Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, DIREKTORICA MANS-A: Teški zadaci

Objavljeno prije

na

Potrebno je sprovesti mnogo reformi i ispraviti mnogo nepravdi i grešaka bivšeg režima. Novim ministrima će biti veoma teško da izaberu prave prioritete, a očigledno je da će biti pod stalnim političkim pritiskom i izloženi nerealnim zahtjevima pojedinih partija nove većine

 

MONITOR: Kada ovaj broj Monitora bude u štampi,  Crna Gora će, vjerovatno, imati novu Vladu.  Nakon tri mjeseca od izbora.  Šta je, izuzev  dugih pregovora o formiranju Vlade obilježilo prethodna tri mjeseca?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Mislim da je trebalo što prije formirati Vladu i iznenaditi odlazeći režim prije nego što stigne da se oporavi.

Umjesto toga, dominirale su nacionalne teme, a ne rasprava o načinima izlaska iz krize i sprovođenja reformi. To je dovelo do smanjenja početnog entuzijazma građana i podrške promjenama.

U međuvremenu je odlazeća vlast uništavala tragove korupcije, sklapala dodatne ugovore sa tajkunima, imenovala svoje kadrove na nove pozicije i pravila strategiju opstrukcije nove Vlade. Pošto nijednim zakonom nije propisano koje nadležnosti ima odlazeća Vlada, došli smo u stanje bezvlašća.

Ova tri mjeseca su obilježila i masovna kršenja mjera zaštite od epidemije, kome su doprinijeli visoki funkcioneri i iz vlasti i iz opozicije, političko postupanje NKT-a, selektivnost policije i inspekcija. To je dovelo do dramatičnog povećanja broja oboljelih i ogromnog pritiska na slabašni zdravstveni sistem. Životi ljudi moraju biti apsolutni prioritet, pa će epidemija produbiti ekonomsku krizu i umnogome usporiti sprovođenje reformi u drugim oblastima.

Uvjerena sam da su apolitični, stručni kadrovi u ovom periodu mogli da urade mnogo više na srječavanju širenja zaraze, ali i na uspostavljanju transparentnog sistema podrške ugroženim grupama i najsiromašnijim kategorijama stanovništva. Ovako smo izgubili dragocjene živote, ogroman novac je završio u džepovima tajkuna, privreda je potonula u još dublju recesiju, a značajan dio stanovništva u još veće siromaštvo.

MONITOR: Da li Vas je iznenadila ocjena mandatara, odnosno premijera, da je stanje koje je nova vlast zatekla ravna državnom udaru?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Ni najmanje, mislim da je stanje veoma loše i da smo do sada vidjeli samo vrh ledenog brijega. DPS je trošio poslednje rezerve da obezbijedi podršku birača kroz takozvani treći paket i nakon izbora je ciljano ispraznio budžet, isplaćujući razne subvencije i podižući očekivanja od nove vlasti.

Premijer i ministri će tek nakon nekog vremena biti u stanju da daju pravu dijagnozu stanja. Taj proces je od posebnog značaja, ne samo zbog toga što će se tako otkriti brojni koruptivni poslovi bivše vlasti, već i zato što samo na osnovu realne slike mogu postaviti dobre ciljeve i prioritete. Ako u budžetu nema novca, ako je bivša vlast dozvolila da ogromni dugovi zastaraju, ako je nemoguće izaći iz gvozdenog zagrljaja Kineza, onda nova Vlada neće imati mnogo prostora za manevar i mnoge politike neće moći da sprovede u kratkom roku.

MONITOR: Kako ocjenjujete ekspoze mandatara i da li vjerujete  da će nova vlast moći da ga realizuje?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ:  Ekspoze mandatara je po prvi put bio dostupan javnosti prije nego što je predstavljen Skupštini, što predstavlja dobru praksu. Prvi put se u takvom dokumentu izražava jasna politička volja za borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala i opredijeljenost premijera da sve informacije o svom radu učini dostupnim javnosti. To je ogroman otklon od prethodnog režima, koji smo čekali svih ovih godina, ali će u praksi biti mnogo izazova.

Ova Vlada neće imati snažnu političku podršku, jer su lideri nekih političkih subjekata frustrirani što nisu dobili visoke funkcije. Istovremeno, ogromna većina članova Vlade nema nikakvo političko iskustvo. Zbog toga očekujem vrlo dinamičan rad parlamenta koji će i pojedine partije iz vladajuće većine koristiti da bi držali sopstvenu Vladu pod kontrolom. Pitanje je da li će taj proces doprinijeti većem kvalitetu ili dovesti do urušavanja povjerenja i u Vladu i u novu većinu. Jasan izostanak snažne političke podrške značiće i manji autoritet novih ministara u institucijama, što će dodatno ojačati otpore sprovođenju njihovih politika i reformi.

MONITOR: Koliko će biti teško u ovakvim uslovima demontirati sistem koji je DPS izgradio tokom prethodnih 30 godina?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Već sam pominjala da će kriza biti ogroman ograničavajući faktor za sprovođenje važnih reformi, jer će u prvom planu biti drugi prioriteti i vrlo ograničena sredstva će morati pažljivo da se koriste. Pošto je kriza globalnih razmjera, to može uticati i na smanjenje donatorskih sredstava, ali i pogoršavanje uslova pod kojima možemo ući u dalja zaduženja ili obezbijediti direktne strane investicije.

Pored toga, mislim da postoje tri ključne prepreke demontaži sistema kojim je bivši režim zarobio državu.

Na prvom mjestu, tužilaštvo i sudstvo su i dalje pod kontrolom DPS-a. Dok su u tužilaštvu moguće neke, privremene izmjene, za ozbiljne reforme sudstva je potrebna skupštinska većina do koje će biti nemoguće doći. Nadležnosti policije, koja je pod kontrolom izvršne vlasti, su vrlo ograničene, i umnogome zavise od volje postupajućih tužilaca. Poseban problem su veze dijela policije i obavještajnih službi sa organizovanim kriminalom koje će biti vrlo teško otkriti i demontirati.

Drugi problem će predstavljati otpor administracije, armije uhljebljenih kadrova DPS-a koji su dobili posao samo zahvaljujući pripadnosti toj partiji. U nekim slučajevima te ljude će na početku biti teško razlikovati od državnih službenika koji odgovorno rade svoj posao. Ipak, od ključnog je značaja zadržati profesionalne i stručne kadrove u administraciji, jer Crna Gora ima problem veoma ograničenih administrativnih kapaciteta.

Treće, potrebno je sprovesti mnogo reformi i ispraviti mnogo nepravdi i grešaka bivšeg režima. Novim ministrima će biti veoma teško da izaberu prave prioritete, a očigledno je da će biti pod stalnim političkim pritiskom i izloženi nerealnim zahtjevima pojedinih partija nove većine.

MONITOR: Kako vidite odabir mandatara ministara u novoj Vladi? 

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Mislim da mnogi ministri imaju veoma zavidne biografije i da ni u jednoj Vladi do sada nismo imali individue sa toliko stručnih referenci, međunarodnih stipendija i priznanja. Vjerujem da su pojedina personalna rješenja mogla biti mnogo bolja i zabrinuta sam zbog retorike i stavova pojedinih članova Vlade. Dijelim zabrinutost nekih kolega da će spajanje više resora u istim ministarstvima ići na uštrb nekog od njih i da je nemoguće naći osobe koje dobro poznaju toliko oblasti.

MANS će insistirati na punoj transparetnosti u njihovom radu i poštovanju zakona bez kompromisa. Tek kada vidimo kako će raditi, moći ćemo realno ocijeniti njihov kvalitet i rezultate.

MONITOR:. Hoćemo li, i kada, izaći iz zloupotrebe identitetskih priča?  

ČALOVIĆ – MARKOVIĆ: Očigledno  da nećemo uskoro, jer je to jedan od načina DPS-a da pokuša konsolidovati svoje redove nakon neočekivanog poraza na izborima. Vjerujem da će i neke članice Demokratskog fronta davati povoda i materijala DPS-u, i ekstremnim zahtjevima otežavati rad nove Vlade i sprovođenje reformi. Na kraju, pitanje je i kakvu ulogu će imati crkva, da li će se stvarno povući iz političkog života nakon izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ili će pojačati svoj uticaj i insistirati na temama koje dodatno doprinose podjelama.

 

Ne smiju se preuzimati nezakonite prakse prethodnika

MONITOR: Osnovni sud presudio je da je bila nezakonita odluka parlamenta o Vašem razrješenju iz Savjeta ASK-a.  Vaš slučaj je jedan u nizu takvih, čime je bivša vlast uklanjala  kritičare iz važnih institucija. No, iako osnovni sudovi nerijetko presuđuju u korist razriješenih, pravni stav Vesne Medenice da sudovi ne mogu raspravljati o odlukama parlamenta, proizvodi često vraćanje procesa na početak.

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Stav Vrhovnog suda je suprotan Ustavu  i međunarodnim standardima koji garantuju sudsku zaštitu pojedincima od odluka kojima su im povrijeđena prava. Takvo tumačenje se kosi sa osnovnim postulatima demokratije koji predviđaju međusobnu kontrolu tri grane vlasti.

Slučajevi koje navodite, uključujući i moj, su eklatantni primjeri da činjenice i pravo nisu bili važni, već politička odluka vladajuće većine. Smijenjeni smo samo zato što smo ukazivali na probleme i nezakonitosti u radu institucija, kada je DPS procijenio da mu to donosi preveliku političku štetu.

Nakon toga je Medenica odlučila da nemamo pravo da sporimo takve odluke Skupštine, već samo da tražimo isplatu nadoknada. To je izrugivanje pravdi, jer niko od nas nije prihvatio te funkcije da bi se od njih obogatio, već da bi pokušao da promijeni nešto. Takav stav Vrhovnog suda  oslikava način funkcionisanja odlazećeg režima, koji je mislio da novcem može sve da kupi.

Zato ne čudi što je Vesna Medenica, zahvaljujući vezama sa bivšim režimom, privatizovala sudstvo. Tako je najosjetljivija grana vlasti,  zarobljena i stavljena u funkciju ostvarivanja privatnih i partijskih interesa. To je najveća opasnost za vladavinu prava. Međutim, upravo u slučajevima koje ste naveli, ali i u nekim drugim predmetima, se pokazuje da u sudstvu ima pojedinaca koji imaju snage i hrabrosti da sačuvaju integritet svoje profesije, što daje nadu da će teške reforme koje nam predstoje ipak biti izvodljive.

MONITOR: Može li, ukoliko se Medeničin stav ukorijeni, to biti model po kom bi se nova vlast riješila DPS kadrova i šta bi to značilo za društvo?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Nova vlast ne bi smjela da preuzme nezakonite prakse bivšeg režima, samo zato što bi to bilo politički oportuno. Mora da napravi nove prakse kojima uspostavlja vladavinu prava. U suprotnom, svaka promjena vlasti bi po automatizmu pretpostavljala smjene na svim nivoima, što bi maloj zemlji sa vrlo ograničenim ljudskim resursima, predstavljalo dodatni problem.

 

Carević test za novu Vladu

MONITOR: Gradonačelnik Budve Marko – Bato Carević, kazao je  da će napustiti politiku nakon popisa, pošto mu, kako je rekao, javni angažman ometa biznis. MANS je opet ukazao da, naprotiv, Carevićevo carstvo raste uz podršku ovdašnjih institucija.  Šta  govori slučaj Carević?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Taj slučaj pokazuje da su pojedinci pravili kompromise sa prethodnom vlašću, zarad ostvarenja ličnih interesa, bez obzira kojoj političkoj opciji su pripadali. Na tom primjeru vidimo da ni nova vlast nije pošteđena kadrova kojima je prioritet lično bogaćenje.

Posebno je zabrinjavajuće što je Carević ponovo izabran na funkciju gradonačelnika. To ne govori u prilog principijelnosti pojedinih političkih struktura i posvećenosti vladavini prava. Zato će ovaj slučaj predstavljati test za novu Vladu koja obećava da će svi biti jednaki pred zakonom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo