Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Nadam se da je nova crnogorska Vlada svjesna istorijske  odgovornosti 

Objavljeno prije

na

Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu. Da li se radi o Bjelorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto

 

Volfgang Petrič je predsjednik Fondacije Maršalov plan u Austriji i predsedavajući Instituta Herbert C. Kelman za interaktivnu transformaciju konflikata. Našoj javnosti je najviše poznat kao bivši visoki predstavnik UN-a u BiH.

MONITOR: Nedavno je u SB UN održana debata uz učešće Milorada Dodika i Dragana Čovića. Debatu je inicirao ruski predstavnik u SB. Često se govori o ruskom uticaju u RS. Kako je to izgledalo dok ste Vi bili Visoko predstavnik u BiH?

PETRIČ: U moje vreme, između 1999. i 2002, saradnja sa Rusijom je bila odlična. Moskva je štitila Banja Luku, ali u mnogim situacijama ja sam mogao da računam na podršku ruskog ambasadora. U skladu sa tim, Dodik je bio konstruktivan političar.  Uspeo sam da postignem da se sve tri partije slože oko sveobuhvatne reforme entitetskih ustava. Veliki napredak je bio moguć jer je bilo izvesnog pragmatizma kod sve tri strane.Što su duže ovi isti političari ostajali na vlasti to je  bilo više korupcije, a manje napretka.

Uskoro je u Bosni nastao tužan slogan ,,Gladni smo na tri jezika”.

Bosna, zarobljena u etno-političkoj retorici, postala je zarobljena država. Dejtonski pojas za spasavanje pretvorio se u ludačku košulju.

MONITOR: Kada su pogoršani odnosi Zapada sa  Moskvom?

PETRIČ: Okupacijom Krima 2011. novi hladni rat je na vidiku, novi  faktori kao Kina, neke arapske zemlje, ali i Rusija i Turska, menjaju geopolitičku ravnotežu na Balkanu.

Evropa i svet su u potpuno novom položaju. U sadejstvu sa epidemijom kovida digitalno doba će promeniti ekonomske mogućnosti za sve nas, osobito za regiju koja je dodatno pogođena ogromnim demografskim promenama. Mnogo mladih ljudi odlazi čime se još više smanjuju perspektive za bolji život u njihovim domovinama.

Potrebno je da razumemo  nedavnu šaradu u UN na ovoj pozadini. Odgovorni za bosansku propast – Dodik, Ćović; Izetbegović nije bio prisutan – pozvani od strane Rusije, grubo su napali Evropu i njenog predstavnika. Gde bi bio bosanski narod da nije bilo milijardi eura i dolara koji su spasli Bosnu? Ništa, zaista ništa, nisu doprineli ovi političari koji su zloupotrebili najviše telo UN da bi širili laži i mržnju. Oni su možda mnogo bogatiji danas nego što su bili kada su ulazili u politiku, ali su njihovi građani siromašni.

Odkad sam pre 18 godina napustio Bosnu, suviše mnogo toga je pošlo nagore. Iskreno se nadam da će prijatelji demokratske Bosne kao Nemačka, Austrija i mnogi drugi biti odlučni da unaprede reforme i insistriraju na promenama. Od kada je novi specijalni predstavnik EU Johan Satler, ponovo jedan Austrijanac, već je postignut neki uspeh. Nakon 12 godina, Mostar će glasati ovog decembra.

MONITOR: Šta mislite o promjenama na čelu najvećih gradova u Federaciji i RS?

PETRIČ: Promena je spora u Bosni, ali je moguća. Obični građani, posebno u gradovima kao što su Sarajevo i Banjaluka ali i u nekim seoskim zajednicama, žele da pošteni ljudi budu njihovi predstavnici. Neke od malih partija, kao što je građanski orijentisana Naša stranka, predstavljaju tu promenu. Iako se čini da mladi gradonačelnik Banjaluke naginje nacionalističkim osećanjima, njegov program za borbu protiv korupcije predstavlja otklon od Dodikove klijentelističke politike. To je  korak napred!

Uveren sam da će EU primetiti ove male znake promene i podržati ih. Više podrške mora ići građanski orijentisanim grupama za koje etnicitet nije odlučujući faktor.

MONITOR: Promjene i u Crnoj Gori. Predviđali ste ih, ali ne tako skoro?

PETRIČ: Mirni protesti su znak da narod ne želi da političari zauvek budu na vlasti. Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, kronizam i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu.

Da li se radi o Belorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto.

Rezultati izbora su jasan znak da Crnogorci žele mirnu i demokratsku promenu. Ja verujem da će jedna sposobna vlada otvoriti šansu za sve. To će pomoći Crnoj Gori u njenom pristupanju EU. Izbori koji vode ka promeni znak su vitalne demokratije.

MONITOR: Bili ste i specijalni izaslanik EU za Kosovo. Da li bi pitanje odnosa Srbije i Kosova moglo ostati na nivou zamrznutog konflikta za duži niz godina?

PETRIČ: Osim  što još nedostaje međuetničko pomirenje u Bosni, albansko-srpski sukob oko Kosova je poslednje istorijsko pitanje koje je ostalo posle raspada Jugoslavije. On mora biti rešen. Evropi nije potreban još jedan zamrznuti konflikt na njenoj teritoriji. Nedavni sukob u Nagorno-Karabahu pokazuje kako brzo zapušteni konflikti ponovo buknu. Želimo miran dogovor za Kosovo. Iskusni EU posrednik Miroslav Lajčak je na obećavajućem putu da pomogne obema stranama da normalizuju  odnose.

U ovim  nesigurnim vremenima, bezbednost na Balkanu je prisno povezana sa evropskom bezbednošću i mirom. Kosovo je lakmus test za miroljubivu Evropu.

MONITOR: Na koji način zamišljate budućnost tzv. Zapadnog Balkana?

PETRIČ: Jednom kada se nasleđe iz ratova u bivšoj Jugoslaviji u potpunosti reši, fokus bi brzo morao da se okrene na životne socijalne i ekonomske teme. Slabi ekonomski pokazatelji, zapanjujuća nejednakost i gorući izazov klimatskih promena-Balkan je nerazvijen i suviše zagađen i time se mora baviti. EU je spremna da pomogne i primi Crnu Goru i region u svoj krug.

MONITOR: EU ima problem sa neslaganjem Mađarske i Poljske u vezi sa uslovljavanjem za pristup fondovima EU, što se uslovljava vladavinom prava.

PETRIČ: Populistički pokreti širom Evrope ugrozili su naš liberalni demokratski sistem. To je posebno opasno u Mađarskoj i Poljskoj, ali i u Bugarskoj i Rumuniji.

EU je obezbedila milijarde eura da bi se borili protiv ekonomskih posledica pandemije i milijarde koje bi se investirale u evropsku industriju. Novac mora biti potrošen na korektan i transparentan način.

U Mađarskoj i Poljskoj pravosuđe više nije nezavisno.To je otvorilo vrata korupciji i zloupotrebi velikih novčanih iznosa koji su stizali iz Brisela. Zemlje,  kao Nemačka i Austrija koje uplaćuju mnogo više u EU budžet nego neke druge, žele da budu sigurne da će se novac trošiti mudro i transparentno.

To nije ono što želi g-din Orban, čija je dugogodišnja autokratska vladavina poznata po zloupotrebi javnih fondova.

Videćemo kako će taj sukob biti rešen, ja se nadam i verujem da će demokratija i odgovornost prevladati.

Ukoliko zemlje koje su kandidati, među njima i Crna Gora, ne razviju jači demokratski sistem, mnoge EU članice će zadržati skeptičan odnos prema proširenju. Brisel ne želi da nove EU članice postanu kao Mađarska i Poljska. To bi EU okrenulo ka autoritarnom sistemu koji bi razorio pravi koncept liberalne demokratije EU.

MONITOR: Može li se od Džozefa Bajdena, izabranog predsednika, očekivati  slična politika koju su vodili njegovi prethodnici iz Demokratske stranke?

PETRIČ: On će opozvati neke od najgorih odluka njegovog prethodnika. Već je najavio ponovno pristupanje Pariskom sporazumu o klimi kao i povratak  multilateralnom okviru UN i specijalnih agencija kao što je SZO u njegovom središtu…

G-din Bajden će ojačati evro-atlantske odnose i podržaće EU na Balkanu. Tu ima mnogo pozitivnih signala.

Još je važnije da EU nastavi da samu sebe reformiše, osnažuje svoju stratešku autonomiju i postane igrač na globalnoj sceni.

Američko stoleće se bliži kraju, a novi multipolarni globalni poredak je u nastajanju. Evropa mora da pronađe svoje mesto među velikim igračima – SAD-om, Kinom, Rusijom. Za to su nam potrebne sve naše pozitivne snage, uključujući one iz manjih država kao što su Austrija i Crna Gora.

 

Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji

MONITOR: Šta biste sugerisali novoj crnogorskoj Vladi?

PETRIČ: Sa ovim glasanjem Crna Gora ulazi u novu fazu u svojoj istoriji. To je omogućila mirna promena koja se dogodila u glasačkoj kabini, glavni pokretački događaj u svakoj državi i društvu. Ja poštujem rezultate ovih izbora i nadam se da je nova Vlada svesna istorijske odgovornosti da radi u korist svih njenih građana i suvereniteta zemlje, da održi njeno članstvo u NATO-u i drugim međunarodnim sporazumima, uključujući pristupanje EU.

Drugo, dobrosusedski odnosi su veoma bitni i doprinose regionalnoj stabilnosti. Tako da dobri odnosi sa Zapadom, EU i SAD-om posebno, a posebno sa EU članicama kao što su Nemačka, Italija i Austrija. Odnosi sa Rusjom i Kinom koje imaju jak ekonomski uticaj, trebalo bi da budu usklađeni sa evropskim pravilima i propisima.

Na kraju, EU će pažljivo posmatrati kako se sprovode unutrašnje reforme, posebno u pravosuđu. Transparentnost, odgovornost i vladavina prava-temelj su članstva Crne Gore u EU.

 

Dejtonski sporazum nije nacrt za održivu, evropsku BiH

MONITOR: Prošlo je 25 godina od Dejtonskog sporazuma. Za to vrijeme su se pojavila dva različita pristupa: jedan je insistirao na potpunoj primjeni Sporazuma, a drugi na njegovoj izmjeni.

PETRIČ: Od početka je  jasno da Dejtonski sporazum može biti samo osnova za stvaranje demokratske BiH. Odredbe koje je ispregovarao američki izaslanik Ričard Holbruk bile su kompromis na osnovu kojeg je zaustavljen rat. To nije bio nacrt za održivu evropsku državu. Da bi se pomoglo posleratnoj Bosni – koja je ostala u starim granicama ali podeljena na dva entiteta sa visokim stepenom autonomije-stvorena je međunarodna ispostava, KVP (OHR), kojom je rukovodio Visoki predstavnik kao krajnji autoritet koji je ubrzo dobio vrlo moćna Bonska ovlašćenja da bi uspostavio zakonski poredak i otpustio političare koji narušavaju mirovni sporazum. Zajedno sa SFOR-om predvođenim NATO, snagama za stabilizaciju, KVP je mogao da održi mir u Bosni i doprinese ponovnoj izgradnji države. Oko 90 posto infrastrukture, domova, fabrika bilo je u ruševinama. Više od polovine populacije je bilo raseljeno ili je živelo kao izbeglice na raznim stranama-Evropi, Turskoj, SAD-u ili Kanadi.

Bilo bi nužno nastaviti putem potpune transformacije države, što znači ići dalje od Dejtonskog sporazuma. To je KVP radio u prvih deset godina – i to je funkcionisalo. Od tada su unutrašnje politike bile u mrežama duboke i sistemske korupcije od strane političke biznis elite koja je nastojala da odbrani svoje etničko bratstvo.

Nažalost, EU i KVP, obe iz svojih razloga,  su odustale  od svih težnji i ciljeva koje su prihvatile kao svoje obaveze.

Potreban nam je novi početak u Bosni koji će aktivirati civilno društvo iznad etničkih podela, reforma nefunkcionalne države i transformacija nesposobnog pravosuđa i preopterećene birokratije, u modernu evropsku državu.

Evropeizacija bi morala da zameni nedelotvornu i koruptivnu dejtonsku državu. Zaboravljamo da EU u Sarajevu ima jednu od najvećih misija u svetu. Evropi je potrebno da postane ,,jedina igra u gradu”. Tradicionalni saveznici kao SAD bi takođe trebalo da se ponovo angažuju, ali Bosna je u Evropi i pre ili kasnije biće članica EU.

 

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo