Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Nadam se da je nova crnogorska Vlada svjesna istorijske  odgovornosti 

Objavljeno prije

na

Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu. Da li se radi o Bjelorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto

 

Volfgang Petrič je predsjednik Fondacije Maršalov plan u Austriji i predsedavajući Instituta Herbert C. Kelman za interaktivnu transformaciju konflikata. Našoj javnosti je najviše poznat kao bivši visoki predstavnik UN-a u BiH.

MONITOR: Nedavno je u SB UN održana debata uz učešće Milorada Dodika i Dragana Čovića. Debatu je inicirao ruski predstavnik u SB. Često se govori o ruskom uticaju u RS. Kako je to izgledalo dok ste Vi bili Visoko predstavnik u BiH?

PETRIČ: U moje vreme, između 1999. i 2002, saradnja sa Rusijom je bila odlična. Moskva je štitila Banja Luku, ali u mnogim situacijama ja sam mogao da računam na podršku ruskog ambasadora. U skladu sa tim, Dodik je bio konstruktivan političar.  Uspeo sam da postignem da se sve tri partije slože oko sveobuhvatne reforme entitetskih ustava. Veliki napredak je bio moguć jer je bilo izvesnog pragmatizma kod sve tri strane.Što su duže ovi isti političari ostajali na vlasti to je  bilo više korupcije, a manje napretka.

Uskoro je u Bosni nastao tužan slogan ,,Gladni smo na tri jezika”.

Bosna, zarobljena u etno-političkoj retorici, postala je zarobljena država. Dejtonski pojas za spasavanje pretvorio se u ludačku košulju.

MONITOR: Kada su pogoršani odnosi Zapada sa  Moskvom?

PETRIČ: Okupacijom Krima 2011. novi hladni rat je na vidiku, novi  faktori kao Kina, neke arapske zemlje, ali i Rusija i Turska, menjaju geopolitičku ravnotežu na Balkanu.

Evropa i svet su u potpuno novom položaju. U sadejstvu sa epidemijom kovida digitalno doba će promeniti ekonomske mogućnosti za sve nas, osobito za regiju koja je dodatno pogođena ogromnim demografskim promenama. Mnogo mladih ljudi odlazi čime se još više smanjuju perspektive za bolji život u njihovim domovinama.

Potrebno je da razumemo  nedavnu šaradu u UN na ovoj pozadini. Odgovorni za bosansku propast – Dodik, Ćović; Izetbegović nije bio prisutan – pozvani od strane Rusije, grubo su napali Evropu i njenog predstavnika. Gde bi bio bosanski narod da nije bilo milijardi eura i dolara koji su spasli Bosnu? Ništa, zaista ništa, nisu doprineli ovi političari koji su zloupotrebili najviše telo UN da bi širili laži i mržnju. Oni su možda mnogo bogatiji danas nego što su bili kada su ulazili u politiku, ali su njihovi građani siromašni.

Odkad sam pre 18 godina napustio Bosnu, suviše mnogo toga je pošlo nagore. Iskreno se nadam da će prijatelji demokratske Bosne kao Nemačka, Austrija i mnogi drugi biti odlučni da unaprede reforme i insistriraju na promenama. Od kada je novi specijalni predstavnik EU Johan Satler, ponovo jedan Austrijanac, već je postignut neki uspeh. Nakon 12 godina, Mostar će glasati ovog decembra.

MONITOR: Šta mislite o promjenama na čelu najvećih gradova u Federaciji i RS?

PETRIČ: Promena je spora u Bosni, ali je moguća. Obični građani, posebno u gradovima kao što su Sarajevo i Banjaluka ali i u nekim seoskim zajednicama, žele da pošteni ljudi budu njihovi predstavnici. Neke od malih partija, kao što je građanski orijentisana Naša stranka, predstavljaju tu promenu. Iako se čini da mladi gradonačelnik Banjaluke naginje nacionalističkim osećanjima, njegov program za borbu protiv korupcije predstavlja otklon od Dodikove klijentelističke politike. To je  korak napred!

Uveren sam da će EU primetiti ove male znake promene i podržati ih. Više podrške mora ići građanski orijentisanim grupama za koje etnicitet nije odlučujući faktor.

MONITOR: Promjene i u Crnoj Gori. Predviđali ste ih, ali ne tako skoro?

PETRIČ: Mirni protesti su znak da narod ne želi da političari zauvek budu na vlasti. Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, kronizam i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu.

Da li se radi o Belorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto.

Rezultati izbora su jasan znak da Crnogorci žele mirnu i demokratsku promenu. Ja verujem da će jedna sposobna vlada otvoriti šansu za sve. To će pomoći Crnoj Gori u njenom pristupanju EU. Izbori koji vode ka promeni znak su vitalne demokratije.

MONITOR: Bili ste i specijalni izaslanik EU za Kosovo. Da li bi pitanje odnosa Srbije i Kosova moglo ostati na nivou zamrznutog konflikta za duži niz godina?

PETRIČ: Osim  što još nedostaje međuetničko pomirenje u Bosni, albansko-srpski sukob oko Kosova je poslednje istorijsko pitanje koje je ostalo posle raspada Jugoslavije. On mora biti rešen. Evropi nije potreban još jedan zamrznuti konflikt na njenoj teritoriji. Nedavni sukob u Nagorno-Karabahu pokazuje kako brzo zapušteni konflikti ponovo buknu. Želimo miran dogovor za Kosovo. Iskusni EU posrednik Miroslav Lajčak je na obećavajućem putu da pomogne obema stranama da normalizuju  odnose.

U ovim  nesigurnim vremenima, bezbednost na Balkanu je prisno povezana sa evropskom bezbednošću i mirom. Kosovo je lakmus test za miroljubivu Evropu.

MONITOR: Na koji način zamišljate budućnost tzv. Zapadnog Balkana?

PETRIČ: Jednom kada se nasleđe iz ratova u bivšoj Jugoslaviji u potpunosti reši, fokus bi brzo morao da se okrene na životne socijalne i ekonomske teme. Slabi ekonomski pokazatelji, zapanjujuća nejednakost i gorući izazov klimatskih promena-Balkan je nerazvijen i suviše zagađen i time se mora baviti. EU je spremna da pomogne i primi Crnu Goru i region u svoj krug.

MONITOR: EU ima problem sa neslaganjem Mađarske i Poljske u vezi sa uslovljavanjem za pristup fondovima EU, što se uslovljava vladavinom prava.

PETRIČ: Populistički pokreti širom Evrope ugrozili su naš liberalni demokratski sistem. To je posebno opasno u Mađarskoj i Poljskoj, ali i u Bugarskoj i Rumuniji.

EU je obezbedila milijarde eura da bi se borili protiv ekonomskih posledica pandemije i milijarde koje bi se investirale u evropsku industriju. Novac mora biti potrošen na korektan i transparentan način.

U Mađarskoj i Poljskoj pravosuđe više nije nezavisno.To je otvorilo vrata korupciji i zloupotrebi velikih novčanih iznosa koji su stizali iz Brisela. Zemlje,  kao Nemačka i Austrija koje uplaćuju mnogo više u EU budžet nego neke druge, žele da budu sigurne da će se novac trošiti mudro i transparentno.

To nije ono što želi g-din Orban, čija je dugogodišnja autokratska vladavina poznata po zloupotrebi javnih fondova.

Videćemo kako će taj sukob biti rešen, ja se nadam i verujem da će demokratija i odgovornost prevladati.

Ukoliko zemlje koje su kandidati, među njima i Crna Gora, ne razviju jači demokratski sistem, mnoge EU članice će zadržati skeptičan odnos prema proširenju. Brisel ne želi da nove EU članice postanu kao Mađarska i Poljska. To bi EU okrenulo ka autoritarnom sistemu koji bi razorio pravi koncept liberalne demokratije EU.

MONITOR: Može li se od Džozefa Bajdena, izabranog predsednika, očekivati  slična politika koju su vodili njegovi prethodnici iz Demokratske stranke?

PETRIČ: On će opozvati neke od najgorih odluka njegovog prethodnika. Već je najavio ponovno pristupanje Pariskom sporazumu o klimi kao i povratak  multilateralnom okviru UN i specijalnih agencija kao što je SZO u njegovom središtu…

G-din Bajden će ojačati evro-atlantske odnose i podržaće EU na Balkanu. Tu ima mnogo pozitivnih signala.

Još je važnije da EU nastavi da samu sebe reformiše, osnažuje svoju stratešku autonomiju i postane igrač na globalnoj sceni.

Američko stoleće se bliži kraju, a novi multipolarni globalni poredak je u nastajanju. Evropa mora da pronađe svoje mesto među velikim igračima – SAD-om, Kinom, Rusijom. Za to su nam potrebne sve naše pozitivne snage, uključujući one iz manjih država kao što su Austrija i Crna Gora.

 

Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji

MONITOR: Šta biste sugerisali novoj crnogorskoj Vladi?

PETRIČ: Sa ovim glasanjem Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji. To je omogućila mirna promena koja se dogodila u glasačkoj kabini, glavni pokretački događaj u svakoj državi i društvu. Ja poštujem rezultate ovih izbora i nadam se da je nova Vlada svesna istorijske odgovornosti da radi u korist svih njenih građana i suvereniteta zemlje, da održi njeno članstvo u NATO-u i drugim međunarodnim sporazumima, uključujući pristupanje EU.

Drugo, dobrosusedski odnosi su veoma bitni i doprinose regionalnoj stabilnosti. Tako da dobri odnosi sa Zapadom, EU i SAD-om posebno, a posebno sa EU članicama kao što su Nemačka, Italija i Austrija. Odnosi sa Rusjom i Kinom koje imaju jak ekonomski uticaj, trebalo bi da budu usklađeni sa evropskim pravilima i propisima.

Na kraju, EU će pažljivo posmatrati kako se sprovode unutrašnje reforme, posebno u pravosuđu. Transparentnost, odgovornost i vladavina prava-temelj su članstva Crne Gore u EU.

 

Dejtonski sporazum nije nacrt za održivu, evropsku BiH

MONITOR: Prošlo je 25 godina od Dejtonskog sporazuma. Za to vrijeme su se pojavila dva različita pristupa: jedan je insistirao na potpunoj primjeni Sporazuma, a drugi na njegovoj izmjeni.

PETRIČ: Od početka je  jasno da Dejtonski sporazum može biti samo osnova za stvaranje demokratske BiH. Odredbe koje je ispregovarao američki izaslanik Ričard Holbruk bile su kompromis na osnovu kojeg je zaustavljen rat. To nije bio nacrt za održivu evropsku državu. Da bi se pomoglo posleratnoj Bosni – koja je ostala u starim granicama ali podeljena na dva entiteta sa visokim stepenom autonomije-stvorena je međunarodna ispostava, KVP (OHR), kojom je rukovodio Visoki predstavnik kao krajnji autoritet koji je ubrzo dobio vrlo moćna Bonska ovlašćenja da bi uspostavio zakonski poredak i otpustio političare koji narušavaju mirovni sporazum. Zajedno sa SFOR-om predvođenim NATO, snagama za stabilizaciju, KVP je mogao da održi mir u Bosni i doprinese ponovnoj izgradnji države. Oko 90 posto infrastrukture, domova, fabrika bilo je u ruševinama. Više od polovine populacije je bilo raseljeno ili je živelo kao izbeglice na raznim stranama-Evropi, Turskoj, SAD-u ili Kanadi.

Bilo bi nužno nastaviti putem potpune transformacije države, što znači ići dalje od Dejtonskog sporazuma. To je KVP radio u prvih deset godina – i to je funkcionisalo. Od tada su unutrašnje politike bile u mrežama duboke i sistemske korupcije od strane političke biznis elite koja je nastojala da odbrani svoje etničko bratstvo.

Nažalost, EU i KVP, obe iz svojih razloga,  su odustale  od svih težnji i ciljeva koje su prihvatile kao svoje obaveze.

Potreban nam je novi početak u Bosni koji će aktivirati civilno društvo iznad etničkih podela, reforma nefunkcionalne države i transformacija nesposobnog pravosuđa i preopterećene birokratije, u modernu evropsku državu.

Evropeizacija bi morala da zameni nedelotvornu i koruptivnu dejtonsku državu. Zaboravljamo da EU u Sarajevu ima jednu od najvećih misija u svetu. Evropi je potrebno da postane ,,jedina igra u gradu”. Tradicionalni saveznici kao SAD bi takođe trebalo da se ponovo angažuju, ali Bosna je u Evropi i pre ili kasnije biće članica EU.

 

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo