Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOSLAV NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Ekološko raskršće

Objavljeno prije

na

U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države

 

MONITOR: U intervjuu Monitoru, prije dvije godine, saopštili ste da Crna Gora može biti, suštinski, ekološka država samo u bogatstvu, koje je moguće, a da ne može u siromaštvu, koje je na sceni. Koliko smo danas daleko od  sna o ekološkoj  drzavi?

NIKČEVIĆ: Crna Gora je na raskršću. Optimistično je da se vlast promijenila. Novi ambijent – može generisati ekološku državu u bogatstvu. Međutim, bojati se – da će i nova vlast, već na početku, oboljeti od funkcionalne pameti. U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države! Prestižne tehnologije se ne istražuju – one se primjenjuju! Najbolja paradigma za to su: Austrija, Danska, Island, Norveška, Finska, Njemačka, Kina… Vođeni tom spoznajom mi smo, kao transfer  a l p s k e  tehnologije, odavno uradili važna sanacino-razvojna, ekonomsko-ekološka rješenja za Crnu Goru: sanacija i zaštita Plavskog i Biogradskog jezera; eko-agro turistička sela Bijela-Šavnik, Vranještica-Kolašin; Turizam na Žabljaku pod Drumitorom – kojim putem dalje; Zaštita Morinjskih izvora; Šumski ekosistem, ekološko-ekonomsko dobro CG;  Rječni slivovi CG kao njeno najvažnije ekonomsko-ekološko dobro… Isprojektovan je i čitav planinsko-turistički prostor Crne Gore, nivoa 700.000, turističkih ležaja, u integralnoj razvojnoj sinergiji, sa: višenamjenskim hidroakumulacijama, eko-agro kompleksom, šumskim eko sistemom… To su kapitalno važni projekti za Crnu Goru! Ni za jedan od njih nijesmo imali institucionalnu podršku, što je prava, narodna, državna, šteta.

MONITOR: Koji su osnovni ekološki problemi?

NIKČEVIĆ:  Znanje i patriotizam – koji su na margini!  Evo, na primjer, mi stručno znamo kako se uređuju rječni slivovi, te da nijesu problem male hidroelektrane – već njihov tip i vlasništvo! Tirolski zahvati, u našoj praksi, su – enormno neznanje! Oni degradiraju te tokove: vizuelno-estetski-ekološki-energetski-ekonomski. To NVO sektor, na pimjer, ne razumije dovoljno, a ni oficijelne  državne institucije. Naime, samo su višenamjenske hidroakumulacije pozitivan doprinos uređenju i integralnoj valorizaciji naših bujičnih rječnih slivova (zaštita od erozije, ljepota u prostoru, vodosnabdijevanje, navodnjavanje, novi ekosistemi, turistički izazovi, vršna energija, opšti blagodet i bogatstvo za lokalni i širi prostor). Naravno, te resurse, sa izrazitom položajnom rentom, treba da baštini država Crna Gora, a ne nikakvi privilegovani koncesionari, tajkuni.  Dakle, dominacija neznanja i nehtjenja – generiše siromaštvo.

MONITOR: Kakav je stav Zelinih o koncesijama (za  šume i vode)?

NIKČEVIĆ: Koncesije su kolonijalni ili feudalni odnos, u zavisnosti ko je koncesionar, inostrani ili neki domaći feudalac – tajkun. Država treba da gazduje – šumama, rudama, vodama, turističkim dobrom, odnosno svim najznačajnijim državnim – narodnim resursima, prirodnim i stvorenim. Nijesu samo šume, vode, rude, ekskluzivne turističke pozicije… bili predmet koncesija – zakupa, prodaje – već i najvredniji državni stvoreni resursi – brendovi: Pivara Trebjesa, Javorak, Telekom, Jugopetrol, Sveti Stefan, energetika…

Primjer urušavanja našeg ekonomsko-ekološkog bića, sa ukusom koncesija, je šumsko-drvno industrijski reprokompleks: bio sam predsjednik Upravnog odbora ŠIK Crna Gora. Taj sistem, šumarstvo i drvna industrija, 1989. godine zapošljavao je 12.000 radnika. Sve je bilo znalački, udžbenički, prostorno i  tehnološki postavljeno, sa velikom šansom da se dalje razvija. Odavno se šumarstvu i drvnoj industriji, institucionalno, ni ime nigdje ne pominje. Šumama ne gazduje šumarska struka, već nekakvi koncesionari – laičke profilacije. To treba hitno promijeniti i formirati državno preduzeće koje integralno gazduje sa šumskim eko-sistemom!

MONITOR: Ima li rešenja za kontaminirana Pljevlja ?

NIKČEVIĆ: To se rješava razvojem! Pljevlja imaju izuzetne resurse. Po prestižnim  tehnologijama, koje su nam poznate, tamo ima mjesta: za industriju cementa i ciglarskih proizvoda; višenamjenske hidro-akumulacije; drvnu industriju, od panja do namještaja; eko-agro kompleks; turizam… U ovakvoj proizvodnoj strukturi logičan razvojni hod je željeznička pruga od Slijepač mosta do Pljevalja, npr.

No, nijesu samo kontaminirana – ugrožena Pljevlja, već i Nikšić (željezara, čvsti odpad); Podgorica i Skadarsko jezero (KAP); naše more koje  cvjeta

Crnoj Gori treba industrija, pa i industrija aluminijuma. Imamo: visoki kvalitet boksita, energiju, ili je možemo imati. Aluminijum je metal budućnosti. Tom mogućem, novom državnom kompleksu nije pozicija na Ćemovskom polju, već u Banjanima – između  Podbožura i Petrovića, npr. Sve se to rešava razvojem – gdje ekonomija i crnogorski ekosistem ne moraju biti u sukobu. Ne može Crna Gora biti prostor pod staklenim zvonom. Neke NVO, pa i državne institucije, skoro da po Crnoj Gori ništa ne bi radili već da se ovoj bajnoj prirodi divimo iz daleka i da nam od te ljepote nije žao umrijeti od gladi. To u pametnijim sredinama od naše nije tako!

MONITOR: Članovi Zelenih, bavili su se prostornim planiranjem. Šta se sve po Crnoj Gori planira?  

NIKČEVIĆ: Naši članovi su radili najvažnije planske dokumente Crne Gore – prostorne planove: Crne Gore, Podgorice, Šavnika, Rožaja, višenamjenskih hidroakumulacija na Morači  i velikoj Komarnici, autoputa. U izradi nekih od tih planova imali smo institucionalna ograničenja. Suštinski naš stručni nivo je  bio znatno veći od  nalogodavca – pa zato ti planovi nijesu bolji! Ovo sad što je u vezi planiranja ozakonjeno je pravi haos, pa za najbonitetnije turističke pozicije, npr. položajna renta ne ide u korist države i naroda, već u džepove tajkuna.

Mi smo stručno-naučno isprojektovali integralni razvoj za čitavi planinski turistički prostor Crne Gore. Skoro ništa od toga, od dosadašnjeg institucionalnog neznanja nije podržano. Nažalost i na štetu, sve što se tamo sada planira i radi (Durmitor, Sinjajevina, Bjelasica, Rožaje, Plav, Gusinje…) je u koliziji sa stručno-naučnim konstantama, pa i zdravim razumom.

MONITOR: Koje su aktuelnosti u radu Zelenih  i na čemu ćete insistirati u narednom periodu ?

NIKČEVIĆ: Da imamo političku moć (šteta što već odavno nismo formirali partiju Zeleni Crne Gore), Crna Gora bi vrlo brzo postala bogat i čist ekosistem – ekološka država u bogastvu. Hoće li se Crnoj  Gori desiti neki novi i pametniji politički svijet – vidjećemo, nadamo se da hoće. U toj nadi insistiraćemo da se Crna Gora transferiše: u građansku državu (kult države i kult građanina); pravnu državu, bez kriminala i korupcije; sekularnu državu (Božiji izaslanici u hramove na uslugu vjernicima); državu koja uvažava znanje a ignoriše ne znanje (kult znanja); državu integrisanu u Evropu i ostali svijet.

Crnoj Gori treba ubrzani razvoj, dominantno na bazi postojećih prirodnih i stvorenih resursa: energetika; šumarstvo i drvna industrija; metalurgija; mašinska industrija; eko-agro kompleks; bijela tehnika; tekstil i obuća, solarni uređaji; turizam… Ekonomski rast od 2–5% je inferioran pristup! To je pogrešan voz! Rast treba i može biti skokovit!

Insistiraćemo da se naši, postojeći, ekonomsko-ekološki projekti razmotre i u relacijama ekonomsko-ekološke opravdanosti realizuju – partnerstvo za inovaciju!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo