Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Nadam se da je nova crnogorska Vlada svjesna istorijske  odgovornosti 

Objavljeno prije

na

Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu. Da li se radi o Bjelorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto

 

Volfgang Petrič je predsjednik Fondacije Maršalov plan u Austriji i predsedavajući Instituta Herbert C. Kelman za interaktivnu transformaciju konflikata. Našoj javnosti je najviše poznat kao bivši visoki predstavnik UN-a u BiH.

MONITOR: Nedavno je u SB UN održana debata uz učešće Milorada Dodika i Dragana Čovića. Debatu je inicirao ruski predstavnik u SB. Često se govori o ruskom uticaju u RS. Kako je to izgledalo dok ste Vi bili Visoko predstavnik u BiH?

PETRIČ: U moje vreme, između 1999. i 2002, saradnja sa Rusijom je bila odlična. Moskva je štitila Banja Luku, ali u mnogim situacijama ja sam mogao da računam na podršku ruskog ambasadora. U skladu sa tim, Dodik je bio konstruktivan političar.  Uspeo sam da postignem da se sve tri partije slože oko sveobuhvatne reforme entitetskih ustava. Veliki napredak je bio moguć jer je bilo izvesnog pragmatizma kod sve tri strane.Što su duže ovi isti političari ostajali na vlasti to je  bilo više korupcije, a manje napretka.

Uskoro je u Bosni nastao tužan slogan ,,Gladni smo na tri jezika”.

Bosna, zarobljena u etno-političkoj retorici, postala je zarobljena država. Dejtonski pojas za spasavanje pretvorio se u ludačku košulju.

MONITOR: Kada su pogoršani odnosi Zapada sa  Moskvom?

PETRIČ: Okupacijom Krima 2011. novi hladni rat je na vidiku, novi  faktori kao Kina, neke arapske zemlje, ali i Rusija i Turska, menjaju geopolitičku ravnotežu na Balkanu.

Evropa i svet su u potpuno novom položaju. U sadejstvu sa epidemijom kovida digitalno doba će promeniti ekonomske mogućnosti za sve nas, osobito za regiju koja je dodatno pogođena ogromnim demografskim promenama. Mnogo mladih ljudi odlazi čime se još više smanjuju perspektive za bolji život u njihovim domovinama.

Potrebno je da razumemo  nedavnu šaradu u UN na ovoj pozadini. Odgovorni za bosansku propast – Dodik, Ćović; Izetbegović nije bio prisutan – pozvani od strane Rusije, grubo su napali Evropu i njenog predstavnika. Gde bi bio bosanski narod da nije bilo milijardi eura i dolara koji su spasli Bosnu? Ništa, zaista ništa, nisu doprineli ovi političari koji su zloupotrebili najviše telo UN da bi širili laži i mržnju. Oni su možda mnogo bogatiji danas nego što su bili kada su ulazili u politiku, ali su njihovi građani siromašni.

Odkad sam pre 18 godina napustio Bosnu, suviše mnogo toga je pošlo nagore. Iskreno se nadam da će prijatelji demokratske Bosne kao Nemačka, Austrija i mnogi drugi biti odlučni da unaprede reforme i insistriraju na promenama. Od kada je novi specijalni predstavnik EU Johan Satler, ponovo jedan Austrijanac, već je postignut neki uspeh. Nakon 12 godina, Mostar će glasati ovog decembra.

MONITOR: Šta mislite o promjenama na čelu najvećih gradova u Federaciji i RS?

PETRIČ: Promena je spora u Bosni, ali je moguća. Obični građani, posebno u gradovima kao što su Sarajevo i Banjaluka ali i u nekim seoskim zajednicama, žele da pošteni ljudi budu njihovi predstavnici. Neke od malih partija, kao što je građanski orijentisana Naša stranka, predstavljaju tu promenu. Iako se čini da mladi gradonačelnik Banjaluke naginje nacionalističkim osećanjima, njegov program za borbu protiv korupcije predstavlja otklon od Dodikove klijentelističke politike. To je  korak napred!

Uveren sam da će EU primetiti ove male znake promene i podržati ih. Više podrške mora ići građanski orijentisanim grupama za koje etnicitet nije odlučujući faktor.

MONITOR: Promjene i u Crnoj Gori. Predviđali ste ih, ali ne tako skoro?

PETRIČ: Mirni protesti su znak da narod ne želi da političari zauvek budu na vlasti. Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, kronizam i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu.

Da li se radi o Belorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto.

Rezultati izbora su jasan znak da Crnogorci žele mirnu i demokratsku promenu. Ja verujem da će jedna sposobna vlada otvoriti šansu za sve. To će pomoći Crnoj Gori u njenom pristupanju EU. Izbori koji vode ka promeni znak su vitalne demokratije.

MONITOR: Bili ste i specijalni izaslanik EU za Kosovo. Da li bi pitanje odnosa Srbije i Kosova moglo ostati na nivou zamrznutog konflikta za duži niz godina?

PETRIČ: Osim  što još nedostaje međuetničko pomirenje u Bosni, albansko-srpski sukob oko Kosova je poslednje istorijsko pitanje koje je ostalo posle raspada Jugoslavije. On mora biti rešen. Evropi nije potreban još jedan zamrznuti konflikt na njenoj teritoriji. Nedavni sukob u Nagorno-Karabahu pokazuje kako brzo zapušteni konflikti ponovo buknu. Želimo miran dogovor za Kosovo. Iskusni EU posrednik Miroslav Lajčak je na obećavajućem putu da pomogne obema stranama da normalizuju  odnose.

U ovim  nesigurnim vremenima, bezbednost na Balkanu je prisno povezana sa evropskom bezbednošću i mirom. Kosovo je lakmus test za miroljubivu Evropu.

MONITOR: Na koji način zamišljate budućnost tzv. Zapadnog Balkana?

PETRIČ: Jednom kada se nasleđe iz ratova u bivšoj Jugoslaviji u potpunosti reši, fokus bi brzo morao da se okrene na životne socijalne i ekonomske teme. Slabi ekonomski pokazatelji, zapanjujuća nejednakost i gorući izazov klimatskih promena-Balkan je nerazvijen i suviše zagađen i time se mora baviti. EU je spremna da pomogne i primi Crnu Goru i region u svoj krug.

MONITOR: EU ima problem sa neslaganjem Mađarske i Poljske u vezi sa uslovljavanjem za pristup fondovima EU, što se uslovljava vladavinom prava.

PETRIČ: Populistički pokreti širom Evrope ugrozili su naš liberalni demokratski sistem. To je posebno opasno u Mađarskoj i Poljskoj, ali i u Bugarskoj i Rumuniji.

EU je obezbedila milijarde eura da bi se borili protiv ekonomskih posledica pandemije i milijarde koje bi se investirale u evropsku industriju. Novac mora biti potrošen na korektan i transparentan način.

U Mađarskoj i Poljskoj pravosuđe više nije nezavisno.To je otvorilo vrata korupciji i zloupotrebi velikih novčanih iznosa koji su stizali iz Brisela. Zemlje,  kao Nemačka i Austrija koje uplaćuju mnogo više u EU budžet nego neke druge, žele da budu sigurne da će se novac trošiti mudro i transparentno.

To nije ono što želi g-din Orban, čija je dugogodišnja autokratska vladavina poznata po zloupotrebi javnih fondova.

Videćemo kako će taj sukob biti rešen, ja se nadam i verujem da će demokratija i odgovornost prevladati.

Ukoliko zemlje koje su kandidati, među njima i Crna Gora, ne razviju jači demokratski sistem, mnoge EU članice će zadržati skeptičan odnos prema proširenju. Brisel ne želi da nove EU članice postanu kao Mađarska i Poljska. To bi EU okrenulo ka autoritarnom sistemu koji bi razorio pravi koncept liberalne demokratije EU.

MONITOR: Može li se od Džozefa Bajdena, izabranog predsednika, očekivati  slična politika koju su vodili njegovi prethodnici iz Demokratske stranke?

PETRIČ: On će opozvati neke od najgorih odluka njegovog prethodnika. Već je najavio ponovno pristupanje Pariskom sporazumu o klimi kao i povratak  multilateralnom okviru UN i specijalnih agencija kao što je SZO u njegovom središtu…

G-din Bajden će ojačati evro-atlantske odnose i podržaće EU na Balkanu. Tu ima mnogo pozitivnih signala.

Još je važnije da EU nastavi da samu sebe reformiše, osnažuje svoju stratešku autonomiju i postane igrač na globalnoj sceni.

Američko stoleće se bliži kraju, a novi multipolarni globalni poredak je u nastajanju. Evropa mora da pronađe svoje mesto među velikim igračima – SAD-om, Kinom, Rusijom. Za to su nam potrebne sve naše pozitivne snage, uključujući one iz manjih država kao što su Austrija i Crna Gora.

 

Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji

MONITOR: Šta biste sugerisali novoj crnogorskoj Vladi?

PETRIČ: Sa ovim glasanjem Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji. To je omogućila mirna promena koja se dogodila u glasačkoj kabini, glavni pokretački događaj u svakoj državi i društvu. Ja poštujem rezultate ovih izbora i nadam se da je nova Vlada svesna istorijske odgovornosti da radi u korist svih njenih građana i suvereniteta zemlje, da održi njeno članstvo u NATO-u i drugim međunarodnim sporazumima, uključujući pristupanje EU.

Drugo, dobrosusedski odnosi su veoma bitni i doprinose regionalnoj stabilnosti. Tako da dobri odnosi sa Zapadom, EU i SAD-om posebno, a posebno sa EU članicama kao što su Nemačka, Italija i Austrija. Odnosi sa Rusjom i Kinom koje imaju jak ekonomski uticaj, trebalo bi da budu usklađeni sa evropskim pravilima i propisima.

Na kraju, EU će pažljivo posmatrati kako se sprovode unutrašnje reforme, posebno u pravosuđu. Transparentnost, odgovornost i vladavina prava-temelj su članstva Crne Gore u EU.

 

Dejtonski sporazum nije nacrt za održivu, evropsku BiH

MONITOR: Prošlo je 25 godina od Dejtonskog sporazuma. Za to vrijeme su se pojavila dva različita pristupa: jedan je insistirao na potpunoj primjeni Sporazuma, a drugi na njegovoj izmjeni.

PETRIČ: Od početka je  jasno da Dejtonski sporazum može biti samo osnova za stvaranje demokratske BiH. Odredbe koje je ispregovarao američki izaslanik Ričard Holbruk bile su kompromis na osnovu kojeg je zaustavljen rat. To nije bio nacrt za održivu evropsku državu. Da bi se pomoglo posleratnoj Bosni – koja je ostala u starim granicama ali podeljena na dva entiteta sa visokim stepenom autonomije-stvorena je međunarodna ispostava, KVP (OHR), kojom je rukovodio Visoki predstavnik kao krajnji autoritet koji je ubrzo dobio vrlo moćna Bonska ovlašćenja da bi uspostavio zakonski poredak i otpustio političare koji narušavaju mirovni sporazum. Zajedno sa SFOR-om predvođenim NATO, snagama za stabilizaciju, KVP je mogao da održi mir u Bosni i doprinese ponovnoj izgradnji države. Oko 90 posto infrastrukture, domova, fabrika bilo je u ruševinama. Više od polovine populacije je bilo raseljeno ili je živelo kao izbeglice na raznim stranama-Evropi, Turskoj, SAD-u ili Kanadi.

Bilo bi nužno nastaviti putem potpune transformacije države, što znači ići dalje od Dejtonskog sporazuma. To je KVP radio u prvih deset godina – i to je funkcionisalo. Od tada su unutrašnje politike bile u mrežama duboke i sistemske korupcije od strane političke biznis elite koja je nastojala da odbrani svoje etničko bratstvo.

Nažalost, EU i KVP, obe iz svojih razloga,  su odustale  od svih težnji i ciljeva koje su prihvatile kao svoje obaveze.

Potreban nam je novi početak u Bosni koji će aktivirati civilno društvo iznad etničkih podela, reforma nefunkcionalne države i transformacija nesposobnog pravosuđa i preopterećene birokratije, u modernu evropsku državu.

Evropeizacija bi morala da zameni nedelotvornu i koruptivnu dejtonsku državu. Zaboravljamo da EU u Sarajevu ima jednu od najvećih misija u svetu. Evropi je potrebno da postane ,,jedina igra u gradu”. Tradicionalni saveznici kao SAD bi takođe trebalo da se ponovo angažuju, ali Bosna je u Evropi i pre ili kasnije biće članica EU.

 

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo