Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Novak Svrkota

Objavljeno prije

na

Novak Svrkota bavi se konsultantskim uslugama za kriptovalute (digitalne valute), vođenjem kripto portfolija, kao i pisanjem članaka za specijalizovane inostrane časopise. Suosnivač je prve kripto berze u Crnoj Gori

Šta je bitcoin i kako funkcioniše?

Kroz istoriju ljudske civilizacije, shodno razvoju društva i tehnologija, novac je imao različite pojavne oblike. Bitcoin je sljedeći korak u evoluciji novca, namijenjen digitalnom dobu u kome živimo, apsolutna finansijska sloboda. Zašto je bitcoin tako revolucionaran? Prvi put u ljudskoj istoriji imamo novac koji ne kreira ni jedan kralj, ni jedna država, ni jedna centralna banka. Prvi put imamo sistem za transakcije bez posrednika u sredini. Sistem u kome ne moramo da vjerujemo nikome, a u koji možemo da imamo povjerenje. Bitcoin je decentralizovani sitem koji vas neće diskriminisati, zbog godina, pola ili bilo koje druge pripadnosti. No, ta mreža ima i druge strane. U njoj ne postoje sankcije, niko vam ne traži ličnu kartu da biste otvorili račun niti se provjerava porijeklo novca.

Šta je Vas navelo da počnete da se interesujete za kriptovalute i kako ste ušli u taj posao?

Oduvijek sam imao preduzetnički duh i volio sam tehnologiju. Poslije krize 2008. godine sam se zainteresovao za to kako funkcioniše globalni monetarni i finansijski sistem. Saznanje je bilo šokantno. U suštini, valute koje koristimo danas su monetizacija duga, a sistem koji imamo nije kapitalizam ni slobodna ekonomija, već socijalizam za bogate. Najradikalniji primjer je kriza iz 2008, gdje je FED (Centralna banka SAD-a) spasila banke od propasti štampanjem 6.000 milijardi novih dolara, dok su obični ljudi izgubili krov nad glavom. Banke su dobile i pomoć i još zaplijenile imovinu pod hipotekama, umjesto da je taj novac dat građanima za otplatu hipoteka, čime bi svakako završio na isto mjesto – u bankama.

Ispričajte nam nesto o nabavci opreme, koja za kopanje bitcoin-a” zna biti prilično skupa. Isplati li se?

Bitcoin ima dosta sličnosti sa zlatom, možemo ga čak smatrati i digitalnim zlatom. Mnogi ljudi se pitaju zašto cijena bitcoina raste? Odgovor je jednostvan, postoji samo 21 milion bitcoina i nikada neće postojati više, dok se količina ostalog novca (dolara, eura…) konstantno povećava. Druga bitna razlika je da je za proizvodnju bitcoina neophodna ogromna količina električne energije i skupa oprema, dok većina ostalog novca nema troškove proizvodnje. Proces proizvodnje bitcoina se zove rudarenje. Prvih nekoliko godina za to je bio dovoljan običan lap top, a kasnije nastaju i specijalizovani kompjuteri, takozvani rudari. Snaga jednog takvog rudara danas je ekvivalentna snazi cjelokupne bitcoin mreže iz sredine 2013. godine. Količina struje koju godišnje potroši bitcoin mreža je oko 80 TWh, što je ekvivalentno godišnjoj potrošnji električne energije zemlje od 100 miliona stanovnika kao što su Filipini. Rudarenje je isplativo danas, uglavnom na industrijskom nivou.

Kolika je opasnost od prevara u svijetu online novca? Nedavno smo imali slučaj da je jedan vebsajt, koji se bavi trgovanjem kriptovalutama, u etar pustio izmišljeni intervju s Novakom Đokovićem, kako bi sebi podigao cijenu…

Bitcoin transakcija je nezaustavljiva, pa se bitcoin ne može ukrotiti, blokirati ili oduzeti, i karakteriše je određeni stepen anonimnosti. Te prednosti su istovremeno i mane. Jednom poslat novac se ne može vratiti, jer ne postoji centralna institucija ili kompanija koja kontroliše transakcije. Ovo otvara prostor za brojne prevare. No, jednostavno ne šaljite svoje bitcoine nikome koga ne poznajete ili koga ste upoznali samo online. Sve što izgleda previše dobro da bi bilo istina, najvjerovatnije i nije istina. Bitcoin je dosta napredovao u odnosu na početke. Danas je prepoznat od strane mnogih banaka, fondova, pa čak i Wall Street-a. Donešeni su zakoni u mnogim razvijenim zemljama koji regulišu oblast kriptovaluta. Trenutno je u proceduri takav zakon u Srbiji, a odavno postoji u Hrvatskoj. U Sloveniji je nastala jedna od najvećih svjetskih berzi za bitcoin. U Crnoj Gori nekoliko stotina ljudi aktivno trguje bitcoinom, a obično se ljudi zainteresuju kada dođe do značajnog skoka cijene. Prije neki dan je bitcoin ostvario novi cjenovni rekord od preko 16.000 eura, dok je u martu cijena bila oko 4.000 eura. Sve to nam govori da nas očekuje uzbudljiva 2021. godina što se cijene bitcoina tiče.

Kakve planove imate za dalje razvijanje biznisa?

Smatram da je neophodno edukovati ljude, objasniti im strategije investiranja i kako da na bezbjedan način koriste bitcoin. Početkom sljedeće godine, na poziv menadžera Glavnog grada, održaću edukativne radionice za sve zainteresovane u centru kompetencija. Teme će biti bitcoin, blokčejn i kriptovalute.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Aleksandar Vuković

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksandar Vuković, dvadesetsedmogodišnji je pjesnik iz Bijelog Polja. Svoju poeziju objavljuje na fejsbuk i instagram profilu Slovoslaganje

 

U kom životnom trenutku se izrodila prva pjesma i koja je bila?

„Uselila mi se jedno veče u glavu.

Moju oblačnu, polunoćnu, umornu glavu.

S Čajkovskim i Valcerom cvijeća”

Počeo sam da pišem kada sam shvatio da postoji čitav jedan univerzum

koji želi van, iz mojih misli i iz mojih ruku.

Svaka pjesma je jedno lice mene i mog svijeta a ona prva došla je i nastanila se u mojoj glavi sasvim nenadno. Tu je gradila samu sebe i izgradila, a zatim tražila da je pustim u noć. To se desilo tamo neke 2015. godine.

Prva pjesma zove se „Nepronađena”.

Ko su autori u kojima se pronalazite i na koje se ugledate?

Književnost je slika čovjeka, litografija duha i vremena. Kako se čovjek bori sa istim strahovima, ima iste dileme, iste padove i letove, kroz vjekove naših koračanja zemljom, tako fragmente sebe možemo pronaći skoro u svakom književnom djelu.

Autori kod kojih pronalazim najviše djelova sebe su:

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Danilo Kiš, Džon Stajnbek, Knut Hamsun.

Vladimir Majakovski, Vasko Popa, Matija Bećković i mnogi drugi.

Koliko je, po Vašem mišljenju, u svakodnevici zastupljena poezija kao književna forma i koliko smo joj skloni?

Mi smo narod krša i poezije, one epske koja nas je izdigla iznad nas samih,
uz koju smo živjeli i ratovali i one lirike uz koju smo umirali.

Poezija je dio našeg genoma, mada je zapostavljena u savremenom društvu, meni se bar tako čini.
Ali doći će njeno vrijeme, kako kaže Branko Miljković:
„Jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće Sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati“.

Koji Vas motivi najčešće inspirišu za pisanje?

Umjetnost oponaša život, tako da i motivi koji se mogu pronaći u mojoj poeziji su rođeni iz enciklopedije življenja, to su ljubav i strah, nostalgija i smrt, more i pejzaži, autoportreti i portreti godišnjih doba.

Jedna od pjesama koja se može pronači na Instagram stranici Slovoslaganje na kojoj objavljujem sve svoje radove.

Vjetropiraste
novembarske ulice
ne mare za moje podočnjake

U ovom Ne-vremenu bez snijega
tjeskobna pluća bi da bježe
Ali nema bijega

I uzalud instrukcije šaljem pohranjenom Suncu
u kosmičkim pustarama
leleče sjeverni vjetar
S Bukom i kvasnim koracima kiša

I pogled mi u šal uvijen
I satovi su se odavno unazad okrenuli
Vode se u ledu ustavile

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Mirela Salihović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mlada Baranka Mirela Salihović studentkinja je Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Ona je dobitnica glavne nagrade u kategoriji omladinskog filma na Festivalu filma djece i omladine 2020. u Zenici za rediteljsko ostvarenje na filmu Šljive

 

Kada ste počeli da se interesujete za filmsku umjetnost i režiju?

Moje interesovanje za filmsku umjetnost je počelo još kada sam bila u osnovnoj školi. Zanimalo me kako funkcioniše filmski set, kako se piše scenarij za film i na kraju, kako se od svega toga stvara cjelina, odnosno film. Uvijek sam htjela otkriti šta prethodi filmovima koje mi gledamo na ekranu laptopa, TV-u ili u kinu. Pošto moje interesovanje za film nije prestajalo ni u gimnaziji, odlučila sam da ću studirati na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Koji su Vas autori najviše inspirisali za bavljenje filmom i u čijim ostvarenjima najviše uživate?

Od autora klasika, najviše me inspirišu Andrei Tarkovsky, Ingmar Bergman, Louis Bunuel, Federico Fellini i Fritz Lang, dok su od modernih autora to Denis Villeneuve, Guillermo del Toro i Martin Scorsese.

Kako izgleda studiranje na Akademiji scenskih Umjetnosti u Sarajevu?

Svaki Odsjek na Akademiji nudi posebnu vrstu umjetničkog izražavanja, sazrijevanja i eskperimentisanja sa filmom i teatrom. Odsjek na kojem ja studiram, Dramaturgija, podrazumijeva neprestani proces kreativnog pisanja i eksperimentisanja s različitim formama u filmu i teatru. Dobra strana studiranja na Akademiji jeste što u svakom trenutku možete naći nekoga s kim možete podjeliti svoju viziju i raditi na nekom projektu.

Na Festivalu filma djece i omladine 2020. u Zenici osvojili ste glavnu nagradu u kategoriji omladinskog filma, igrani žanr. Kakav je bio osjećaj raditi na filmu i, kasnije, biti nagrađen za taj rad?

Kratki igrani film Šljive nije moje prvo scenarističko, ali jeste prvo redateljsko iskustvo. Svi koji su učestvovali u snimanju ovog filma su dali sve od sebe da zajedno ispričamo tu priču, zbog čega mi je bilo posebno drago kada sam saznala da se naš trud isplatio. Film Šljive tematizira vršnjačko nasilje kao čest problem u modernom društvu i njegove uzroke koji se često nalaze u porodici pojedinca koji vrši nasilje. Ovim filmom smo htjeli skrenuti pažnju na moguće uzroke vršnjačkog nasilja i dati perspektivu onog koji vrši nasilje, jer je ta perspektiva u filmovima koji se bave ovom temom, izuzetno rijetka. Tema mi je bliska, jer sam i ja, kao i mnogi moji prijatelji, u jednom trenutku bila žrtva vršnjačkog nasilja.

Koji su Vaši naredni projekti i koraci?

Ubrzo ću početi sa snimanjem narednog kratkog filma koji će tematizirati probleme mentalnog zdravlja, koje mnogi, posebno u situaciji u kojoj se svijet danas nalazi, intenzivno osjećaju. Željela bih u budućnosti stvarati filmove i predstave koje će dopirati do onih čiji se glas u društvu često ne čuje i dati im slobodu da se izraze. Smatram da umjetnost, u određenom trenutku, treba istupiti kao kritički posmatrač društva ili kao slika društva kakvo ono jeste.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Zvezdana Radulović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Već kao brucoš, Zvezdana Radulović kroz volontiranje postala je deo Sigurne ženske kuće u kojoj se put nastavlja i dvije godine kasnije. Uz tako zahtjevan posao ona je studentkinja Fakulteta Političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore, smjera Politikologija i Međunarodni odnosi

 

Koji i kakav put Vas je doveo do zaposlenja u Sigurnoj ženskoj kući?

Na početku studija težila sam tome da budem neko ko će pozitivno i korisno da djeluje i doprinosi društvu i zajednici, pa sam započela volontiranje u organizaciji koja ima preko 20 godina iskustva u borbi protiv nasilja nad ženama u Crnoj Gori. Nakon godinu dana volontiranja dobila sam priliku da postanem dio sjajnog tima žena koje su mi bile uzor, a i sada su.

Koji je Vaš zadak u Sigurnoj ženskoj kući i koliko dugo obavljate ovaj posao?

Sada je već više od dvije godine od kako sam aktivno uključena u rad organizacije. Rad na SOS liniji za žene sa iskustvom nasilja, radionice sa djecom u skloništu, kreiranje vizuelnog identiteta organizacije, komunikacija sa stranim donatorima i rad na projektima su samo neke od svakodnevnih aktivnosti sa kojima se susrećem. Ono što mi je značajno jeste što pored rada u kancelariji imam kontakt sa djecom koja dolaze iz nasilnih zajednica i što imam priliku da sa njima osmišljam kreativne i zabavne radionice, ne bi li tako doprinijela prevazilaženju nasilja u kojem su bili.

Kako uspijevate uklopiti ovako zahtjevan posao sa obavezama na fakultetu?

Ono što mi je bitno jeste da ne ispaštaju ni fakultet, a ni posao. Trudim se da kvalitetno rasporedim svoje vrijeme kako bih postigla najbolje rezultate na poslovnom i akademskom planu. Uporedo sa studiranjem stičem ogromno iskustvo koje će mi u daljem profesionalnom razvoju sigurna sam mnogo značiti.

Da li i koliko na Vaš privatni život utiče neobična vrsta stresa i emocija koja idu uz Vaš posao?

Svakodnevni rad sa ženama i djecom koja prolaze kroz neki vid nasilja svakako da utiče mnogo na mene. Ono što je važno da napomenem jeste da ne utiče negativno, već pozitivno iz razloga što se moja svijest, empatija i netrpeljivost prema nasilju razvijaju i rastu iz dana u dan. Trudim se da utičem na sebi bliske ljudi na način što razgovaram sa njima o primjerima sa kojima se surećem u radu i sa problemima kroz koje prolaze žene u Crnoj Gori na svakom planu. Svijest o nasilju kod nas je jako mala iako svakodnevno svi svjedočimo onome kroz šta žene prolaze.

Kako biste opisali iskustvo kroz  koje prolazite radom u SŽK?

Kao osoba sa sada 22 godine smatram da mi je pruženo ogromno iskustvo i prilika da naučim kako je u praksi raditi sa nekim ko je prošao kroz nasilje. Takođe, kroz obuke i seminare na temu nasilja nad ženama sam imala priliku da se usavršavam i steknem sertifikate i diplome, što mi je jako značajno. Rad sa ovako delikatnom i bitnom temom je svakako ozbiljan i iziskuje potrebu za velikom odgovornošću, ali smatram da jedino preuzimanjem odgovornosti možemo da mijenjamo svijet oko sebe.

Poslala bih poruku mladim ljudima i kolegama/inicama da je važno da se uključuju u volonterske aktivnosti i različite programe koje nudi fakultet, da bi već tokom studija stekli iskustva i znanja koja će im kasnije omogućiti ostvarivanje ličnih potencijala.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo