Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKI STARI GRAD, PRILIKA KOJU NIJE IMAO KO DA ISKORISTI: Daleko je UNESCO

Objavljeno prije

na

„Neizmjerno sam tužan i razočaran. Bila je ovo jedinstvena prilika da uđemo u veliku porodicu kakva je UNESCO. Ali, tu šansu, nažalost, nije imao ko da iskoristi. Ne znam da li ćemo više ikada biti tako blizu. Uvjeren sam da to ja doživjeti neću”, kaže za Monitor, predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca Starog grada Kaljaja Ismet Karamanaga.

To je čovjek koji se već gotovo tri decenije, svim svojim bićem, zalaže da ulcinjski Stari grad bude u UNESCO-u. Napisao je o tome bezbroj članaka, pisao čelnicima država i međunarodnih institucija, pričao o istoriji ove tvrđave osnovane u 5. stoljeću prije nove ere hiljadama turista.

,,Tako to biva kada cijeli proces vode političari i samozvani eksperti koji u Stari grad ulaze i dolaze samo prilikom raznih svečanosti. Toliko ih ovaj prostor i mi koji u njemu živimo stvarno interesujemo”, ističe prof. Karamanaga.

Usred sezone, kada je najveći broj mještana u pravoj trci za zaradom, Ulcinjani su saznali da nije urodila plodom nominacija Ulcinja od strane crnogorske Vlade da se kao „Venecijanska odbrambena tvrđava” upiše na svjetsku listu spomeničke baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Ministarstvo kulture objavilo je da nalazi eksperata te institucije ukazuju da venecijanski sloj u Ulcinju (1421-1571.) „nije očuvan u mjeri da potvrđuje autentičnost i integritet”. „Međutim, kako ovo kulturno dobro ima nesporne kulturne vrijednosti koje ukazuju na složenost kulturnih uticaja koje su ostavile trag u Ucinju, njegov status biće predmet posebne pažnje u saradnji između Opštine Ulcinj i Ministarstva kulture”,navodi se, utješnim tonom, u saopštenju resora kojim rukovodi Janko Ljumović.

Nešto više se može saznati iz izjave koju je zagrebačkim medijima dao glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan. On je kazao da kandidatura Ulcinja nije prošla ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!?”, rekao je Domijan.

Tako nešto je bilo za očekivati nakon posjete Ulcinju eksperata ICOMOS-a (Međunarodni savjet za spomenike), koji su u svojstvu evaluatora dali mišljenje na nominacioni dosije za ulcinjsku tvrđavu. I oni su ranije zaključili da „nelegalni objekti, kao što je konstrukcija lifta u istočnom dijelu i nedovršeni objekat pri zapadnim zidinama Starog grada, mogu biti ozbiljna prijetnja kandidaturi tvrđave” dodajući da je neophodno preduzeti hitne mjere u cilju sanacije stanja i štete koja je njihovom izgradnjom prouzrokovana.

Iz lokalne uprave u Ulcinju nije zvanično bilo nikakve reakcije na vijest da Stari grad nije uspio da se dokopa UNESCO-a. Dokaz je to ignorantskog odnosa jedne neuspješne vlasti ne samo prema istoriji, već i prema sadašnjosti i budućnosti. Samo očekivani efekti na turizam, kao najznačajniju privrednu granu u ovoj opštini, trebalo je, valjda, da budu dovoljan pokretački motiv za opštinsku administraciju i njezine institucije. Tim prije što je, kako je nedavno kazao poznati francuski arhitekt Benžamin Muton, ulcinjski Stari grad „dio okvira koji je važan na evropskom nivou”.

„Ne radi se o banalnoj stvari za turizam i bolju ponudu, jer posebno istočno odnosno azijsko tržište, o čijoj sve većoj prisutnosti svjedočimo, uzima nerijetko popis UNESCO-a kao turistički vodič i slijedi ga”, kaže Domijan.

Konstatujući da će se loši ekonomski efekti ove odluke tek osjetiti, Karamanaga ističe da se u Stari grad već godinama ništa ne ulaže. Čak ni gotov projekat rasvjete istočnog i južnog dijela te monumentalne građevine, koji je izradio čuveni italijanski majstor fotografije i scenografije Franko Ferari, trenutna vlast nije sposobna i voljna da realizuje.

„A bez ulaganja u pripremu nije moglo ni biti uspjeha u realizaciji ove nominacije. Upis Kotora na listu UNESCO-a, po drugi put, je, naravno, velika stvar i uspjeh koji je vrijedan za našu državu. Međutim, upis još jednog grada, u konkretnom slučaju Ulcinja, u čijim temeljima je istorija i tradicija od 2.500 godina, je svakako još veće bogatstvo i još veći imidž za Crnu Goru”, zaključuje on.

No, osim utješnih riječi iz Ministarstva kulture, neki drugi ljudi su se davno potrudili da Ulcinj bude na listama UNESCO-a. Naime, u Registru zaštite nematerijalne kulturne baštine, poznatog i pod nazivom Registar svjetskog pamćenja uvršten je i Putopis osmanskog putopisca Evlije Čelebije, napisan u 17. vijeku. U svjetskoj književnosti to djelo je prihvaćeno kao najduža i najkompletnija knjiga putovanja.

Putopis koji se čuva u Istanbulu, u bibliotekama Sulejmanija i Topkapi palate, daje opsežne opise Osmanske države, te slikovite opise svih mjesta koje je ovaj putopisac posjetio putujući punih 40 godina (1640-1680) na svim stranama svijeta.

Evlija Čelebija je posjetio i Ulcinj 1662. godine, u vrijeme Kandijskog rata. „Ulcinj je tvrd i veoma lijep grad”, piše on i navodi da je tada ovo mjesto bilo „vojvodaluk i kadiluk u rangu od 150 akči”, odnosno da je spadao u gradove srednje veličine u Osmanskoj imperiji.

A oko 150 godina ranije čuveni kartograf i pomorac Piri Reis je nacrtao mapu svijeta na kojoj se nalazi i Ulcinj (Dolcigno), koji se u tom periodu (početak 16.v.) nalazio u sastavu Mletačke Republike.

UNESCO je 2013. bio proglasio godinom u čast 500. godišnjice od te prve karte svijeta. Još uvijek, inače, nije riješena tajna Piri Reisove mape, nacrtane preciznošću kakva se danas može postići samo uz pomoć satelitskih snimaka.

Činjenica da se našao u spisima Čelebije i na Reisovoj karti dokaz je da je Ulcinj tada spadao u važne gradove Mediterana. Danas više nije tako. Ne samo zbog nedovoljno sačuvane „autentičnosti i integriteta” Starog grada, već, prije svega, njegovih trenutnih stanovnika.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo