DRUŠTVO
POVRATAK RASPRAVE O TEMELJNOM UGOVORU: Crkva opet u političkim igrama
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Mnogi vide da je sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012, u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta
Kada je postalo izvjesno da će Vlada na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i formalno izgubiti povjerenje, prošle subote je u Vijestima osvanuo tekst dugo pominjanog i još nepotpisanog Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i crnogorske Vlade. Vijesti su objavile da je to posljednji nacrt ugovora koji je nakon nekoliko izmjena poslat patrijarhu Porfiriju Periću.
Dan ranije je Vlada iskazala spremnost na potpisivanje ugovora „u najkraćem vremenskom roku“ a premijer je izjavio da do sada ugovor nije bio potpisan ne zbog njega nego zbog „političkih istoričara, analitičara, ali bogami i nekih episkopa koji ne žele da bude potpisan“. Tome je prethodilo premijerovo pismo patrijarhu od 14. januara ove godine gdje se razjašnjavaju pojedine sporne tačke i izrazi kao odgovor na ranije pismo patrijarha. Nakon šest dana je kabinet premijera objavio pismo bez prethodne saglasnosti patrijarha. Srpski portal Borba je izvijestio da su u Patrijaršiji nezvanično rekli da „ne žele da budu moneta za potkusurivanje u političkome brlogu Crne Gore“ i da su iznenađeni odsustvom odgovora na njihovo pitanje zašto je promijenjen ranije usaglašeni tekst iz maja prošle godine“. Tada je navodno Krivokapić trebao potpisati ugovor tokom iznenadne posjete Beogradu a prije izbora episkopa Joanikija Mićovića na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. U lobiranju za tadašnji izbor Joanikija, prema saznanjima Monitora, su učestvovale i ambasade nekih uticajnih zapadnih zemalja u Beogradu u namjeri da se crnogorska vlast rastereti uvijek aktualnog crkvenog pitanja i dodatnog uticaja zvanične Srbije u slučaju izbora nekog iz kruga jastrebova veoma uticajnog bačkog episkopa Irineja Bulovića.
Izbor Joanikija nije prošao bez ustupaka. Sabor SPC-a je ukinuo Episkopski savjet Crne Gore i krenuo u kampanju oko potpisivanja Temeljnog ugovora koji će, po riječima patrijarha Porfirija, „po pravnoj snazi biti iznad lokalnih zakona“ i „na dobrobit obje strane, SPC-a i Crne Gore“. Takođe, vremenom je postajalo jasnije da je favorit za potpisivanje ugovara ne sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski, kako je ranije najavljivano i što je bila uobičajena praksa u regionu, već sami patrijarh. Vlada na čelu sa Krivokapićem je na ovakve poteze Beograda (i duhovnih i svjetovnih vlasti) odgovorila sa odugovlačenjem. Neformalni izvori u Vladi su Monitoru izjavili da premijer nije bio voljan potpisati ugovor tokom druge polovine 2021. godine kao odgovor na zahtjevne formulacije na kojima je insistirala beogradska patrijaršija ali i svjetovne vlasti. On i njemu bliski ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović se nisu usudili energičnije tražiti preformulacije već su se zadržavali na tehničkom vokabularu i definicijama u nadi da će vremenom srpska strana popustiti zbog zauzetosti oko problema u Sjevernoj Makedoniji i eparhijama u Sjedinjenim Državama.
Mnogi vide da je u predlogu sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012. godine u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta.
U tom posljednjem nacrtu na koji je Vlada pristala, nakon neuspješnog pokušaja revizije, stoji da „Hrišćanska crkva na prostoru današnje Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. god. ) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“.
Ranije je Vlada pokušala ukloniti riječi „u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“. Išlo se sa logičnim izgovorom, sa kojim bi se velika većina složila, da je hrišćanska crvka postojala na prostoru današnje Crne Gore i u periodima ukidanja Pećke patrijaršije (od 1463. do 1557. godine i 1766. do 1920. god.) i da bi, „ukoliko to ne bi bilo konstatovano, podrazumijevalo da crnogorske vladike iz dinastije Petrović-Njegoš i drugi crkveni poglavari iz tog peroda nisu pripadali hrišćanskoj crkvi i da je to sa stanovišta države Crne Gore neprihvatljivo“.
Vlada je, kako analitičari smatraju, ovim argumentom išla manjom linijom otpora srbijanskim hegemonistima (onima u mantiji i onima u odijelu) koji ovom preambulom nastoje staviti trajnu tapiju na crnogorsku zemlju i identitet.
Kako se politička situacija u Crnoj Gori komplikovala i podrška Krivokapićevoj Vladi erodirala tako je i Vlada, dobila obrise defetiskičkog bivšeg predsjednika Momira Bulatovića koji je nakon odbrane crnogorskih interesa na konferenciji u Hagu 1992. godine vremenom potpuno kapitulirao pred snagom srpskog vladara Slobodana Miloševića.
Kritičari smatraju da sa ovakvom preambulom, ispada da Crna Gora priznaje Srpskoj crkvi nešto što joj ni Majka-Crkva Vaseljenska patrijaršija kao ni njena matična država Srbija nikad nije priznala – kontinuitet crkvenog ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. g.) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve.
Još je bivši ministar pravde Vladimir Leposavić u junu 2021. godine, malo prije njegove smjene u Skupštini zbog negiranja genocida u Srebrenici, izdao uvjerenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MPC) i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC-a o upisu u registar vjerskih zajednica shodno crnogorskom zakonu. Leposavić je u uvjerenjima napisao da su i Mitropolija i Eparhija „osnovane 1220. godine“. Tako je produžio staž MCP za 710 godina prenebregavajući „nedvosmisleno“ Ustav SPC-a kojim je 16. novembra 1931. godine ustanovljava prvi put Mitropolija crnogorsko-primorska. Eparhija budimljansko-nikšićka je osnovana 2001. godine tako što je otkinuto više od pola teritorije Mitropolije crnogorsko-primorske i dato novouspostavljenoj eparhiji.
Što se tiče navodnih osamsto godina autokefalnosti Srpske crkve, postoji konzensus, koji priznaju i pojedini episkopi SPC-a, da je Srpska crkva prvi put ustrojena 1920. godine po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da je kao takva prvi put u istoriji priznata od Majke-Crkve u Carigradu 1922. Onda su je priznale sve druge patrijaršije i pomjesne crkve.
Ne postoji nijedan dokaz da je Sveti Sava, rodonačelnik srpske crkvene autonomije, dobio autokefaliju, tj. nezavisnost, a kamoli da je dobio tomos (akt o priznanju nezavisnosti). To je jednom i pokojni mitropolit Amfilohije nevoljno priznao u televizijskom intervjuu.
U Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije u članu 11 stoji: „Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (,,Službene novine Kraljevine Jugoslavije”, broj 269/1929)“. U srbijanskom zakonu nema ni pomena o Žičkoj arhiepiskopiji i Pećkoj patrijaršiji niti o bilo kakvom navodnom „kontinuitetu“ Srpske crkve od osam stoljeća. Carigrad se 1831. godine složio sa stvaranjem autonomne, ali i dalje pod Carigradom, Pravoslavne crkve u Kneževini Srbiji i koja autonomija je i formalno priznata 1836. godine na koju se i poziva srbijanski zakon. Ne može biti ni govora o „istorijskoj ulozi Srpske pravoslavne crkve, a posebno Mitropolije crnogorsko-primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita-gospodara, kao i njenu ulogu u državnosti Crne Gore i društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju“. U doba crnogorskih mitropolita-gospodara crkva je bila nezavisna i prepoznata kao Autokefalna pravoslavna mitropolija crnogorska što priznaje i tomos o autokefalnosti SPC-a u predgovoru odluke iz 1922.
Leposavićevo dodavanje preko sedamsto godina staža SPC-u se gleda kao usluga nacionalistima u klerikalnim krugovima. Njemu je 2 mjeseca nakon smjene uručena „posebna zahvalnica“ u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja.
Drugi veliki problem u preambuli Temeljnog ugovora čini definicija da „Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhije budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka“. Do 1920. teritorija Crne Gore je bila pod jednom jurisdikcijom koju su činile tri eparhije, Arhiepiskopija cetinjska, Raško-zahumska i Pećka mitropolija. Kasnije je njena teritorija preuređena i iskidana po željama i mjeri svjetovnih vlasti u Beogradu i definisanje eparhija u preambuli se smatra cementiranjem iscjepkanosti male crnogorske teritorije kojim se i teorijski želi spriječiti eventualni pokušaj obnavljanja vojnom silom ukinute državne i crkvene nezavisnosti.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
LIČNO: Miljana Marović
-
Ljubavnici i ludaci
-
NELEGALAN RAD AUTO-PERIONICA NA SJEVERU: Mali biznis velikog rizika
-
ITALIJA DOBILA NOVOG – STAROG PREDSJEDNIKA: Javna posla ispred ličnih interesa
-
PRISJEĆANJA: KO JE I KAKO ZATVORIO BERANSKU FABRIKU PAPIRA: U korist svoje štete
-
ZNACI: Zločin u našem prisustvu
DRUŠTVO
NEPRISTOJNA PONUDA OPŠTINE BUDVANSKOJ RIVIJERI: Parking mjesta za parcelu vrijednu milione
Objavljeno prije
7 danana
31 Oktobra, 2026
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u Budvi
Opština Budva uputila je nedavno Hotelskoj grupi Budvanska rivijera ponudu za zajedničku izgradnju montažne garaže na parceli između hotela Avala i Mogren, nadomak Staroga grada, koja je u vlasništvu ove hotelske kuće. Riječ je o projektu vrijednom 2,5 miliona eura, izgradnji nadzemne garaže na tri nivoa sa oko 300 parking mjesta. Montažni objekat bi prema planu imao oko 5.500 kvadrata.
Predsjednik Nikola Jovanović, potpisnik ponude o saradnji, Budvanskoj rivijeri je ponudio partnerstvo u kojem bi Opština u potpunosti snosila troškove izgradnje garaže, dok bi na ime svog udjela, Budvanska dobila najmanje 30 odsto parking mjesta u njoj. Opština Budva iskazala je spremnost da razgovara i o dodjeli većeg udjela, čime bi se, po njegovom mišljenju, dodatno unaprijedila ekonomska isplativost projekta za hotelsku grupu.
Ova neobična ponuda u kojoj predsjednik Jovanović nudi državnoj hotelskoj kompaniji oko 90 parking mjesta u zamjenu za ekskluzivnu neizgrađenu i urbanizovanu parcelu u strogom centru Budve, površine 1.487 kvadrata, iznenadila je upravu HGBR.
Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u turističkoj metropoli.
Smatraju da nije primjereno da predstavnici lokalne uprave na taj način razgovaraju sa državnom kompanijom i da se pogađaju sa njenom imovinom. Državna imovina ne može biti predmet proizvoljnog dogovaranja, bez prethodno utvrđene vrijednosti zemljišta. Prihvatanje poslovne incijative kakvu nudi predsjednik Opštine predstavljao bi nesavjesno poslovanje odgovornih u Budvanskoj rivijeri.
Na parceli br. 3093/3 koja je zapala za oko predsjedniku Jovanoviću za razvoj jednog od svojih projekata sa montažnim garažama na rijetkim slobodnim lokacijama na teritoriji Opštine, planskim dokumentom DUP Budva centar, planirana je izgradnja hotela ili drugih turističkih sadržaja, dok su garaže planirane u podzemnim nivoima.
Ponuda predsjednika Opštine dolazi sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Opština je kroz proceduru javnih nabavki u maju ove godine raspisala tender za izvođenje radova na izgradnji dvije garaže u centru Budve, jednu na Trgu Republike a drugu na lokaciji Budvanske rivijere. Posao je dobio konzorcijum dvije firme, Gemmax gradnja iz Novog Sada i Viamont iz Kolašina, sa kojima je početkom avgusta ove godine Opština zaključila ugovor o izgradnji garaža u vrijednosti od 5,5 miliona eura.
Tokom postupka javnih nabavki i zaključivanja ugovora o izgradnji Opština nije obezbijedila saglasnost Budvanske rivijere niti je na bilo koji način obavijestila vlasnika zemljišta o svojim namjerama.
Zanimljivo je da su u Budvanskoj rivijeri saznali da je planirana garaža na njihovom placu tek kada je ugovor o izgradnji sa Gemmaxom postavljen na zvanični sajt Opštine. Znači, Opština je izdvojila ne baš mala sredstva iz budžeta, zaključila ugovor o izgradnji, zaključila dodatni ugovor o vršenju stručnog nadzora nad izgradnjom garaža u iznosu od 138.787 eura, a da o svemu nije obavijestila vlasnika parcele na kojoj planira da gradi.
Ponuda Opštine upućena Budvanskoj rivijeri da joj se pridruži u gradnji montažne garaže izgleda otprilike ovako. Mi smo sve uradili, formirali cijenu, raspisali tender, izabrali izvođača, potpisali ugovor o gradnji na vašem placu, samo nam treba vaša saglasnost.
„Za realizaciju ovog projekta već su preduzeti konkretni koraci. Sredstva za izgradnju garaže, čija je vrijednost procijenjena na 2,5 miliona eura, obezbijeđena su ovogodišnjim budžetom Opštine, a ugovor sa izvođačem radova već je zaključen. Time su stvoreni finansijski i operativni preduslovi za početak realizacije investicije. Nakon okončanja tenderske procedure, 18. septembra 2026. godine, HG Budvanska rivijera upućen je zvaničan zahtjev, uz prateću dokumentaciju, idejno rješenje i projektno-tehničku dokumentaciju, kao i predlog ugovora o zajedničkoj gradnji. Čeka se saglasnost Budvanske rivijere, kako bi se nastavilo sa realizacijom projekta. Važno je naglasiti da kompletno finansiranje investicije obezbjeđuje Opština, te da Budvanska rivijera ne bi imala novčanih troškova za izgradnju garaže. Zauzvrat, kompanija bi dobila dio izgrađenih parking kapaciteta i mogućnost ostvarivanja novih, dugoročnih prihoda”, naglasio je Jovanović u izjavi za Vijesti.
Takav redosljed poteza otvara ozbiljna pitanja o načinu planiranja milionske investicije od javnog značaja. Kako se posao može predstaviti kao zajednički kada prethodnog dogovora, prema navodima hotelske grupe, nije bilo.
Osnovno je pitanje zašto je Opština prvo ugovorila posao pa tek onda pokušava da sa vlasnikom parcele dogovori uslove njegove realizacije pogodbom ko će šta i koliko dobiti.
Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je 14. oktobra 2025. godine, na zahtjev HG Budvanska rivijera, UT uslove za gradnju turističkih objekata na UP 1.7 , Blok 1, u centru Budve, u neposrednom okruženju hotela Avala i Mogren. Urbanistička parcela za koju su izdati uslovi za gradnju novog hotela i rekonstrukciju i dogradnju hotela Mogren, sastoji se od više katastarskih parcela, među kojima je i parcela na kojoj Opština vidi svoju montažnu garažu.
DUP Budva-centar ovaj prostor tretira kao zonu razvoja visokog turizma sa oznakom T2. Na predmetnoj parceli predviđen je hotel sa šest etaža i podzemnom garažom od čak osam nivoa.
Ova informacija navedena je u tenderskoj dokumentaciji za garažu, ali je Opština nije vidjela kao prepreku računajući da će pritiscima i kuknjavom o nedostatku parkinga izdejstvovati da se umjesto hotela na ekskluzivnoj lokaciji u gradskom jezgru Budve, grade monstruozne skalamerije za automobile.
U ovom slučaju važan je odnos Opštine prema imovini Hotelske grupe Budvanska rivijera i planiranje investicije na zemljištu čiji vlasnik već ima svoje razvojne namjere. Kao i opravdanost ponude da se „zajednički“ projekat realizuje prije detaljne analize kakvu bi korist BR imala od projekta i pod kojim bi uslovima ustupila zemljište za garaže.
Nije urađena tržišna procjena vrijednosti zemljišta koje bi kompanija unijela u zajednički projekat i koliko vrijedi udio parking mjesta koja se nude. Nesrazmjera između te dvije stavke je očigledna. Nije urađena ni procjena mogućih negativnih uticaja garaže na planirane investicije hotelske kompanije, niti je bilo preispitivanja javnog interesa u ovom slučaju. Da li su montažne garaže veći javni interes od luksuznih hotela i turizma?
Predsjedniku Opštine se očigledno žuri, ranije obećani i ugovoreni poslovi ne mogu da čekaju.
„Očekuje se da HG Budvanska rivijera bez nepotrebnog odlaganja razmotri dostavljenu dokumentaciju i predlog ugovora, te da se kroz partnerski odnos omogući realizacija investicije koja može donijeti konkretne koristi i gradu i kompaniji. U situaciji kada su sredstva već planirana, tenderska procedura okončana, a ugovor sa izvođačem zaključen, u interesu svih je da se stvore uslovi za realizaciju projekta”, poručuje predsjednik Jovanović. Zvuči, neopozivo.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
ŠKOLE NA SJEVERU: Za deceniju 4000 manje osnovaca
Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Oktobra, 2026
U osnovnim školama 2016/2017. školske godine upisano je 68.276 učenika, a ove školske godine je 69.295 osnovaca u Crnoj Gori. Na sjeveru – 4.114 manje nego prije deceniju. Za razliku od sjevernog regiona, južni bilježi porast od 2.956 učenika osnovnih škola u odnosu na 2016, a centralni 1.343
Školska statistika koju vodi Ministarstvo prosvjete, nauke i inovcacija pruža uvid u trednove u obrazovanju u posljednjoj deceniji. Od 2016. do danas otvoreno je malo novih obrazovnih ustanova, trend smanjenja učenika na sjeveru se nastavio, a skoro trećina predškolske djece, osnovaca i srednjoškolaca je u Podgorici.
U osnovnim školama 2016/2017. upisano je 68.276 učenika, školske 2025/2026. je 69.295 osnovaca u Crnoj Gori. Na sjeveru je ove školske godine upisano 4.114 manje osnovaca nego prije deceniju. Za razliku od sjevernog regiona, južni bilježi porast od 2.956 učenika osnovnih škola u odnosu na 2016, a centralni 1.343.
U centralnom regionu 2016. upisano je 33.350, a 2025. 34.693 učenika, na jugu je odnos 16.224 prema19.180 ove školske godine, dok je na sjeveru, koji je 2016. imao više osnovaca nego južni region – 18.506, ove školske godine upisano 14.392 učenika.
Skoro nepromijenjeno je u Podgorici, u kojoj osnovnu školu pohađa skoro trećina učenika, 2016. – 21.386, 2015. – 21.717.
Koliko se ulagalo u obrazovanje govori i podatak da je, prema statistici Ministarstva prosvjete, broj osnovnih škola za deceniju sa 166 porastao na 169. Od toga samo je jedna novootvorena državna osnovna škola, a statistiku su popravile privatne škole.
Na sjeveru su u posljednjih deset godina zatvorene dvije osnovne škole, 2016. je bilo 75, a sada 73. Na jugu se stanje nije mjenjalo, tamo radi 31 osnovna škola, 28 državnih i 3 privatne. U centralnom regionu broj osnovnih škola je porastao sa 60 na 65, državnih škola bilo je 59 i jedna privatna, dok ih je sada 60 državnih i pet privatnih. I ova jedna državna, „Novka Ubović“ u Podgorici, izgrađena je privatnim kapitalom.
Broj aktivnih područnih jedinica državnih osnovnih škola u školskoj 2018/2019. bio je najveći na sjeveru i iznosio je 159, u centralnoj regiji 47, a na jugu 35. Ove školske godine broj područnih jedinica na sjeveru je 135, centralnom djelu na 34, a na jugu 27. Ministarstvo prosvjete je objavilo podatak da ove školske godine u čak 98 područnih odjeljenja u Crnoj Gori nije upisan nijedan prvak.
Na početku ove školske godine predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić upozorio je javnost da u tom gradu nema upisanih prvaka. „Nijedno. To nije statistički podatak. To nije broj u tabeli. To je upozorenje. To je alarm koji bi morao da se čuje mnogo dalje od Šavnika“, kazao je Jakić.
Za razliku od državnih, broj privatnih škola je porastao duplo, sa četiri na osam, a znatno je više i učenika koji pohađaju privatne škole – prije deceniju samo 196, sada 1030.
Znatno se povećao i broj učenika stranih državljana u osnovnim školama. Školske 2016/2017. upisano ih je 2.164 u državnim, dok je u privatnim školama bilo 169 osnovaca, ove školske godine javne škole pohađa 5.194, a privatne 698.
Kao i kod osnovnih, i kod srednjih škola, što se tiče samih objekata, statistiku poboljšavaju privatne škole. U Crnoj Gori se nastava odvija u 58 srednjih škola. Na sjeveru i jugu stanje se nije mijenjalo, na sjeveru radi 19 škola, a na jugu 13 – 11 državnih i dvije privatne. U centralnom regionu je 26 srednjih škola – 21 državna i pet privatnih. Država je u posljednjoj deceniji izgradila samo jednu Srednju mješovitu školu u Golubovcima, a broj privatnih srednjih škola je porastao za četiti, posljednja otvorena u septembru ove godine je Gimnazija „Sveti Sava“ u Podgorici.
Za razliku od osnovaca, broj srednjoškolaca, na nivou Crne Gore, je u posljednjoj deceniji smanjen za hiljadu. U srednje škole je u školskoj 2016/2017 upisano 27.666 učenika, a prošle školske godine 26.597. Najveći pad zabilježen na sjeveru države – 2016. upisano 7.592 srednjoškolaca, a 2025. – 6.208, razlika 1.384.
U Gimnaziju ,,Tanasije Pejatović” u Pljevljima ove školske godine upisano je svega 40 učenika. Jednu od najboljih gimnazija u Crnoj Gori koja je prije dvije decenije brojala oko 600 učenika, sada pohađa ukupno njih 184.
U centralnoj regiji broj srednjoškolaca je povećan (2016. upisano 13.787, a prošle godine 13.856), kao i na jugu (2016. – 6.287, a prošle 6.533). Najviše srednjoškolaca, trećina od ukupnog broja, pohađa škole u Podgorici, njih 8.663.
Na sjeveru države nema privatnih niti osnovnih škola. U centralnom regionu u privatne srednje škole ide 278 učenika, 2016. samo dva učenika su pohađala privatnu osnovnu školu, a u južnom 129, u odnosu na 104 iz 2016. godine.
Učenika stranih državljana 2016. u srednjim školama je bilo 519, od toga pet u privatnim. Prošle školske godine srednjoškolaca stranih državljana je upisano 1.392, od toga u privatnim školama 157.
U posljednjih deset godina broj djece u predškolskim ustanovama je značajno porastao – 2016. upisano je 18.660, a prošle 26.786. Predškolsko obrazovanje je jedino koje bilježi poboljšanje što se tiče broja djece u vrtićima i na sjeveru – prije deset godina u vrtiće je išlo 4.059 djece, a 2025. njih 4.450.
U odnosu na osnovno i srednje obrazovanje broj vrtića je značajno porastao u posljednjoj deceniji. Broj predškolskih ustanova školske 2018/19. godine u Crnoj Gori iznosio je 47, od tog broja državnih vrtića je bilo najviše u sjevernoj regiji – 10, južnoj 6, a centralnoj 5. Privatnih na sjeveru nije bilo, u centralnoj regiji radilo je 15, a južnoj 11.
Školske 2025/2026. godine broj predškolskih ustanova je povećan za 10 i iznosi 57. Na sjeveru je otvoren jedan državni vrtić pa ih je sada ukupno 11. Broj državnih vrtića u centralnoj regiji je povećan sa 5 na 7, ali je zato znatno uvećan broj privatnih sa 15 na 22. U južnoj regiji broj državnih vrtića je ostao isti – 6 kao i broj privatnih – 11.
Manjak nastavnika
Pored demografske, obrazovni sistem se suočava i sa kadrovskom krizom. Latentni problem je nedostatak nastavnika, naročito prirodnih nauka.
Podaci Ministarstva prosvjete govore da trećina nastavnika prirodnih nauka nema odgovarajuću kvalifikaciju za predmet koji predaje. Podaci pokazuju da se od 1.232 nastavnika matematike, fizike i hemije čak 423 za to nijesu školovala. „Nastavu često izvode inženjeri ili ljudi koji imaju medicinsko obrazovanje, a zbog različitih životnih okolnosti ti ljudi često biraju drugu profesiju i opredjeljuju se za honorarni rad u nastavi. Po nekim našim procjenama, oko 75 odsto nastavnika je stručno osposobljeno za obavljanje tog rada, a ostali potiču upravo iz ovih oblasti za koje smo rekli da često nemamo kadra, pa škole moraju drugim kadrom da te deficite popunjavaju“, kazala je za RTCG Jasna Jovanović, generalna direktorica Direktorata za cjeloživotno učenje.
Samostalna savjetnica i prosvjetna nadzornica za hemiju Dragana Celić za Vijesti je izjavila da Zavod za školstvo, na osnovu podataka Ministarstva prosvjetekontinuirano prati stručnu zastupljenost nastave. Prema podacima koje je iznijela, u posljednje tri godine stručna nezastupljenost nastave kretala se između 25 i 30 odsto. Nastavu hemije često izvode nastavnici hemijske tehnologije, metalurgije, biologije, ekologije i zaštite životne sredine, dok matematiku i fiziku predaju i elektroinženjeri, mašinski inženjeri, ekonomisti, penzioneri i studenti.
Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović upozorio je da se nedostatak nastavnika sve više osjeća i u drugim oblastima obrazovanja. Prema njegovim riječima, na konkurse se često prijavi jedan kandidat, dvoje kandidata ili – niko. Mladi sve manje upisuju nastavničke fakultete, a dio onih koji završe nakon određenog vremena napušta profesiju.
Božović je naveo da je istraživanje Sindikata prosvjete o zadovoljstvu nastavnika pokazalo da bi oko 50 odsto ispitanika rado promijenilo posao kada bi im se ukazala dobra prilika. Kao razloge za sve manje interesovanje mladih za nastavnički poziv izdvojio je niske zarade, stres, sve zahtjevnije uslove rada, preopterećena odjeljenja, izazove u radu sa učenicima i nedovoljnu pravnu sigurnost prosvjetnih radnika.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
BUDVA IZMEĐU DVA MEĐUNARODNA KONKURSA: Za ideje utrošeno 300.000 a promenada i dalje čeka
Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Oktobra, 2026
Projekat koji je jedinstveni Demokratski front započeo prije četiri godine, u sadašnjoj NSD riješili su da dovedu do kraja. Ponovo je, u susret važnim parlamentarnim izborima, aktuelizovana priča o izgradnji šetališta. Uključuje se Ministarstvo ministra Slavena Radunovića sa idejom da Vlada u saradnji sa Morskim dobrom izgradi promenadu Lungo mare na najatraktvinijem dijelu budvanskog akvatorijuma
Ministarstvo planiranja prostora, urbanizma i državne imovine raspisalo je 6. oktobra 2026. međunarodni konkurs za urbanističko-arhitektonsko idejno rješenje glavnog šetališta u Budvi duž Slovenske plaže.
„Predmet konkursa je izrada urbanističko-arhitekotnskog rješenja dijela obalnog pojasa u Budvi, u zahvatu Prostornog plana posebne namjene za obalno područje. Ukupna površina zahvata iznosi cca 42,7 ha, od čega kopneni dio iznosi 15,8 ha.
Cilj konkursa je dobijanje visokokvalitetnog urbanističko-arhitektonskog rješenja koje će prostor obalnog pojasa transformisati u jedinstven reprezentativan i funkcionalno integrisan javni prostor. Rješenje treba da poveže urbano zaleđe grada i turističke kapacitete, šetalište, proširenu pješčanu plažu i Luku Budva uz očuvanje vizura prema moru i Starom gradu”, navodi se u šturom obrazloženju razloga za raspisivanje konkursa.
Rok za predaju konkursnih radova ističe 15. decembra ove godine. Nagradni fond iznosi 99.000 eura.
Vijest ne bi bila neobična da nije u pitanju drugi konkurs za lokaciju za koju je Opština Budva već sprovela međunarodni konkurs sa istom namjenom prostora, na kome su odabrani i plaćeni najbolji konkursni radovi, za šta je iz gradske kase utrošeno 300.000 eura.
Tako se u razmaku od četiri godine za budvansko šetalište, kapitalni projekat od ogromnog značaja za grad, čiju su realizaciju obećavale mnoge političke partije u predizbornim kampanjama, po drugi put raspisuje međunarodni konkurs, dok od gradnje još nema ništa.
U kampanji za lokalne izbore u oktobru 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Budva Milo Božović, nosilac izborne liste jedinstvenog DF i ministar ekonomije i turizma Goran Đurović (URA), na zajedničkoj konferenciji za medije spektakularno su najavili da će započeti ostvarenje decenijskog sna mnogih Budvana, izgradnju promenade duž Slovenske obale. Radi se o savremenom šetalištu koje će trajno izmijeniti vizuelni identitet turističkog grada i donijeti kvalitetniji život njegovim građanima.
U susret izborima koji su održani dvije sedmice kasnije, najavljeno je da će Opština 10. oktobra raspisati međunarodni urbanističko-arhitektonski konkurs za projekat izgradnje šetališta, sa nagradnim fondom od 223.000 eura. Posao vrijedan 40 miliona eura za izgradnju promenade od Avale do Zavale u dužini od 4 km, pod nazivom Budvanska školjka, time je formalno krenuo sa mrtve tačke.
Planiran je kao zajednička investicija Opštine, JP Morsko dobro i Vlade Crne Gore. To je važilo dok se partneri nisu politički mimoišli. Nakon njihovog razlaza javni prostor u Budvi i započeti projekti postali su taoci političkih razmirica i sporova između države i Opštine.
Konkurs je završen 2023, odabrani su konkursni radovi, što je zajedno sa drugim troškovima koji se ne navode, Opštinu Budva, odnosno građane, koštalo 300.000 eura. Bio je to jedan od najskupljih međunarodnih konkursa u istoriji grada u kome je prvonagrađeni rad grupe autora NORMOTIC FZE plaćen 90.000 eura.
I to je od Opštine bilo sve. Posao na izradi glavnog projekta nije nastavljen a dokumentaciju sa konkursa lokalna uprava nije htjela da dijeli sa bivšim partnerima, preduzećem Morsko dobro i Vladom. U Morskom dobru najavili su spremnost da preuzmu investiciju i nastave poslove oko izgradnje šetališta, međutim ni nakon više urgencija nijesu od Opštine dobili traženu dokumentaciju sa odabranim idejnim rješenjima sa konkursa. Takođe, u opštinskim planovima investicija u godinama nakon završetka konkursa, nije bilo šetališta niti opredijeljenih sredstava za realizaciju projekta.
Ono što je jedinstveni Demokratski front započeo prije četiri godine, u sadašnjoj NSD riješili su da dovedu do kraja. Ponovo je, u susret važnim parlamentarnim izborima aktuelizovana priča o izgradnji šetališta. Uključuje se Ministarstvo ministra Slavena Radunovića sa idejom da Vlada u saradnji sa Morskim dobrom izgradi promenadu Lungo mare na najatraktvinijem dijelu budvanskog akvatorijuma.
Drugi konkurs zahvata gotovo duplo veću površinu od prvog. Novo idejno rješenje treba da poveže obalu, šetalište, proširenu pješčanu plažu, urbano zaleđe i Luku Budva.
„Novo šetalište i uređena luka treba da postanu novi centri gradskog života i prostori koji će se koristiti tokom cijele godine. Vlada Crne Gore, Ministarstvo prostornog planiranja i Morsko dobro opredijeliće više od 30 miliona eura za realizaciju ovog projekta. Uz to, saradnjom sa Vladom obezbijeđeno je više od 300 miliona eura za različite razvojne i infrastrukturne projekte u Budvi. Uz obilaznicu, novo šetalište, modernu Luku i druge infrastrukturne projekte, Budva će u narednim godinama dobiti potpuno nove uslove za život, rad i razvoj turizma”, kazao je direktor JP Morsko dobro, Mladen Mikijelj.
Cilj je da Budva dobije infrastrukturu i javne prostore dostojne jedne od najznačajnijih turističkih destinacija Jadrana i da svoju poziciju zadrži i u decenijama koje dolaze.
„Pokazuje se ko radi u interesu građana i sprovodi projekat, a ko priča prazne priče, ko će uložiti stotine miliona u Budvu, a kome nedostaje novca na računu, a od obećanih projekata nema ni traga. Budva je danas u nikad boljoj poziciji kada su veliki infrastrukturni projekti u pitanju. Započeti projekti moraju biti i završeni i biće završeni na korist građana Budve i Crne Gore”, zaključio je Mikijelj.
Opština Budva uputila je veoma oštro saopštenje za javnost nakon raspisivanja novog konkursa. Predsjednik Nikola Jovanović sada pokazuje spremnost za saradnju i nudi kompletnu konkursnu dokumentaciju Morskom dobru i Ministarstvu prostornog planiranja.
„Ministarstvo ponovo pokreće postupak za posao koji je Opština Budva već završila, umjesto da se postojeće idejno rješenje iskoristi kao osnova za dalju realizaciju projekta. Takav pristup otvara ozbiljno pitanje opravdanosti novog trošenja javnog novca, posebno u trenutku kada su Budvi potrebni konkretni radovi, a ne ponavljanje već sprovedenih procedura… Stav Opštine Budva je jasan. Nema opravdanja za dupliranje već plaćenog posla bez konkretnih i dokazivih razloga. Postojeće idejno rješenje treba staviti u funkciju, eventualne stručne i pravne prepreke transparentno razriješiti, a raspoloživa sredstva usmjeriti ka izradi glavnog projekta i izvođenju radova”, navodi se u saopštenju.
Opština je pozvala predstavnike Ministarstva i Morskog dobra na sastanak radi dogovora o narednim koracima, rokovima i načinu finansiranja realizacije šetališta.
Neizgrađena promenada od Avale do Zavale postaje više od neostvarenog urbanističkog projekta. Ona otvara pitanje kome odgovara postojeće stanje uz obalu, ko ostvaruje korist i da li je dugoročni javni interes potisnut pred interesima vlasti i pojedinačnih korisnika prostora.
Jedan od mogućih razloga zašto lokalna uprava nije nastavila posao oko izrade glavnog projekta i realizacije ove investicije je zadržavanje statusa kvo na šetalištu koje godinama putem raspodjele lokacija za privremene objekte predstavlja sredstvo sticanja političke podrške. Šetalište u Budvi je ruglo grada, prostor na kome ne važe nikakva pravila. Program privremenih objekata za teritoriju Opštine odavno je van snage, lokalna uprava nema ni zakonskog osnova za naplatu zakupnina. Milioni eura vrte se na ovom prostoru tezgi, šatri, kioska, ugostiteljskih radnji, bez inspekcijske kontrole, što vladajućoj većini u potpunosti odgovara i donosi veliki broj glasova na izborima.
Privremeni objekti – trajni politički interes, formula je upravljanja javnim prostorom u Budvi.
Uređena moderna promenada donosi promjene u načinu korišćenja prostora uz uklanjanje postojećih jeftinih sadržaja. To mnogima ne odgovara.
Branka PLAMENAC
Komentari

Obraz u ogledalu
Googleovo “sve ili ništa”
BOŽIDAR PROROČIĆ: LEGENDE I PRIČE SA LOVĆENA (XVIII): Svatovska trpeza
Izdvajamo
-
IN ENGLISH6 danaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH6 danaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAMPOVA AMERIKA I GLOBALNI PODANICI: Evropa ne može sebi priuštiti da postane manje važna
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJECE U HRANITELJSKOJ PORODICI: Utvrditi odgovornost institucija
-
Izdvojeno4 sedmiceEURO MODEL I PENZIONERI: Starost na minimalcu
-
INTERVJU4 sedmiceSTAŠA BAŠTRICA, IZVRŠNA DIREKTORICA ORGANIZACIJE QUEER MONTENEGRO: Želimo život i slobodu, ne preživljavanje
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
