Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BEZBIJEDNOST SUDIJA I TUŽILACA: Na milost i nemilost

Objavljeno prije

na

Crnogorski sudovi i tužilaštva nijesu obezbijeđeni na adekvatan način. I to je opasnost kako za one koji u njima rade, tako i za građane. Oni koji su do sada počinili zločine u zgradama pravosuđa, nerijetko su bili motivisani nepovjerenjem u institucije

 

Slučaj 61-godišnjeg Cetinjanina D.D. koji je poginuo 26. novembra nakon što je oko 11 sati u prostorijama Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju aktivirao ručnu bombu, možda najbolje svjedoči o tome koliko država ne vodi računa o bezbjednosti onih koji su zaduženi da dijele pravdu. Čak i ako su brojni slučajevi iz prošlosti pozivali na oprez i ukazivali na potrebu zaštite nosilaca sudijske i tužilačke toge.

Kruže priče kako je živote tužilaca i zaposlenih u cetinjskom tužilaštvu prošle nedjelje spasila dijelom korona, ali i sunčano vrijeme zbog kog su neki izašli da prošetaju.

Kako je ovaj Cetinjanin uspio naoružan da uđe u prostorije tužilaštva, za Monitor je objasnio cetinjski tužilac i portparol Duško Milanović, kojem je, vjeruje se, bomba i bila namijenjena. On kaže da ovo tužilaštvo, kao ni mnoga druga u Crnoj Gori, ne obezbjeđuju pripadnici policije a da za angažovanje privatnog obezbjeđenja nemaju sredstva.

Nezvanično, ipak, saznajemo da jedan od zaposlenih na drugom radnom mjestu u tom tužilaštvu, povremeno obavlja i ono što mu nije u opisu radnog posla – prima i kontroliše stranke. Upravo on je to i radio kobnog dana, što su zabilježile i nadzorne kamere. Na snimku se vidi kako razgovara sa D.D, koji je tražio da mu kaže gdje je tužilac Milanović. Nakon što je dobio odgovor da je tužilac odsutan, Cetinjanin je izvadio bombu, zatim osigurač iz nje i zatrčao se prema kancelariji tužioca Milanovića. Tu je došlo do eksplozije u kojoj je sam poginuo.

Motiv je, kako se moglo čuti na Cetinju, njegova ogorčenost na rad tužilaca. Prema pouzdanim informacijama Monitora,  D.D. je već izvjesno vrijeme tužioca Milanovića označavao kao jednog od krivaca za presudu kojom je oglašen krivim. Smatrao je da je nepravedno osuđen jer je u tom slučaju branio sebe u svojoj kući.

Zabrinjavajuća stopa nepovjerenja građana u pravosudni sistem Crne Gore govori da D.D. nije usamljen slučaj. Sličan motiv imao je i Baranin Batrić Đuković, penzionisai univerzitetski profesor, koji je u septembru 2005. godine u Osnovnom sudu u Baru ubio sutkinju Miloriju Đukić Pejović u koju je pucao u njenoj kancelariji. Pokušao je i da ubije sudiju Željka Šupljeglava i advokata Đorđa Jankovića. Za ovaj zločin tadašnji sudija podgoričkog Višeg suda Goran Velimirović Đukovića je osudio na maksimalnih 30 godina robije.

U obrazloženju presude je naveo da je Đuković u Osnovnom sudu u Baru 19. septembra 2005. „po unaprijed pripremljenom planu umišljajno lišio života“ sutkinju Đukić Pejović, te da je pokušao da liši života Šupljeglava i Jankovića. Presudom se konstatuje da je Đuković ta krivična djela počinio „bez ikakvog relanog povoda, rukovođen samo ličnim osjećanjem da je oštećen time što nije uspio da dobije postupke koje je vodio protiv rođene majke“.

Činjenica je da crnogorski sudovi i tužilaštva nijesu obezbijeđeni u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način. I to predstavlja opasnost kako za one koji u njima rade, tako i za sve građane koje posao dovede u te zgrade.

Prisjetimo se slučaja koji se odigrao dvije godine prije ubistva barske sutkinje, u holu podgoričkog Suda za prekršaje, kada je Rajko Stajović ubio sugrađanina Miomira Ćetkovića i ranio svoju bivšu nevjenčanu suprugu Smiljanu Jovićević.

Stajović je u oktobru 2006. godine osuđen na 18 godina zatvora. Prema navodima presude on je 26. novembra 2002. godine s umišljajem ubio Ćetkovića, jer je sa ulaznih vrata ispalio osam hitaca od kojih su četiri pogodila Ćetkovića, a tri Jovićevićevu. Tokom sudskog postupka je utvrđeno da je Stajović repetirao pištolj prije dolaska Ćetkovića i Jovićevićeve, čime se pripremio na upotrebu oružja. Kako je za medije nakon zločina  rekao istražni sudija Radomir Ivanović, i pored pokojnog Ćetkovića nađen je ‘tetejac’ iz kojega nije pucano.

Nikada niko ni u ovom slučaju nije odgovarao zbog činjenice da su Stajović i Ćetković naoružani ušli u zgradu Suda za prekršaje.

A krvavi niz ubistava u objektima koji važe za štićene objekte, započeo je još davne 1993. godine, kada je u svom kabinetu ubijen potpredsjednik Vlade Mihailo Ljesar. Ubica je Dragutin Krivokapić, poznanik i sugrađanin ubijenog Ljesara, koji je par mjeseci prije zločina radio kao finansijski direktor cetinjskog autoprevoznog preduzeca Tara. On je, kako su tada pisali mediji, naoružan sa dva pištolja marke „TT“ i „7,65 mm“ tog 20. decembra u jutarnjim satima, sačekao Ljesara pred zgradom Vlade u Podgoricu. Zajedno su ušli u zgradu Vlade. Potpredsjednik Ljesar je radnicima obezbjeđenja kazao da Krivokapić ide sa njim da obave razgovor u njegovom kabinetu. U kabinetu su boravili oko dvadesetak minuta. Krivokapić je onda u Ljesara ispalio više hitaca iz jednog pištolja, a pošto je ispraznio šaržer – odmah se ubio iz drugog. Prilikom ubistva i samoubistva nije bilo svjedoka, saopštio je istražni sudija Višeg suda u Podgorici Zoran Kuzmanović.

Krivokapić, navodno, nikako nije mogao da preboli suspenziju sa funkcije finasijskog direktora Tare. Smatrao se žrtvom finansijskih malverzacija u svom kolektivu. O tome je, kako se pričalo, mjesecima pisao brojna protestna pisma svim mogućim institucijama i pojedincima iz opštinske, republičke i savezne administracije u „želji da istjera pravdu“.

Iz saopštenja Republičkog sekretarijata za informacije, koje je izdato tim povodom, vidi se da je Krivokapić, nezadovoljan što je suspendovan s posla, „u posljednje vrijeme upućivao prijeteća pisma rukovodećim ljudima u Republici“. Zbog toga je neshvatljivo da služba obezbjeđenja zgrade Vlade, odnosno policija, uprkos Ljesarovom pretjeranom povjerenju, dozvoli, i pored uključenog alarma, da Krivokapić unese dva pištolja. To je bilo prvi i posljedni put u poslijeratnoj Evropi da potpredsjednik Vlade jedne države bude ubijen u svom kabinetu. Svi su zakazali, od obezbjeđenja do SDB-a Crne Gore, čiji su inspektori neozbiljno shvatili Krivokapićeva prijeteća pisma.

Ubrzo nakon toga u Vladi je povećan stepen bezbjednosti.

Pitanje koje se nameće je da li će država sada, nakon posljednjeg u nizu slučajeva, preduzeti nešto da zaštiti one koji dijele pravdu ili će sve ostati na pričama i obećanjima – do nekog novog zločina.

 

Tužilaštvo bez dobre zaštitte

Na uglu ulice Slobode u Podgorici, u zgradi izgrađenoj sedamdesetih godina, smješteni su Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore i Više državno tužilaštvo. Po zakonu, pripadaju obavezno štićenim objektima.

Ulaz za stranke je okrenut ka jednoj od najprometnjih saobraćajnica u Podgorici koja se poslije 17 časova pretvara u šetačku zonu. Zgrada Tužilaštva se naslanja na stambenu zgradu, a ulaz za zaposlene nalazi se u dvorištu, koje dijele sa osobljem apoteke u neposrednoj blizini. Isto se dvorište koristi za privođenje osumnjičenih lica. Ne postoji zabrana parkiranja u ovoj zoni, pa se neposredno uz zaštitnu ogradu na službenom ulazu može parkirati bilo ko.

U obližnjim poslovnim objektima, ulazima zgrade ili čak stanovima koji imaju pogled na Tužilaštvo, može se naći bilo ko s namjerom da napadne kako zaposlene, tako i osumnjičene.

Policijski službenici Grupe za obezbjeđenje objekata vrše obezbjeđenje Tužilaštva 24 sata. Njihov broj u redovnom stanju ne prelazi jednocifrenu brojku, a obavljaju poslove zašite objekta i kontrolu onih koji ulaze u ovaj  objekat. Zaključak je jasan – namjena ovog objekta je odavno prevazišla njegovu funkcionalnost.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SPOR OKO IZBORA DIREKTORICE ŠKOLE U ULCINJU: Bratstvo i jedinstvo vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred početak školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke škole u Ulcinju. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

 

 

Izbor direktorice JU SMŠ ,,Bratstvo-jedinstvo” u Ulcinju unio je razdor u ionako razjedinjenoj vladajućoj većini. Počelo je kada je potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj objavio da se za direktora škole u Ulcinju postavlja osoba koja ne govori albanski jezik, koja se dovodi iz druge opštine. Saopštio je da to  nije poštovanje multietničnosti, već institucionalna provokacija i izraz albanofobije.

Đeljošaj je zaprijetio da će njegova partija ,,imati jasan i snažan politički odgovor na ovaj šovinizam” i na reakciju pozvao i ostale albanske stranke. Pozvao je i građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene u školi da dignu glas i ne prihvate „ovakvo poniženje“.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na čijem čelu je Anđela Jakšić-Stojanović iz PES-a ubrzo su demantovali potpredsjednika Vlade. Ministarstvo je saopštilo da je  netačna tvrdnja potpredsjednika Vlade Đeljošaja da direktorica srednje škole u Ulcinju Snežana Živanović ne govori albanski jezik, kao i da je riječ o dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici i članici kolektiva škole, a ne o osobi koja je ,,dovedena” iz druge sredine.

,,Jednako je netačna tvrdnja da je riječ o osobi koja ‘ne govori albanski jezik’. U konkursnoj dokumentaciji, odnosno biografiji kandidatkinje, jasno je navedeno da posjeduje znanje albanskog jezika na nivou B2 i to u oblastima razumijevanja, čitanja, govorne produkcije, govorne interakcije i pisanja. Takođe, netačna je i tvrdnja da je direktorica ‘dovedena iz druge opštine’. Snežana Živanović je od 1. oktobra 2008. godine zaposlena upravo u JU SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’ Ulcinj, gdje više od 17 godina radi kao profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti, kao i crnogorskog jezika kao nematernjeg”, kazali su iz MPNI.

Potpredsjednik Vlade je dobio i ukor iz Ministarstva konstatacijom da ,,direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota”.

Đeljošaj je zatim poručio svojoj koleginici u Vladi da se ne skriva iza Ministarstva, komisija i bodova, već da podnese ostavku. ,,Obrazloženje kojim poručujete da među Albancima i Albankama nema dovoljno stručnih i sposobnih ljudi da vode školu u Ulcinju predstavlja uvredu za albansku zajednicu. Zbog takvog odnosa prema jednom narodu, odgovorno bi bilo da se odmah povučete sa mjesta ministarke”, istakao je Đeljošaj i dodao ,,sve više izgleda da je jedini stvarni kriterijum bio da direktor ne bude Albanac ili Albanka”.

Nakon ove javne polemike ministara, reagovali su profesori Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević. Oni su najoštrije osudili, kako navode, nacionalističku, antigrađansku i antidržavnu politiku  Đeljošaja. Ocjenili su da Đeljošaj godinama sprovodi takvu politiku, koja u posljednjem slučaju, kako smatraju, podrazumijeva stav da u školama u kojima se uči i albanski jezik direktor mora biti Albanac. ,,Njegov stav o izboru direktorice škole u Ulcinju odražava zabrinjavajući oblik nacionalizma koji ne bi smio dolaziti s najviših državnih adresa”, naveli su profesori FCJK u zajedničkom saopštenju koje je objavio portal AntenaM.

Đeljošaj je zatim ministarki prosvjete ponudio rješenje. Kazao je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti, ako direktorica na albanskom jeziku predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. I da sve to bude javno preko medija.

Pozvao je Jakšić Stojanović da zajedno posjete gimnaziju u Ulcinju i pred medijima razgovaraju sa direktoricom. ,,Ako na albanskom predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju, odmah podnosim ostavku i javno se izvinjavam. Ako se pokaže da ne posjeduje taj nivo znanja i da je javnost dovedena u zabludu, očekujem Vašu ostavku i ostavku direktorice. Ja preuzimam odgovornost za svoje tvrdnje. Očekujem isto od Vas. Vidimo se sjutra u Gimnaziji? P. S. Možemo pozvati i Ćirgića, Batrićevića i Radomana, naše novopečene ‘eksperte’ za albanski”, napisao je Đeljošaj na Fejsbuku.

,,Bratstvo i jedinstvo” unijelo je razdor ne samo u vladajućoj većini, nego i među albanskim strankama. ,,Multietničnost Ulcinja predstavlja vrijednost koju treba štititi jednakim pravima, poštovanjem različitosti i dosljednom primjenom zakona, a ne procjenjivanjem ljudi na osnovu njihovog imena, porijekla ili nacionalne pripadnosti”, saopštilo je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava na čijem čelu je Fatmir Đeka, lider Demokratske partije. Đekina i Đeljoševa partija pored saradnje na državnom nivou, dio su vladajuće koalicije u Tuzima i Ulcinju.

Iznenađen ,,ovakvim reagovanjem i postupanjem kolege Đeke” bio je ministar javne uprave Maraš Dukaj, Đeljošajev partijski kolega.  On je saopštio da bi Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i Fatmir Đeka ,,morao da štiti i sprovodi zakon za čiju je primjenu odgovoran”.

Dukaj je najavio i konkretnu akciju – pokrenutanje inspekcijske kontrole, ne samo u ovom slučaju, već i u drugim slučajevima koji se odnose na potvrde o ,,poznavanju” znanja albanskog jezika. ,,Biće izvršena i detaljna provjera i revizija izdatih potvrda. Vjerujem da je i kolega Đeka saglasan da je to važan put za očuvanje kredibiliteta prosvjete i obrazovanja, uključujući i ljudska prava. Zakon nije preporuka, niti je stvar političkog dogovora. Zakon mora važiti jednako za sve. A za njegovo kršenje – neko će morati da snosi odgovornost”, rekao je Dukaj.

Umjesto medijske potvrde znanja jezika, za vikend su na adrese elektronske pošte dvocifrenog broja osnovnih i srednjih škola  stigli zahtjevi kojima se traže kopije svih potvrda, uvjerenja, sertifikata i drugih isprava koje su zaposleni dostavljali kao dokaz o poznavanju albanskog jezika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zahtjev je potpisao predsjednik Albanskog foruma, potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, a školama je upućen sa partijske adrese elektronske pošte.

Đeljošaj je Vijestima kazao da su potvrde zatražene nakon, kako tvrdi, ozbiljnih navoda da su pojedine isprave o poznavanju albanskog jezika kupljene ili da su ih izdavale neovlašćene institucije, a da su potom korišćene kao dokaz ispunjavanja zakonskih uslova za zapošljavanje. ,,Njihovu vjerodostojnost i zakonitost provjeriće nadležne institucije. Ko ima validnu potvrdu nema o čemu da brine”, rekao je Đeljošaj.

Direktori škola se sada obraćaju Ministarstvu prosvjete da ih uputi kako da odgovore na zahtjev potpredsjednika Vlade.

Za građane je znakovito da, pred početak nove školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke jedne škole. Jasni su prioriteti, nacionalni i politički. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori važna i ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: POVLAŠĆENI INVESTITORI I UTJEŠNE NAGRADE: Za Gemmax i Bemax milioni iz prazne gradske kase

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koji su interesi DPS-a i Evropskog saveza, bez čije podrške Nikola Jovanović ne može donositi ključne odluke, da ozbiljno kompromitovanoj građevinskoj firmi iz Srbije omogući gradnju najvažnijih infrastrukturnih projekata u Budvi? Gemmax gradnja je jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba   Da li će nadležne institucija u Crnoj Gori reagovati

 

 

Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović potpisao je 3. avgusta ugovor za projekat izgradnje saobraćajnice na potoku Grđevica vrijedan 18 miliona eura sa Danilom Bojovićem, vlasnikom kompanije Gemmax gradnja iz Novog Sada. Istoga dana zaključen je i ugovor sa Bojovićem za izgradnju dvije montažne garaže u centru Budve, pored Starog grada, vrijedan 5,5 miliona eura.

Ovim aktom su okončani postupci javnih nabavki raspisani u maju, po modelu – projektuj i izgradi – kojima su najveći infrastrukturni projekti u novijoj istoriji Budve u vrijednosti od 23 miliona eura, dodijeljeni srpskoj kompaniji, odnosno konzorcijumu Gemmax gradnja i firme Viamont iz Kolašina, u kome Bojovićeva firma, kao nosilac ponude učestvuje sa 90 odsto.

Dodjela jednog od najvrednijih infrastrukturnih poslova u Budvi konzorcijumu koji predvodi Gemmax gradnja otvara mnoga pitanja. Biznismen Danilo Bojović blizak je vladajućoj SNS u Srbiji. Gemmax gradnja je u javnosti identifikovana kao jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željeznička stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba. To je događaj koji je izazavao masovne proteste studenata i građana širom Srbije. Pobuna građana je primorala tadašnjeg premijera Srbije, Miloša Vučevića da podnese ostavku.

Na osnovu kojih referenci je Gemmax prvorangiran na tenderu? Kompanija je kao dio stranog društva, registrovana u junu prošle godine u Podgorici. U Crnoj Gori nema imovinu i zapošljava tri radnika čija pojedinačna bruto zarada iznosi 452 eura mjesečno. Prema finansijskom iskazu firme predatom Poreskoj upravi, Gemmax gradnja je prošle godine poslovala sa gubitkom od 17.239 eura.

Posebno je pitanje koji su interesi DPS-a i Evropskog saveza, bez čije podrške Jovanović ne može donositi ključne odluke, da ozbiljno kompromitovanoj građevinskoj firmi iz Srbije omogući milionske poslove, gradnju najvažnijih infrastrukturnih projekata u turističkoj prijestonici Crne Gore? I da li će se nadležne institucije u Crnoj Gori pozabaviti navedenim transferima novca iz Budve u Novi Sad?

Na otvorenom javnom tenderu za uređenje korita potoka Grđevica, vrijednom 14.834.710 miliona eura, bez PDV, stigle su i ponude građevinskih kompanija Bemax i Carinvest, koje nisu prihvaćene. Kompanija Carinvest iz Kotora isključena je iz postupka javne nabavke jer nije dostavila garanciju ponude, dok je Bemax prilikom bodovanja, od mogućih 100 bodova, od tenderske komisije dobio 99,50 bodova i ispao iz konkurencije.

Kompanija Bemax je navodno uložila žalbu na odluku tenderske komisije. Radi mira na terenu, ubrzo je moćna podgorička kompanija od Opštine Budva dobila utješnu nagradu, ugovor vrijedan oko 5,7 miliona eura, za projekat sanacije glavnih saobraćajnica u Budvi.

Na javnom tenderu za sanaciju saobraćajnica pored prvorangiranog Bemaxa pristigla je ponuda kompanije Carinvest koju je opštinska Komisija za sprovođenje postupka javne nabavke po drugi put isključila iz razmatranja, jer nije dostavljena garancija ponude.

Novim milionskim angažmanom na poslovima rekonstrukcije ili šminkanja postojećih saobraćajnica u Budvi, lokalna uprava nastavlja saradnju sa Bemaxom koju je uspostavio nekadašnji predsjednik opštine Milo Božović. Podsjećamo da je Božović u vrijeme dok je upravljao opštinom iz zatvora u Spužu, sa Bemaxom zaključio ugovor o rekonstrukciji dvije ulice u centru grada, vrijedan oko 3 miliona eura. Nakon toga Bemaxu je povjeren i posao izgradnje atmosferskog kanala u nastavku iste ulice. Kao podizvođač ovih radova, bila je angažovana firma Blaža Đukanovića, sina Mila Đukanovića, počasnog predsjednika DPS.

Dakle, samo u ovoj godini Jovanović je otvorio građevinske poslove za koje iz opštinske kase treba izdvojiti najmanje 30 miliona eura. U pitanju su politički obojeni aranžmani, vraćanje dugova iz ranijih izbornih kampanja i osiguranje sredstava za predstojeće, odlučujuće izbore 2027.

Ako se tome dodaju kupovine većeg broja nekretnina, stare zgrade Jugoslovenskog rečnog brodarstva na Slovenskoj obali koja je plaćena 7,15 miliona eura, zatim otkup placeva privatnih lica za nepoznate namjene, razna upitna poravnanja u naslijeđenim milionskim parnicama iz vremena vladavine DPS-a, dolazi se do sume od nekoliko desetina miliona eura obaveza koje je Jovanović, zajedno sa DPS-om, nametnuo gradu.

Nameće se utisak da jedni drugima pružaju podršku u izvlačenju sredstava iz gradske kase. DPS podržava milionske tendere sve dok im Jovanović brojnim poravnanjima zatvara unosne afere iz doba vladavine OKG Budva.

Nedavno je na sjednici Skupštine objelodanjeno da Opština Budva trenutno, usred turističke sezone, raspolaže sa svega 2,5 miliona eura. Podatak da najposjećenija turistička destinacija u Crnoj Gori 25. avgusta, nema više para na računu, odbornicima je saopštio lično predsjednik Jovanović.

Na sjednici prekinutoj zbog smrtnog slučaja u porodici jednog od odbornika, predsjednik Jovanović je predstavio polugodišnji izvještaj o radu lokalne uprave, koji je izazavao burne reakcije budvanske opozicije. Odbornici su zahtijevali odgovor na pitanja gdje su pare, ne samo prihodi od tekuće turističke sezone nego i gdje je nestalo 20 miliona eura koje su, prema usvojenom budžetu za 2026, prenijeti iz prethodne godine.

Odbornica Demokratske narodne partije (DNP) Jovana Todorović rekla je da je prije nekoliko mjeseci Opština bankrotirala kada su se pozajmljivala sredstva od lokalnih preduzeća za isplatu plata zaposlenima u opštinskoj admnistraciji. Kazala je kako očekuje da tužilaštvo pokrene istragu oko misterizone potrošnje 20 miliona eura.

„Ni nama ni građanima nije jasno gdje je nestalo onih 20 miliona eura koje su prenijeti iz prošle godine. Nadamo se da će se tužilaštvo uključiti i da vidimo gdje je nestao taj novac. Predlažem tužilaštvu da ispita sekretara Slavka Đukanovića (v.d. sekretar za budžet, računovodstvo i ekonomski razvoj, kadar ES) da objasni gdje je nestalo 20 miliona eura sa računa”, kazala je Todorović.

Iz budvanskog odbora Građanskog pokreta URA oštro su kritikovali vladajuću koaliciju u Budvi što troše milione na tendere dok opštini prijeti bankrot.

„Lokalna vlast u Budvi nastavlja sa praksom davanja nerealnih i populističkih obećanja, potpisujući višemilionske ugovore za infrastrukturne projekte u trenutku kada se grad suočava sa potpunim finansijskim kolapsom”, istakli su iz URA.

Iz te partije su upitali od kog novca vlast planira da plati ove investicije kada nema sredstava ni za osnovno funkcionisanje grada i tekuće obaveze, dok istovremeno prijeti i formalni bankrot.

Ako imamo u vidu da je Opština Budva ove godine podigla kredit od 3,5 miliona eura koji u potpunosti mora da vrati do kraja godine, jasno je da trenutno stanje na računu nije dovoljno ni za pokrivanje tog osnovnog duga. Štaviše, lokalna uprava nije sposobna da servisira ni redovne tekuće obaveze, o čemu najbolje svjedoči činjenica da je Opština bila prinuđena da uzima pozajmice od lokalnih preduzeća kako bi uopšte izmirila plate zaposlenima – istakli su iz budvanske URE.

Bez obzira na praznu kasu, budvanska vlast dužna je da isplati prve rate po ugovorima o izgradnji naručenih investicionih projekata, nakon izrade idejnih rješenja i dobijanja građevinskih dozvola, koje u tekućoj godini iznose oko 10 miliona eura. Na koji način će obezbijediti sredstva nije poznato u uslovima po kojima jedna od najbogatijih crnogorskih opština, koja ubira i najveći prihod od turizma na Crnogorskom primorju, na kraju uspješne turističke sezone ulazi u finansijsku krizu i nema više od dva i po miliona na računu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI NAPADI NA CRNU GORU I MCP: Na udaru Spajić i Joanikije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska vlast je dugo ćutala i na medijske spinove Beograda i pokušaje BIA-e i državnih kartela iz Srbije da destabilizuju situaciju u Crnoj Gori. Juče su na press-u ekskluzivno objavljena dokumenta Ministarstva odbrane Srbije (MOS), u kojima se navodi da je premijer Crne Gore Milojko Spajić rezervista Vojske Srbije. Objavom dokumenta MOS-a Milan Knežević je javno pokazao odakle dolaze napadi. Tim je činom, zajedno sa nalogodavcima, vjerovatno počinio krivično djelo

 

 

Prošlog petka javnosti se obratio kratkim videom titularni poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije Perić u kojoj je negirao javne navode o formiranju Eparhije bokokotorske. „Priča o osnivanju Bokokotorske eparhije… bila bi smešna da nije reč o zloj nameri, o dobro osmišljenoj zlonamernoj kampanji koja … ima za cilj da stvori konfuziju … smutnju i … nepoverenje među pravoslavnim vernicima“, rekao je patrijarh. On je još dodao: „Mi nikada nismo ni pomislili, a kamoli govorili i razgovarali na ovu temu, a pogotovo nismo razvijali nikakvu strategiju”. Nastup je zaključio ponavljenjem uvida da osnivanje nove eparhije u Crnoj Gori „ne postoji kao tema u našoj Crkvi”.

Patrijarhu i njegovom „duhovniku” i de fakto glavnom operativcu Sinoda episkopu bačkom Irineju Buloviću trebalo je gotovo pola godine da se oglase nakon nekoliko upita nezavisnih srbijanskih medija i Vijesti da li postoje planovi za bokotorosku eparhiju i koji su razlozi za to. Izvori u Patrijaršiji i Mitropoliji crnogorsko- primorskoj (MCP) su nekoliko puta potvdili da se razmatra novo cijepanje Mitropolije kao vid disciplinovanja mitropolita Joanikija Mićovića zbog nepokornosti srbijanskom vladaru Aleksandru Vučiću i podrške studentima. Iste informacije su nezavisno potvrđene Monitoru i iz Patrijaršije i sekularnih vlasti u Beogradu koji su rekli da službe zajedno sa vrhom crkve razmatraju opcije u Crnoj Gori.

Ranije je objavljivano da tema ipak neće doći na red ovogodišnjeg majskog zasijedanja Arhijerejskog sabora (skup svih SPC episkopa) u Beogradu zbog zauzetosti oko isforsirane smjene Justina Stefanovića Žičkog i drugih trvenja u vrhu SPC-a. Justin je bio jedini srbijanski episkop od njih šest koji su krajem februara prošle godine potpisali pismo osude državnih – crkvenih napada na studente i podržali javne zahtjeve za pravdu i odgovornost u društvu. Nakon pisma šestorice, mediji braće Vučić su se obrušili na episkope „izdajnike”, pogotovo na mitropolita Joanikija. Napadi na njega i Mitropoliju su intenzivirani od kada se preko sveštenika Gojka Perovića mitropolit izvinio javnosti rekavši da nije imao namjeru veličati zločine iz Drugog svjetskog rata četničkog vojvode Pavla Đurišića. Joanikije je takođe napravio distancu od prošlogodišnjih parastosa četnicima i podizanja spomenika Đurišiću u Gornjem Zaostru. Andrija Mandić i čak i Milan Knežević su ostali po strani prošloljetošnjeg ludila koje je na svojim plećima sam iznio episkop budimljansko nikšički Medotije Ostojić sa spomenikom Đurišiću i veličanjem njegovog „bogougodništva”.

Da se nešto dešava u Andrićevom vencu (ured predsjednika) i Patrijaršiji protiv Mitropolije i Joanikija se vidjelo krajem februara ove godine. MCP je izdala saopštenje s tvrdnjom da glasine o izdvajanju Boke imaju prvenstveno političke motive, i da „nije utemeljena u raspoloženju i volji mjesnog sveštenstva i vjernog naroda”. „Ne postoje nikakvi crkveni razlozi za izdvajanje Boke kotorske iz sastava MCP… ukoliko bi se one obistinile – to bi predstavljalo udar na istorijski kontinuitet, vjekovno nasljeđe i integritet MCP-a”, bilo je izričito saopštenje Mitropolije. Dio saopštenja MCP-a o izdvajanju Boke Kotorske nije prenesen od većine vučićevskih medija kao ni od portala RTCG-a.

Dan nakon saopštenja puštena je i izjava kotorsko-tivatskog namjesnika sveštenika Nemanje Krivokapića, čiji otac Momčilo je za života imao veliki uticaj u Boki. Krivokapić je negirao da je njegov otac bio za odvajanje od MCP i da nema ni potrebe ni opravdanja za bokokotorsku eparhiju, naglašavajući kontinuitet veze Boke sa MCP-om. Vučićevski novinari, pogotovo oni u Crnoj Gori, potencirali su teme o bokokotorskoj eparhiji koja je postojala jedno vrijeme u doba Austro-Ugarske i čije sjedište je bilo u zapadnoj Ukrajini, tada pod Bečom. Istovremeno su režimski mediji u Srbiji krenuli sa napadima na Joanikijev „crkveni separatizam”, „šurovanje s Fanarom” (sjedište Vaseljenske Patrijaršije – glavne crkve pravoslavlja) i najniža uličarska vrijeđanja mitropolita i predsjednika parlamenta i lidera Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića.

Kako tada, tako i u nedavnom saopštenju patrijarh Porfirije ni jednom riječju nije stao u odbranu Mitropolije i mitropolita Joanikija. Naprotiv, četiri dana nakon objave, novosadski portal Vidovdan blizak Irineju je opet napao. MCP „brzopleto reaguje na jedan neprovjeren spin anticrkvenih medija (februarskim saopštenjem). Vidovdan ocjenjuje da iz MCP „lako mogu da skliznu u raskolnički duh” i da „neko zlonamjeran bi mogao reći… da postoji koordinacija Mitropolije i anticrkvenih medija”. „Mitropolit Joanikije… nije reagovao nijedan put na drske, klevetničke i otrovne komentare njegova brata Milutina protiv vrha SPC-a”, zaključuje portal.

Krajem jula Porfirije je bio zajedno sa Sinodom na dodjeli medalje Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena Vladimiru Vukoviću, uredniku Politike i glavnom pljuvaču na sve crnogorsko, u službi braće Vučić. Do dodjele medalje Vuković se istakao velikim brojem tekstova i prizemnim uvredljivim kvalifikacijama protiv pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i sadašnjeg Joanikija. Medalju je Vukoviću dodijelio vučićevski Metodije koji je zbog vjernosti režimu dobio titulu „mitropolita” i članstvo u Sinodu. U nedavnoj „istrazi” protiv  Justina, Metodije je dobio mjesto u komisiji zajedno sa sveštenikom Veliborom Džomićem, nekadašnjom sivom eminencijom SPC-a u Crnoj Gori i prijateljem miloističkog podzemlja.

„Novinar” Vuković koji je postavljen za urednika nekada respektabilne Politike je bivši podgorički taksista i nekadašni vlasnik prodavnice zdrave hrane preko puta Gintaša. Vuković je 17. januara 2017. godine na portalu Nove srpske političke misli (NSPM) objavio otvoreno pismo tadašnjem premijeru Aleksandru Vučiću koga je optužio za „raskošnu servilnost, bezkičmenjaštvo i neskrivenu ropsku svijest… pred zapadnim gazdama ali i šefovima u regionu”. Dalje je naveo da Vučić i njegova udružena novinarska mašinerija „spinuje i laže medijski drogiranu srpsku javnost” i pravi „histerični propagandni vrisak”. Vučić je kriv za veleizdaju Kosova i Metohije, duvanje u jedra Milu Đukanoviću oko „državnog udara” i da je postao Đukanoviću „najsličniji po vlastodržačkim elementima”. Šta se u međuvremenu desilo i kako je Vuković postao Vućićev dvorski novinar znaju samo Vuković i BIA (Bezbedonosno informativna agencija). Isto se može reći i za nekada Amfilohiju vjernog Metodija kome su službe očigledno našle nešto pred čime je morao popustiti.

Da gazda nije ništa bolji od onih koje drži na lancu se pokazalo bezbroj puta. Početkom avgusta je Vučić u Mrkonjić gradu izjavio pregršt brutalnih neistina o Crnoj Gori. „Četiri puta su u Crnoj Gori izglasali deklaracije da smo genocidan narod, čak ni Hrvatska nije četiri puta to uradila”, rekao je Vučić ne trepnuvši. To su ranije papagajski ponavljali i njegovi glasonoše u Crnoj Gori. Navodno je rekao „da ne morate da idete na Oluju da obeležavate sa Hrvatima, bar to pokažite da poštujete srpske žrtve, ovog dečaka kog su sa 12 metaka zlikovci ubili… i evo kako vode računa i baš ih briga”. Prije toga je nekoliko puta govorio da Crna Gora vodi hibridni rat protiv njega te izrazio čuđenje što „predsjednik i premijer Crne Gore ne kažu medijima da ne šire laži o njemu”. Jednostavnim pregledom crnogorske štampe može se lako vidjeti da ne samo da nije vođena kampanja protiv braće Vučić i njihovih privatnih institucija, već da su se crnogorski državni mediji maksimalno suzdržavali o bilo kakvom izvještavanju o Srbiji. Javni servis i nezavisna štampa nije ni riječ prenijela o Mrdićevim zakonima, saslušavanju neposlušnih tužilaca u prostorijama BIA-e, galopirajućoj korupciji i kriminacima kojima se okružuje Prva familija, masovnim otpuštanjima zaposlenih koje ne žele na mitinge vladajuće stranke itd.

Crnogorska vlast je dugo ćutala i na uporne medijske spinove Beograda i pokušaje BIA-e i državnih kartela iz Srbije da destabiliziraju situaciju u Crnoj Gori.

Jučer su na press-u ekskluzivno objavljena dokumenta Ministarstva odbrane Srbije (MOS), u kojima se navodi da je premijer Crne Gore Milojko Spajić rezervista Vojske Srbije (VS). Spajić je navodno „imao institucionalnu i svaku drugu podršku od predsjednika… Vučića, kojeg je na kraju izdao. Spajić treba da ustane svaki put kada čuje ime Vučića i prekrsti se tri puta, jer da nije bilo njega Spajić nikada ne bi bio premijer”, izjavio je Milan Knežević ne trepnuvši. Objavom dokumenta MOS-a Knežević je javno pokazao odakle dolaze napadi. Tim je činom, zajedno sa nalogodavcima, vjerovatno počinio i krivično djelo. O krivičnoj odgovornosti ne mora brinuti – dok god braća Vučić drže vlast.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo