Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BEZBIJEDNOST SUDIJA I TUŽILACA: Na milost i nemilost

Objavljeno prije

na

Crnogorski sudovi i tužilaštva nijesu obezbijeđeni na adekvatan način. I to je opasnost kako za one koji u njima rade, tako i za građane. Oni koji su do sada počinili zločine u zgradama pravosuđa, nerijetko su bili motivisani nepovjerenjem u institucije

 

Slučaj 61-godišnjeg Cetinjanina D.D. koji je poginuo 26. novembra nakon što je oko 11 sati u prostorijama Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju aktivirao ručnu bombu, možda najbolje svjedoči o tome koliko država ne vodi računa o bezbjednosti onih koji su zaduženi da dijele pravdu. Čak i ako su brojni slučajevi iz prošlosti pozivali na oprez i ukazivali na potrebu zaštite nosilaca sudijske i tužilačke toge.

Kruže priče kako je živote tužilaca i zaposlenih u cetinjskom tužilaštvu prošle nedjelje spasila dijelom korona, ali i sunčano vrijeme zbog kog su neki izašli da prošetaju.

Kako je ovaj Cetinjanin uspio naoružan da uđe u prostorije tužilaštva, za Monitor je objasnio cetinjski tužilac i portparol Duško Milanović, kojem je, vjeruje se, bomba i bila namijenjena. On kaže da ovo tužilaštvo, kao ni mnoga druga u Crnoj Gori, ne obezbjeđuju pripadnici policije a da za angažovanje privatnog obezbjeđenja nemaju sredstva.

Nezvanično, ipak, saznajemo da jedan od zaposlenih na drugom radnom mjestu u tom tužilaštvu, povremeno obavlja i ono što mu nije u opisu radnog posla – prima i kontroliše stranke. Upravo on je to i radio kobnog dana, što su zabilježile i nadzorne kamere. Na snimku se vidi kako razgovara sa D.D, koji je tražio da mu kaže gdje je tužilac Milanović. Nakon što je dobio odgovor da je tužilac odsutan, Cetinjanin je izvadio bombu, zatim osigurač iz nje i zatrčao se prema kancelariji tužioca Milanovića. Tu je došlo do eksplozije u kojoj je sam poginuo.

Motiv je, kako se moglo čuti na Cetinju, njegova ogorčenost na rad tužilaca. Prema pouzdanim informacijama Monitora,  D.D. je već izvjesno vrijeme tužioca Milanovića označavao kao jednog od krivaca za presudu kojom je oglašen krivim. Smatrao je da je nepravedno osuđen jer je u tom slučaju branio sebe u svojoj kući.

Zabrinjavajuća stopa nepovjerenja građana u pravosudni sistem Crne Gore govori da D.D. nije usamljen slučaj. Sličan motiv imao je i Baranin Batrić Đuković, penzionisai univerzitetski profesor, koji je u septembru 2005. godine u Osnovnom sudu u Baru ubio sutkinju Miloriju Đukić Pejović u koju je pucao u njenoj kancelariji. Pokušao je i da ubije sudiju Željka Šupljeglava i advokata Đorđa Jankovića. Za ovaj zločin tadašnji sudija podgoričkog Višeg suda Goran Velimirović Đukovića je osudio na maksimalnih 30 godina robije.

U obrazloženju presude je naveo da je Đuković u Osnovnom sudu u Baru 19. septembra 2005. „po unaprijed pripremljenom planu umišljajno lišio života“ sutkinju Đukić Pejović, te da je pokušao da liši života Šupljeglava i Jankovića. Presudom se konstatuje da je Đuković ta krivična djela počinio „bez ikakvog relanog povoda, rukovođen samo ličnim osjećanjem da je oštećen time što nije uspio da dobije postupke koje je vodio protiv rođene majke“.

Činjenica je da crnogorski sudovi i tužilaštva nijesu obezbijeđeni u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način. I to predstavlja opasnost kako za one koji u njima rade, tako i za sve građane koje posao dovede u te zgrade.

Prisjetimo se slučaja koji se odigrao dvije godine prije ubistva barske sutkinje, u holu podgoričkog Suda za prekršaje, kada je Rajko Stajović ubio sugrađanina Miomira Ćetkovića i ranio svoju bivšu nevjenčanu suprugu Smiljanu Jovićević.

Stajović je u oktobru 2006. godine osuđen na 18 godina zatvora. Prema navodima presude on je 26. novembra 2002. godine s umišljajem ubio Ćetkovića, jer je sa ulaznih vrata ispalio osam hitaca od kojih su četiri pogodila Ćetkovića, a tri Jovićevićevu. Tokom sudskog postupka je utvrđeno da je Stajović repetirao pištolj prije dolaska Ćetkovića i Jovićevićeve, čime se pripremio na upotrebu oružja. Kako je za medije nakon zločina  rekao istražni sudija Radomir Ivanović, i pored pokojnog Ćetkovića nađen je ‘tetejac’ iz kojega nije pucano.

Nikada niko ni u ovom slučaju nije odgovarao zbog činjenice da su Stajović i Ćetković naoružani ušli u zgradu Suda za prekršaje.

A krvavi niz ubistava u objektima koji važe za štićene objekte, započeo je još davne 1993. godine, kada je u svom kabinetu ubijen potpredsjednik Vlade Mihailo Ljesar. Ubica je Dragutin Krivokapić, poznanik i sugrađanin ubijenog Ljesara, koji je par mjeseci prije zločina radio kao finansijski direktor cetinjskog autoprevoznog preduzeca Tara. On je, kako su tada pisali mediji, naoružan sa dva pištolja marke „TT“ i „7,65 mm“ tog 20. decembra u jutarnjim satima, sačekao Ljesara pred zgradom Vlade u Podgoricu. Zajedno su ušli u zgradu Vlade. Potpredsjednik Ljesar je radnicima obezbjeđenja kazao da Krivokapić ide sa njim da obave razgovor u njegovom kabinetu. U kabinetu su boravili oko dvadesetak minuta. Krivokapić je onda u Ljesara ispalio više hitaca iz jednog pištolja, a pošto je ispraznio šaržer – odmah se ubio iz drugog. Prilikom ubistva i samoubistva nije bilo svjedoka, saopštio je istražni sudija Višeg suda u Podgorici Zoran Kuzmanović.

Krivokapić, navodno, nikako nije mogao da preboli suspenziju sa funkcije finasijskog direktora Tare. Smatrao se žrtvom finansijskih malverzacija u svom kolektivu. O tome je, kako se pričalo, mjesecima pisao brojna protestna pisma svim mogućim institucijama i pojedincima iz opštinske, republičke i savezne administracije u „želji da istjera pravdu“.

Iz saopštenja Republičkog sekretarijata za informacije, koje je izdato tim povodom, vidi se da je Krivokapić, nezadovoljan što je suspendovan s posla, „u posljednje vrijeme upućivao prijeteća pisma rukovodećim ljudima u Republici“. Zbog toga je neshvatljivo da služba obezbjeđenja zgrade Vlade, odnosno policija, uprkos Ljesarovom pretjeranom povjerenju, dozvoli, i pored uključenog alarma, da Krivokapić unese dva pištolja. To je bilo prvi i posljedni put u poslijeratnoj Evropi da potpredsjednik Vlade jedne države bude ubijen u svom kabinetu. Svi su zakazali, od obezbjeđenja do SDB-a Crne Gore, čiji su inspektori neozbiljno shvatili Krivokapićeva prijeteća pisma.

Ubrzo nakon toga u Vladi je povećan stepen bezbjednosti.

Pitanje koje se nameće je da li će država sada, nakon posljednjeg u nizu slučajeva, preduzeti nešto da zaštiti one koji dijele pravdu ili će sve ostati na pričama i obećanjima – do nekog novog zločina.

 

Tužilaštvo bez dobre zaštitte

Na uglu ulice Slobode u Podgorici, u zgradi izgrađenoj sedamdesetih godina, smješteni su Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore i Više državno tužilaštvo. Po zakonu, pripadaju obavezno štićenim objektima.

Ulaz za stranke je okrenut ka jednoj od najprometnjih saobraćajnica u Podgorici koja se poslije 17 časova pretvara u šetačku zonu. Zgrada Tužilaštva se naslanja na stambenu zgradu, a ulaz za zaposlene nalazi se u dvorištu, koje dijele sa osobljem apoteke u neposrednoj blizini. Isto se dvorište koristi za privođenje osumnjičenih lica. Ne postoji zabrana parkiranja u ovoj zoni, pa se neposredno uz zaštitnu ogradu na službenom ulazu može parkirati bilo ko.

U obližnjim poslovnim objektima, ulazima zgrade ili čak stanovima koji imaju pogled na Tužilaštvo, može se naći bilo ko s namjerom da napadne kako zaposlene, tako i osumnjičene.

Policijski službenici Grupe za obezbjeđenje objekata vrše obezbjeđenje Tužilaštva 24 sata. Njihov broj u redovnom stanju ne prelazi jednocifrenu brojku, a obavljaju poslove zašite objekta i kontrolu onih koji ulaze u ovaj  objekat. Zaključak je jasan – namjena ovog objekta je odavno prevazišla njegovu funkcionalnost.

 Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo