Povežite se sa nama

FOKUS

DERBI U NAŠEM MALOM SOKAKU: Tandem za autogolove

Objavljeno prije

na

Abazović Demokratama nema šta da zamjeri, kada je u pitanju njihovo sadestvo sa DPS-om u njegovoj smjeni sa premijerske funcije.  On je otvorio sezonu saradnje sa DPS-om. Bečić nema šta da zamjeri premijeru kad su u pitanju identitetska pitanja i podjele. On ih je zbog SPC-a posebno tokom i nakon inauguracije Joankija za mitropolita, podgrijavao

 

Pala je i 43. manjinska Vlada. Iako je bilo očekivanja da će se njen opstanak prolongirati još neko vrijeme, svakako je bilo  jasno da Abazovićeva Vlada, koja je izgubila podršku u parlamentu, u kom je 68 poslanika od 81 tražilo njen pad, neće dugo trajati.  U petak, 19. oktobra,  gotovo u ponoć nepovjerenje  je i izglasano.

Za smjenu Vlade glasalo je 50 prisutnih poslanika. Protiv je bila predsjednica Skupštine Danijela Đurović (SNP), a poslanik  Force Genci Nimanbegu se nije izjasnio. Poslanici DF-a, SNP-a,  koalicije Crno na bijelo i poslanik Demosa Miodrag Lekić nijesu prisustvovali glasanju.

Za smjenu Abazovićeve manjinske Vlade glasali su poslanici DPS-a, Demokrata, SDP-a, SD-a, LP-a, Bošnjačke stranke (BS), Demokratske unije Albanaca, Prave i Ujedinjene Crne Gore. BS i SDP imaju ministre u Vladi koja je oborena.

Modeli za izlazak iz krize nakon pada Vlade koji se trenutno pominju su: rekonstrukcija vlade u okviru avgustovske većine, tehnička vlada, i očito najnepoželjnija partijama – izbori. Predsjednik države Milo Đukanović mandatara za sastav nove vlade trebao bi da predloži najkasnije do 18. septembra. Ukoliko se to ne desi i parlamentarne partije ne pronađu model, svakako slijede vanredni izbori.

Nakon izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj Vladi politička  scena je dodatno zaoštrena, pa je  teško očekivati rekonstrukciju vlade u okviru avgustovske većine ( Za budućnost Crne Gore, Demokrate, Crno na bijelo)  što je bio jedan od predloga za izlazak iz političke krize.

U agresivnoj retorici  prednjače URA i Demokrate, koji danima ratuju saopštenjima optužujući jedni druge za pakt za Đukanovićem, da su kriminalci, izdajnici… Za obračun služi sve, od vijesti o hapšenju Verice Maraš,  preko kadrovske politike.

Nakon što je izglasano nepovjerenje manjinskoj Vladi, premijer Abazović čestitao je novu „koaliciju Bečića i Đukanovića“, i optužio Demokrate za „pobjedu DPS-a“, kako je okarakterisao pad njegove Vlade. Abazović je,  u istoj takvoj situaciji, kada je obarao Vladu Zdravka Krivokapića uz podršku DPS-a, imao sasvim drugačiji stav. Ubjeđivao je i parlament i javnost da podrška DPS-a, ne znači i njihovu pobjedu. Za razliku od Demokrata, koji tvrde da neće praviti vladu koju će podržavati u parlamentu DPS, Abazović je tvrdio da  podrška DPS-a u parlamentu manjinskoj Vladi, ne znači da je ta partija i kontroliše. Principijelno, tu, oko saradnje sa DPS-om,  Dritan Abazović Demokratama ne bi imao šta da zamjeri. Osim da su ga lišili funkcije premijera.

Ocjena premijera, da je njegova Vlada trajala najmanje ali da je imala najveće rezulatate, ne stoji. On je, kada je formirao manjinsku Vladu, obećao političku stabilnost i deblokadu evropskog puta, i to naveo i kao razlog formiranja vlade. Mandat je trošio na priču o Otvorenom Balkanu i Temeljnom ugovoru. Nedostatak rezultata kada su u pitanju reforme, zamjeraju mu i strani mediji (vidi box).

Demokrate se danas predstavljaju kao jedina snaga koja može biti partner međunarodnoj zajednici, na putu evropskih integracija i pomiriti Crnu Goru. Njihova je odgovornost, međutim, to što je u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, prolongiran izbor Tužilačkog savjeta, što je bio jedan od najvažnijih evropskih zadataka za Crnu Goru u to doba. Teško da se time mogu pohvaliti kao glavni reformatori.

Aleksa Bečić, lider Demokrata, nakon pada manjinske Vlade,  predstavljajući se za najboljeg partnera međunarodne zajednice, koja ne samo da pomno prati dešavanja u Crnoj Gori nego očito i utiče na modele izlaska iz krize, saopštio je da će se ta partija u budućem poličkom preraspoređivanju, u kom se očekuje i da bi Bečić mogao biti mandatar, zalagati za reforme i ekonomski prosperitet. U drugi plan će, kažu, gurnuti identitetska pitanja koja produbljuju podjele.

Bečićeve Demokrate su tu priliku imale i u doba Krivokapićeve Vlade. U  vrijeme ustoličenja mitropolita  Joanikija na Cetinju, stavovima i retorikom skupa sa DF-om, zdušno su  doprinosili  podizanju nacionalne temperature i podjelama.  Bečić je, takođe, zaboravio da pomene, da mu je sada,  lagodnija pozicija, imajući u vidu da je Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC-om, zbog čega je  izgubio podršku DPS- a, njegovih tradicionalnih sljedbenika i SDP-a.  To je bio jedan od prioriteta Demokrata. Potpis ispod ovakvog Temeljnog ugovora, bi, po svemu što se vidi metnuo i Bečić da je bio na Abazovićevom mjestu.

Bečić otuda nema šta Abazoviću da prigovori kad su u pitanju „pomirenja“ i podjele.  I jedan i drugi u ključnim trenucima postizali su autogolove.

Dok se lideri URA-e i Demokrata i ostatali iz avgustovske većine, nadgornjavaju, DPS vreba priliku. Umjesto da nakon avgusta ozbiljno slabi,  Đukanovićeva partija uspješno kontroliše gubitke. I sprema se za dugu bitku i povratak. Ove sedmice guraju medijsku priču da se MPC naoružavala uoči avgustovskih izbora. Opet se predstavljajući kao jedini garant stabilnosti i mira.

Pošto Abazović sada ne želi rekonstrukciju, a Bečić ne želi model manjinske vlade sa podrškom DPS-a,  čini se izvjesnija opcija tehničke vlade. Pogotovu, imajući u vidu i to da je međunarodna zajednica, posebno SAD, bila jasna da DF ne vide kao partnera Zapada.

DF, takođe, ima političke ambicije, da „vodi Crnu Goru“, kako su nedavno saopštili iz tog saveza. Ipak, teško, bez blagonaklonosti međunarodne zajednice.

„Crnoj Gori potrebna je stabilna, funkcionalna i sposobna vlada sposobna da sprovede reforme ​​kako bi država napredovala na putu ka Evropskoj uniji (EU)“, ocijenila je, nakon pada 43. Vlade portparolka Evropske komisije Ana Hernandez Pisonero.

U medijima se spekulisalo da bi na čelu tehničke vlade mogla biti nestranačka ličnost, pa i pominjalo ime direktorice Centra za građansko obrazovanje Daliborke Uljarević. – Ona je to kategorički  demantovala.

„Tehnička vlada najbolje je rješenje za izlazak iz krize pod uslovom da je vode političari iz stranaka koje je podržavaju“, saopštila je, navodeći da se njenim imenom kao potencijalnom premijerkom neodgovorno i nekorektno manipulisalo.

Do novog rješenja, Abazovićeva Vlada nastavlja rad u tehničkom mandatu.  Nadležnosti vlade u tehničkom mandatu trebalo bi da budu ograničene, u smislu da ne mogu donositi važne odluke, ni voditi kadrovsku politiku. Budući da Crna Gora nema još zakon o Vladi, dosadašnje vlade u tehničkom mandatu su to pravilo kršile, koristeći produžene funkcije  uglavnom za jačanje svojih političkih pozicija, i obračun sa konkurencijom. Čini se da i ova vlada kreće tim stopama, nastavljajući kadrovanje.

Sve u svemu, vraćamo se na početak.To, u najkreativnoj mogućoj interpretaciji, može biti prilika da oni koji odlučuju o sudbini zemlje, ne ponove iste greške.

 

STRANI MEDIJI I PAD VLADE
Izgubljena šansa

Pad manjinske Vlade Dritana Abazovića u crnogorskom parlamentu, u petak 19. avgusta, bio je tema brojnih stranih medija. Većina konstatuje, da je Abazović propustio šansu da Crnu Goru uvede u EU.

Ruski Komersant tako piše da je „Abazovićeva Vlada smijenjena zbog loše politike kretanja ka EU“.

„Vlada na čelu s Dritanom Abazovićem je smijenjena jer je njen predsjednik propustio jedinstvenu šansu koja se pojavila u Crnoj Gori u uslovima ukrajinske krize, da do 2025. godine postane jedina nova članica Evropske unije“, piše taj list, navodeći da su „lideri  EU tokom posjete Podgorici ovog ljeta, jasno stavili do znanja da, ako Crna Gora završi svoju pravnu reformu u narednim mjesecima, kad će popuniti sve najviše pravosudne organe, može da završi pristupne pregovore sa EU na jesen i da se pridruži EU za dvije-tri godine“.

List navodi da je sam premijer otvoreno forsirao ne proces integracije u EU, ,,već potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC)”, uprkos bojazni da će to produbiti raskol u crnogorskom društvu i dovesti do gubitka šanse za rani ulazak u EU.

,,Abazović je čak ignorisao direktna upozorenja ambasadora zemalja EU u vezi sa tim i poziv predsjednika republike da se potpisivanje crkvenog sporazuma odloži do jeseni kako bi se izvršila stručna procjena i provjera usaglašenosti sa Ustavom Crne Gore“, konstatuje moskovski list.

Dojče vele takođe piše da je u središtu krze „kontroverzni novi sporazum koji je Vlada nedavno potpisala sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC)“.

„U Crnoj Gori tinjaju političke napetosti s predsjednikom Milom Đukanovićem, žestokim protivnikom SPC-a, koji koristi sporazum za destabilizaciju koalicijske vlade i poticanje prijevremenih izbora“, navodi.

Tirana Times takođe navodi da je Abazovićevo dostignuće „razotkrivanje i prekidanje nekih starih korumpiranih mreža moći“. Ali napominje da „nema mnogo drugih  Vladinih postignuća za pokazati, ali ima gafova i gafova na pretek“.

List napominje da je manjinska Vlada trebalo da „stabilizuje nestabilnu političku situaciju i pripremi se za nove izbore, uključujući sporazumnu izbornu reformu i reviziju biračkih popisa“, te da je trebalo napraviti ,,stvarne reforme koje zahtijeva proces pristupanja EU“.

„Abazović nije učinio ni jedno ni drugo. Umjesto toga, odlučio je bocnuti u oko najvećeg nositelja svoje Vlade: stranku predsjednika. Najprije izjavom o namjeri da se pridruži inicijativi Otvoreni Balkan. Drugo, potpisivanjem ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Možete staviti veto na stvari koje stariji partner želi progurati. Ali ne možete nametnuti svoju politiku većem partneru. To je sigurno kao gravitacija“.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo