Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKI STARI GRAD, PRILIKA KOJU NIJE IMAO KO DA ISKORISTI: Daleko je UNESCO

Objavljeno prije

na

„Neizmjerno sam tužan i razočaran. Bila je ovo jedinstvena prilika da uđemo u veliku porodicu kakva je UNESCO. Ali, tu šansu, nažalost, nije imao ko da iskoristi. Ne znam da li ćemo više ikada biti tako blizu. Uvjeren sam da to ja doživjeti neću”, kaže za Monitor, predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca Starog grada Kaljaja Ismet Karamanaga.

To je čovjek koji se već gotovo tri decenije, svim svojim bićem, zalaže da ulcinjski Stari grad bude u UNESCO-u. Napisao je o tome bezbroj članaka, pisao čelnicima država i međunarodnih institucija, pričao o istoriji ove tvrđave osnovane u 5. stoljeću prije nove ere hiljadama turista.

,,Tako to biva kada cijeli proces vode političari i samozvani eksperti koji u Stari grad ulaze i dolaze samo prilikom raznih svečanosti. Toliko ih ovaj prostor i mi koji u njemu živimo stvarno interesujemo”, ističe prof. Karamanaga.

Usred sezone, kada je najveći broj mještana u pravoj trci za zaradom, Ulcinjani su saznali da nije urodila plodom nominacija Ulcinja od strane crnogorske Vlade da se kao „Venecijanska odbrambena tvrđava” upiše na svjetsku listu spomeničke baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Ministarstvo kulture objavilo je da nalazi eksperata te institucije ukazuju da venecijanski sloj u Ulcinju (1421-1571.) „nije očuvan u mjeri da potvrđuje autentičnost i integritet”. „Međutim, kako ovo kulturno dobro ima nesporne kulturne vrijednosti koje ukazuju na složenost kulturnih uticaja koje su ostavile trag u Ucinju, njegov status biće predmet posebne pažnje u saradnji između Opštine Ulcinj i Ministarstva kulture”,navodi se, utješnim tonom, u saopštenju resora kojim rukovodi Janko Ljumović.

Nešto više se može saznati iz izjave koju je zagrebačkim medijima dao glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan. On je kazao da kandidatura Ulcinja nije prošla ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!?”, rekao je Domijan.

Tako nešto je bilo za očekivati nakon posjete Ulcinju eksperata ICOMOS-a (Međunarodni savjet za spomenike), koji su u svojstvu evaluatora dali mišljenje na nominacioni dosije za ulcinjsku tvrđavu. I oni su ranije zaključili da „nelegalni objekti, kao što je konstrukcija lifta u istočnom dijelu i nedovršeni objekat pri zapadnim zidinama Starog grada, mogu biti ozbiljna prijetnja kandidaturi tvrđave” dodajući da je neophodno preduzeti hitne mjere u cilju sanacije stanja i štete koja je njihovom izgradnjom prouzrokovana.

Iz lokalne uprave u Ulcinju nije zvanično bilo nikakve reakcije na vijest da Stari grad nije uspio da se dokopa UNESCO-a. Dokaz je to ignorantskog odnosa jedne neuspješne vlasti ne samo prema istoriji, već i prema sadašnjosti i budućnosti. Samo očekivani efekti na turizam, kao najznačajniju privrednu granu u ovoj opštini, trebalo je, valjda, da budu dovoljan pokretački motiv za opštinsku administraciju i njezine institucije. Tim prije što je, kako je nedavno kazao poznati francuski arhitekt Benžamin Muton, ulcinjski Stari grad „dio okvira koji je važan na evropskom nivou”.

„Ne radi se o banalnoj stvari za turizam i bolju ponudu, jer posebno istočno odnosno azijsko tržište, o čijoj sve većoj prisutnosti svjedočimo, uzima nerijetko popis UNESCO-a kao turistički vodič i slijedi ga”, kaže Domijan.

Konstatujući da će se loši ekonomski efekti ove odluke tek osjetiti, Karamanaga ističe da se u Stari grad već godinama ništa ne ulaže. Čak ni gotov projekat rasvjete istočnog i južnog dijela te monumentalne građevine, koji je izradio čuveni italijanski majstor fotografije i scenografije Franko Ferari, trenutna vlast nije sposobna i voljna da realizuje.

„A bez ulaganja u pripremu nije moglo ni biti uspjeha u realizaciji ove nominacije. Upis Kotora na listu UNESCO-a, po drugi put, je, naravno, velika stvar i uspjeh koji je vrijedan za našu državu. Međutim, upis još jednog grada, u konkretnom slučaju Ulcinja, u čijim temeljima je istorija i tradicija od 2.500 godina, je svakako još veće bogatstvo i još veći imidž za Crnu Goru”, zaključuje on.

No, osim utješnih riječi iz Ministarstva kulture, neki drugi ljudi su se davno potrudili da Ulcinj bude na listama UNESCO-a. Naime, u Registru zaštite nematerijalne kulturne baštine, poznatog i pod nazivom Registar svjetskog pamćenja uvršten je i Putopis osmanskog putopisca Evlije Čelebije, napisan u 17. vijeku. U svjetskoj književnosti to djelo je prihvaćeno kao najduža i najkompletnija knjiga putovanja.

Putopis koji se čuva u Istanbulu, u bibliotekama Sulejmanija i Topkapi palate, daje opsežne opise Osmanske države, te slikovite opise svih mjesta koje je ovaj putopisac posjetio putujući punih 40 godina (1640-1680) na svim stranama svijeta.

Evlija Čelebija je posjetio i Ulcinj 1662. godine, u vrijeme Kandijskog rata. „Ulcinj je tvrd i veoma lijep grad”, piše on i navodi da je tada ovo mjesto bilo „vojvodaluk i kadiluk u rangu od 150 akči”, odnosno da je spadao u gradove srednje veličine u Osmanskoj imperiji.

A oko 150 godina ranije čuveni kartograf i pomorac Piri Reis je nacrtao mapu svijeta na kojoj se nalazi i Ulcinj (Dolcigno), koji se u tom periodu (početak 16.v.) nalazio u sastavu Mletačke Republike.

UNESCO je 2013. bio proglasio godinom u čast 500. godišnjice od te prve karte svijeta. Još uvijek, inače, nije riješena tajna Piri Reisove mape, nacrtane preciznošću kakva se danas može postići samo uz pomoć satelitskih snimaka.

Činjenica da se našao u spisima Čelebije i na Reisovoj karti dokaz je da je Ulcinj tada spadao u važne gradove Mediterana. Danas više nije tako. Ne samo zbog nedovoljno sačuvane „autentičnosti i integriteta” Starog grada, već, prije svega, njegovih trenutnih stanovnika.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo