Povežite se sa nama

Izdvojeno

NOVE/STARE AFERE: PLANTAŽE, PRVI MILION, BEMAX, SPC, SKY… : Sad se pita tužilaštvo

Objavljeno prije

na

Iz SDT-a nijesu ni potvrdili ni osporili Abazovićeve navode o Bemaksu i cigaretama ili one o curenju povjerljivih informacija iz bivšeg sastava Specijalnog policijskog odjeljenja. Podsjetili su da već rade „više krivičnih predmeta“ u vezi sa švercom cigareta iz Luke Bar i najavili da će saslušati Abazovića i sve osobe koje je pomenuo

 

Pred Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT) sve je više posla. Zato, sa nestrpljenjem čekamo prve rezultate njihovog rada. Iz sudnice.

Dok poharana kompanija sa velikim mukama preživljava od prvog do prvog, rukovodstvo Plantaža iz vremena DPS vladavine okupilo se – u pritvoru. Nakon članova borda u srijedu je privedena i nekadašnja izvršna direktorica Verica Maraš. Prema nezvaničnim informacijama, i ona je pod istragom zbog spornog poravnanja u sporu oko propale fabrike za proizvodnju briketa sa kompanijom OMP Engineering koju su, pred početak neuspješne saradnje, osnovali Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković.

U međuvremenu je istraga proširena i na način na koji su Plantaže prodavale svoje proizvode ispod cijene, čak i direktnim konkurentima. Izgleda da je pažnju tužilaštva zavrijedila prodaja vina i rakije kruševačkom Rubinu u formi destilovanog alkohola, a po cijenama koje su bile višestruko niže od realnih/tržišnih. O tom poslu Monitor je uz pomoć Valerije Saveljić, zviždača iz Plantaža, pisao prije četiri godine. Uz pominjanje imena i zasluga još nekih moćnika iz tog vremena.

Osim zbog poznatih i uticajnih aktera koji su se našli u pritvoru – bivši potpredsjednik Savjeta za privatizaciju i osnivač Univerziteta Donja Gorica Veselin Vukotić, profesor Ekonomskog fakulteta Božo Mihailović, dugogodišnji direktor Plantaža Đoko Rajković, bivši direktor Fonda PIO Duško Perović… – , slučaj Plantaže zanimljiv je iz makar još jednog razloga. Tu je na ozbiljnom testu sposobnost SDT-a da se, i pored možda dobre  volje, uhvati u koštac sa ogromnom dokumentacijom, puno svjedoka i bezbroj istražnih radnji koje treba provesti da bi se kvalitetno pripremile eventualne optužnice. Sav taj posao, prema informacijama Monitora, u rukama je malobrojnog tima tužilaca i njihovih istražitelja iz Specijalnog policijskog odjeljenja koji se, svi skupa, mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Problem ne umanjuje činjenica da su i tužioci i policajci koji im pomažu, paralelno, angažovani i na drugim istragama koje su se od početka godine našle u fokusu javnosti (afera Medenica, stečajna mafija…). Ili onima koje su tek započete posljednjih dana i nedjelje u formi tzv. izviđaja.

Među njima je i slučaj prvog (legalnog) miliona Mila Đukanovića. Riječ je, zapravo, o million i po koje je Đukanović dobio kao kredit od jedne londonske banke. Potom je obmanuo crnogorsku javnost tvrdnjom da je novac dobio bez obezbjeđenja, zahvaljujući sopstvenom poslovnom ugledu. Naknadno smo od Duška Kneževića, odbjeglog biznismena a nekadašnjeg bliskog saradnika i finansijera DPS vrhuške, saznali da je kredit izdat uz novčani kolateral u istom iznosu. Novac je u banku deponovan sa Kneževićevog računa, nakon što su ga, iz Švajcarske, tamo prebacili Duško Ban i Željko Mihailović. Riječ je o Đukanovićevim bliskim prijateljima i nekadašnjim saradnicima Stanka Caneta Subotića. Iz vremena kada su se svi skupa bavili tzv. tranzitom cigareta kroz Crnu Goru. Narodski – švercom.

Dobijenim novcem Đukanović je kupio akcije Prve banke, a njen najveći akcionar – njegov brat Aco Đukanović – omogućio mu je trgovinu po povlašćenim uslovima. Iste akcije je, po znatno većoj cijeni, od Mila Đukanovića otkupio do danas nepoznati investitor. Aktuelni predsjednik države tako je postao milioner sa legalnim pokrićem.  Knežević, Ban i Mihailović su se sporečkali oko povrata novca uloženog u zajedničkog prijatelja.

Kada su akteri zaokružili cijelu priču iz NVO MANS su, u februaru 2019, Specijalnom državnom tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu. Njom je, uz pomenute aktere, bio obuhvaćen i nekadašnji direktor Uprave za sprečavanje pranja novca Predrag Mitrović. Nakon 18 mjeseci (jul 2021.) tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić odbacuje prijavu i obavještava MANS da niko od osumnjičenih nije počinio ,,nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”. Prethodno je, piše, SDT saslušalo sve osobe obuhvaćene prijavom, izuzev glavnih aktera Duška Kneževića i Mila Đukanovića.

Godinu kasnije, u avgustu 2022, Katnićev nasljednik Vladimir Novović donosi odluku da ponovo otvori izviđaj po osnovu iste prijave MANS-a. Izostaje objašnjenje: zašto?

Prošlo je 15 godina od kako je Đukanović uzeo (ne)sporni kredit. I više od tri kako smo, uz pomoć njegovih tajnih žiranata, saznali detalje tog posla.  Da li su se, u međuvremenu, pojavili neki novi dokazi? Bilo bi čudno da jesu, a da mi za njih ne znamo. Pošto iz SDT-a i SPO-a u medije procure i mnogo ozbiljniji i tajniji dokazi, pa čak i oni prikupljeni mjerama tajnog nadzora. Odnosno, prisluškivanjem i uhođenjem. Druga je mogućnost da se izviđaj obnavlja zbog propusta u istrazi koje je, eventualno, počinilo SDT pod Katnićevom komandom. U tom slučaju, smatraju naši sagovornici, SDT duguje još jedan postupak (disciplinski, krivični…) protiv onih koji nijesu radili kako treba. Ili makar objašnjenje o motivima za obnovu izviđaja. Da se ne bi ponovo pričalo o revanšizmu i političkom uticaju na tužilaštvo.

Da takvih priča svakako bude pobrinuo se premijer Dritan Abazović. On je političkim protivnicima u parlamentu prebacio da je inicijativa za smjenu vlade motivisana pokušajem da se zaustavi borba protiv organizovanog kriminala, te da je kampanja pokrenuta nakon majske zapljene cigareta u Luci Bar. A cigarete su „u velikoj mjeri“, tvrdi premijer pozivajući se i na operativna saznanja, vlasništvo kompanije Bemaks. ,,Ta ekipa, koju predstavlja (RankoUbović, konektovana je na Zorana LazovićaMilivoja Katnića i bivšeg čelnika SSPO Dragana Radonjića”, ustvrdio je Abazović, pa se osvrnuo i na optužbe koje su prethodnih dana stizale na račun njega i njegovih saradnika, preko novoosnovanog Mportala koji uređuje Danica Nikolić, savjetnica za medije u DPS-u. Na prozivke je odgovorio kontraoptužbama. ,,Ovo što objavljuje Mportal nisu podaci iz Europola, nego su tajne mjere koje su se vršile prema škaljarcima, a koje su iz bivšeg SPO završile u medijima. Pozivam SDT da provjeri kako su došle do njih, a nudim se i da ponudim svoja saznanja…”, rekao je Abazović napominjući da je Mportal jedan od novoosnovanih medija iza kojih novcem, takođe, stoje vlasnici Bemaksa i njihovi saradnici.

Pominjanje Ranka Ubovića u kontekstu DPS klanova sklonih tranzitnim poslovima  svih vrsta nije novost. Ali nikad nijesmo otišli mnogo dalje od pravljenja parelele u parlamentu i medijima između takozvanih Grand i Mojkovačkog klana i pobrajanja njihovih, navodno uticajnih članova (vođa) od Milana Roćena i Duška Markovića pa nadalje. Abazovićevo obraćanje u tom kontekstu ne predstavlja novinu. Ali,  novo je to što optužbe dolaze sa mjesta sa koga je, možda, moguće i potkrijepiti ih valjanim dokazima. Pa omogućiti pravosuđu da radi svoj posao.

 Iz SDT-a nijesu ni potvrdili ni osporili Abazovićeve navode o Bemaksu i cigaretama ili one o curenju povjerljivih informacija iz bivšeg sastava Specijalnog policijskog odjeljenja. Podsjetili su da već rade „više krivičnih predmeta“ u vezi sa švercom cigareta iz Luke Bar i najavili da će saslušati Abazovića i sve osobe koje je pomenuo.

Ulje na vatru dolio je Mportal, objavljujući navodne transkripte dešifrovanih SKY razgovora pripadnika škaljarskog klana iz kojih se može zaključiti da su oni u ljeto 2020. pokušavali nabaviti 100 kalašnjikova  po narudžbi Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.  Iz tužilaštva je stigao odgovor da je Više državno tužilaštvo  formiralo predmet ,,povodom objavljenih transkripata koje se odnose na nabavku naoružanja i pripremanja oružanog otpora uoči parlamentarnih izbora u 2020. godini”. U saopštenju rukovoditeljke Višeg tužilaštva Lepe Medenice još stoji ,,u daljem toku postupka preduzeće se sve neophodne mjere i radnje u cilju provjere medijskih navoda i utvrđivanja svih činjenica nakon čega će se donijeti odluka u predmetu”.

Sve to je proizvelo nove nedoumice. Šta bi SPC sa kalašnjikovima? Ako joj trebaju, zašto bi ih nabavljala od ovdašnjih kriminalaca kada ih, pretpostavljamo, brže, jeftinije i sigurnije mogu dobiti od svojih pokrovitelja u Beogradu? Onda najvažnije: ako Mportal objavljuje transkripte razgovora koje su dešifrovale partnerske službe iz Zapadne Evrope, pa ih preko Europola dostavili kolegama u Crnoj Gori, zašto Više tužilaštvo ,,provjerava medijske navode”? Zar to nijesu dokumenta koja su do medija stigla iz neke od nadležnih državnih službi (MUP, Uprava policije, ANB, tužilaštvo skupa sa SPO)? Ako je tako, zašto ih tužilaštvo već nema u svom posjedu i ne postupa na osnovu tih saznanja? A ako nije tako, da li Mportal objavljuje falsifikate ili nešto što je do njih stiglo prije nego do nadležnih u tužilaštvu?

Šta god da je po srijedi, pokazuje da ljudima u crnogorskom pravosuđu nije lako. Jedni, nadamo se manjina, miruju čekajući da se obnovi lanac komandovanja prekinut odlaskom DPS-a u opoziciju, penzionisanjem Ivice Stankovića i Milivoja Katnića i hapšenjem Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića. Drugi čekaju ,,deblokadu” i uslove za koliko – toliko normalan rad. Ne bi li oživjeli paralizovani sistem i postaviti osnove pravne države. Ishod postupaka, dijelom, pomenutih i u ovom tekstu pokazaće čemu smo bliži.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo