Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Nikola Ćorac

Objavljeno prije

na

Nikola Ćorac rođen je 1991. godine u Podgorici. Član je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u od 2015. godine. Objavljivao je u mnogim zbornicima kao što su Raspoloženi za ptice, ili je neko to već isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje…, kao i u mnogim književnim časopisima

 

Nedavno je knjiga ,,Pisci ne padaju s neba”, šesti zbornik radova Foruma mladih pisaca u izdanju KIC-a Budo Tomović, predstavljena u okviru manifestacije DEUS. Među pjesmama objavljenim u njoj, nalaze se i Vaše. Koliko su ovakve saradnje važne za mlade pisce (pjesnike) koji žele da se afirmišu u Crnoj Gori, ali i u inostranstvu?

Nedavno smo predstavili našu šestu zajedničku knjigu pjesama i priča u izdanju KIC-a Budo Tomović, koja je uvijek rezultat našeg rada tokom godine, odnosno izbor iz onoga što smo u tom periodu pisali. A saradnja u okviru Foruma je specifična i višestruko značajna. Kao grupa se okupljamo u KIC-u, na našim redovnim susretima se čitaju i komentarišu tekstovi, razmjenjuju informacije o konkursima, o različitim književnim temama, osmišljavaju zajednički muzičko-scenski programi, čitanja poezije i slično. Tako smo zajednički i izašli na crnogorsku književnu scenu. Promocija posljednjeg zbornika, Pisci ne padaju sa neba u okviru festivala DEUS i interesovanja za događaj i knjigu, i izvan granica Crne Gore, pokazali su da smo za ovo vrijeme uspjeli da izazovemo pažnju čitalaca.

Odakle crpite inspiraciju? 

Pisanjem pokušavam da postavim određena pitanja i potražim neke odgovore. To su stvari o kojima mislimo ili govorimo, dio svakodnevice. Kao što je Karver rekao, kratka priča ili pjesma je nešto uhvaćeno letimičnim pogledom u prolazu.

Šta za Vas znači biti pjesnik?

Ozbiljnije sam se posvetio pisanju u posljednjih šest godina. Rad i djelovanje grupe sigurno su djelovali podsticajno, jer stalno se piše, razgovara o napisanom, misli o književnosti. To se poklopilo sa mojim pjesničkim razvojem, sazrijevanjem sopstvene opredijeljenosti da se posvetim pisanju. Onda se prolaze različite faze u stvaralaštvu, uvijek se traži novi, onaj pravi pravi izraz za sve što želim da kažem.

U vremenu tehnologije, na koji način više podstaći mlade da čitaju, ali i da sami pišu i objavljuju?

Mislim da to počinje još u najranijem obrazovanju, nekoga književnost privlači više, nekoga manje. Vjerujem da će uvijek biti pasioniranih čitača i da ih ima i među mlađima. A u pogledu pisanja, već sam kazao da je Forum djelovao podsticajno na nas u grupi. Vjerujem da je jedan od razloga i to što odmah imamo publiku – jedni drugima smo prva publika, odnosno to što samo dobijemo reakciju na ono što pišemo.

Šta želite čitaocima da poručite kroz Vaše pjesme?

Dominantne teme mojih pjesama su preispitivanje prošlosti i sadašnjosti, različiti aspekti funkcionisanja savremenog svijeta i ono sa čime se pojedinac bori svakodnevno…

U kom pravcu ćete nastaviti sa pisanjem pjesama?

I sam sam znatiželjan da vidim kako će to da izgleda.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Danica Roganović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danica Roganović, rođena Cetinjanka, porijeklom iz Herceg Novog, prije četiri godine otisnula se u nepoznato ka gradu Njujorku u potrazi za sopstvenim ostvarenjem i ostvarenjem svojih ciljeva. Bavi se glumom, pisanjem scenarija, modelingom i pisanjem poezije. Uskoro izlazi njen prvijenac, zbirka pjesama na engleskom jeziku


Vaša glavna preokupacija je poezija, ali se bavite i pisanjem scenarija i glumom. Kada ste utonuli u umjetničke vode?

Želja za svjesnim otkrivanjem same sebe se pojavila početkom srednje škole pa je uslijedilo i ronjenje u umjetničke vode. Umjetnost daje uvijek topao zagrljaj nama koji se pokušavamo rasprostiti i posložiti u svoje duhovne fioke. Stvaralačka umijeća homo sapiensa su jedan mali prkos i dokaz slobode koja je bezgranična i čija klica se uvijek krije u nama. Svaki čovjek je sposoban da stvara na svoj unikatan način i umjetnost je jedna vrsta intime koju svako od nas treba da iskusi i svojevoljno se izgubi u njoj.

Već četiri godine živite i stvarate u Njujorku. Kako je došlo do ideje za preseljenje?

Ideja za preseljenje je došla iznenadno. Osim osjećaja koji me pratio od djetinjstva da ću kad tad otići negdje daleko, odluka je došla u pet do dvanaest. New York je izabrala moja podsvijest i nije pogriješila.

Koliko i na koji način život u jednom tako velikom i multikulturalnom gradu utiče na Vaše stvaralaštvo?

New York je grad u kome se nespojivo spaja, grad koji će svaki vaš zaključak ili konačnu misao o nečemu da stavi pod upitnikom i da vam diskretno pokaže koliko niste u pravu. Mentalitet o nedonošenju brzih presuda o nekome ili nečemu vam je nametnut i beskrajno sam zahvalna na tom daru koje ovo mjesto nudi. Kada imate više kultura miksane zajedno, koje cirkulišu i rade zajedno, gradi se novi i visočiji toranj koji vidi dalje i više i ono najbitnije – zna više. Ovo mjesto nije izvor inspiracije nego Pacifik inspiracije. Najbolje se prilagođavaju oni koji u sebi imaju – New York stanje mozga, koji vole brzinu oko sebe i u sebi i onda ih grad koji sve to ima, vjerovali ili ne, smiri. Moje stvaralaštvo je odavno kao podmornica utonulo u ovaj Pacifik i tamo vreba i posmatra i zapisuje sve signale.

Planirate objavljivanje zbirke poezije na engleskom jeziku. Koje emocije i motivi su najprisutniji u zbirci?

Već sam okarakterisana kao „mračni“ pisac. Ali bez mraka nema ni pogleda ka sazvežđu, pa ću reći da su moji motivi – samodestrukcija i borba sa njom, melanholija i njena pasivnost, psihičko-emotivna samoća koja je znatiželjna i koja daje osjećaj kao da nam nedostaje neko koga još nismo ni sreli. Zbirka u kojoj se dokazuje da „sve što je ljudsko nije mi strano“.

Šta Vas čeka u bližoj i daljoj budućnosti? Na šta ćete se fokusirati?

Voljela bih da imam magičnu kuglu i da ja sa ljubičastim velom proreknem tu budućnost.

Ovako manifestacijom misli i svojim radom ću se prepustiti sebi a vas ostale, nadam se, iznenaditi pozitivnim rezultatima. O fokusu Vam mogu reći konkretnije to da su u planu dva kratkometražna filma praćena scenarijima koja pišem a sve to će biti nakon objave zbirke pjesama na engleskom jeziku.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Biljana Popović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biljana Popović, studentkinja Magistarskih studija na Fakultetu političkih nauka u Podgorici trenutno je na studijama u Berlinu gdje pohađa Slobodni Univerzite. Tokom osnovnih studija je boravila na razmjeni u Zagrebu. Za Monitor priča o iskustvima studiranja u inostranstvu

Šta Vas je inspirisalo na ideju studiranja van Crne Gore?

Na ideju sam došla iz radoznalosti i želje da iskusim nešto novo a dodatno su me motivisala pozitivna iskustva kolega koji su imali priliku da ranije studiraju vani. Drugačiji pristupi studiranju i promjena poznate sredine definitivno prijaju. Kao neko ko studira u istom gradu u kojem živi, ovo iskustvo mi je pomoglo da studentski život sagledam iz drugog ugla.

Gdje ste sve boravili tokom osnovnih studija?

Tokom osnovnih studija imala sam priliku da boravim u Zagrebu preko Centralno-evropskog programa za razmjenu studenata, a ove godine sam na Erasmus razmjeni  u Berlinu.

Koliko se i na koji način razlikuju načini našeg i evropskog vida studentskog života?

Kvalitet studentskog života i kao i sama dinamika je drugačija. Veći gradovi sami po sebi nude i više prilika i mogućnosti.  Ono što sam ja primijetila jeste veća mogućnost u vidu stažiranja, studijskih posjeta i generalno usavršavanja tokom samih studija. Sam način studiranja je drugačije koncipiran, mnogo više se cijeni angažovanost tokom cijelog trajanja semestra. Tu su naravno i bolje opremljene prostorije univerziteta i  pristupi akademskim bazama podataka. Poseban je akcenat na teme koje su aktuelne i teži se tome da se na  predavanjima diskutuje i razvija kritičko mišljenje. Osim tog akademskog dijela studenti imaju pristup velikom broju vannastavnih aktivnosti a ono što je posebno primjetno jesu studentski poslovi koji pomažu studentima da budu nezavisniji.

Sada ste na Slobodnom Univerzitetu u Berlinu. Kako to funkcioniše u doba korone?

Trenutno su na snazi mjere protiv suzbijanja korona virusa  koje podrazumijevaju da su fakulteti, biblioteke i studentske menze zatvorene. Sve je prebačeno na online režim rada, što je naravno za jednog studenta na razmjeni veliki nedostatak. Mislim da su se svi našli zatečeni kada je započela pandemija tako da i sada, godinu kasnije, mnogi problemi i dalje postoje. Univerzitet ima platformu preko koje se vrši sva komunikacija sa profesorima i osobljem fakulteta, kao i zadaci i projekti. Predavanja su iako online jako interaktivna i od vas se očekuje da na predavanja dolazite spremni i da čitate  zadati materijal kao i da istražujete.  Kako ovdje semester počinje znatno kasnije nego kod nas, još uvijek se bavim administrativnim stvarima koji su u ovom trenutku izazovniji za studente na razmjeni. Veliki je nedostatak to što se komunikacija odvija preko aplikacija pa nemamo mogućnost da se upoznajemo uživo. Naravno, nije isto kada predavanja pratite u amfiteatrima sa ljudima iz cijelog svijeta i iz vaše sobe preko kompjutera. Naravno, svi se nadamo da će se situacija popraviti i da ćemo biti u mogućnosti da nastavimo studije

Koju naviku evropskih studenata biste uveli u naše studijske dane?

Veću angažovanost. Smatram da bi naši studenti trebali da imaju više prilika za sticanje iskustva tokom samih studija, kako bi se bolje pripremili za ono što ih čeka nakon fakulteta. Takođe, voljela bih da naš sistem obrazovanja podrazumijeva i bolji raspored fakultetskih obaveza kako bi studenti mogli biti fleksibilniji.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Jelena Lacmanović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jelena Lacmanović je mlada Baranka koja trenutno studira na Fakultetu za uporabne družbene študije i završava prvu godinu mastera psihologije pri Univerzitetu u Ljubljani. Još tokom srednjoškolskih dana u Gimnaziji ,,Niko Rolović” dio školovanja provela je u Mariboru, da bi kasnije školovanje nastavila u Ljubljani. Tokom srednje škole bavila se odbojkom

 

Opus Vaših studiranja i učenja van granica Crne Gore je dugačak. Kako biste sumirali sva ta putovanja?

Kada bih sumirala svoje iskustvo studiranja van Crne Gore, u mojem slučaju u Sloveniji, to bi bilo u stihovima Nepovratne pesme Mike Antića, među njima: ,,Od reke se dete uči ka morima da poteče”. Bez dobre osnove koju sam ponijela iz svoje porodice, svojih domova Herceg Novog i Bara, ne bih mogla da se suočim sa svim ljepotama ali i svim izazovima koje nosi samostalan život jednog mladog čovjeka, a posebno mlade žene u inostranstvu. Sada, kada sam već jedno duže vrijeme u Crnoj Gori zbog cijele COVID situacije, mogu sa daljine sagledati cijelokupno iskustvo, i mogu ga istinski nazvati putovanjem, ali bez navigacijske mape, nju sam stvaraš vremenom. I u tome je najveća čar.

Kada su učenja u inostranstvu otpočela i kako?

Sve je počelo u drugom razredu srednje škole kada je Druga Gimnazija Maribor iz Slovenije raspisala konkurs za dodjelu stipendija za International Baccalaureate program, odnosno program međunarodne mature koja je priznata u cijelom svijetu. Od članova porodice i bliskih prijatelja, bila sam potaknuta da se prijavim. Nakon završena dva razreda i položene mature, te neponovljivih iskustava i nezamjenjivih ljudi na tom putu, bilo je prirodno da svoje studije, u oblasti psihologije, nastavim na Univerzitetu u Ljubljani.

Koje ste sve zemlje posjetili i u kom periodu?

U ovih sedam godina koliko već živim izvan Crne Gore, proputovala sam mnogo, zahvaljujući programima razmjene, volonterskim praksama ali i odličnoj povezanosti Ljubljane sa glavnim centrima Evrope. Tako sam obišla Austriju, Italiju, Češku, Slovačku, jedan dio Njemačke i Španije, te Holandiju i Mađarsku, da bih tik pred pandemiju sve to krunisala studentskom razmjenom u Poljskoj, tačnije u Krakovu na Jagiellonskom Univerzitetu, gdje sam provela nezaboravna četiri mjeseca. Svako putovanje otvara nova vrata u tebi i pomaže ti da upoznaš sebe, i one dobre ali i one loše strane, istovremeno šireći tvoje vidike i opremajući te za svakodnevni život pun izazova.

Koje konkretne uticaje na Vas osjećate zbog studiranja vani?

Kada provedete i kratak period vremena izvan svoje zone komfora, koja ne mora biti nužno vezana na vaše stalno mjesto boravka, na vaš dom, osjetite promjenu u sebi. Tako i poslije sedam godina osjećam značajne promjene koje su istovremeno vezane i na hronološki rast odnosno sazrijevanje, ali i na uticaj drugačije sredine i izazove koje ona nosi. Kada se kao 16-godišnjakinja nađeš među potpuno nepoznatim ljudima i u nepoznatoj okolini, naučiš da moraš da se osamostališ, da se izboriš za svoje snove, da gledaš na svaku prepreku kao na priliku za razvoj. Pošto u svakoj osobi postoje dvije strane, introvertna i ekstrovertna, a u mom slučaju je naginjalo više ka introvertnoj, vremenom sam naučila da balansiram obje i da na nova poznanstva gledam kao na bogatstvo. Naravno da nedostaju porodica i prijatelji te osjećaj ugodnosti doma, ali prihvatiš da on ne može biti prepreka tvojem napretku. Preporučila bih svima, da makar na jedan kratak vremenski period izađu iz svoje domaće okoline, da li u vidu studija, razmjena ili putovanja – vidjeće promjenu kada se vrate.

Na koju stazu je usmjeren Vaš trenutni put?

Trenutno sam fokusirana na pisanje magistarske teze iz oblasti interkulturalnog menadžmenta pri Fakultetu za uporabne družbene študije te završavanje prve godine mastera psihologije pri Univerzitetu u Ljubljani. Neki kratkoročni planovi su dobre prakse sa područja kliničke psihologije u Ljubljani ili u nekom od evropskih centara a dugoročni, nadam se, povratak u Crnu Goru kako bih svoje znanje i iskustva primjenila te učestvovala u razvoju naše zemlje.

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo