Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIKA I IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA I MITROPOLITA CRNOGORSKO-PRIMORSKOG: Vučić čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve

Objavljeno prije

na

Pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nemaju nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve

 

Nedavni odlazak sa ovog svijeta dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve (SPC), njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja Gavrilovića i njegovog preosveštenstva mitropolita Amfilohija Radovića je došao u osjetljivom trenutku za Crnu Goru koja prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz demokratsku smjenu vlasti. Dio nove vlasti predvođene mandatarom Zdravkom Krivokapićem je čvrsto računao na podršku pokojnog mitropolita tako da se može ubrzo desiti da, pored opstrukcija odlazećeg, ali i dalje sveprisutnog starog režima susretne i sa otporom tamo gdje ga je najmanje očekivao.

Nasljednik trona Svetog Petra Cetinjskog, po Ustavu SPC-a, se treba izabrati od strane arhijerejskog Sabora SPC-a u roku od tri mjeseca ili do narednog sabora osim u slučaju postojanja izuzetnih okolnosti na koje se ne može uticati – što je nerijetko bio slučaj. Sadašnja pandemija korone može odgoditi sabor.

Po pravilu, upražnjenom eparhijom ili mitropolijom upravlja administrator, uglavnom episkop susjedne eparhije. Tako je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović preuzeo vođenje crnogorsko-primorske dok je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić preuzeo beogradsko-karlovačku Mitropoliju pokojnog patrijarha. U Srbiji se očekuje da će mitropolit Porfirije biti novi patrijarh jer ima blagoslov srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića uz sve duhovne, svjetovne i obavještajne reference koje ga prate. Navodno je Porfirije i dalji rođak predsjednika preko njegove majke.

Takođe, očekivanje je većeg dijela crnogorske javnosti, kao i crkvenih vlasti na teritoriji Crne Gore podijeljene u 4 eparhije, da će Joanikije naslijediti pokojnog mitropolita Amfilohija. Kao kanditati  slove i vikarni episkop dioklijski Metodije Ostojić i episkop kruševački David Perović koji je ujedno i član Sinoda (vlade SPC-a) poznate po lojalnosti Vučiću.

Episkop Joanikije od pokojnog mitropolita ima manji stepen teološkog i opšteg obrazovanja ali je prepoznat kao čovjek krotkijeg duha i monaške smirenosti. Međutim očekivanje crnogorske javnosti i sveštenstva nije obavezujuće ni za SPC ni za državni vrh Srbije, pogotovo ako je kandidat prepoznat kao neko ko je neposlušan srpskom vladaru.

Nedavna sahrana mitropolita Amfilohija koji je odavno bio na ratnoj nozi sa Vučićem i njegovim patrijarhom u Beogradu je dodatno pokazala antagonizam između srbijanskih vlasti i episkopata SPC-a u Crnoj Gori. Vučiću je uskraćeno da govori na sahrani svog ogorčenog protivnika. Zahtjev je poslao preko svojih savjetnika i doskorašnjeg ambasadora Srbije u Podgorici. Iz Mitropolije nam je nezvanično rečeno da su svjesni posljedica odbijanja ali da nisu htjeli dozvoliti zloupotrebu sahrane za promociju političara koji je protiv mitropolita već duže vodio udbaško-medijsku kampanju.

Vučić  čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve. Pravila za izbor novog mitropolita su manje zahtjevna od izbora patrijarha. Novi mitropolit čak i ne mora da bude episkopskog čina već se može izabrati monah sa svešteničkim činom (jeromonah) koji će se naknadno proizvesti u čin episkopa. Glasanju mora prisustvovati najmanje dvije trećine aktivnih episkopa a pobjeđuje kandidat koji dobije natpolovičnu većinu. U slučaju da dva predložena kandidata imaju isti broj glasovi onda presuđuje zlatni glas patrijarha.

Kod izbora patrijarha su kriteriji drugačiji. Saborom predsjedava najstariji episkop po stažu, dok kandidati mogu biti svi episkopi koji upravljaju eparhijom najmanje 5 godina. Takvih je trenutno 32. Mimo njih pravo glasa, ali ne i pravo kandidature, ima jos 6 episkopa koji imaju upravljački „staž“ ispod 5 godina kao i 6 vikarnih episkopa (koji nemaju svoje eparhije već samo pomažu redovnim episkopima u obavljanju dužnosti). Za validnost sabora neophodno je prisustvo dvije trećine episkopa s tim što odsutni imaju pravo ovlastiti nekog od prisutnih da glasa umjesto njih. Prvo se glasanjem biraju tri kandidata koji imaju natpolovičnu većinu glasova na saboru. Uglavnom treba nekoliko krugova glasanja da se dođe do sva tri imena. Tako je 1990. god. pri izboru patrijarha bilo potrebno čak 9 krugova glasanja prije nego što je i treći kandidat izabran. Kad se ustanove sva trojica, njihova imena se zapečaćuju u koverte koje se onda stavljaju u knjigu Jevanđelja koja se nalazi u oltaru kapele u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Onda knjizi prilazi najstariji arhimandrit (nadstojnik nekog većeg manastira ili grupe manastira) koga određuje Sinod i on izvlači jednu od koverti i predaje je predsjedavajućem sabora. Predsjedavajući otvara kovertu pred svima i čita ime novog patrijarha.

Ova procedura se zove „apostolski žrijeb“ po ugledu na izbor apostola Matije iz Novog zavjeta i amandmanski je uvedena 1967. godine  u Ustav SPC na zahtjev patrijarha Germana kako bi se navodno spriječilo petljanje komunističkih vlasti u izbor patrijarha. Do tada je patrijarh biran većinom glasova a od stvaranja SPC-a 1920. godine je izbor patrijarha morala potvrditi i kraljevska vlada i na kraju i sam monarh posebnim ukazom. Komunisti su ukinuli donošenje kraljevskih ukaza, ali je UDBA svakako uzimala učešće u izboru i patrijarha i svih arhijereja.

Tzv. „apostolski žrijeb“ se ne koristi ni u jednoj drugoj pravoslavnoj crkvi u svijetu a i sam proces nije siguran od prevara i uplitanja Resora državne bezbednosti (RDB), tj. sada Bezbedonosno-informativne agencije (BIA). Kada je 1990. izabran patrijarh Pavle Stojčević žrijebom, nisu kasnije otvorene i druge dvije koverte da bi se Sabor uvjerio da su stvarno kovertirana imena i preostala dva kandidata- episkopa žičkog Stefana Boce i šumadijskog Save Vukovića, apsolutno najpopularnijeg kandidata ali i protivnika tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića.

Kada je 2010. biran novi patrijarh najviše glasova u prvom krugu je dobio crnogorski mitropolit Amfilohije koji je tada bio i administrator patrijaršije i Beogradsko-karlovačke eparhije ali nije bio po volji predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i BIA-i. Mitropolit Amfilohije prošle godine je tražio uz podršku 15 drugih episkopa da se ukine „apostolski žrijeb“ i ponovo uvede izbor većinskim glasanjem. Patrijarh Irinej je odbio da sazove vanredni sabor na kome bi se razmatrale promjene Ustava SPC-a. Stoga se široko vjeruje da i budući patrijarh neće biti biran apostolski već će biti BIA-n po željama vladara.

Osim upražnjenog trona Mitropolije crnogorsko-primorske trebaju se još izabrati i episkopi valjevske, temišvarske i 3 makedonske eparhije koje SPC smatra svojim, ali ih u posjedu drži Makedonska crkva.

Poznavaci prilika u Patrijaršiji smatraju da Vučić i njemu odani Sinod i patrijaršijski administrator Porfirije neće  dopustiti da mu crkvom u Crnoj Gori vladaju neposlušna čeda koja je iznjedrio mitropolit Amfilohije već da će država Srbija nametnuti svog BIA-nog kandidata.

Za razliku od Grčke gdje je izbor arhijereja drugačije i demokratskije određen, pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nema nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Svaka eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve.

Za razliku od Srbije i drugih pravoslavnih zemalja Crna Gora je odavno izgubila moć da utiče na izbor poglavara njene najveće vjerske zajednice. Kada je Đukanović instaliran kao Miloševićev namjesnik za Crnu Goru 1990. godine Beograd mu je poslao i „saborca“ u vidu tadašnjeg banatskog episkopa Amfilohija Radovića. Međutim, Amfilohije nije bio i potčinjen Đukanoviću u misiji vaskolikog srpstva. Kasnije su se obojica odmetnuli od svog patrona i zajednički nastavili uspješnu kohabitaciju gdje su jedan drugome rado priskakali u pomoć. Međutim, svi Đukanovićevi pokušaji da privole Amfilohija da postane „dio rješenja“ crkvenog pitanja i da odvoji Crnu Goru od Srpske crkve po makedonskom modelu su bili uzaludni.

Posljednji pokušaj obnove cezaro-papizma u Crnoj Gori (doktrina o primatu države nad crkvom, njenim unutrašnjim uređenjem i dogmom) je propao nakon novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se legaliziralo otimanje crkvene imovine. Energija i protesti koje je crkva pokrenula do tada nisu viđeni u Crnoj Gori.  Đukanović i ekipa nisu imali ništa da ponude kao kontratežu opljačkanom i poniženom narodu osim istrošenih priča o partizanima, četnicima i konstantnoj ugroženosti Crne Gore od strane Srbije kojom već duže vlada upravo Đukanovićev prijatelj i saveznik Aleksandar Vučić.

Đukanović je takođe promašio i predizborni narativ sa pričama da su episkopi SPC-a u Crnoj Gori isturena ruka BIA-e i ruskog FSB-a. Iako je za takve tvrdnje ranijih decenija bilo i osnova i materijala, politička konstanta se promijenila. Najveća podrška crkvenim litijama je stigla iz zapadnih zemalja i zapadnih hrišćanskih crkvi. Međutim, iskušenja tek slijede i pitanje je da li će Crnogorci više ikada doći u poziciju da sami biraju svog duhovnog poglavara koji nosi i veliku političku težinu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo