Povežite se sa nama

Izdvojeno

TALAS POSKUPLJENJA: Umjetnost preživljavanja

Objavljeno prije

na

Čak je i zvanična statistika utvrdila ozbiljno poskupljenje života u Crnoj Gori. U realnosti je još gore. No, o tome, nažalost, nema ko da brine. Za sada nema adekvatinih mjera da se umanji šteta od divljanja cijena, nakon početka rata u Ukrajini

 

Briga države za građane pred naletima poskupljenja u Crnoj Gori zabilježena je krajem juna, kada je hljeb sa 80 pojeftinjen na 75 centi. Tačno prije godinu dana, krajem avgusta 2021, tadašnja vlada je ograničila cijenu pola kile hljeba na 50 centi.

Ali zato Monstat uvijek brine. Divljanje cijena, koje je počelo u martu ratom u Ukrajini, prevedeno u zvaničnu statistiku, izgleda manje strašno nego što jeste. Državna ustanova za statistiku, uostalom, oduvijek uspijeva da nam stvarnost predstavi manje crnom.

Prema najnovijim podacima Monstata, cijene proizvoda i usluga lične potrošnje u julu 2022, u odnosu na isti mjesec prošle godine, više su za – 14,9 odsto. Navodi se da je najviše porasla cijena čvrstih goriva i to za 50 odsto, dok je cijena goriva i maziva za motorna vozila veća za 32,2 odsto. Od prehrambenih proizvoda najviše je, prema Monstatu, porasla cijena ulja i masti – čak 37,6 odsto. Biće da je više, ako se sjetimo da je litar ulja početkom 2021. koštao jedan euro, januara ove godine 1,40 eura, a cijena tog proizvoda se sada u crnogorskim marketima kreće između 2,30 i 2,40 eura. Kilogram brašna (tip 400) u januaru 2021. je koštao 40 centi, godinu dana kasnije je došlo do poskupljenja od 50 odsto, a sada se cijene brašna kreću oko 80 centi.

Zvanična statistika tvrdi drugačije: cijene povrća su za godinu porasle 35,8 odsto, a hljeba i žitarica za 33,3 odsto. Godišnja inflacija kada su u pitanju mlijeko, sir i jaja je 29,3 odsto, šećer, džem, med, čokolada i slatkiši su skuplji 22,6 odsto, meso je skuplje za 16,6 odsto, a voće 14,1 odsto.

No Monstat uvijek nađe svjetlo u tami. Pa su tako u odnosu na prošlu godinu cijene odjeće i obuće ostale nepromijenjene, a čak su u odnosu na jun ove godine niže za 4,2 odsto. Po onoj da se valja lijepo obući pa sve da stomak krči od gladi.

Vrijednost minimalne potrošačke korpe za jul je, prema podacima Monstata, iznosila 761,2 eura, što je 1,4 odsto više u odnosu na jun. „Od ukupne vrijednosti minimalne potrošačke korpe, izdaci za hranu i bezalkoholna pića su iznosili 349 eura, što je 1,6 odsto više u odnosu na jun”, navodi se u saopštenju. Statističari su kazali da su izdaci za neprehrambene proizvode i usluge iznosili 412,2 eura, što je 1,3 odsto više u odnosu na jun.

„Prosječna“ plata nam je manja od potrošačke korpe i iznosi 708 eura, a minimalna, koju većina prima, je mizerna – 450 eura. Da ne pominjemo penzionere, od kojih većina živi sa manje od 300 eura mjesečno.

Svaki put iz Monstata uredno obavijeste da se minimalna potrošačka korpa odnosi na potrošnju domaćinstva koja uključuje hranu i neprehrambene proizvode i usluge, kojom se omogućava održavanje života i radne sposobnosti članova domaćinstva. Poenta je na održavanju, kakvom takvom.

„Da preživimo, treba nam 2211 kcal, odnosno 2,9 eura na dan kaže MONSTAT“, napisala je nakon objavljivanja najnovije cijene potrošačke korpe na Fejsbuku Marina Medojević iz Banke hrane. Iz ove organizacije navode da je broj evidentiranih nezaposlenih (javljaju se na 40 dana Zavodu za zapošljavanje) u Crnoj Gori – 45.116. „Oko 50.000 je broj lica koji koriste socijalnu pomoć, a svega 10 odsto i manje je među njima onih koji su stvarno siromašni što znači da država najmanje pomaže one koji žive u stvarnom siromaštvu. Među korosnicima MOP-a su većinski radno sposobni ljudi za koje drzava ne nalazi način da ih zaposli. Broj penzionera koji primaju do 300 eura penzije je oko 60.000. Ti ljudi nisu u mogućnosti ni lijekove da kupe koje im ljekari prepišu a kamoli kvalitetnu hranu“, napisala je Medojević.

Neki proizvodi kao što su kafa, toalet papir, pirinač, skuplji su u Crnoj Gori nego u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su u EU. Uz napomenu da je prosječna plata u Sloviniji 1.022, a u Hrvatskoj 1.364 eura.

Političari ophrvani brigom za državu, crkvu, svoje fotelje, ipak su početkom maja u Skupštini usvojili izmjene zakona o PDV-u, kojim je porez na brašno i ulje smanjen sa sedam na nula odsto, a na so sa 21 na sedam odsto.

Zalud. Do smanjenja nije došlo. Uz uobičajenu potvrdu da kad se radi o građanima, sistem jednostavno ne funkcionie – tržišna inspekcija nije imala nadležnost da kontroliše da li su trgovci smanjili cijene namirnica, a poreska inspekcija nadležna za kontrole obračuna i naplete PDV-a, ali ne i umanjenja cijena.

Vlada je početkom jula donijela odluku kojom se maksimalna visina marži u trgovinama na veliko ograničava na 5 odsto, za pšenično bračno (tip 400 i 500), šećer, ulje i so, dok maksimalna marža na ove namirnice za male trgovine iznosi 7 odsto. Koliko je nepovjerenje u mogućnost da trgovci snize cijene, govori i to da su mediji ovu vijest završavali sa „ograničenjem marži ove životne namirnice bi trebalo da budu jeftinije“. Ipak nijesu pojeftinile.

Ono što potrošačima niko još nije objasnio je kako to da cijene goriva padaju a cijene namirnica ne, iako su trgovci povećanje umnogome bazirali na povećanju cijena prevoza. Uz to, već mjesecima na berzama padaju cijene žitarica, kukuruza, ulja, šećera, a u Crnoj Gori sve po novom, skupljem.

Iz Ministarstva poljoprivrede su nedavno poručili da sačekamo još malo. Tačnije završetak turističke sezone. Pa kad turisti odu, i mi domoroci možemo očekivati pad cijena, bar na artiklima osnovnih životnih namirnica

„Pad cijena se može očekivati kada se potroše rezerve uvezene po većim cijenama. Imali smo veliku propagandu, koja je bila i realna, a to je da nam prijeti nestašica hrane tokom ljeta i jeseni. Iz tog razloga su trgovački lanci i prerađivači obezbijedili znatne količine robe po cijenama, koje su bile i do 20 procenata veće nego što su u ovom trenutku“, objasnio je  Miroslav Cimbaljević iz Ministarstva poljoprivrede.

On je za TV Vijesti kazao da se upravo iz tog razloga kod nas ne može reflektovati pad cijena na svjetskom tržištu i na berzi, te istakao da je potreban određeni vremenski period kako bi trgovački lanci i prerađivači rasprodali količine koje su nabavili u tom periodu. A kada se rezerve potroše, realan je pad cijena: „U ovom trenutku uvozna cijena ulja bez PDV-a je 1,70 eura, a prije tri mjeseca trgovački lanci su isto to ulje uvozili za 2,20 ili 2,30 eura. To je veoma značajan pad cijena“.

Ko zna koliko su ulja trgovački lanci uvezli po većoj cijeni i kada će i hoće li te zalihe iscrpiti. Radovan Tošković iz NVO Borba protiv siromaštva izjavio je da ne vjeruje da će trgovci odustati od dodatnog profita i podsjeća da cene nisu snizili ni nakon što je država smanjila ili ukinula PDV na većinu osnovnih životnih namirnica.

„Dok god nema konkurencije sa strane, crnogorski trgovci će koristiti svaku priliku za ekstraprofit. Čak i ako cijene budu niže, ne vjerujem da će to biti neka značajna razlika, posebno ako uzmemo u obzir da su cijene u proteklom periodu drastično uvećane, te da su pojedini proizvodi skuplji i za 100 odsto“,  kazao je Tošković.

Dok građani ćute i trpe, pojedini trgovački lanci, i pored zaliha, pospješuju strah od turobne jeseni ograničavanjem prodaje osnovnih životnih namirnica na pet komada po artiklu.

O poskupljenjima nema ko da misli. Političare te muke ne muče. Sjetimo se samo kako su se jednoglasno zabrinuli za budžet zbog najavljenog povećanja plata građanima. Pa su, za svaki slučaj, sebi i ostalim najvišim državnim funkcionerima, početkom ove godine, povećali plate za 200 eura. Nek se nađe.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo