomski efekti ove odluke tek osjetiti, Karamanaga ističe da se u Stari grad već godinama ništa ne ulaže. Čak ni gotov projekat rasvjete istočnog i južnog dijela te monumentalne građevine, koji je izradio čuveni italijanski majstor fotografije i scenografije Franko Ferari, trenutna vlast nije sposobna i voljna da realizuje.
„A bez ulaganja u pripremu nije moglo ni biti uspjeha u realizaciji ove nominacije. Upis Kotora na listu UNESCO-a, po drugi put, je, naravno, velika stvar i uspjeh koji je vrijedan za našu državu. Međutim, upis još jednog grada, u konkretnom slučaju Ulcinja, u čijim temeljima je istorija i tradicija od 2.500 godina, je svakako još veće bogatstvo i još veći imidž za Crnu Goru”, zaključuje on.
No, osim utješnih riječi iz Ministarstva kulture, neki drugi ljudi su se davno potrudili da Ulcinj bude na listama UNESCO-a. Naime, u Registru zaštite nematerijalne kulturne baštine, poznatog i pod nazivom Registar svjetskog pamćenja uvršten je i Putopis osmanskog putopisca Evlije Čelebije, napisan u 17. vijeku. U svjetskoj književnosti to djelo je prihvaćeno kao najduža i najkompletnija knjiga putovanja.
Putopis koji se čuva u Istanbulu, u bibliotekama Sulejmanija i Topkapi palate, daje opsežne opise Osmanske države, te slikovite opise svih mjesta koje je ovaj putopisac posjetio putujući punih 40 godina (1640-1680) na svim stranama svijeta.
Evlija Čelebija je posjetio i Ulcinj 1662. godine, u vrijeme Kandijskog rata. „Ulcinj je tvrd i veoma lijep grad”, piše on i navodi da je tada ovo mjesto bilo „vojvodaluk i kadiluk u rangu od 150 akči”, odnosno da je spadao u gradove srednje veličine u Osmanskoj imperiji.
A oko 150 godina ranije čuveni kartograf i pomorac Piri Reis je nacrtao mapu svijeta na kojoj se nalazi i Ulcinj (Dolcigno), koji se u tom periodu (početak 16.v.) nalazio u sastavu Mletačke Republike.
UNESCO je 2013. bio proglasio godinom u čast 500. godišnjice od te prve karte svijeta. Još uvijek, inače, nije riješena tajna Piri Reisove mape, nacrtane preciznošću kakva se danas može postići samo uz pomoć satelitskih snimaka.
Činjenica da se našao u spisima Čelebije i na Reisovoj karti dokaz je da je Ulcinj tada spadao u važne gradove Mediterana. Danas više nije tako. Ne samo zbog nedovoljno sačuvane „autentičnosti i integriteta” Starog grada, već, prije svega, njegovih trenutnih stanovnika.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice