Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRI GODINE OD 30. AVGUSTA: Živo miloističko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Ono što je uslijedilo poslije pobjede opozicije na izborima u Crnoj Gori, uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) i postđukanovskoj Crnoj Gori su  bila prevelika od  opozicije čiji glavni generator podrške  bila kritika dotadašnjih loših praksi režima

 

Tridesetog avgusta su se navršile 3 godine od parlamentarnih izbora na kojima je režim Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS) Crne Gore izgubio izvršnu i zakonodavnu vlast nakon 30 godina suverene vladavine. Ako se uzme i 45 godina socijalističke vlasti, DPS (koji se ranije zvao Savez komunista) je vladao u kontinuitetu  75 godina. Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji doživjela smjenu vlasti na izborima. Uz rekordnu izlaznost od preko 76 odsto upisanih birača i uprkos brojnim pritiscima, ucjenama, krađama i kupovini glasova, tri opoziciona bloka su uspjela osvojiti 41 mandat u Skupštini, svega jedan više od bloka miloističkih partija. Poslije vijećanja u vrhu režima, i uz pritiske sa Zapada, vlast je ipak predata mirnim putem uprkos primjedbama nekih predstavnika krupnog biznisa. Ono o čemu se i danas malo priča je odlučujući uticaj zapadnog faktora, prije svega Anglosaksonaca, u objedinjavanju i organizovanju nezrele i isjeckane opozicije u blok(ove) koji će iz tri kolone na kraju odnijeti prevagu na izborima. Nekada miljenik Zapada, zbog izdaje svoga mentora i šefa – Slobodana Miloševića, crnogorski režim će potrošiti sve kredite i bonuse na Zapadu u godinama koje su Crnu Goru pretvorile u mafijašku državu čiji je glavni međunarodni sponzor nezavisnosti i referenduma iz 2006. godine   bio ruski diktator Vladimir Putin. Ruski prljavi novac,  zajedništvo sa Putinovim službama nakon ulaska u NATO, i državni narko biznisi sa ljevičarskim gerilskim grupama i političarima u Južnoj Americi su prelili čašu tolerancije koju je Zapad imao prema crnogorskom stabilokratskom režimu.

Ono što je uslijedilo uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na tadašnjim izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) su bila prevelika za opoziciju čiji glavni generator podrške je bila kritika dotadašnjih loših praksi režima.

Kada je bivši muzičar Mišel Marteli postao predsjednik, siromašnog i korupcijom razorenog Haitija, prvo pitanje koje je postavio prijateljima i saradnicima nakon izbornog slavlja (i otrežnjenja) je bilo „dobro, a šta ćemo sad?“. Nosilac liste glavne crnogorske koalicije Za budućnost CG (ZBCG) i budući premijer Zdravko Krivokapić možda i nije imao dilemu kao Marteli. Po riječima lidera jedne od članica ZBCG Andriji Mandiću na javno prenošenoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu prije 10 mjeseci, Krivokapić je kao “nosilac naše liste jedva dočekao (nakon izborne pobjede) da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Nemogućnost post-izbornog dogovora između  raznorodnih stranaka vladajuće koalicije je primorala prave pobjednike izbornog procesa da se direktno uključe preko svojih ambasadora u sastavljanje i izbor prve ne-DPS Vlade koja će tek nakon tri mjeseca položiti zakletvu. Time je Đukanovićev režim dobio dragocjeno vrijeme da skloni i uništi svu dokumentaciju koja bi se mogla iskoristiti u krivičnim procesima protiv njih jednog dana. Na žalost, disfunkcionalnost vladajuće koalicije i Vlade, uz sujete i nekompetentnost njenih lidera su, za sada, na neodređeno produžile angažman zapadnih ambasada u vođenju državne politike i kadriranju za najznačajnija mjesta dovodeći u pitanje ionako krhki suverenitet vlasti.

Nova  vladajuća koalicija je pokazala da stare navike teško odumiru i da je kadriranje u Vladi i po dubini nastavljeno velikim dijelom po receptu DPS-a. Partijsko zapošljavanje po dubini, zloupotreba državnih resursa u partijske i privatne svrhe su ostali norma ponašanja uz poneke izuzetke. Netransparentnost vođenja državnih poslova i finansija i Krivokapićeve i Abazovićeve vlade je takođe zadržala raniji obrazac ponašanja.

Obojica premijera su čak stavljali zabrane skidanja oznaka tajnosti na dokumentaciju iz DPS-ovog perioda koja je mogla pomoći raskrinkavanju brojnih zloupotreba iz tadašnjeg perioda. Ni danas se ne zna u koje svrhe je šef režima koristio Vladin avion za brojna putovanja koja su proglašena službenim a kojima nema ni traga u protokolima Predsjedništva ni Vlade kao ni u zvaničnim komunikeima. I dalje se ne zna, ili više ne postoji trag o tome, da li je Prva banka brata Mila Đukanovića – Aca ikada i u kojoj mjeri vratila pozajmicu Vlade od 44 miliona eura koja ju je spasila od propasti. Vladin Savjet za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i pod Krivokapićem i pod Dritanom Abazovićem je postigao više nego skromne rezultate uz velike i vidne opstrukcije državne administracije u dostavljanju potrebne dokumentacije. Do sada je samo pokrenuta istraga o bagatelnim dodjelama stanova i kredita ionako dobro zbrinutim državnim i pravosudnim funkcionerima, kojima nikada nije bilo dosta. Druge afere će morati ostati na čekanju ili će vjerovatnije biti predate zaboravu nakon što nastupi zastara za krivično gonjenje. Izgradnja Vjetroelektrane Možura i teške pronevjere novca o kojima je brujao premijer Abazović dok je bio opozicionar i javno mahao otkrivenom dokumentacijom uz pozive specijalnom tužiocu da odmah uhapsi Mila Đukanovića je takođe pala u zaborav. Ništa nisu pomogla nova otkrića na Malti i u Crnoj Gori. Tužilaštvo vodi izviđaj još od novembra 2017.- bez rezultata.

Birački spisak, koji je bio jedan od glavnih instrumenata ranijih izbornih inžinjeringa i krađa od strane DPS-a nije gotovo ni taknut. Četiri opštine u Crnoj Gori imaju više upisanih birača nego stanovnika, dok u polovini opština ima veći broj glasača u odnosu na punoljetno stanovništvo. Izborni zakoni koji su trebali biti osnova reformi su izostali zbog partijskih svađa.

Međutim, ne može se reći da nije bilo pozitivnih pomaka i da je sve isto. Plate su kroz program Evropa Sad značajno porasle, porasle su i penzije dok su vraćeni dječji dodatak i naknade za majke. Monopol jedne partije i jednog čovjeka je slomljen. Došlo je do izvjesnih promjena na bolje u Upravi policije i rekordnih zapljena droge i cigareta. Donešen je zakon kroz koji je izabran novi Tužilački savjet koji je prethodnog DPS-ovog Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića otjerao u penziju i doveo do formiranja novog tima u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na čelu sa Vladimirom Novovićem,  i u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO). Katnić, kao i ogromna većina drugih tužilaca su izbjegli disciplinsku odgovornost, dok se krivična i ne pominje, osim u slučaju Saše Čađenovića (zbog inostranog pristiska), uprkos brojnim dokumentiranim zloupotrebama za račun Đukanovićevog režima.

Glavni događaj protekle tri godine je svakako hapšenje bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice,  i jednog broja visokih policijskih službenika, zbog velikog broja teških krivičnih djela – od zloupotreba službenog položaja do veletrgovine narkoticima, ubistva, mučenja itd. Hapšenja ipak nijesu bila rezultat rada tužilaštava koje je ostalo gluho na ranije krivične prijave nevladinih organizacija i pojedinaca protiv čelnih ljudi pravosuđa i policije. Glavne zasluge opet idu stranom (zapadnom) faktoru koji je kroz Europol i međunarodnu pravnu pomoć dostavio vlastima obilje dokaza o umiješanosti dotičnih u najteža krivična djela, prije svega trgovinu narkoticima i zaštitu iste kroz državne institucije. Ono što su mnogi znali da Đukanovićev režim radi, sada je postalo očigledno kroz prepiske na kodiranoj SKY ECC aplikaciji čiju zaštitu su razbile zapadnoevropske policije i američki Federalni istražni biro (FBI). Đukanovićevo pravosuđe je bilo primorano da konačno krene u akciju tek kad su prepiske vojnika režima objavljene u štampi. To međutim nije smetalo sadašnjem premijeru Abazoviću da zasluge za hapšenja pripiše sebi i svojim saradnicima.

Suđenja tek trebaju početi, a pravosnažne presude su, za sada svjetlosnu godinu daleko. Svi se deklarativno slažu da je glavna potreba crnogorskog društva  reforma pravosuđa i izbori čelnih ljudi. Tu se ne radi samo o tužilaštvu (čiji Vrhovni državni tužilac još nije izabran) već i o sudstvu. Za izbor VDT-a treba najmanje 49 poslanika (tropetinska većina) u Skupštini. Za promjene ustava, prije svega ono što se odnosi na eventualno raspuštanje miloističkog Sudskog savjeta i izbore u sudstvu treba dvotrećinska većina ili 54 poslanika. Skupljanje ustavne većine u Parlamentu i Vladi je moguće na papiru ali daleko u praksi. Vrlo je moguće da će, kao i do sada, morati da se uključi EU i Amerika. Dok se ti procesi ne okončaju šef bivšeg režima izgleda može mirno spavati. Kako ranije reče Monitoru jedan bivši sudija: „ Dok god stari režim kontroliše PPP (pravosuđe, podzemlje i pare) u Crnoj Gori su promjene samo stvar dekora“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

KAKO DOČEKUJEMO TURISTIČKU SEZONU: Prazne priče kriju praznu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je u prva tri mjeseca ove godine prihodovala 19 miliona manje od plana i skoro tri miliona manje nego u istom periodu prošle godine. Uprkos inflaciji, rastu dijela poreza i akciza, većim zaradama… Nije teško naslutiti zašto iz vlade nerado komentarišu ove podatke. Lakše je obećavati

 

 

Od premijera Milojka Spajića, već tradicionalno, stižu samo dobre vijesti. Preciznije, najave:  “Nakon opsežnih razmatranja kako da pronađemo model kojim bi bili zadovoljni i sindikati i poslodavci, možemo konstatovati da smo blizu rješenja u vezi uvođenja sedmočasovnog radnog vremena”, obavijestio nas je predsjednik Vlade prošle nedjelje. Uz najavu da će ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić  ove nedjelje započeti razgovore sa predstavnicima sindikata i poslodavaca kako bi “iskristalisali” finalnu verziju najavljene reforme radnog vremena.

Problem je sa premijerovim obećanjima i najavama to što se rijetko ostvaraju. I (skoro) nikad potpuno. Tako je, prema onome što znamo do završetka ovog broja Monitora (četvrtak veče), izostao najavljeni sastanak članova Socijalnog savjeta (Vlada, reprezentativni sindikati i poslodavci). U međuvremenu, iz njihovih reakcija saznajemo da oni o rješenju “koje je blizu” ne znaju ništa više od javnosti. A to je – skoro ništa.

“Vrlo važno je da kažem da mi ne znamo koji model se preferira”, saopštio je  Srđa Keković, generalni sekretar Unije saveza sindikata Crne Gore (USSCG), podsjećajući da ta asocijacija bezmalo dvije decenije zagovara sedmočasovni radni dan i petodnevnu radnu nedjelju. “ Gospodin Spajić i ministarka Nišić su najavili neki model, ali on nije rezultat razgovora s nama…”, kazao je Keković konstatujući da tek treba razgovarati na tu temu.

Još rezervisaniji bili su iz Unije poslodavaca. Po njima, skraćenje radnog vremena treba da bude opcija  a ne nametnuti, obavezujući  model poslovanja. Crnogorska ekonomija već se suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage, niskim nivoom produktivnosti i brojnim strukturnim problemima koji ograničavaju njen razvoj, napominju iz UPCG u reagovanju na premijerovu najavu: “U takvom kontekstu, jednostrana i izolovana mjera poput smanjenja broja radnih sati, bez paralelnih aktivnosti usmjerenih ka povećanju produktivnosti, efikasnosti i tehnološke modernizacije poslovnih procesa, imaće suprotne efekte od onih koji se žele postići – pad ekonomske aktivnosti, dodatno finansijsko opterećenje poslodavaca kao i javnih finansija”.

Iako tako izgleda, ideja o zvaničnom skraćenju radnog vremena sa sedam na osam sati dnevno nije od juče. Spajić je  tu temu otvorio prije nešto više od dvije godine, najavljujući je kao dio PES-ovog predizbornog programa. “Evropom sad 2 predlažemo skraćenje punog radnog vremena sa 40 na 35 sati, odnosno na sedmočasovno radno vrijeme”, obećao je aktuelni premijer. U prepoznatljivom stilu, pojasnio je kako će to imati pozitivan uticaj na sve –  zaposlene, poslodavce i državu. “Zato, sat vremena manje je u stvari sat vremena više! Zaustavimo sat! Evropa sad 2”.

Ta i takve poruke pomogle su Spajiću i njegovom PES-u da se nakon prethodnih parlamanetarnih izbora pozicioniraju kao najjača politička grupacija u crnogorskom parlamentu a, naknadno, i u aktuelnoj Vladi. Drugo je pitanje šta je manje a šta više od onoga što je Crnoj Gori donijela primjena (redukovana) programa Evropa Sad 2.

Priča o reformi radnog vremena, mimo znanja vladinih partnera iz Socijalnog savjeta, preklopila sa makar dvije-tri teme o kojima predstavnici izvršnih vlasti govore sa mnogo manje entuzijazma, ili uopšte ne govore. To bi se moglo protumačiti kao još jedno pravljenje magle. S ciljem da se optimističkim najavama prikriju stvarni, aktuelni problemi. I vladina (ne)odgovornost.

Dok premijer priča o skraćenju radnog vremena, turistički radnici imaju sve više problema da obezbijede minimum radne snage za ljetnju turističku sezonu. Koja, zvanično, možda jeste a možda nije počela.

Kalendar kaže da jeste, ali teren to ne prepoznaje. Pošto su pripreme za sve ono što bi trebalo da spremno dočeka turiste u punom jeku. Dok, ponegdje, tek treba da počnu. Bez jasnog plana i cilja.

U crnogorskoj ekonomiji, zbog njene strukture (turizam, trgovina, poljoprivreda), dominira tzv. sezonalnost.  Nije teško zaključiti šta je u ovom trenutku morao biti vladin prioritet: olakšati zakonskom regulativom privrednicima da dođu do neophodnih sezonskih radnika.

Stara je priča da Crnoj Gori treba zakon o stalnim sezonskim radnicima. Tako bi se ovdašnjim poslodavcima omogućilo da, uz finansijsku pomoć države, angažuju i zadrže sezonske radnike. U načelu, Vlada je saglasna sa tim zahtjevima. Zakazala je praksa, odnosno realizacija.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja prošle jeseni stigla ja najava da će pomenuti zakon biti usvojen u januaru. Početkom godine smo, umjesto prijedloga zakona u parlamentu, dobili najavu javne rasprave o nacrtu istog dokumenta. Uz još jedno obećanje da resorno Ministarstvo “ulaže napore da zakon bude usvojen i spreman za primjenu do turističke sezone 2025. godine, čime će se omogućiti značajna poboljšanja u oblasti sezonskog zapošljavanja.” I ništa. Novi rok nije preciziran.

Konkurencija ne čeka. Zato sezonci, ne samo iz regiona nego i domaći, ljetnji posao sve češće pronalaze u nekoj od okolnih turističkih destinacija. Gdje se često, zbog ponuđenih finansijskih benefita, obavezuju na rad i tokom naredne sezone.

Sezonci su samo vrh ledenog brijega evidentiranih problema ovdašnje turističke ponude. Iako je Crna Gora turistička zemlja, a od turizma zavise i njena ekonomija i javne finansije, danas ne postoji važeća Strategija razvoja turizma, Strateški marketing plan i Strategija razvoja ljudskih resursa u turizmu, predočio je, u razgovoru za Vijesti Ranko Jovović, predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva u Privrednoj komori.  Kao ilustraciju raskoraka između vlade i privrednika, Jovović kaže kako resorno Ministarstvo piše novi zakon o turizmu i ugostiteljstvu bez uključenja turističke privrede.

“Za elitni turizam nije dovoljno napraviti dobar hotel ili restoran, oni su vezani za sudbinu i kvalitet destinacije“, upozorava Dragan Purko Ivančević, poznati turistički poslenik iz Budve, ističući da nema elitnog turizma dok se ne upristoji putna infrastruktura duž primorja, izgled i čistoća  turističkih mjesta, tretman otpadnih voda i otpada… Umjesto da rješavamo postojeće, kaže Ivančević, mi sebi stvaramo nove probleme: “Zakašnjeli tenderi za upravljanje i korištenje kupališta i svi oni problemi koje sada boluju naše hotelske kompanije a tiču se iznenadnog povećanja PDV-a prošle godine. Taj udarac koji nam je napravila sopstvena Vlada i nečinjenje u svim oblastima koje podrazumijevaju kvaitetnu sezonu, rezultirali su daljim padom prometa u turizmu.”

Dostupni podaci Monstata potvrđuju nastavak prošlogodišnje turističke oseke. U prva tri mjeseca ove godine broj turističkih noćenja u hotelima i individualnom smještaju manji je za 10, dok su ukupni prihodi od turizma manji za 6,4 odsto u odnosu na prošlogodišnje. Kada, praktično, nijesmo imali zimsku turističku sezonu.

Taj manjak se ne dotiče samo turističke privrede. Registrujemo ga, već, i u državnoj ali i u kasama dijela lokalnih samouprava. Posebno kod opština koje su više oslonjene na prihode turističke djelatnosti.

Država je u prva tri mjeseca ove godine prihodovala 19 miliona manje od plana i skoro tri miliona manje nego u istom periodu prošle godine. Uprkos inflaciji, rastu dijela poreza i akciza, većim zaradama… Rashodi su, zato, bili skoro 90 miliona veći u odnosu na 2024. A bili bi još veći da se nije uštedjelo (oko 60 milion) na planiranim izdacima. To će biti nadoknađeno narednih mjeseci ili će neki potrošači ostati bez novca koji im je bio namijenjen ovogodišnjim budžetom.

Nije teško naslutiti zašto iz vlade nerado komentarišu ove podatke. Osim što nas, s vremena na vrijeme, pokušavaju ubijediti da je stvarna slika bolja od zvaničnih (njihovih) podataka. Lakše je obećavati. Manje košta i brže se zaboravlja.

 

Država (ni)je loš poslodavac

Dok obećava buduće benefite svim zaposlenima u Crnoj Gori, Spajićeva Vlada, baš kao i njene prethodnice, pokazuje se kao poslodavac koji ne poštuje preuzete (zakonske) obaveze prema svojim radnicima, nego ih tjera da se na sudu bore za svoja prava. Praveći dodatni trošak sebi i državi.

Prema nedavno objavljenom nalazu Državne revizorske institicije (DRI) u periodu 2020–2023. godine, samo u MUP-u i Ministarstvu odbrane pokrenuto je gotovo šest hiljada sudskih postupaka po osnovu nepoštovanja prava iz radnih odnosa.

“Putem prinudne naplate iz budžeta Ministarstva odbrane je u tom periodu isplaćeno 3,9 miliona, a iz budžeta Ministarstva unutrašnjih poslova čak 11,6 miliona eura za sudske sporove po svim osnovama (radni sporovi, neplaćene fakture, naknade štete i dr.)”, navodi se u Izvještaju DRI uz konstataciju da je MUP izgubio “gotovo sve” radne sporove iz analiziranog perioda.

Izgubljeni  sporovi koštali su državu u istom periodu 53 miliona eura, pokazuju prošlogodišnji podaci Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. Iz te institucije takođe naglašavaju problem radnih sporova države i njenih zaposlenih: “… odliv sa računa budžeta se u najvećem iznosu odnosi na utvrđena potraživanja iz radnog odnosa, koji sporovi su u enormnom porastu, jer je očigledno da se i dalje ne primjenjuju zakonski propisi u obračunu zarada i naknada zarada, što je konstantni i za sada nerješiv problem, iako u tom pravcu ne bi trebalo da bude propusta“.

Slijedilo je podsjećanje budžetskim jedinicama da su “dužne da potraživanja svojih zaposlenih, koja su u skladu zakonom, opštim i granskim kolektivnim ugovorima, te sa dosadašnjom sudskom praksom u predmetima istog činjeničnog i pravnog osnova, obračunaju i isplate na vrijeme i spriječe štetu koju budžet trpi na ime sudskih troškova, kamata i troškova u postupcima izvršenja”.

Proizilazi da je Država, prečesto, loš poslodavac. Tako se, uz nezadovoljstvo zapošljenih u državnoj administraciji i javnim službama, daje loš primjer ostalim poslodavcima i, konačno, stvaraju dodatni a nepotrebni budžetski troškovi. A da niko ne odgovora zbog toga.

Ima, očito je, prostora za reforme i poboljšanje radnih uslova zaposlenih u državnoj službi i bez obećanog skraćenja radnog vremena.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža predviđena  je izgradnja niza hotela koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti, turističke opštine i država, po tom pitanju nijesu uradili – ništa

 

 

Prije dva dana zvanično su počeli radovi na izgradnji luksuznog hotelsko-rezidencijalnog kompleksa Porta Rai Beachfront Hotel & Residences na Velikoj plaži u Ulcinju. Veliki kompleks mješovite namjene gradi se na lokaciji starog hotela Lido. Biće to prvi turistički rizort sa pet zvjezdica na dugoj pješčanoj plaži, koja je u fokusu javnosti od kako je najavljena namjera arapskog investitora, Mohameda Alabara da ulaže u izgradnju objekata raznovrsne namjene na toj lokaciji.

Iza projekta Porta Rai – Kapija raja, stoje dvije međunarodne grupacije, Karisma Hotels & Resorts i Dobrov & Family Group, koju zastupa firma Capital Estate. Prema njihovim objavama u izgradnju ogromnog kompleksa pozicioniranog na samom pijesku plaže Kopakabana, uložiće oko 170 miliona eura direktnih investicija.

Investitori već prodaju stanove i apartmane na ovoj lokaciji. Oglasi za prodaju smještajnih jedinica su svuda po društvenim mrežama, što pokazuje da se na Velikoj plaži, uprkos protivljenima mnogih građana Ulcinja, nevladinih i ekoloških organizacija, grade komercijalni objekti namijenjeni tržištu.

Kamen temeljac za gradnju drugog hotelsko-apartmanskog kompleksa Otrant Reefs Resort, kompanije Argos Dooo iz Ulcinja, na lokaciji nekadašnjeg hotela Otrant, u neposrednom susjedstvu Porta Rai, postavljen je u aprilu prošle godine. Kompleks koji uključuje i stanogradnju procijenjen je na 40 miliona eura.

Novi hotelski kompleksi pozicionirani uz samu obalu Velike plaže dostižu visinu i do 11 spratova. U lokalnoj upavi Opštine Ulcinj potvrdili su kako u najavi imaju još dva slična projekta.

Betoniranje Velike plaže na kojoj nijesu izgrađeni osnovni infrastrukturni sistemi, ozbiljno se zahuktava. Investitori imaju odriješene ruke u pogledu gabarita i spratnosti, koje ima omogućavaju usvojeni planovi, Državne studije lokacije za šest modula atraktivne Velike plaže.

Ulcinjska rivijera jedna je od važnih turističkih destinacija koju ograničava nevjerovatna okolnost da dobar dio grada Ulcinja, pojedina naselja, kao i Velika plaža, nemaju kanalizacionu mrežu. Mnoge privatne kuće i neki hoteli na rivijeri funkcionišu sa septičkim jamama. Jedan broj naselja oko kanala Port Milena i lokalnih potoka, otpadne vode ispuštaju direktno u te kanale, odakle odlaze u more ispred Velike plaže.

Opštinske vlasti Ulcinja nijesu uspjele da riješe ovaj osnovni problem turističke opštine.

Da se u skorije vrijeme u tom pogledu ništa neće promijeniti govori praksa po kojoj veliki turistički rizorti sa desetinama hiljada kvadrata dobijaju saglasnosti za gradnju ne samo Ministrastva prostornog planiranja i državne imovine, odnosno Glavnog državnog arhitekte nego i Agencije za zaštitu životne sredine.

Dok se plasiraju markentinški podaci o ekskluzivitetu budućih turističkih kompleksa, o broju zvjezdica i  luksuznim sadržajima, nijesu ispoštovani osnovni uslovi za njihov priključak na zakonom propisanu infrastrukturu, vodnu i kanalizacionu mrežu.

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža, predviđena  je izgradnja niza hotela, koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti turističke opštine i država nijesu ništa uradili u vezi sa tim.

Obaveza priključenja svakog objekta na kanalizacionu mrežu propisana je Zakonom o komunalnim djelatnostima. Prema članu 31 stav 1 ovog zakona, vlasnik građevinskog objekta  dužan je da priključi svoj objekat na komunalnu infrastrukturu za vodosnabdijevanje i prihvatanje, prečišćavanje odvodnih komunalnih, otpadnih i atmosferskih voda.

Dodatno, član 32 istog zakona propisuje da se priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu vrši na mjestu i na način predviđen planskim dokumentom i zakonom. Priključci se mogu izvesti samo na osnovu odobrenja i uz nadzor nadležnog vršioca komunalne djelatnosti.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata definiše da se građevinsko zemljište smatra uređenim ako je komunalno opremljeno, što uključuje i postojanje priključka na vodovodnu i feklanu infrastrukturu.

Dakle, ako nije planom navedeno striktno priključenje na septičku jamu a ne kanalizaciju, sve u vezi izdavanja odobrenja i saglasnosti za gradnju na potezu Velika plaža je nezakonito.

Ako bi u nekom nerazumnom slučaju urbanistički plan i predvidio upotrebu septičkih jama, takvo rješenje bilo bi sporno sa aspekta zaštite životne sredine, turističkih i drugih standarda za luksuzne rizorte.

U tom smislu sporna je saglasnost koju na podnijete elaborate daje Agencija za zaštitu životne sredine, sa predlogom da se hoteli sa pet zvjezdica i oko 1.500 kreveta, te veliki broj stanova, priključe na takozvane upojne jame, što je eufemizam za obične septičke jame. Njihova je procjena da rješenje otpadnih i fekalnih voda iz megalomanskih objekata koje se odlažu u zemlju, ne predstavljaju direktnu opasnost za zagađenje životne sredine, zemljišta i mora.

U tekstu saglasnosti na Elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, koje su Agenciji podnijeli investitori, firme Argos i Capital Estate, decidno stoji da će kanalizacija hotela biti povezana sa takvim jamama, te da su vlasnici obavezni da izgrade bioprerađivače otpadnih voda u svojim objektima.

U pitanju je najobičnija improvizacija kako bi se izašlo u susret investitorima.

Započeti turistički kompleksi čiju gradnju prate superlativi u pogledu luksuza i prijatnosti koje će pružiti svojim posjetiocima ali i podići turistički imidž destinacije, locirani su u blizini kanala Port Milena, koji je označen kao „Leglo zaraze u srcu Jadrana“.

U tekstu pod tim nazivom, koji je nedavno objavio portal Feral Bar, navode se najveći ekloški problemi i crne tačke  ulcinjske rivijere i Velike plaže. U neposrednoj blizini budućih hotela to je Port Milena i potok Bratica.

„Nazvan po kraljici Crne Gore Mileni Petrović, kanal Port Milena u Ulcinju decenijama je bio jedan od najautentičnijih pitoresknih kutaka i predjela najjužnije crnogorske opštine, pa i Jugoslavije. Prirodno utočište od nemirnog mora, nekada žila kucavica ulcinjske Solane, najveće mrijestilište ribe, a posebno jegulje u ovom dijelu Jadrana, uništeno ljudskom pohlepom i bezobzirnošću, danas nosi neslavnu titulu najveće septičke jame na otvorenom…..Ona je klasičan primjer neodgovornog odnosa prema prirodi, turističkim resursima, istoriji, tradiciji, identitetu i sveukupnom razvoju i respektu“, navodi se u tekstu Ferala.

„Procjenjuje se da je samo u posljednjih par godina izgrađeno na stotine objekata značajnih gabarita koji nemaju riješeno pitanje odvoda kanalizacije. Osim privatnih kuća i objekata, otpadne vode na direktan način u Port Milenu ispuštaju se i iz velikih hotela nadomak kanala, a tu je i bezbroj objekata za izdavanje smještaja koji, pogodite – svoje otpadne vode izlivaju u Port Milenu“, navodi Feral

A iz Kraljičinog kanala direktno u more. I tako decenijama na Velikoj plaži. Nema izgleda da će  išta u dogledno vrijeme mijenjati.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom osmodnevne aprilske posjete premijera i njegove brojne delegacije SAD-u  nije upriličen ni jedan sastanak s “američkim kolegama”. Razlozi mogu biti razni – ali  na osnovu nekoliko izvora i indikacija, provlači se i učinak lobiranja albanskih organizacija koje su preko kontakata u Kongresu i Stejt dipartmentu uticale da se na crnogorsku vlast izvrši pritisak kako bi se odustalo od investicije iza koje formalno stoji Mohamed Alabar

 

 

Nije prošlo ni 20 dana od kada se premijer Milojko Spajić vratio iz Amerike a njegov, do tada broj 1, investitor Mohamed Alabar je javno odustao od gradnje na ulcinjskoj Velikoj plaži. Premijer je sa UAE krajem marta potpisao Sporazum o ekonomskoj i saradnji u oblasti razvoja nekretnina. Spajić je najavio investicije na teritoriji Ulcinja od 20 pa sve do 35 milijardi eura i gradnju maltene novog Dubaija. Ovakva retorika je izazvala  oštre kritike i strahove dijela javnosti, civilnog sektora, NVO  uz proteste lokalne zajednice u Ulcinju. Spajić je na otpor i kritike odgovorio frazama Mila Đukanovića – “kakva je to poruka investitorima generalno” i “ja vas molim da se manemo populizma i loših praksi koje tjeraju investitore”. Čak se  pozvao i na američkog šefa države rekavši da se i “predsjednik (Donald) Tramp bori za ovakve investicije”.

Premijer je nakon Emirata otišao u zvaničnu posjetu SAD-u  od 21. do 28. aprila gdje je  prekobrojna delegacija njegovih savjetnika, zvaničnika ministarstva finansija i Centralne banke imala seriju sastanaka s istim ljudima u međunarodnim finansijskim organizacijama. Platforma Vlade od 17. aprila je predviđala da se „na sastancima s američkim kolegama izrazi zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju crnogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“. Međutim, Spajić, iako je od početka na društvenim mrežama simpatizirao novu administraciju, nije imao šansu da se pohvali  uspjehom privlačenja investitora ni Trampu niti bilo kom visokom zvaničniku. Tokom osmodnevne posjete nije upriličen ni jedan sastanak s “američkim kolegama”. Razlozi mogu biti razni – (ne)rad i nesnalaženje ambasade u Vašingtonu, ministarstva Ervina Ibrahimovića i kabineta premijera. Tu su i objektivni razlozi – neočekivana smrt pape Franciska i odsustvo iz zemlje glavnih zvaničnika. Ipak, na osnovu nekoliko izvora i indikacija, provlači se i učinak lobiranja albanskih organizacija koje su preko kontakata u Kongresu i Stejt dipartmentu uticale da se na crnogorsku vlast izvrši pritisak kako bi se odustalo od investicije iza koje formalno stoji Alabar.

Alabar i njegova kompanija Eagle Hills su ranije bili u projektu Beograd na vodi za koji je srbijanski vladar Aleksandar Vučić “sa ponosom saopštio” da je on “bio čovek koji je doneo odluku da se gradi”. Američka republikanska kongresmenka Nikol Maliotakis (za 11.distrikt koji obuhvata Stejten ajlend i dio Bruklina) je 16. maja poslala pismo državnom sekretaru Marku Rubiu kojim  izražava veliku zabrinutost velike albanske zajednice u njenom izbornom okrugu zbog razvoja događaja u Ulcinju, sa većinskim albanskim stanovništvom,  i potezima vlasti koji dovode do promjene demografske strukture. Maliotakis je upozorila na centralizaciju obalnih resursa preko JP Morsko dobro od koje lokalna zajednica ima malu korist (tj.”dobija mrvice”) i kojim se onemogućava regionalni razvoj od koga bi svi imali koristi. Kongresmenka je zatražila podršku Stejt dipartmenta da urgira kod crnogorske Vlade da se lokalnoj zajednici vrate upravljačka prava prirodnim resursima i da se omoguće srazmjerne investicije u infrastrukturu grada i sva druga pripadajuća prava. Istog dana kada je poslato pismo Rubiu, oglasio se i Alabar rekavši da je “shvatio da ljudi ne žele investicije na tom prostoru i mislim da imaju na to pravo jer dolaze iz te zajednice”.

Maliotakis je ranije pozvala Nasera Niku, Albanca porijeklom iz Crne Gore i predsjednika Albansko – američkog udruženja Stejtn Ajlenda da bude njen gost na Molitvenom doručku 6. februara u Vašingtonu pod pokroviteljstvom američkog predsjednika. Pozvala ga je na privatni sastanak u njenom uredu dan prije Molitvenog doručka kako bi sudjelovao u razgovoru sa crnogorskim zvaničnicima. Navela je potrpredsjednika Vlade i vanjskog ministra Ibrahimovića, ministra za ljudska prava Fatmira Đeku i ambasadora Jovana Mirkovića. Ibrahimovićevo ministarstvo se 6. februara oglasilo o sastanku sa Maliotakis gdje je ona prenijela ministru vanjskih poslova i ambasadoru “da će SAD nastaviti da snažno podržavaju evropsku budućnost Crne Gore i dalji razvoj i prosperitet regiona”.

Kongresmenka Maliotakis je bila članica crnogorskog kokusa u Kongresu koji je u doba ambasadora Srđana Darmanovića brojao 42 kongresmena, više nego i albanski i srbijanski kokus. S umirovljenjem kopredsjedavajućeg Daga Lemborna iz Republikanske stranke krajem prošle godine kokus je praktično prestao postajati nakon osipanja i nebrige crnogorske diplomatije i Vlade. Ostala je samo kopredsjedavajuća kongresmenka iz Demokratske stranke Šeli Pingri. Sadašnji vanjski ministar i ambasador do sada nisu učinili ništa vidljivo da ponovo okupe Crnoj Gori prijateljski nastrojene kongresmene o čemu je Monitor već pisao. Pismo Maliotakis državnom sekretaru se u diplomatskoj zajednici smatra kao šamar  Vladi i ambasadi Crne Gore.

Ambasador Mirković je, prema riječima Džemala Lanice (predsjednika Albansko – američkog udruženja Ulcinj), otkazao nedjelju dana ranije dogovoreni sastanak Spajića sa predstavnicima crnogorske dijaspore. Umjesto toga pozvan je Nika i članovi nacionalističke albanske emigracije (koji imaju malo dodirnih tačaka sa Crnom Gorom) na slikanje sa premijerom. Na Facebook profilu Nikinog udruženja i dalje stoji mapa Velike Albanije objavljena 8. aprila ove godine na kojoj je Crna Gora izbrisana kao država i podijeljena između Albanije i Hrvatske. Lanica u razgovoru za Monitor za ovakav teški previd smatra odgovornim ambasadora.

Nedavno su u Americi bili i potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti Aleksa Bečić i poslanik Demokrata Boris Bogdanović. Učestvovali su na konferenciji organizovanoj od Transatlanstske mreže za liderstvo (Transatlantic Leadership Network – TLN). Jednu od glavnih uloga tu ima Saša Toperić (promijenio ime u Sasha Toperich). Radi se o Bosancu trenutno nastanjenom u Beogradu. Nezvanično saznajemo da je poziv Bečiću osiguran u trouglu Toperić, Dalibor Miloš i Zoran Korać (nekad blizak premijeru Spajiću). TLN i druge think-tank organizacije obično zakupljuju sale u kompleksu Kapitola gdje je smješten Kongres kako bi pozvanim govornicima dali osjećaj značaja. Kako su ovog puta pomenute sale u kompleksu Kapitola bile zauzete izabran je Kapitol Hil  društveni klub za republikance koji je van kongresnog kompleksa i koji ima široku lepezu organizacije privatnih skupova uključujući i vjenčanja. U saopštenju na portalu Demokrata je međutim javljeno da je “zamjenik premijera … Aleksa Bečić zatvorio Jugoistočni evropski transatlantski forum, održan u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država u Vašingtonu, svojim obraćanjem na temu: Crna Gora na vratima Evropske unije. U video linku se može vidjeti Bečić kako se prvo obraća “članovima Kongresa”, “gospodinu Toperiču” i ostalima. Govor traje 6 i po minuta gdje on visoko uzdiže svoj i rad Vlade – sve na našem jeziku. Na snimku se vidi da niko od prisutnih ne stavlja slušalice što pokazuje da su svi razumjeli, tj. bili sa naših prostora. U sali nije bio nijedan član Kongresa. Ostaje upitno da li je zamjenik premijera doveden u zabludu da govori u Kongresu članovima Kongresa ili je svjesno radio partijski marketing.

Naredenih  dana se Bečić sastao sa pravim kongresmenima – Šeli Pingri i Robertom Aderholtom koji je nekada bio jedan od tri predsjedavajuća kongresnih komiteta koji su bili dio crnogorskog kokusa. Bečić je  imao i susrete u Pentagonu i istakao privrženost evro-atlantskim vrijednostima – makar verbalno.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo