Postali smo bogatiji za iskustvo: od loše opozicije teško nastaje dobra vlast, a od loše vlasti pristojna opozcija
U sedmici u kojoj Srbiju potresa priča o zlostavljanju žena, a kroz koju na površinu isplivavaju i svi oni „obični” i, nažalost, brojni glasovi koji podržavaju nasilnike i vjekovima od ovih prostora prave plodno tlo za diskriminaciju žena, Crna Gora je u bogatu istoriju diskriminacije i nasilništva nad ženama, upisala još jedan sramni primjer „čojstva“. Društvenim mrežama kruži ogavna karikatura „neznanog junaka” na kojoj se ministrica kulture Vesna Bratić omalovažava kao žena, uz osmijehe i podrške narodnih masa. I uz rijetke glasove osude. Ne računajući odbranu onih koji ministricu Bratić brane kao svoju političku opciju, a ne ženu. I osobu. Koji, u stvari, ne ustaju protiv nasilništva i diskriminacije, nego protiv svojih političkih „neprijatelja“.
I nije, istina, to neko čudo u zemlji u kojoj svakog dana slušamo o rastu porodičnog nasilja, gdje se na prstima prebrojavaju žene na odlučujućim pozicijama, ili gdje poslanik parlamentarne većine Maksim Vučinić na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost prije neki dan pita: „Može li žena biti dobra majka ako je tokom dana zauzeta razmišljanjem o biznisu i politici?“ Može li Vučinić biti dobar zastupnik zemlje u kojoj se vlasti kunu u demokratiju i evropske vrijednosti, dok razmišlja diskriminatorski, kao da je upravo izašao iz utrobe srednjovjekovlja? Na kraju, može li i ministrica kulture biti zastupnica zemlje na putu ka EU, ako je taj stav otćutala prije nego je postala žrtva sličnih razmišljanja? I to nakon što je i ona iznijela brojne diskriminatorske stavove. Nova vlast je njenim izborom, i ignorisanjem reakcija civilnog sektora, pa i ženskih organizacija koje su smatrale da ona ne može, upravo zbog takvih stavova, pa i o ženama, biti ministarka, pokazala da je promjena sistema stvorenog u tri decenije DPS-a, dalje nego što smo se nadali.
Glasanje je učinilo svoje. Vlast je postala opozicija, a opozicija vlast. Matrica vladanja, međutim, ne mijenja se u postizborno vrijeme po automatizmu. Postali smo bogatiji za iskustvo: od loše opozicije teško nastaje dobra vlast, a od loše vlasti pristojna opozcija.
Karikatura koja ponižava ministarku Bratić je upravo detalj koji pokazuje da nema dobre vijesti ni za one koji su se nadali boljoj opoziciji. Ova, i ovakve vulgarnosti, truju društveno tlo, razaraju ambijent za ozbiljnu kritiku.
Svako je dužan stati u odbranu dostojanstva Vesne Bratić, bez obzira kojim se poslom bavi. Jer, tako svako brani sebe od širenja kaljuge. Ali na drugu obalu ne možemo ako prećutimo nove, opake izjave ministarke Bratić „da imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Stavovi o elitnom narodu, već su donijeli mnogo zla i krvi u proteklim decenijama.
Teške su teme na dnevnom redu, mnoge maske padaju i mnoge će popadati. Sigurno je: od zla nas ne mogu izbaviti oni koji podržavaju drugo zlo. Jer zlo ima jedno lice.
Ne mogu se, u ime bilo kakvog patriotizma, braniti partijski ambasadori od opoziva, niti partijski postavljeni činovnici od smjena. Ali, ni postavljati na njihova mjesta isti takvi, s drugim predznakom. Tako se ne mijenja sistem, već reprodukuje, povampiruje u drugom obličju. Hrani novim žtvama. One mogu imati drugačije nacionalne identite, vjerske pripadnosti, biti drugačije seksualne orijantacije, ali uvijek će to biti oni najranjiviji među nama.
Ove sedmice uhapšena je osamdesetogodišnja Dara Radonjić zbog kršenja zdravstvenih mjera i „isticanja zastave Srbije“. Mnogi funkcioneri iste te propise prekršili su javno, pred kamerama, ili se maskirali sa istim simbolima preko usta u parlamentu. Njima – može biti. Eto, to je Crna Gora, Zemlja koja vapi za drugačijim modelom upravljanja. U kojem čovjek nije partijski firmirana roba.
Milena PEROVIĆ