Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOSLAV NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Ekološko raskršće

Objavljeno prije

na

U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države

 

MONITOR: U intervjuu Monitoru, prije dvije godine, saopštili ste da Crna Gora može biti, suštinski, ekološka država samo u bogatstvu, koje je moguće, a da ne može u siromaštvu, koje je na sceni. Koliko smo danas daleko od  sna o ekološkoj  drzavi?

NIKČEVIĆ: Crna Gora je na raskršću. Optimistično je da se vlast promijenila. Novi ambijent – može generisati ekološku državu u bogatstvu. Međutim, bojati se – da će i nova vlast, već na početku, oboljeti od funkcionalne pameti. U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države! Prestižne tehnologije se ne istražuju – one se primjenjuju! Najbolja paradigma za to su: Austrija, Danska, Island, Norveška, Finska, Njemačka, Kina… Vođeni tom spoznajom mi smo, kao transfer  a l p s k e  tehnologije, odavno uradili važna sanacino-razvojna, ekonomsko-ekološka rješenja za Crnu Goru: sanacija i zaštita Plavskog i Biogradskog jezera; eko-agro turistička sela Bijela-Šavnik, Vranještica-Kolašin; Turizam na Žabljaku pod Drumitorom – kojim putem dalje; Zaštita Morinjskih izvora; Šumski ekosistem, ekološko-ekonomsko dobro CG;  Rječni slivovi CG kao njeno najvažnije ekonomsko-ekološko dobro… Isprojektovan je i čitav planinsko-turistički prostor Crne Gore, nivoa 700.000, turističkih ležaja, u integralnoj razvojnoj sinergiji, sa: višenamjenskim hidroakumulacijama, eko-agro kompleksom, šumskim eko sistemom… To su kapitalno važni projekti za Crnu Goru! Ni za jedan od njih nijesmo imali institucionalnu podršku, što je prava, narodna, državna, šteta.

MONITOR: Koji su osnovni ekološki problemi?

NIKČEVIĆ:  Znanje i patriotizam – koji su na margini!  Evo, na primjer, mi stručno znamo kako se uređuju rječni slivovi, te da nijesu problem male hidroelektrane – već njihov tip i vlasništvo! Tirolski zahvati, u našoj praksi, su – enormno neznanje! Oni degradiraju te tokove: vizuelno-estetski-ekološki-energetski-ekonomski. To NVO sektor, na pimjer, ne razumije dovoljno, a ni oficijelne  državne institucije. Naime, samo su višenamjenske hidroakumulacije pozitivan doprinos uređenju i integralnoj valorizaciji naših bujičnih rječnih slivova (zaštita od erozije, ljepota u prostoru, vodosnabdijevanje, navodnjavanje, novi ekosistemi, turistički izazovi, vršna energija, opšti blagodet i bogatstvo za lokalni i širi prostor). Naravno, te resurse, sa izrazitom položajnom rentom, treba da baštini država Crna Gora, a ne nikakvi privilegovani koncesionari, tajkuni.  Dakle, dominacija neznanja i nehtjenja – generiše siromaštvo.

MONITOR: Kakav je stav Zelinih o koncesijama (za  šume i vode)?

NIKČEVIĆ: Koncesije su kolonijalni ili feudalni odnos, u zavisnosti ko je koncesionar, inostrani ili neki domaći feudalac – tajkun. Država treba da gazduje – šumama, rudama, vodama, turističkim dobrom, odnosno svim najznačajnijim državnim – narodnim resursima, prirodnim i stvorenim. Nijesu samo šume, vode, rude, ekskluzivne turističke pozicije… bili predmet koncesija – zakupa, prodaje – već i najvredniji državni stvoreni resursi – brendovi: Pivara Trebjesa, Javorak, Telekom, Jugopetrol, Sveti Stefan, energetika…

Primjer urušavanja našeg ekonomsko-ekološkog bića, sa ukusom koncesija, je šumsko-drvno industrijski reprokompleks: bio sam predsjednik Upravnog odbora ŠIK Crna Gora. Taj sistem, šumarstvo i drvna industrija, 1989. godine zapošljavao je 12.000 radnika. Sve je bilo znalački, udžbenički, prostorno i  tehnološki postavljeno, sa velikom šansom da se dalje razvija. Odavno se šumarstvu i drvnoj industriji, institucionalno, ni ime nigdje ne pominje. Šumama ne gazduje šumarska struka, već nekakvi koncesionari – laičke profilacije. To treba hitno promijeniti i formirati državno preduzeće koje integralno gazduje sa šumskim eko-sistemom!

MONITOR: Ima li rešenja za kontaminirana Pljevlja ?

NIKČEVIĆ: To se rješava razvojem! Pljevlja imaju izuzetne resurse. Po prestižnim  tehnologijama, koje su nam poznate, tamo ima mjesta: za industriju cementa i ciglarskih proizvoda; višenamjenske hidro-akumulacije; drvnu industriju, od panja do namještaja; eko-agro kompleks; turizam… U ovakvoj proizvodnoj strukturi logičan razvojni hod je željeznička pruga od Slijepač mosta do Pljevalja, npr.

No, nijesu samo kontaminirana – ugrožena Pljevlja, već i Nikšić (željezara, čvsti odpad); Podgorica i Skadarsko jezero (KAP); naše more koje  cvjeta

Crnoj Gori treba industrija, pa i industrija aluminijuma. Imamo: visoki kvalitet boksita, energiju, ili je možemo imati. Aluminijum je metal budućnosti. Tom mogućem, novom državnom kompleksu nije pozicija na Ćemovskom polju, već u Banjanima – između  Podbožura i Petrovića, npr. Sve se to rešava razvojem – gdje ekonomija i crnogorski ekosistem ne moraju biti u sukobu. Ne može Crna Gora biti prostor pod staklenim zvonom. Neke NVO, pa i državne institucije, skoro da po Crnoj Gori ništa ne bi radili već da se ovoj bajnoj prirodi divimo iz daleka i da nam od te ljepote nije žao umrijeti od gladi. To u pametnijim sredinama od naše nije tako!

MONITOR: Članovi Zelenih, bavili su se prostornim planiranjem. Šta se sve po Crnoj Gori planira?  

NIKČEVIĆ: Naši članovi su radili najvažnije planske dokumente Crne Gore – prostorne planove: Crne Gore, Podgorice, Šavnika, Rožaja, višenamjenskih hidroakumulacija na Morači  i velikoj Komarnici, autoputa. U izradi nekih od tih planova imali smo institucionalna ograničenja. Suštinski naš stručni nivo je  bio znatno veći od  nalogodavca – pa zato ti planovi nijesu bolji! Ovo sad što je u vezi planiranja ozakonjeno je pravi haos, pa za najbonitetnije turističke pozicije, npr. položajna renta ne ide u korist države i naroda, već u džepove tajkuna.

Mi smo stručno-naučno isprojektovali integralni razvoj za čitavi planinski turistički prostor Crne Gore. Skoro ništa od toga, od dosadašnjeg institucionalnog neznanja nije podržano. Nažalost i na štetu, sve što se tamo sada planira i radi (Durmitor, Sinjajevina, Bjelasica, Rožaje, Plav, Gusinje…) je u koliziji sa stručno-naučnim konstantama, pa i zdravim razumom.

MONITOR: Koje su aktuelnosti u radu Zelenih  i na čemu ćete insistirati u narednom periodu ?

NIKČEVIĆ: Da imamo političku moć (šteta što već odavno nismo formirali partiju Zeleni Crne Gore), Crna Gora bi vrlo brzo postala bogat i čist ekosistem – ekološka država u bogastvu. Hoće li se Crnoj  Gori desiti neki novi i pametniji politički svijet – vidjećemo, nadamo se da hoće. U toj nadi insistiraćemo da se Crna Gora transferiše: u građansku državu (kult države i kult građanina); pravnu državu, bez kriminala i korupcije; sekularnu državu (Božiji izaslanici u hramove na uslugu vjernicima); državu koja uvažava znanje a ignoriše ne znanje (kult znanja); državu integrisanu u Evropu i ostali svijet.

Crnoj Gori treba ubrzani razvoj, dominantno na bazi postojećih prirodnih i stvorenih resursa: energetika; šumarstvo i drvna industrija; metalurgija; mašinska industrija; eko-agro kompleks; bijela tehnika; tekstil i obuća, solarni uređaji; turizam… Ekonomski rast od 2–5% je inferioran pristup! To je pogrešan voz! Rast treba i može biti skokovit!

Insistiraćemo da se naši, postojeći, ekonomsko-ekološki projekti razmotre i u relacijama ekonomsko-ekološke opravdanosti realizuju – partnerstvo za inovaciju!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo