Sa Kankaraš se vidimo na sudu
(Sviraj kako partija kaže ili nikako, Andrea Jelić, Monitor, br.1624)
U nedeljniku Monitor objavljen je članak prilično tendencioznog naslova, koji ima za cilj narušavanje integriteta Muzičkog centra Crne Gore i njegovog menadžmenta, a nastavak je dugogodišnjih sporenja koje harfistkinja Milica Kankaraš vodi sa ovom insititucijom i svim prethodnim menadžmentima.
Nadnaslov – Slučaj Milice Kankaraš, jedine profesorice harfe u Crnoj Gori, vjerovatno proizilazi iz neinformisanosti novinarke Andree Jelić, koju je profesorica harfe bez završene Niže i Srednje muzičke škole za harfu, Milica Kankaraš, kao i mnoge obmanula, iz prostog razloga što to nije istina. U istoj klasi, kod iste profesorice Ljiljane Nestorovske, harfu je završila i crnogorska državljanka Branka Pajović.
Programska politika menadžmenta Muzičkog centra apsolutno nikakve veze nema sa privatnom komunikacijom Milice Kankaraš i neimenovane osobe koja joj je ponudila mjesto u Savjetu. A posebno je licemjerna njena konstatacija da „neko ko je po struci metalurg bira direktora Muzičkog centra“ jer je njoj taj isti direktor prije desetak godina organizovao koncert u Centru savremene umjetnosti kao muzički urednik te institucije i Kankaraš bila prezadovoljna. Takođe, Milica Kankaraš je lično direktorici Damjanović uputila čestitke prilikom izbora na mjesto direktora Muzičkog centra ali su njena iznevjerena očekivanja poslije niza pritisaka na ovaj ili onaj način promijenila kriterijum.
Kompletna koncertna sezona Simfonijskog orkestra je određena već nakon desetak dana od postavljanja novog menadžmenta i vođeni dobrom namjerom da Milicu Kankaraš ispoštujemo kao izvođača ponudili smo joj da nam pošalje predloge za svoj solistički ili kamerni koncert, nakon čega smo namjeravali da je pozovemo na sastanak i, kao što smo napisali, razmotrimo njene predloge. Tumačenje našeg poziva na saradnju sa Milicom Kankaraš kao nekakvog konkursa, koji je pun neizvjesnosti, jer ona ne zna (citiramo) „da li će joj se trud isplatiti“ osim što otkriva činjenicu da Milica Kankaraš ne pravi razliku između pozivnog pisma i konkursa, otkriva i njene stvarne motive učestalih napada na Muzički centar – a to je novac! I svih ovih nedelja koliko menadžment Muzičkog centra Crne Gore bez riječi trpi medijsku torturu Milice Kankaraš, u fokusu njene kvazipatriotske brige je „ekonomska logika” tj. novac! Srž sukoba između Milice Kankaraš i jednog od prethodnih direktora upravo je njeno insistitranje do joj se isplati veći honorar!
Prilikom gostovanja na Gradskoj televiziji 12.11, Milica Kankaraš je priznala da je (citiramo) „lakše svirati u orkestru nego solo“ čime je cijeloj crnogorskoj javnosti dala do znanja da nije spremna da se na sceni Muzičkog centra predstavi solo koncertom, koji je uistinu daleko teže pripremiti i svakako je veći izazov za izvođača od sviranja dionice u jednoj kompoziciji na koncertu Simfonijskog orkestra. Iako naslov teksta u Monitoru implicira na nekakvu partijsku odmazdu bez ijednog dokaza, Muzički centar Crne Gore nije zabranio nastupe Milici Kankaraš sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, niti nam je to bila namjera, čak i kad je Kankaraš, bez znanja i odobrenja menadžmenta škole u kojoj je zaposlena, vršila pritisak na MPNKS da se Muzičkom centru oduzme harfa vrijedna 30.000 eura za potrebe škole!
Dalje u tekstu, Kankaraš tvrdi … „do sada se gostujući muzičari nikad nijesu planirali mjesecima unaprijed zato što se ne znaju tačni datumi koncerata. Naročito sada u toku pandemije. Do sada je bio OBIČAJ da muzičari budu obavješteni maksimalno desetak dana prije probe šta se svira i upoznati sa rasporedom proba.“
Iz ove njene konstatacije vidljivo je da Milica Kankaraš ne zna kako funkcionišu profesionalni orkestri. Tek je notorna laž da se ne znaju tačni datumi koncerata! Crnogorski simfonijski orkestar nije seosko društvo za svadbe i sahrane pa da se pridržava OBIČAJA već postoje profesionalni standardi po kojima se planira i realizuje koncertna sezona. Svi simfonijski orkestri u svijetu, koji se ozbiljno bave svojim poslom, imaju ne samo ugovorenu sezonu već i rasprodatu godinu i više unaprijed. Takođe, odabir dirigenata je uslovljen kalendarom i svaka ozbiljnija institucija ulaže napor da na vrijeme obezbijedi dobre dirigente i izvođače za predstojeću sezonu, jer oni koji su kvalitetni su i traženi. Članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra su pozitivno reagovali na mogućnost da nekoliko mjeseci ranije mogu da znaju kalendar koncerta i da se na vrijeme i temeljno pripreme, usklađujući i svoje druge obaveze.
Ambiciozno je i nadasve hrabro od Milice Kankaraš da komanduje Simfonijskim orkestrom MCCG i diktira nam šta treba raditi a da nema ni dana iskustva u muzičkom menadžmentu, niti je obrazovana za tako nešto. Trenutni menadžment ima svoju viziju i politiku razvoja koja daje pozitivne rezultate i mi ćemo se toga držati, tim prije što su afirmisana imena poput dirigenata Migela Romea, Štefana Malceva, Mladena Tarbuka… imali samo riječi hvale za naš ansambl. Posebno je frapantno uporno insistiranje Kankaraš da isključivo sebe vidi kao angažovanu harfistkinju u Muzičkom centru Crne Gore. Ne postoji ni jedna zakonska regulativa koja obavezuje Muzički centar da angažuje Milicu Kankaraš, niti iko ima pravo da određuje ko će i kad svirati harfu za potrebe Crnogorskog simfonijskog orkestra.
Već dva mjeseca Milica Kankaraš obilazi crnogorske medije i raspravlja o budžetu Muzičkog centra, pa kako je pokazala zavidnu kondiciju, daćemo joj šansu da svoje tvrdnje dokaže na sudu. Muzički centar kao i menadžment naše institucije podnijeće tužbe protiv Milice Kankaraš i ne sumnjamo da će ona sve svoje tvrdnje od „političkog revanšizma“ do „ogromnog novca koji se troši na gostujuće muzičare“ potkrijepiti relevantnim dokazima.
mr Isidora Damjanović,
poslovni direktor Muzički centar Crne Gore
(Odgovor novinarke Monitora u narednom broju)