Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIKA I IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA I MITROPOLITA CRNOGORSKO-PRIMORSKOG: Vučić čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve

Objavljeno prije

na

Pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nemaju nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve

 

Nedavni odlazak sa ovog svijeta dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve (SPC), njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja Gavrilovića i njegovog preosveštenstva mitropolita Amfilohija Radovića je došao u osjetljivom trenutku za Crnu Goru koja prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz demokratsku smjenu vlasti. Dio nove vlasti predvođene mandatarom Zdravkom Krivokapićem je čvrsto računao na podršku pokojnog mitropolita tako da se može ubrzo desiti da, pored opstrukcija odlazećeg, ali i dalje sveprisutnog starog režima susretne i sa otporom tamo gdje ga je najmanje očekivao.

Nasljednik trona Svetog Petra Cetinjskog, po Ustavu SPC-a, se treba izabrati od strane arhijerejskog Sabora SPC-a u roku od tri mjeseca ili do narednog sabora osim u slučaju postojanja izuzetnih okolnosti na koje se ne može uticati – što je nerijetko bio slučaj. Sadašnja pandemija korone može odgoditi sabor.

Po pravilu, upražnjenom eparhijom ili mitropolijom upravlja administrator, uglavnom episkop susjedne eparhije. Tako je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović preuzeo vođenje crnogorsko-primorske dok je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić preuzeo beogradsko-karlovačku Mitropoliju pokojnog patrijarha. U Srbiji se očekuje da će mitropolit Porfirije biti novi patrijarh jer ima blagoslov srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića uz sve duhovne, svjetovne i obavještajne reference koje ga prate. Navodno je Porfirije i dalji rođak predsjednika preko njegove majke.

Takođe, očekivanje je većeg dijela crnogorske javnosti, kao i crkvenih vlasti na teritoriji Crne Gore podijeljene u 4 eparhije, da će Joanikije naslijediti pokojnog mitropolita Amfilohija. Kao kanditati  slove i vikarni episkop dioklijski Metodije Ostojić i episkop kruševački David Perović koji je ujedno i član Sinoda (vlade SPC-a) poznate po lojalnosti Vučiću.

Episkop Joanikije od pokojnog mitropolita ima manji stepen teološkog i opšteg obrazovanja ali je prepoznat kao čovjek krotkijeg duha i monaške smirenosti. Međutim očekivanje crnogorske javnosti i sveštenstva nije obavezujuće ni za SPC ni za državni vrh Srbije, pogotovo ako je kandidat prepoznat kao neko ko je neposlušan srpskom vladaru.

Nedavna sahrana mitropolita Amfilohija koji je odavno bio na ratnoj nozi sa Vučićem i njegovim patrijarhom u Beogradu je dodatno pokazala antagonizam između srbijanskih vlasti i episkopata SPC-a u Crnoj Gori. Vučiću je uskraćeno da govori na sahrani svog ogorčenog protivnika. Zahtjev je poslao preko svojih savjetnika i doskorašnjeg ambasadora Srbije u Podgorici. Iz Mitropolije nam je nezvanično rečeno da su svjesni posljedica odbijanja ali da nisu htjeli dozvoliti zloupotrebu sahrane za promociju političara koji je protiv mitropolita već duže vodio udbaško-medijsku kampanju.

Vučić  čezne da ima veći uticaj u Crnoj Gori i preko crkve. Pravila za izbor novog mitropolita su manje zahtjevna od izbora patrijarha. Novi mitropolit čak i ne mora da bude episkopskog čina već se može izabrati monah sa svešteničkim činom (jeromonah) koji će se naknadno proizvesti u čin episkopa. Glasanju mora prisustvovati najmanje dvije trećine aktivnih episkopa a pobjeđuje kandidat koji dobije natpolovičnu većinu. U slučaju da dva predložena kandidata imaju isti broj glasovi onda presuđuje zlatni glas patrijarha.

Kod izbora patrijarha su kriteriji drugačiji. Saborom predsjedava najstariji episkop po stažu, dok kandidati mogu biti svi episkopi koji upravljaju eparhijom najmanje 5 godina. Takvih je trenutno 32. Mimo njih pravo glasa, ali ne i pravo kandidature, ima jos 6 episkopa koji imaju upravljački „staž“ ispod 5 godina kao i 6 vikarnih episkopa (koji nemaju svoje eparhije već samo pomažu redovnim episkopima u obavljanju dužnosti). Za validnost sabora neophodno je prisustvo dvije trećine episkopa s tim što odsutni imaju pravo ovlastiti nekog od prisutnih da glasa umjesto njih. Prvo se glasanjem biraju tri kandidata koji imaju natpolovičnu većinu glasova na saboru. Uglavnom treba nekoliko krugova glasanja da se dođe do sva tri imena. Tako je 1990. god. pri izboru patrijarha bilo potrebno čak 9 krugova glasanja prije nego što je i treći kandidat izabran. Kad se ustanove sva trojica, njihova imena se zapečaćuju u koverte koje se onda stavljaju u knjigu Jevanđelja koja se nalazi u oltaru kapele u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Onda knjizi prilazi najstariji arhimandrit (nadstojnik nekog većeg manastira ili grupe manastira) koga određuje Sinod i on izvlači jednu od koverti i predaje je predsjedavajućem sabora. Predsjedavajući otvara kovertu pred svima i čita ime novog patrijarha.

Ova procedura se zove „apostolski žrijeb“ po ugledu na izbor apostola Matije iz Novog zavjeta i amandmanski je uvedena 1967. godine  u Ustav SPC na zahtjev patrijarha Germana kako bi se navodno spriječilo petljanje komunističkih vlasti u izbor patrijarha. Do tada je patrijarh biran većinom glasova a od stvaranja SPC-a 1920. godine je izbor patrijarha morala potvrditi i kraljevska vlada i na kraju i sam monarh posebnim ukazom. Komunisti su ukinuli donošenje kraljevskih ukaza, ali je UDBA svakako uzimala učešće u izboru i patrijarha i svih arhijereja.

Tzv. „apostolski žrijeb“ se ne koristi ni u jednoj drugoj pravoslavnoj crkvi u svijetu a i sam proces nije siguran od prevara i uplitanja Resora državne bezbednosti (RDB), tj. sada Bezbedonosno-informativne agencije (BIA). Kada je 1990. izabran patrijarh Pavle Stojčević žrijebom, nisu kasnije otvorene i druge dvije koverte da bi se Sabor uvjerio da su stvarno kovertirana imena i preostala dva kandidata- episkopa žičkog Stefana Boce i šumadijskog Save Vukovića, apsolutno najpopularnijeg kandidata ali i protivnika tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića.

Kada je 2010. biran novi patrijarh najviše glasova u prvom krugu je dobio crnogorski mitropolit Amfilohije koji je tada bio i administrator patrijaršije i Beogradsko-karlovačke eparhije ali nije bio po volji predsjedniku Srbije Borisu Tadiću i BIA-i. Mitropolit Amfilohije prošle godine je tražio uz podršku 15 drugih episkopa da se ukine „apostolski žrijeb“ i ponovo uvede izbor većinskim glasanjem. Patrijarh Irinej je odbio da sazove vanredni sabor na kome bi se razmatrale promjene Ustava SPC-a. Stoga se široko vjeruje da i budući patrijarh neće biti biran apostolski već će biti BIA-n po željama vladara.

Osim upražnjenog trona Mitropolije crnogorsko-primorske trebaju se još izabrati i episkopi valjevske, temišvarske i 3 makedonske eparhije koje SPC smatra svojim, ali ih u posjedu drži Makedonska crkva.

Poznavaci prilika u Patrijaršiji smatraju da Vučić i njemu odani Sinod i patrijaršijski administrator Porfirije neće  dopustiti da mu crkvom u Crnoj Gori vladaju neposlušna čeda koja je iznjedrio mitropolit Amfilohije već da će država Srbija nametnuti svog BIA-nog kandidata.

Za razliku od Grčke gdje je izbor arhijereja drugačije i demokratskije određen, pravoslavni Crnogorci laici i sveštenstvo Mitropolije nema nikakvu ulogu u izboru svoga mitropolita po sadašnjem Ustavu SPC-a, tako da se mitropolitu, koga će poslati Beograd, mogu ili pokloniti ili ukloniti. Svaka eventualna pobuna bi vjerovatno doživjela sudbinu pokojnog vladike raško-prizrenskog Artemija koji je raščinjen i isključen iz crkve.

Za razliku od Srbije i drugih pravoslavnih zemalja Crna Gora je odavno izgubila moć da utiče na izbor poglavara njene najveće vjerske zajednice. Kada je Đukanović instaliran kao Miloševićev namjesnik za Crnu Goru 1990. godine Beograd mu je poslao i „saborca“ u vidu tadašnjeg banatskog episkopa Amfilohija Radovića. Međutim, Amfilohije nije bio i potčinjen Đukanoviću u misiji vaskolikog srpstva. Kasnije su se obojica odmetnuli od svog patrona i zajednički nastavili uspješnu kohabitaciju gdje su jedan drugome rado priskakali u pomoć. Međutim, svi Đukanovićevi pokušaji da privole Amfilohija da postane „dio rješenja“ crkvenog pitanja i da odvoji Crnu Goru od Srpske crkve po makedonskom modelu su bili uzaludni.

Posljednji pokušaj obnove cezaro-papizma u Crnoj Gori (doktrina o primatu države nad crkvom, njenim unutrašnjim uređenjem i dogmom) je propao nakon novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se legaliziralo otimanje crkvene imovine. Energija i protesti koje je crkva pokrenula do tada nisu viđeni u Crnoj Gori.  Đukanović i ekipa nisu imali ništa da ponude kao kontratežu opljačkanom i poniženom narodu osim istrošenih priča o partizanima, četnicima i konstantnoj ugroženosti Crne Gore od strane Srbije kojom već duže vlada upravo Đukanovićev prijatelj i saveznik Aleksandar Vučić.

Đukanović je takođe promašio i predizborni narativ sa pričama da su episkopi SPC-a u Crnoj Gori isturena ruka BIA-e i ruskog FSB-a. Iako je za takve tvrdnje ranijih decenija bilo i osnova i materijala, politička konstanta se promijenila. Najveća podrška crkvenim litijama je stigla iz zapadnih zemalja i zapadnih hrišćanskih crkvi. Međutim, iskušenja tek slijede i pitanje je da li će Crnogorci više ikada doći u poziciju da sami biraju svog duhovnog poglavara koji nosi i veliku političku težinu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POČASNO DRŽAVLJANSTVO: Protekcija za odabrane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekla vlast je od 2008. do 2020. izdala najmanje 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine rekordnih 115. Kriterijumi dodjele su i dalje nepoznanica

 

Tokom protekle godine bivša Vlada je oborila rekord u dodjeli počasnih državljanstava. Izdala ih je 115, a od toga broja trećinu – 37 u priodu nakon parlamentarnih izbora do početka decembra prošle godine.

Od 2008. do 2020. godine, crnogorska Vlada je, po podacima koje ima Centar za građansko obrazovanje (CGO), izdala 390 počasnih državljanstava.

Crna Gora inače ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori.

S druge strane, norma počasnog državljanstva predviđena je za lica od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore. Ova lica ne moraju da ispunjavaju stroge uslove koji su propisani za ostale, pa ni onaj da se pored crnogorskog ne može imati državljanstvo druge države. VIP državljane predlažu predsjednik države, Skupštine ili Vlade, a odlučuje MUP.

CGO godinama upozorava da proces davanja počasnih državljanstava ima diskrecioni karakter, netransparentan je, nedovoljno regulisan i podložan zloupotrebama. Nadležni nikada nijesu objasnili javnosti kriterijume dodjele, niti koji su ih državni interesi rukovodili da nekog predlože i dodijele mu državljanstvo.

Tako se ne zna koje su smjernice rukovodile Mila Đukanovića da predloži za državljanstvo Taksina Šinavatru, bivšeg tajlandskog premijera osuđenog za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u matičnoj državi, koji je crnogorsko državljanstvo dobio posljednjeg dana 2008. godine.

Sličnog profila su mnogi drugi na brojnoj listi onih koje je bivši premijer, sadašnji predsjednik države predložio za počasne građane. Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KORONA – NOVE MJERE VLADE UPRKOS LOŠOJ STATISTICI: Prepušteni većoj sili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima SZO, Crna Gora ima najveći broj zaraženih u regionu, a među prvih pet smo i u svijetu. Duže od četiri mjeseca svakodnevno imamo više od stotinu slučajeva oboljelih. Uprkos tome Ministarstvo zdravlja je ove nedjelje popustilo preventivne mjere. A datum kada će stići prve vakcine još se ne zna

 

I pored početka vakcinacije u razvijenom svijetu, statistika govori da još uvijek nema mjesta za pretjerani optimizam. Broj oboljelih u svijetu je tokom protekle sedmice porastao za skoro pet miliona (4.953.758), saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). To je rekordan broj za sedam dana, a prethodni rekord je zabilježen od 14. do 20. decembra kada je registrovano 4,6 miliona novooboljelih. Porasla je i incidencija obolijevanja na 20 odsto, ali i procenat smrtnih slučajeva za 11 odsto.

I u Kini, gdje je sve počelo, iz koje su čudile vijesti da nema obeljelih ove nedjelje je uveden karantin za skoro pet miliona stanovnika sa ciljem sprječavanja širenja virusa u blizini Pekinga. Najveći dnevni porast broja oboljelih od 30. jula, koji je sa 55 skočio na 115, bio je razlog za alarm.

Početkom ove nedjelje kancelarka Angela Merkel obznanila je da zbog skoka broja zaraženih i umrlih od korona virusa, Njemačka ostaje zatvorena do aprila. ,,Ako ne uspijemo da zaustavimo britanski virus, imaćemo deset puta veće brojeve do Uskrsa. Potrebno nam je još 10 sedmica oštrih mjera”, rekla je Merkel.

A kod nas. Prema podacima SZO, Crna Gora ima najveći broj zaraženih u regionu, a među prvih pet smo i u svijetu. Duže od četiri mjeseca svakodnevno imamo više od stotinu slučajeva oboljelih. Vijest je postala kada dan protekne bez smrtnog ishoda od korone.

Uprkos tome Ministarstvo zdravlja je ove nedjelje popustilo preventivne mjere – dozvoljen je međugradski prevoz vikendom, a za ulazak u Crnu Goru više nije potreban nikakav test na korona virus (koji je obavezan u skoro svim evropskim zemljama). Objašnjeno je da će to biti podsticaj za ekonomiju. Saopšteno je da je popunjenost bolničkih kapaciteta 51,4 odsto, a da je prije praznika iznosio 67 odsto, te da je to važan kriterijum zbog kojeg su mjere ublažene. Ranije je rečeno da se zaključavanje mora proglasiti kada popunjenost bolničkih kapaciteta dosegne 75 odsto. O tome da li se teže oboljeli još liječe kući na konferenciji za medije nije bilo riječi.

Mjere (bivše vlasti) nijesu bile dovoljno obrazložene i jasne, kazala je prije Nove godine ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović. Ona je istakla da se prethodnici nijesu rukovodili preporukama Instituta za javno zdravlje, niti smjernicama SZO. Nije baš jasno kako će suzbijanju virusa doprinijeti to što stanovnici Podgorice u kojoj je više od pola oboljelih (5.011) na ukupno 9.702 u Crnoj Gori, moći nesmetano za vikend, da putuju na primjer, na snijeg, u Kolašin (134) ili Žabljak (10 oboljelih).

No dobro, vakcine samo što nisu stigle. Iz Ministarstva zdravlja su najavili da će nešto više znati za 10-15 dana najkasnije. Tačan datum se još uvijek ne zna.U međuvremenu u Hrvatskoj je vakcinisano 20.000 građana. Do kraja marta očekuje se 270.000 doza vakcina, a Hrvatska je poručila šest miliona doza različitih proizvođača. Cilj je da se vakciniše najmanje 70 odsto građana, a Vlada je pokrenula kampanju čija je glavna poruka Misli na druge: vakciniši se. I u Srbiji, koja kao ni Crna Gora nije u EU, vakcinacija je počela. Za sada vakcinama američko-njemačkom Fajzer/Biontek i ruskom Sputnjik V, a uskoro se očekuje i kineska vakcina.  U prvoj fazi planirana je vakcinacija oko 1,4 miliona građana, a plan je da se vakciniše 3,4 miliona stanovnika Srbije.

Sem najave da će vakcina doći, mi još znamo opštu priču koja je ista za sve države – da će prvo biti vakcinisane rizične grupe građana, starije od 80 godina, te da će se ta granica pomjerati prema 65 godina uzmajući u obzir stanje pacijenta i druge bolesti. U drugom krugu biće vakcinisani zdravstveni radnici, odnosno svi oni koji se nalaze na neposrednoj liniji odbrane od korona virusa. ,,A nakon toga po protokolu, po akcionom planu koji će obuhvatati i prosvjetu i sve ostale ranjive grupe stanovništva”, objasnila je Borovinić-Bojović.

Zabrinjavajuće je da dok vakcinacija u Evropi uveliko traje, naša Vlada tek za ovu nedjelju najavljuje detaljan akcioni plan vakcinacije. Biće kandidovan u četvrtak 14. januara a nakon toga imaćemo precizne podatke, kazali su iz Ministarstva zdravlja.

Nisu imali kad prije, tek su preuzeli vlast, a i imali su opstrukcije bivše vlasti, ponavljaju. Tokom decembra nova Vlada uplatila je državne garancije za vakcine preko COVAX inicijative SZO-a. Bivša Vlada je optužena da to nije uradila. Mimo prepucavanja bivših i sadašnjih, nije baš dobro objašnjeno da ćemo ovom inicijativom dobiti samo vakcine za tri odsto najugroženijeg stanovništva u prvoj fazi, a ukupno 20 odsto. Što nije dovoljno.

Za ostalo se moramo snaći sami, a to ne ide baš najbolje ni bivšim ni sadašnjim. Ministarka zdravlja javno optužuje bivšu garnituru da nije imala   bileteralne dogovore ni sa pregovaračima EU, ni sa pojedinačnim proizvođačima vakcina, kao što su to ostale zemlje u regionu uradile u junu. Istakla je da su bili toliko nesposobni da nisu odgovorili ni na zahtjev Poljske da se izjasne da li je Crna Gora zainteresovana da preuzme dio vakcina koji je njima višak. Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović je ove tvrdnje demantovao uz tvrdnju da su do kraja mandata imali komunikaciju sa Poljacima.

Kako god bilo, Borovinić-Bojović najavljuje da sada pregovaraju sa proizvođačima vakcine iz EU, Rusije i Kine na bilateralnim odnosima, kako bi građani imali više različitih vakcina.

U najboljem slučaju vakcinacija bi u Crnoj Gori trebala simbolično da počne krajem januara ili početkom februara. Brus Ajlvord, visoki savjetnik SZO, izjavio je da se agencija nada da će u februaru početi da snabdijeva najsiromašnije zemlje svijeta vakcinama protiv kovida-19.

Možemo da se nadamo i milostinji iz EU. Prošle nedjelje su ministri vanjskih poslova 13 zemalja članica poslali pismo Evropskoj komisiji u kojem traže da se dio vakcina za koje je Komisija potpisale ugovore o nabavci daju najbližim susjedima EU, zemljama Zapadnog Balkana i zemljama Istočnog partnerstva.

Epidemiolozi u Crnoj Gori kažu da ih ohrabruje to što je interesovanje građana da se vakcinišu veliko. Istraživanja pokazuju da je najveće raspoloženje kod stanovništva za vakcinaciju u Vijetnamu čak 98 i Kini 91 odsto. U EU je na vrhu Danska sa 87 i Finska sa 81odsto, u Njemačkoj je taj procenat 65, a u Francuskoj 56 odsto. U Hrvatskoj 56 odsto, a najsumnjičaviji u Evropi su u Srbiji gdje svega 38 odsto ispitanika nema problema sa vakcinom, dok je čak 62 odsto njih protiv vakcinisanja, piše Dojče vele.

Britanija koja je prva počela sa vakcinacijom, dnevno vakciniše 200.000 ljudi. Plan je da se do jeseni vakciniše svo odraslo stanovništvo. Međutim, iz SZO upozoravaju da masovna vakcinacija protiv novog korona virusa neće dovesti do kolektivnog imuniteta u svijetu ove godine. Ali važno je početi.

 

Premoreni

Ljekar pljevaljskog Doma zdravlja dr Veljko Stijepović obratio se pismom građanima tog grada i Crne Gore povodom (ne)poštovanja epidemioloških mjera u cilju sprječavanja širenja COVID-19 infekcije. Pismo je na svojoj Fejsbuk stranici objavio Sindikat doktora medicine Crne Gore.

,,Prije samo dva dana na trgu srijećem grupu momaka (njih 7-8) kako ismijavaju jednog od njih koji se usudio da nosi masku. Iako sam navijao da momak istraje, podlegao je pritisku i skinuo je…

Ljut sam.

Prije neki dan preminuo je kolega anesteziolog od samo 37 godina. Jedna od njegovih posljednjih poruka bila je: ‘Oni ne mare za nas’. Njegujući druge, život je izgubio i medicinski tehničar od samo 41 godinu. Obojica izgubljeni u 48h.

Znate, i mi se nekome vraćamo kući.

Dragi naši sugrađani, premoreni smo”, istakao je, između ostalog, Stijepović u apelu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DUGO PUTOVANJE ZAPADNOG BALKANA U EVROPU: Godina blokada i pandemije, ,,podrške“ i „zabrinutosti“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina 2020. je za države na jugoistoku Evrope bila  godina stagnacije u pridruživanju EU. Osim opadanja ekonomske moći stanovništva i produbljivanja političke polarizacije, nema pomaka u vladavini prava. A to je ključna pretpostavka da se proces integracija ubrza

 

Kada je krajem 2019. na dužnost, stupila Evropska komisija na čelu sa njemačkom političarkom Ursulom fon der Lajen, jedna od poruka je bila da će joj Zapadni Balkan i politika proširenja biti prioritet.

,,Na kraju petogodišnjeg mandata, trebalo bi da imamo bar jednu zemlju spremnu da uđe u EU”, izjavio je tada novoimenovani komesar za proširenje Oliver Varhelji.

Realno, tako nešto može da postigne samo Crna Gora, znatno teže Srbija koja,  prvi put od početka pristupnih pregovora, nije otvorila nijedno poglavlje u 2020. godini.

Tokom svoje prve zvanične posjete Briselu crnogorski premijer Zdravko Krivokapić je obećao sve ono što EU godinama traži od vlasti u Podgorici: borbu protiv korupcije i kriminala, preporod pravosuđa i pravdu za sve.

EU će budno motriti na konkretizaciju tih obećanja, ali ni njena olako obećana brzina nije se tokom 2020. potvrdila u realnosti. Krajem marta Albanija i Sjeverna Makedonije dobile su konačno zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora sa EU, ali ne i datum. Malo je naznaka da će ga uskoro i biti zbog blokade od strane nekih država Unije, organizacije gdje se sve važne odluke donose konsenzusom svih država članica.

Takođe, iako su zemlje članice EU početkom maja 2020. na takozvanom ,,Zagrebačkom samitu” potvrdile evropsku perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, izostao je konsenzus  članica i kada je ukupna politika proširenja u pitanju.

To se nije očekivalo, s obzirom na to da su na čelu EU tokom 2020. bile Hrvatska i Njemačka, zemlje koje snažno podržavaju proces pristupanja. To  čini i Mađarska iz koje dolazi komesar Varhelji, inače pristalica politike  desničarskog premijera te države Viktora Orbana.

Orban ne dijeli  zabrinutost zbog stanja demokratije u balkanskim državama. On je, na primjer, bio taj koji je bivšeg korumpiranog sjevernomakedonskog premijera Nikolu Grueskog spasio zatvora. Što se Mađarska više zalaže za Balkan, utoliko je veća skepsa u Francuskoj, Holandiji, ali i u Njemačkoj. Strahuje se da Mađarska koristi države jugoistočne Evrope samo da bi proširila zonu svog uticaja i tako se odbranila od izbjeglica.

Mnogi su se ponadali da će tradicionalna njemačka praktičnost i efiksanost uspjeti u drugoj polovini godine da riješi nagomilane probleme u EU. Počev od nikad većeg i značajnijeg EU budžeta, na kome se zasniva oporavak pandemijom pokošene Evrope, pa do balkanskih zavrzlama i nesuglasica.

Najznačajnijoj državi Unije pošlo je za rukom da usaglasi paket za opravak EU, od skoro dvije hiljade miljardi eura, čak i Bregzit, ali ne i odnose na Balkanu. Njemački državni sekretar za Evropu Mihael Rot rekao je da je zbog toga veoma frustriran i duboko razočaran, upozorivši da se blokadama čini ,,ozbiljna politička greška” koja bi mogla da ugrozi bezbjednost i stabilnost ne samo Zapadnog Balkana nego i cijele Evrope.

,,To je težak udarac za našu politiku prema Zapadnom Balkanu čiji je cilj razvoj stabilnosti i demokratije u ovom regionu”, kazao je Rot.

U Evropskoj komisiji navode da se određeni napredak ipak postigao, jer se sa Zapadnim Balkanom ove godine radilo ,,na više frontova”: počev od pomoći u borbi protiv pandemije, preko Ekonomsko-investicionog plana za dugoročni oporavak regiona, pa sve do usvajnja nove metodologije koju su, kako naglašavaju, prihvatile i sve članice EU, a koja je trebalo da odblokira i ubrza pregovore o pristupanju zemalja regiona.

Posmatrano po zemljama, situacija je dosta sumorna. Albanija je blokirana zahtjevima Holandije, Francuske i Danske koje traže dodatni napredak u oblasti vladavine prava i borbi protiv korupcije, dok se Sjeverna Makedonija suočava sa blokadom susjedne Bugarske zbog istorijskih i lingvističkih pitanja.

Srbija, uljuljkana u jednopartizmu, ima najmanji broj proevropskih pristalica u regiji. ,,Očigledno je da je razračunavanje sa organizovanim kriminalom, korupcijom, ekstremističkim organizacijama, percipirano kao preveliki trošak u odnosu na neizvjesnu političku dobit od evropskih integracija, i to je pogrešno”, ocjenjuje Srđan Majstorović iz Centra za evropske politike.

BiH i dalje ima 14 prioritenih zadataka koje joj je postavila Evropska komisija da bi uopšte došla u poziciju da razmišlja o pristupnim pregovorima. Slično je sa Kosovom, dok se čeka da stvari oko međusobnog priznanja sa Srbijom budu riješena dolaskom nove garniture u Vašingtonu predvođene predsjednikom Džoom Bajdenom.

On je već saopštio da se radi na novoj strategiji za Balkan. S obzirom na njegove ranije stavove i sastav njegovog tima, već se može pretpostaviti kako bi sve to trebalo da izgleda. Uostalom, praksa pokazuje da Amerikanci uzimaju stvar u svoje ruke onda kada Evropa više ne zna kako dalje, a što je pokazala u posljednjih desetak godina kada se ona brinula o regionu.

Zato politički analitičari u Berlinu tvrde da samo Vašington može naćerati bugarskog premijera Bojka Borisova da skine blokadu Skoplju kako bi S.Makedonija napokon počela pristupne pregovore sa EU. Ili će on, uzdrman nizom afera i sa oslabljelom podrškom u stanovništvu, biti uklonjen sa vlasti u Sofiji.

Da bi se proces proširenja deblokirao potrebno je, kako navodi evroparlamentarac Vladimir Bilčik, mnogo više angažmana i povjerenja sa obje strane. ,,Mi smo najveći ekonomski i finansijski donator u regionu iako mnogi ljudi pogrešno misle da su to Kina i Rusija. Dalje, potrebno nam je više pozitivnog i konstruktivnog angažmana na proširenju i onda kada se radi o teškim pitanjima. Moramo da radimo i na povjerenju. Razumijem frustraciju ljudi u regionu, ali ne vidim bolju, smisleniju, održiviju i perspektivniju alternativu od evropske perspektive za region u cjelini. EU ne smije da bude dio političke igre na Balkanu, već cilj Balkana”, ističe ovaj konzervativni političar iz Slovačke.

U svakom slučaju, svojom stalnom ,,podrškom” i ,,zabrinutošću” čelnici EU su često ostavljali na cjedilu svoje pristalice na Zapadnom Balkanu. Stoga su mnogi od njih, posebno mladi, jaz između zaustavljenog proširenja EU i uvijek novih obećanja premošćavali iseljavanjem sa Balkana. Dodatni podsticaj tome pružio je njemački Zakon o useljavanju stručne radne snage, koji je u martu stupio na snagu.

                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo