Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIKA I IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA I MITROPOLITA CRNOGORSKO-PRIMORSKOG: Vučić čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve

Objavljeno prije

na

Pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nemaju nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve

 

Nedavni odlazak sa ovog svijeta dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve (SPC), njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja Gavrilovića i njegovog preosveštenstva mitropolita Amfilohija Radovića je došao u osjetljivom trenutku za Crnu Goru koja prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz demokratsku smjenu vlasti. Dio nove vlasti predvođene mandatarom Zdravkom Krivokapićem je čvrsto računao na podršku pokojnog mitropolita tako da se može ubrzo desiti da, pored opstrukcija odlazećeg, ali i dalje sveprisutnog starog režima susretne i sa otporom tamo gdje ga je najmanje očekivao.

Nasljednik trona Svetog Petra Cetinjskog, po Ustavu SPC-a, se treba izabrati od strane arhijerejskog Sabora SPC-a u roku od tri mjeseca ili do narednog sabora osim u slučaju postojanja izuzetnih okolnosti na koje se ne može uticati – što je nerijetko bio slučaj. Sadašnja pandemija korone može odgoditi sabor.

Po pravilu, upražnjenom eparhijom ili mitropolijom upravlja administrator, uglavnom episkop susjedne eparhije. Tako je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović preuzeo vođenje crnogorsko-primorske dok je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić preuzeo beogradsko-karlovačku Mitropoliju pokojnog patrijarha. U Srbiji se očekuje da će mitropolit Porfirije biti novi patrijarh jer ima blagoslov srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića uz sve duhovne, svjetovne i obavještajne reference koje ga prate. Navodno je Porfirije i dalji rođak predsjednika preko njegove majke.

Takođe, očekivanje je većeg dijela crnogorske javnosti, kao i crkvenih vlasti na teritoriji Crne Gore podijeljene u 4 eparhije, da će Joanikije naslijediti pokojnog mitropolita Amfilohija. Kao kanditati  slove i vikarni episkop dioklijski Metodije Ostojić i episkop kruševački David Perović koji je ujedno i član Sinoda (vlade SPC-a) poznate po lojalnosti Vučiću.

Episkop Joanikije od pokojnog mitropolita ima manji stepen teološkog i opšteg obrazovanja ali je prepoznat kao čovjek krotkijeg duha i monaške smirenosti. Međutim očekivanje crnogorske javnosti i sveštenstva nije obavezujuće ni za SPC ni za državni vrh Srbije, pogotovo ako je kandidat prepoznat kao neko ko je neposlušan srpskom vladaru.

Nedavna sahrana mitropolita Amfilohija koji je odavno bio na ratnoj nozi sa Vučićem i njegovim patrijarhom u Beogradu je dodatno pokazala antagonizam između srbijanskih vlasti i episkopata SPC-a u Crnoj Gori. Vučiću je uskraćeno da govori na sahrani svog ogorčenog protivnika. Zahtjev je poslao preko svojih savjetnika i doskorašnjeg ambasadora Srbije u Podgorici. Iz Mitropolije nam je nezvanično rečeno da su svjesni posljedica odbijanja ali da nisu htjeli dozvoliti zloupotrebu sahrane za promociju političara koji je protiv mitropolita već duže vodio udbaško-medijsku kampanju.

Vučić  čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve. Pravila za izbor novog mitropolita su manje zahtjevna od izbora patrijarha. Novi mitropolit čak i ne mora da bude episkopskog čina već se može izabrati monah sa svešteničkim činom (jeromonah) koji će se naknadno proizvesti u čin episkopa. Glasanju mora prisustvovati najmanje dvije trećine aktivnih episkopa a pobjeđuje kandidat koji dobije natpolovičnu većinu. U slučaju da dva predložena kandidata imaju isti broj glasovi onda presuđuje zlatni glas patrijarha.

Kod izbora patrijarha su kriteriji drugačiji. Saborom predsjedava najstariji episkop po stažu, dok kandidati mogu biti svi episkopi koji upravljaju eparhijom najmanje 5 godina. Takvih je trenutno 32. Mimo njih pravo glasa, ali ne i pravo kandidature, ima jos 6 episkopa koji imaju upravljački „staž“ ispod 5 godina kao i 6 vikarnih episkopa (koji nemaju svoje eparhije već samo pomažu redovnim episkopima u obavljanju dužnosti). Za validnost sabora neophodno je prisustvo dvije trećine episkopa s tim što odsutni imaju pravo ovlastiti nekog od prisutnih da glasa umjesto njih. Prvo se glasanjem biraju tri kandidata koji imaju natpolovičnu većinu glasova na saboru. Uglavnom treba nekoliko krugova glasanja da se dođe do sva tri imena. Tako je 1990. god. pri izboru patrijarha bilo potrebno čak 9 krugova glasanja prije nego što je i treći kandidat izabran. Kad se ustanove sva trojica, njihova imena se zapečaćuju u koverte koje se onda stavljaju u knjigu Jevanđelja koja se nalazi u oltaru kapele u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Onda knjizi prilazi najstariji arhimandrit (nadstojnik nekog većeg manastira ili grupe manastira) koga određuje Sinod i on izvlači jednu od koverti i predaje je predsjedavajućem sabora. Predsjedavajući otvara kovertu pred svima i čita ime novog patrijarha.

Ova procedura se zove „apostolski žrijeb“ po ugledu na izbor apostola Matije iz Novog zavjeta i amandmanski je uvedena 1967. godine  u Ustav SPC na zahtjev patrijarha Germana kako bi se navodno spriječilo petljanje komunističkih vlasti u izbor patrijarha. Do tada je patrijarh biran većinom glasova a od stvaranja SPC-a 1920. godine je izbor patrijarha morala potvrditi i kraljevska vlada i na kraju i sam monarh posebnim ukazom. Komunisti su ukinuli donošenje kraljevskih ukaza, ali je UDBA svakako uzimala učešće u izboru i patrijarha i svih arhijereja.

Tzv. „apostolski žrijeb“ se ne koristi ni u jednoj drugoj pravoslavnoj crkvi u svijetu a i sam proces nije siguran od prevara i uplitanja Resora državne bezbednosti (RDB), tj. sada Bezbedonosno-informativne agencije (BIA). Kada je 1990. izabran patrijarh Pavle Stojčević žrijebom, nisu kasnije otvorene i druge dvije koverte da bi se Sabor uvjerio da su stvarno kovertirana imena i preostala dva kandidata- episkopa žičkog Stefana Boce i šumadijskog Save Vukovića, apsolutno najpopularnijeg kandidata ali i protivnika tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića.

Kada je 2010. biran novi patrijarh najviše glasova u prvom krugu je dobio crnogorski mitropolit Amfilohije koji je tada bio i administrator patrijaršije i Beogradsko-karlovačke eparhije ali nije bio po volji predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i BIA-i. Mitropolit Amfilohije prošle godine je tražio uz podršku 15 drugih episkopa da se ukine „apostolski žrijeb“ i ponovo uvede izbor većinskim glasanjem. Patrijarh Irinej je odbio da sazove vanredni sabor na kome bi se razmatrale promjene Ustava SPC-a. Stoga se široko vjeruje da i budući patrijarh neće biti biran apostolski već će biti BIA-n po željama vladara.

Osim upražnjenog trona Mitropolije crnogorsko-primorske trebaju se još izabrati i episkopi valjevske, temišvarske i 3 makedonske eparhije koje SPC smatra svojim, ali ih u posjedu drži Makedonska crkva.

Poznavaci prilika u Patrijaršiji smatraju da Vučić i njemu odani Sinod i patrijaršijski administrator Porfirije neće  dopustiti da mu crkvom u Crnoj Gori vladaju neposlušna čeda koja je iznjedrio mitropolit Amfilohije već da će država Srbija nametnuti svog BIA-nog kandidata.

Za razliku od Grčke gdje je izbor arhijereja drugačije i demokratskije određen, pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nema nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Svaka eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve.

Za razliku od Srbije i drugih pravoslavnih zemalja Crna Gora je odavno izgubila moć da utiče na izbor poglavara njene najveće vjerske zajednice. Kada je Đukanović instaliran kao Miloševićev namjesnik za Crnu Goru 1990. godine Beograd mu je poslao i „saborca“ u vidu tadašnjeg banatskog episkopa Amfilohija Radovića. Međutim, Amfilohije nije bio i potčinjen Đukanoviću u misiji vaskolikog srpstva. Kasnije su se obojica odmetnuli od svog patrona i zajednički nastavili uspješnu kohabitaciju gdje su jedan drugome rado priskakali u pomoć. Međutim, svi Đukanovićevi pokušaji da privole Amfilohija da postane „dio rješenja“ crkvenog pitanja i da odvoji Crnu Goru od Srpske crkve po makedonskom modelu su bili uzaludni.

Posljednji pokušaj obnove cezaro-papizma u Crnoj Gori (doktrina o primatu države nad crkvom, njenim unutrašnjim uređenjem i dogmom) je propao nakon novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se legaliziralo otimanje crkvene imovine. Energija i protesti koje je crkva pokrenula do tada nisu viđeni u Crnoj Gori.  Đukanović i ekipa nisu imali ništa da ponude kao kontratežu opljačkanom i poniženom narodu osim istrošenih priča o partizanima, četnicima i konstantnoj ugroženosti Crne Gore od strane Srbije kojom već duže vlada upravo Đukanovićev prijatelj i saveznik Aleksandar Vučić.

Đukanović je takođe promašio i predizborni narativ sa pričama da su episkopi SPC-a u Crnoj Gori isturena ruka BIA-e i ruskog FSB-a. Iako je za takve tvrdnje ranijih decenija bilo i osnova i materijala, politička konstanta se promijenila. Najveća podrška crkvenim litijama je stigla iz zapadnih zemalja i zapadnih hrišćanskih crkvi. Međutim, iskušenja tek slijede i pitanje je da li će Crnogorci više ikada doći u poziciju da sami biraju svog duhovnog poglavara koji nosi i veliku političku težinu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo