Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOSLAV NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Ekološko raskršće

Objavljeno prije

na

U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države

 

MONITOR: U intervjuu Monitoru, prije dvije godine, saopštili ste da Crna Gora može biti, suštinski, ekološka država samo u bogatstvu, koje je moguće, a da ne može u siromaštvu, koje je na sceni. Koliko smo danas daleko od  sna o ekološkoj  drzavi?

NIKČEVIĆ: Crna Gora je na raskršću. Optimistično je da se vlast promijenila. Novi ambijent – može generisati ekološku državu u bogatstvu. Međutim, bojati se – da će i nova vlast, već na početku, oboljeti od funkcionalne pameti. U vremenu, koje slijedi – nužno je da se poštuje znanje – ono koje mi imamo i ono koje imaju drugi, a nama je dostupno. U protivnom, opet ćemo se ukrcati u pogrešan voz… San o ekološkoj državi može biti i java ako izvršimo transfer tehnologija, pa i tehnologije države! Prestižne tehnologije se ne istražuju – one se primjenjuju! Najbolja paradigma za to su: Austrija, Danska, Island, Norveška, Finska, Njemačka, Kina… Vođeni tom spoznajom mi smo, kao transfer  a l p s k e  tehnologije, odavno uradili važna sanacino-razvojna, ekonomsko-ekološka rješenja za Crnu Goru: sanacija i zaštita Plavskog i Biogradskog jezera; eko-agro turistička sela Bijela-Šavnik, Vranještica-Kolašin; Turizam na Žabljaku pod Drumitorom – kojim putem dalje; Zaštita Morinjskih izvora; Šumski ekosistem, ekološko-ekonomsko dobro CG;  Rječni slivovi CG kao njeno najvažnije ekonomsko-ekološko dobro… Isprojektovan je i čitav planinsko-turistički prostor Crne Gore, nivoa 700.000, turističkih ležaja, u integralnoj razvojnoj sinergiji, sa: višenamjenskim hidroakumulacijama, eko-agro kompleksom, šumskim eko sistemom… To su kapitalno važni projekti za Crnu Goru! Ni za jedan od njih nijesmo imali institucionalnu podršku, što je prava, narodna, državna, šteta.

MONITOR: Koji su osnovni ekološki problemi?

NIKČEVIĆ:  Znanje i patriotizam – koji su na margini!  Evo, na primjer, mi stručno znamo kako se uređuju rječni slivovi, te da nijesu problem male hidroelektrane – već njihov tip i vlasništvo! Tirolski zahvati, u našoj praksi, su – enormno neznanje! Oni degradiraju te tokove: vizuelno-estetski-ekološki-energetski-ekonomski. To NVO sektor, na pimjer, ne razumije dovoljno, a ni oficijelne  državne institucije. Naime, samo su višenamjenske hidroakumulacije pozitivan doprinos uređenju i integralnoj valorizaciji naših bujičnih rječnih slivova (zaštita od erozije, ljepota u prostoru, vodosnabdijevanje, navodnjavanje, novi ekosistemi, turistički izazovi, vršna energija, opšti blagodet i bogatstvo za lokalni i širi prostor). Naravno, te resurse, sa izrazitom položajnom rentom, treba da baštini država Crna Gora, a ne nikakvi privilegovani koncesionari, tajkuni.  Dakle, dominacija neznanja i nehtjenja – generiše siromaštvo.

MONITOR: Kakav je stav Zelinih o koncesijama (za  šume i vode)?

NIKČEVIĆ: Koncesije su kolonijalni ili feudalni odnos, u zavisnosti ko je koncesionar, inostrani ili neki domaći feudalac – tajkun. Država treba da gazduje – šumama, rudama, vodama, turističkim dobrom, odnosno svim najznačajnijim državnim – narodnim resursima, prirodnim i stvorenim. Nijesu samo šume, vode, rude, ekskluzivne turističke pozicije… bili predmet koncesija – zakupa, prodaje – već i najvredniji državni stvoreni resursi – brendovi: Pivara Trebjesa, Javorak, Telekom, Jugopetrol, Sveti Stefan, energetika…

Primjer urušavanja našeg ekonomsko-ekološkog bića, sa ukusom koncesija, je šumsko-drvno industrijski reprokompleks: bio sam predsjednik Upravnog odbora ŠIK Crna Gora. Taj sistem, šumarstvo i drvna industrija, 1989. godine zapošljavao je 12.000 radnika. Sve je bilo znalački, udžbenički, prostorno i  tehnološki postavljeno, sa velikom šansom da se dalje razvija. Odavno se šumarstvu i drvnoj industriji, institucionalno, ni ime nigdje ne pominje. Šumama ne gazduje šumarska struka, već nekakvi koncesionari – laičke profilacije. To treba hitno promijeniti i formirati državno preduzeće koje integralno gazduje sa šumskim eko-sistemom!

MONITOR: Ima li rešenja za kontaminirana Pljevlja ?

NIKČEVIĆ: To se rješava razvojem! Pljevlja imaju izuzetne resurse. Po prestižnim  tehnologijama, koje su nam poznate, tamo ima mjesta: za industriju cementa i ciglarskih proizvoda; višenamjenske hidro-akumulacije; drvnu industriju, od panja do namještaja; eko-agro kompleks; turizam… U ovakvoj proizvodnoj strukturi logičan razvojni hod je željeznička pruga od Slijepač mosta do Pljevalja, npr.

No, nijesu samo kontaminirana – ugrožena Pljevlja, već i Nikšić (željezara, čvsti odpad); Podgorica i Skadarsko jezero (KAP); naše more koje  cvjeta

Crnoj Gori treba industrija, pa i industrija aluminijuma. Imamo: visoki kvalitet boksita, energiju, ili je možemo imati. Aluminijum je metal budućnosti. Tom mogućem, novom državnom kompleksu nije pozicija na Ćemovskom polju, već u Banjanima – između  Podbožura i Petrovića, npr. Sve se to rešava razvojem – gdje ekonomija i crnogorski ekosistem ne moraju biti u sukobu. Ne može Crna Gora biti prostor pod staklenim zvonom. Neke NVO, pa i državne institucije, skoro da po Crnoj Gori ništa ne bi radili već da se ovoj bajnoj prirodi divimo iz daleka i da nam od te ljepote nije žao umrijeti od gladi. To u pametnijim sredinama od naše nije tako!

MONITOR: Članovi Zelenih, bavili su se prostornim planiranjem. Šta se sve po Crnoj Gori planira?  

NIKČEVIĆ: Naši članovi su radili najvažnije planske dokumente Crne Gore – prostorne planove: Crne Gore, Podgorice, Šavnika, Rožaja, višenamjenskih hidroakumulacija na Morači  i velikoj Komarnici, autoputa. U izradi nekih od tih planova imali smo institucionalna ograničenja. Suštinski naš stručni nivo je  bio znatno veći od  nalogodavca – pa zato ti planovi nijesu bolji! Ovo sad što je u vezi planiranja ozakonjeno je pravi haos, pa za najbonitetnije turističke pozicije, npr. položajna renta ne ide u korist države i naroda, već u džepove tajkuna.

Mi smo stručno-naučno isprojektovali integralni razvoj za čitavi planinski turistički prostor Crne Gore. Skoro ništa od toga, od dosadašnjeg institucionalnog neznanja nije podržano. Nažalost i na štetu, sve što se tamo sada planira i radi (Durmitor, Sinjajevina, Bjelasica, Rožaje, Plav, Gusinje…) je u koliziji sa stručno-naučnim konstantama, pa i zdravim razumom.

MONITOR: Koje su aktuelnosti u radu Zelenih  i na čemu ćete insistirati u narednom periodu ?

NIKČEVIĆ: Da imamo političku moć (šteta što već odavno nismo formirali partiju Zeleni Crne Gore), Crna Gora bi vrlo brzo postala bogat i čist ekosistem – ekološka država u bogastvu. Hoće li se Crnoj  Gori desiti neki novi i pametniji politički svijet – vidjećemo, nadamo se da hoće. U toj nadi insistiraćemo da se Crna Gora transferiše: u građansku državu (kult države i kult građanina); pravnu državu, bez kriminala i korupcije; sekularnu državu (Božiji izaslanici u hramove na uslugu vjernicima); državu koja uvažava znanje a ignoriše ne znanje (kult znanja); državu integrisanu u Evropu i ostali svijet.

Crnoj Gori treba ubrzani razvoj, dominantno na bazi postojećih prirodnih i stvorenih resursa: energetika; šumarstvo i drvna industrija; metalurgija; mašinska industrija; eko-agro kompleks; bijela tehnika; tekstil i obuća, solarni uređaji; turizam… Ekonomski rast od 2–5% je inferioran pristup! To je pogrešan voz! Rast treba i može biti skokovit!

Insistiraćemo da se naši, postojeći, ekonomsko-ekološki projekti razmotre i u relacijama ekonomsko-ekološke opravdanosti realizuju – partnerstvo za inovaciju!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo