Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠUME I KONCESIJE – ŠTA ČEKAJU NOVE VLASTI: Zaustavite skakavce

Objavljeno prije

na

Šumama na sjeveru i dalje gazduje nekoliko tajkuna bliskih sada već bivšim vlastima. Mještani traže da se oni zaustave dok još ima šume

 

Sukob mještana i koncesionara šuma prošle sedmice je kulminirao fizičkim obračunom u selu Kaludra kod Berana. Koncesionar sa područja Berana i reona takozvanih kaludarsko-dapsićkih šuma Mileta Jelić, sa svojim radnicima, fizički je napao predsjednika Mjesne zajednice Kaludra Milića Ralevića i njegovog zamjenika Milana Ralevića. Obojica su povrijeđeni.

Do incidenta je došlo u kafani Marija Magdalena, nadomak sela, a napadači su protiv mještana koristili biber sprej, palice i stolice, odnosno kafanski inventar.

Predsjednik MZ Milić Ralević je Monitoru ispričao kako je sve počelo noć ranije kada su on i njegov zamjenik blokirali kamione preduzeća Nikola d.o.o. Zatim je došlo nekoliko Jelićevih radnika, isprskali su ih biber sprejom i odvezli kamione.

Ralević kaže da je to što se dogodilo sjutradan bio vrhunac obračuna šumske mafije sa mještanima. „Pili smo kafu kada je u kafanu upao Jelić sa desetak radnika. Tukli su nas čime su stigli. Koristili su tri biber spreja, a mene je lično Mileta isprskao. Zbog alergije sam dobio gušenje, i na stranu batine i povrede, da nije stigla hitna i da nisam dobio urbazon, ugušio bih se”, rekao nam je Ralević. Monitoru je iz beranske policije potvrđeno da je došlo do incidenta i da su priveli veći broj učesnika tuče.

Mještani sela Kaludra već nekoliko mjeseci blokiraju puteve i ometaju tajkune da ubrzano sijeku i odvoze šumsku građu, prije sigurnog gubitka dvodecenijskih privilegija. Oni su optužili i Upravu za šume i Demokratsku partiju socijalista da su pred izbore dijelili šumu građanima, plaćajući tako sigurne glasove. Nedavno su od Uprave za šume, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, tražili spisak svih kojima su dodijeljene dozvole za sječu.

Vlasnik preduzeća Nikola iz Berana Mileta Jelić je, nakon nekoliko dana, saopštio  da je „već više mjeseci njegova kompanija izložena napadima i opstrukciji, sve sa ciljem da se onemoguće da nesmetano rade i budu društveno odgovorni“.

Firma Nikola posluje više od 15 godina, a njena osnovna djelatnost je rezanje i obrada drveta i eksploatacija šuma, navodi Jelić. Preduzeće zapošljava preko 100 radnika „kojim se redovno izmiruju lični dohoci kao i sve dažbine prema državi, pa smo svih ovih godina na bijeloj listi Poreske uprave“. On ističe da su kao društveno odgovorna kompanija, ne štedeći se, pomagali lokalnoj zajednici i stanovništvu. „Naša kompanija mjesecima trpi pritiske i probleme, da bi u zadnja dva mjeseca kulminaciju doživljeli od strane predsjednika MZ Kaludra i njegovog zamjenika, isključivo iz ličnog hira i samo njima poznatih razloga. Zbog ovakvog pritiska naša kompanija trpi višemilionske štete“, navodi Jelić, „Ako se pritisci, teror i samovlašće nastave, bićemo prinuđeni da zaustavimo proizvodnju, otpustimo zaposlene i tako nanesemo štetu državi, a radnike pretvorimo u socijalne slučajeve“.

On kaže da su u više navrata pokušavali da problem riješe u razgovoru s mjesnom zajednicom, lokalnom samoupravom iz Berana kao i ostalim nadležnim institucijama. „Stičemo utisak da ne postoji dovoljno razumijevanja, i da je preovladala inertnost kod nadležnih državnih organa“, nezadovoljan je Jelić. „Mi smo prikupili bezbroj materijalnih dokaza o izvršenim krivičnim djelima od strane pojedinaca iz MZ Kaludra, vezano za samovlasno postavljanje saobraćajih znakova  te blokade saobraćajnica  i javnih puteva. Zbog tih opstrukcija i napada mi smo otpustili jedan broj radnika. Naše poslovanje je onemogućeno stvaranjem velikih količina zaliha obrađenih drvenih sortimenata koje ne možemo da dovezemo do preradnih pogona zbog takvog samovlašća“.

Jelić ističe da je njegova kompanija u 2019. godini, po osnovu koncesionih naknada, uplatila u državni budžet iznos od 650.000 eura, od čega je opština Berane prihodovala 70 odsto ili oko 450.000. „Apelujemo na nadležne da ispitaju poslovanje naše firme i da nam omoguće nesmetan rad, kretanje i zaštitu  od samovlašća pojedinaca na terenu“, zaključuje Jelić navodeći da će preduzeće Nikola zaštitu tražiti i pred domaćim i međunarodnim pravosudnim organima.

Predsjednik MZ Kaludra, međutim, kaže da je do incidenta došlo „jer smo ušli u osinjak šumske mafije”. Ralević smatra kako je „to najgora mafija poslije one koja radi sa narkoticima. Sada su vrlo nervozni jer znaju da gube privilegije. Pokušavaju do posljednjeg dana da izvuku iz šume što više mogu”. On podsjeća da je ranije podnio prijave protiv ovog koncesionara, i to pod sumnjom da se bavi nelegalnim poslovima u šumarstvu i da je u posjedu lažnog čekića za doznake, ali da još uvijek nijesu dobili nikakav odgovor od nadležnih institucija. Iz MZ su tražili da se izvrši provjera u šesnaest šumskih odjeljenja u kaludarsko-dapsićkoj jedinici gdje je, kako tvrde, namjerno izvršena paljevina kako bi se sakrili tragovi lopovluka.

„Imamo saznanje i dosta snimljenog materijala, kako iz drona tako i sa zemlje, da je izvršena sječa hiljada kubika građe na nelegalan način, tako što je koncesionar koji je radio imao nelagalni čekić kojim je vršena doznaka, u šta ćete se uvjeriti izvršenom kontrolom. Samim tim je oštećena država Crna Gora, opština Berane i mjesna zajednica Klaudra za stotine hiljada eura“, neveo je Ralević u dopisu Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju.       Isto pismo proslijeđeno je Upravi za šume, Upravi za inspekcije i Upravi policije, odnosno, njihovim ispostavama u Beranama i Podgorici. Obratili su se, konačno, i Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama.

Nakon svega, policija je od Ralevića uzela izjavu u kojoj je on ponovio da je na tom prostoru vršena paljevina kako bi se sakrili tragovi krađe. I na tome se, za sada, stalo. Privatni preduzetnici iz Berana zalažu se da se ne čeka, već da se odmah zabrani dalja sječa. „Ovdje su dani i sati u pitanju. Pet tajkunskih preduzeća na sjeveru svakodnevno ’jedu’ šumu, sijeku i odnose kao pred neku kataklizmu“, kažu oni.

Nakon što im je 2014. godine istekao sedmogodišnji ugovor, dio šumskih tajkuna je ostao u tom poslu do danas. Najavljeni pokušaj promjene načina dodjele koncesija, tako što bi posječenu šumsku građu svi mogli da otkupljuju od Uprave za šume na javnoj licitaciji, nije zaživio. Šumama i dalje gazduje nekoliko tajkuna bliskih sada već bivšim vlastima. Mileta Jelić je poznat kao najveći donator DPS-a u Beranama. Više puta je u izbornim kampanjama u svom domu dočekivao Mila Đukanovića i fotografisao se sa njim. To mu je do sada bila i najbolja propusnica.

Na ovakav ishod izbora ni on ni mnogi dugi nisu računali. Jelićevi poslovi sa građevinom, gdje se pretače zarada od šuma, nisu stali. Još. Dok se čeka prvi potez nove vlade u ovoj oblasti, mještani sjevera traže da se zaustave skakavci.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo