Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA VLADA: Ni težih zadataka ni slabije podrške

Objavljeno prije

na

Vlada će najveću i najiskreniju podršku dobiti za najavljenu reformu izbornog zakonodavstva. Pošto se i vlast i opozicija spremaju za izbore do kojih bi moglo doći prije roka, pod uslovom da izvršna vlast bude neuspješna i, jednako, pod uslovom da bude uspješna – na žalost onih koji je formalno podržavaju

 

Dok nastaje ovaj tekst teče rasprava o izboru 42. vlade Crne Gore. Prve koju ne predvodi DPS (nekadašnji Savez komunista). Mandatar Zdravko Krivokapić u parlamentu je, zvanično, predstavio program i članove buduće vlade. „Želim da ispunim očekivanja svih koji su glasali za promjene, ali i da odagnam strahove i bojazni onih koji se promjena plaše“, poručio je Krivokapić predstavljajući osnovni moto svog kabineta. Sažeto: „zdravlje iznad svega, ekonomija prije svega, moral svuda, pomirenje, sloboda i pravda za sve“.

Svega, svuda, za sve. Lijepo. Pokazalo se, ipak, da priča o strahu i očekivanjima nije nimalo jednostavna.

Brojni poslanici nove većine, čuli smo iz dosadašnje rasprave u Skupštini, sumnjaju da će nova vlada ostati dosljedna onome na šta su se čelnici tri vladajuće koalicije – Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović – pismeno obavezali. A što bi se moglo opisati kao mirna tranzicija vlasti. Bez revanšizma, uz zadržavanje spoljnopolitičkih prioriteta (EU, NATO) i poštovanje ustavnih načela kojima se definiše karakter Crne Gore (suverena, građanska, ekološka, država socijalne pravde…).

Čelnici partija-konstituenata koalicije Za budućnost Crne Gore, pride, nijesu krili uvjerenje da bi oni ili njihove partijske kolege ministarski posao radili bolje od ponuđenih kandidata. Samo da im je mandatar pružio priliku.

Njih, kažu, nijesu posebno impresionirale Krivokapićeve najave „odlučne borbe“ protiv korupcije i organizovanog kriminala, suzbijanje sive ekonomije i  „pooštravanje kaznene politike za krivična djela iz ovih oblasti“. Mandatar obećava povećanje bezbjednosti – hapšenjima članova organizovanih kriminalnih grupa, sprečavanjem teških zločina i napretkom u ključnim istragama koje su ostale neriješene. Takođe, najavljuje istrage o porijeklu imovine „u svim slučajevima nesrazmjere imovine i prihoda“.

Za jedne to je previše. Nije na vladi da hapsi, kažu. Drugi tvrde – nedovoljno. Dok god su Đukanovići na slobodi. Onda je Nebojša Medojević objasnio kako bi izgledao transfer vlasti pod njihovom komandom.

Postizborno vanredno stanje, hapšenja, objavljivanje imena „špijuna koji su radili za DPS i službu“, rasformiranje Agencije za nacionalnu bezbjednost i Specijalne antiterorističke jedinice, oduzimanje pasoša i konfiskacija imovine, procesuiranje Đukanovića i njegovo hapšenje. Sve to po hitnom postupku. Mimo redovnih zakonskih procedura. „Ne možete totalitarni režim da mijenjate po zakonima koje su oni donijeli, morate da ih suspendujete i uvedete vanredno stanje šest mjeseci“, rekao je Medojević predlažući svojevrsnu postizbornu revoluciju, i vladavinu legendarnih kožnih mantila.

„Skupštinska većina nam je dala dovoljno razloga da ne glasamo za ovu vladu“, primijetio je s prikladnom dozom ironije, poslanik DPS Dragutin Papović. Navodeći istorijski presjek primjedbi, insinuacija, uvreda, (ne)opravdanih strahova i naknadnih analiza koje su, od septembra do danas, ponudili članovi sadašnje većine na račun mandatara koga su sami predložili. I njegovog tima. Plus strah da će nova vlada dovesti u pitanje sekularni karakter države, ugrožavajući prava manjinskih i većinskog naroda. Sporan je, kažu, i ekonomski program nove vlade, odnosno njegovo odsustvo i, kako to vide u opoziciji, nebriga za zdravlje građana Crne Gore.

Ponovo smo, sa obje strane parlamenta (vlast i opozicija), čuli da je predložena vlada jednonacionalna (srpska) i jednovjerska (pravoslavna), iako je vidljivo da te primjedbe nijesu potpuno utemeljene. Bez potrebe da licitiramo nacionalnim i vjerskim opredjeljenjem predloženih članova Krivokapićevog kabineta. Međutim, ostaje optužujuća činjenica da je ovo, ko zna od kada, prva vlada u kojoj nema predstavnika Bošnjaka/Muslimana. Ali ni ministara iz opština u kojima oni čine većinu, čime je narušen i princip regionalne zastupljenosti u izvršnoj vlasti.

Mandatar je sa tom primjedbom bio suočen još u prvoj polovini novembra, nakon prvog obraćanja sa spiskom kandidata. To što je nije uvažio ne može biti slučajnost. Bošnjačka stranka jeste odbila poziv da se priključi novim vlastima i uđe u vladu, ali ona nije ekskluzivni zastupnik Bošnjaka u Crnoj Gori. Kao što ni javno deklarisani Srbi/Srpkinje, kandidati za ministre, nijesu članovi partija koje tvrde da su jedini pravi i autentični predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori. Da je bilo volje, našlo bi se načina.

Ervin Ibrahimović, šef poslaničkog kluba BS je, pride, mandataru zamjerio što ne pominje ratne zločine, makar one počinjene na prostoru Crne Gore. I procesuiranje odgovornih. Ta bi primjedba imala puno više smisla  i težine da je BS, za osam godina, kao dio vladajuće većina uradila bilo šta što bi ovo nas  primaklo pravdi za žrtve ratnih zločina. I kazni za zločince.

Oko ljudskih prava, mandatar je u ekspozeu, kao jedan od prioritetnih zadataka, naveo „izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, sa prioritetom donošenja u što kraćem roku izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti“. Nešto vrlo slično ovome, i jednako nedorečeno, mogli smo pročitati u prošlonedjeljnom prijedlogu sporazuma lidera tri koalicije koji je ostao nepotpisan. „Svi diskriminatorni zakoni koji su kreirani sa ciljem ostvarivanja partijskih interesa, a na štetu građana i vjerskih zajednica, biće preispitani, izmijenjeni i dopunjeni, dok će njihove štetne odredbe, koje dijele biće i svađaju građane Crne Gore, biti uklonjene“, najavljuje budući premijer. Praćenje realizacije tog zadatka bilo bi mnogo lakše da su se Krivokapić i njegovi pomagači potrudili i predočili nam, makar nepotpun, popis zakona koje namjeravaju mijenjati (sa ili bez obrazloženja). Tada bi, sa većom izvjesnošću, mogli suditi i o raspoloženju vladajuće većine da u parlamentu prihvati buduće vladine zakonske prijedloge.

Ovako, znamo tek da je na toj listi čuveni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. I da se neki poslanici većinske koalicije protive ideji da se on popravlja, već traže da se stavi van snage „kao što je obećano“. Može se pretpostaviti da će tu SPC igrati važnu ulogu. Vidjećemo kakvu. I da li samo u toj priči.

U svom ekspozeu mandatar najavljuje donošenje sistemskih zakona „počev od prioritetnih“: Zakon o porijeklu imovine, Zakon o lustraciji… To je šansa, ali i mogući usud, ne samo nove vlade nego i cijelog društva. Ako nam zakon o preispitivanju stečene imovine izgleda jednostavan (a propale finansijske istrage i oslobađajuće presude za perače nezakonito stečenog novca, svjedoče da to i nije tako lako), mogući zakon o lustraciji (pročišćenju) je mnogo izazovnija priča. Podrazumijeva li ona kolektivnu ili individualnu odgovornost? Ko propisuje kriterijume a ko vrši nadzor njenog provođenja? Od kada do kada? Da li se lustracija odnosi samo na umiješane u krivična djela iz oblasti korupcije i kriminala ili govorimo i o ratnim zločinima…? Obuhvata li lustracija samo one koji su naređivali ili samo one koji su izvršavali nezakonita naređenja? Šta je sa onima koji „nijesu znali“? Šta sa saradnicima i medijskim promoterima osuđenih ratnih zločinaca? A šta sa nekadašnjim saradnicima vlasti koji su, u međuvremenu, promijenili stranu?

Već je previše pitanja. Ipak, još jedno koje se ne odnosi samo na mandatara i njegov kabinet. Ako su preispitivanje stečene imovine i počinjenih nezakonitih radnji „prioritet“ nove vlasti, a  kažu da jesu, zašto ti zakoni (njihovi prijedlozi) već nijesu u skupštinskoj proceduri? Dva mjeseca, od kada je konstituisan novi saziv, nije malo.

Očekuje se da će budućoj vladi najlakše biti da provede najavljenu „temeljnu reformu“ izbornog zakonodavstva i stvaranje uslova za „prve fer i slobodne izbore“. Čini se kako će na tom terenu imati najveću podršku u parlamentu, pošto se i vlast i opozicija spremaju za izbore do kojih bi moglo doći prije roka, pod uslovom da izvršna vlast bude neuspješna i, jednako, pod uslovom da bude uspješna. Pošto to, politički, ne odgovora dobrom dijelu onih koji kažu da će je,  istina nevoljno, podržati. Neko vrijeme.

„Nema ministarstva turizma, ministarstva saobraćaja, ministarstva pomorstva, iako te privredne grane daju pola BDP-a“, požalio se poslanik Andrija Popović, uz konstataciju da je „jedino dobro to što će formiranjem ove vlade biti razvlašćen DPS…“. DPS je, podsjetimo, partija na čijoj listi Popović, kao gostujući političar, već nekoliko puta ulazi u parlament. Prethodno je Raško Konjević, u ime SDP-a, mandataru zamjerio što ekspozeom nije pomenuo nagomilani poreski dug. Nastao još, ili uglavnom, u vrijeme kada je SDP bila sastavni dio vlasti (dvije decenije, manje-više). Konačno i poslanici vladajuće koalicije su mandataru zamjerili odsustvo mjerljivih podataka na osnovu kojih bi mogli da procjenjuju njene buduće ekonomske rezultate. I, na osnovu njih, opredjeljuju svoju podršku.

Krivokapić najavljuje da će njegova vlada ekonomski program definisati nakon što precizno utvrdi zatečeno stanje. Do tada imamo obećanje da tokom ove godine neće biti novih privatizacija. Da će svi koncesioni ugovori biti preispitani, a gradnja malih elektrana zaustavljena.

Našao se tu i po neki rebus. „S obzirom na to da smo se opredijelili da narednih sedam godina zajedno sa EU izgradimo infrastrukturu Crne Gore, tu, kao što vam je poznato, postoji sedam projekata. Uglavnom, riječ je o projektima koji se prevashodno tiču energetike i saobraćaja…“, ponovio je u izlaganju  Krivokapić nešto što je pominjao već dva ili tri puta. Među političarima, analitičarima i kolegama novinarima nijesmo našli nikoga ko bi eksplicitno mogao nabrojati tih sedam projekata. Opet, drugi dan rasprave u Skupštini, niko ne traži pojašnjenje. Znaju. Ili ne mare?

Konačno, ako je vjerovati obećanjima, nakon izbora nove vlade doći će bolje vrijeme za sve, a ponajprije za zdravstvene radnike, nevladin sektor, medije i novinare. Opet, oprez ne škoditi. Takva su vremena.

 

Račun bez logike

„Da rasteretim sve udbaše i botove, PzP će glasati za ovu vladu, ali se ne slažemo ni sa programom ni sa kadrovskim rješenjima“, poručio je Nebojša Medojević iz parlamenta. „Vi niste demokratska vlada jer u njoj nisu ljudi koje su građani birali. Iza vas stoje vladari iz sjenke i interesne strukture“, kazao je predsjednik PzP mandataru Krivokapiću insistirajući kako je ovo jedna i jedina šansa za obračun sa nasljeđem DPS-a.

„Ako ne bude diskontinuiteta i demontaže ovog totalitarnog režima, nema slobode i demokratije, nema pravne države i nema ekonomskog prosperiteta“, navodi Medojević insistirajući kako nova vlada neće uraditi neophodno. „Ako želimo uređenu pravnu državu, moramo se obračunati s njima, ne možemo se dogovarati. Vaša politička pozicija je da zaštitite DPS a napravite političku štetu DF-u. Osvojili ste glasove na našoj listi a u vladi vam je više članova DPS-a nego DF-a“ naveo je. Medojević  i njegova partija će, pored svega, podržati izbor nove vlade. Navodno, zbog građana!?

Čine li oni, tako, uslugu DPS-u? Ili je PzP, odnosno DF, već u kampanji za sledeće izbore?

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo