Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAŠTIĆENA PODRUČJA BEZ ZAŠTITE: Samo paper parks

Objavljeno prije

na

Izazovi upravljanja zaštićenim područjima u Crnoj Gori su višestruki.  Nema efikasnih upravljačkih struktura i adekvatne podrške lokalnih zajednica. Zbog toga, ti prostori ostaju zaštićeni samo na papiru, nerijetko stavljeni isključivo u službu turizma. U nekima ni godinama nakon proglašenja nema upravljača, ali ni planova upravljanja

 

 

Novoformirana Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje mogla bi biti dobar primjer ostalim opštinama na koji se način kreće u zahtjevan posao brige o prostorima, koja su, u većini slučajeva u našoj državi,  zaštićena samo na papiru.   Odluka o osnivanju te Agencije usvojena je na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, nakon što je Opština ranije zvanično zaštitila Đalovića klisuru, koja je proglašena spomenikom prirode. Svemu je prethodila intenzivna saradnja sa i NVO Eko-tim i globalnom organizacijom za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).

Nažalost, u mnogim drugim opštinama, napori civlilnog sektora i ponuđena stručna podrška nijesu prihvaćene na adekvtan način na lokalnom nivou, pa su brojni zaštićeni prostori, kako tvrde saogovornici Monitora  i dalje samo ”paper parks” , to jest, zaštićeni samo na papiru.

Kako za Monitor kaže Milija Čabarkapa, izvršni direktor NVO Eko tim, u Bijelom Polju, ta organizacija aktivno učestvuje u procesu uspostavljanja lokalnog upravljača zaštićenih područja kroz formiranje Agencije.

“Ta inicijativa, sprovedena u saradnji sa Opštinom i međunarodnim partnerom TNC, ima za cilj da obezbijedi dugoročno i efikasno upravljanje prirodnim resursima, sa posebnim fokusom na Đalovića klisuru. Eko-tim će pružiti stručnu pomoć u izradi planova upravljanja, obezbijediti početna sredstava za rad Agencije, kako bi se osiguralo da zaštićena područja imaju funkcionalne mehanizme upravljanja i zaštite”, objašnjava on.

Čabarkapa kaže da zaštićena područja u Crnoj Gori karakteriše nedostatak upravljača i planova upravljanja. Na ovaj način ne postižu se ciljevi zaštite i očuvanja, kao ni ciljevi održivog razvoja. Eko-tim, podsjeća on, poslednjih godina intenzivno zagovara uspostavljanje nekoliko novih zaštićenih područja. Pored Đalovića klisure, to su gornji tok rijeke Ćehotine u Bijelom Polju i Pljevljima, rijeke Mrtvice u Kolašinu. Međutim, kako poručuju iz te NVO, ne žele “da se zaštita tih područja završi samo formalnim proglašenjem”.  Nude da, kroz saradnju sa lokalnim vlastima, pomognu u formiranju i osposobljavanju upravljačkih struktura. Time se, tvrde, osigurava da zaštita ne ostane samo na papiru.

Analiza koju je Mreža zaštićenih područja Dinarida (Parkovi Dinarida) radila sa TNC pokazala je da uspostavljanje novih zaštićenih područja, koje se dešavalo od 2015. godine nadalje, ne prati uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture niti adekvatni kapaciteti.

Na to podsjeća i Jelena Marojević Galić programska menadžerka za životnu sredinu i politike Parkovi Dinarida.

“Isto to je pokazalo i iskustvo direktnog rada sa upravljačima zaštićenih područja u Crnoj Gori. Evidentan je nedostatak sistemske podrške zaštičenim područjima, posebno kada je u pitanju planiranje i njihovo finasiranje. Posebno na lokalnom nivou. Lokalne samouprave, kao osnivači ovih područja,  u velikom broju slučajeva ne razumiju njihovu funkciju i značaj, te na njih gledaju kao na trošak. Stoga su često i izdvajanja za njihov rad neadekvatna i svode se na troškove plata, dok sredstva za rad na terenu, tehnička opremu, nadzor i istraživanja biodiverziteta izostaju”, objašnjava sagovornica Monitora.

Prema njenom iskustvu, od zaštićenih područja se često očekuje da budu samoodrživa i da prihoduju sredstva kroz naplatu ulaza ili drugih usluga, pa se nerijetko svi njihovi kapaciteti stavljaju u službu turizma, dok se funkcija zaštite prirode zanemaruje. Pored toga što neka zaštićena područja nemaju, kako kaže Marojević Galić,  čak ni adekvatne uniforme za nadzornika ili oformljene službe zaštitite,  najveći broj njih nema stručnu službu ili bar zaposlenog biologa koji bi pratio stanje životne sredine.

Upravo iz tih razloga, konstatuje ona, parkovi prirode često nijesu u mogućnosti da ostvaruju svoju funkciju zaštite i unapređenja prirodnih vrijednosti kao i razvoja i podrške lokalnoj zajednici.

Primjera nerazumijevanja donosioca odluka na lokalnom nivou ili nespremnosti na međuopštinsku saradnju nije malo. Ne fali ni primjera zaštićenih područja u kojima, ni više godina nakon proglašenja, nije imenovan upravljač ili donesen Plan upravljanja kao krovni dokument i osnovna alatka za ostvarenje vizije zaštićenih područja.  Opštine Podgorica i Danilovgrad ne mogu se dogovoriti oko zajedničkog upravljanja Parkom prirode Rijeka Zeta.  Za Park prirode Komovi na području Kolašina i Spomenik prirode Rijeka Cijevna na teritoriji Tuzi ,lokalne samouprave još nijesu osnovali upravljačka tijela.

„Stoga ta zaštićena područja ostaju zaštićena samo na papiru, odnosno primjer su onoga što zovemo ‘paper parks’”, kaže programska menadžerka za životnu sredinu i politike Parkovi Dinarida.

Zaštićena područja su, objašnjava ona, vrlo kompleksni sistemi i “žive laboratorije” sa brojnim segmentima i funkcijama, od očuvanja i zaštite prirodnog i kulturnog nasljeđa, preko edukacije i upravljanja posjetiocima, do razvoja i saradnje sa lokalnom zajednicom. Između ostalog i zbog toga saradnja i  komunikacija na svim nivoima je ključna u slučaju parkova prirode, koji nemaju velika ovlašćenja kao recimo nacionalni parkovi, i na čijoj se teritoriji preklapaju nadležnosti više različitih institucija. Upravo na tom ispitu su pali  oni koji bi trebalo da brinu o draguljima crnogorske prirode.

Praksa je pokazala da je u procesima proglašenja i kasnije upravljanja zaštićenim područjima izostajala adekvatna komunikacija i saradnja. Kao posljedica toga lokalne zajednice nijesu informisane o aktivnostima koje je moguće obavljati u zaštićenim područjima i zbog zabrinutosti za egzistenciju  ili imovinu često postaju i oponenti procesima zaštite. To se, podsjeća Marojević Galić,  pokazalo u slučaju Ćehotine  i Mrtvice,  za koje je u toku proces proglašenja.

Iz Parkova Dinarida poručuju da je “vrijeme da zaštićena područja prepoznamo ne samo kao instrumente za očuvanje prirode već i kao ključne pokretače održivog razvoja”. Objašnjavaju da  vrijednost tih prostora daleko nadilazi očuvanje biodiverziteta, jer predstavljaju i priliku za edukaciju, razvoj održivog turizma, jačanje lokalnih zajednica i kreiranje održivih ekonomskih modela.

Do unaprjeđenja sitema zaštite, kaže Marojević Galić, može se jedino kroz jačanje upravljačkih struktura, adekvatno finansiranje i integraciju lokalnih zajednica u procese odlučivanja i upravljanja. Jedan od ciljeva je i da zaštićene područja ne postanu prepreka razvoju, već platforma za njegov održivi napredak. To će zahtijevati, objašnjavaju iz Parkova Dinarida, zajednički napor lokalnih vlasti, zajednica, institucija.

Koordinaciono tijelo za unaprijeđenje upravljanja zaštićenim područjima država je formirala sredinom minule godine, pod okriljem tadašnjeg  Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. Nije poznato koji su dosadašnji učinci tog tijela. Formirano je da “podstiče saradnju među upravljačima zaštićenih područja, dijeli informacije od značaja za unaprjeđenje procesa upravljanja, kao i da pruža stručnu podršku u pripremi i implementaciji aktivnosti upravljača”.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BORIS MARIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Reforme spore i u rukavicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako i bude zatvoreno poglavlje 23, imaćemo neki vid nastavka monitoringa i dodatnih uslova. Teško je povjerovati da će u ovako kratkom roku biti uspostavljen funkcionalan sistem i  kontinuirane provjere integriteta vršilaca pravosudnih funkcija, kao preduslov otpočinjanja suštinske reforme ove grane vlasti

 

 

MONITOR: Ustavni sud ove sedmice razmatra da li sutkinja Desanka Lopičić može nastaviti da obavlja funkciju. Ona krajem mjeseca stiče uslove za penziju. Kako vidite situaciju sa tom institucijom, od različitih tumačenja o penzionisanju sudija do političkih dogovora za upražnjena mjesta?

MARIĆ: Ustavni sud je objasnio svoje postupanje u odnosu na slučaj Lopičić, ali problem je mnogo dublji i stariji od ovog slučaja. Prvi uslov koji je nastupio u vezi sa sutkinjom Lopičić je istek mandata, procedura je zadovoljena, ali nije zadovoljen javni interes da se novi sudija Ustavnog suda izabere na vrijeme, ili bar u razumnom roku,  za šta još nije kasno.

Situacija u vezi sa Ustavnim sudom Crne Gore jasno pokazuje duboke strukturne i političke slabosti institucija, ali i nedorečenosti normativnog okvira.

Različita tumačenja odredbi o prestanku funkcije sudija Ustavnog suda otvaraju prostor za pravnu nesigurnost i selektivnu primjenu prava, što je posebno problematično za instituciju koja bi trebalo da bude krajnji autoritet u tumačenju Ustava, a ovu negativnu praksu imamo zadnjih godina, tako da su sudije ustavnog suda odlazile u penziju i prestajao im je mandat po različitim procedurama i tumačenjima.

Činjenica da se ovakva pitanja rješavaju u atmosferi političkih pregovora i dogovora o upražnjenim mjestima dodatno narušava kredibilitet Ustavnog suda. Umjesto jasnih, predvidivih i pravno utemeljenih procedura, stiče se utisak da politički akteri imaju presudan uticaj na funkcionisanje i sastav Suda. To direktno utiče na percepciju njegove nezavisnosti i nepristrasnosti. Stoga treba što prije sprovesti preporuke Venecijanske komisije, ali uz dodatne analize i unaprijeđenja normativnog okvira u odnosu na potrebu zaustavljanja nevesele prakse zadnjih godina, pa možemo reći i duže.

Ovakva situacija je posljedica dugogodišnjeg odsustva sistemskog pristupa reformi pravosuđa, uključujući i nepostojanje jasnih prelaznih i završnih odredbi za ključne institucije. Ustavni sud je već duže funkcionisao u otežanom kapacitetu, što je pokazalo koliko je sistem ranjiv kada politički konsenzus izostane, ili kada se namjerno opstruira iz raznih parcijalnih interesa.

Konačno, bez jasnog normativnog rješenja koje precizno uređuje mandat, prestanak funkcije i popunjavanje mjesta sudija Ustavnog suda, ovakve krize će se ponavljati. Ustavni sud mora biti izuzet iz dnevno-političkih kalkulacija, jer svako dalje politizovanje ove institucije ugrožava ustavni poredak, pravnu sigurnost i povjerenje građana u vladavinu prava.

MONITOR:  Sutkinja Vesna Moštrokol, predsjednica sudskog vijeća u predmetu “državni udar” podnijela je ostavku. Neki pravni stručnjaci smatraju da se postupak mora ponoviti zbog promjene sastava sudskog vijeća, u slučaju da ono nije glasalo o presudi, što još nije jasno. Kakav je vaš stav?

MARIĆ: Ovdje je bitno znati u kojoj fazi je postupak. Sama ostavka nije automatski i razlog za ponavljanje postupka, ako je odluka donijeta. Međutim, na osnovu onoga što možemo vidjeti u medijima, postoji osnovana pretpostavka da se u konkretnom slučaju postupak mora ponoviti. Odnosno da je došlo do bitne povrede postupka zbog promjene vijeća.

MONITOR: Ova godina ključna je kada je u pitanju reforma pravosuđa, odnosno zatvaranje poglavlja 23, 24.  Mislite li da Crna Gora može ispuniti te obaveze?

MARIĆ: Nažalost, nisam optimista. Pomaka ima, nekih primjera distribucije pravde i promjena u pravosudnom sistemu takoođe ima, ali suštinski pravosuđe je i dalje nereformisano, a sam proces reformi spor i nedopustivo u rukavicama.

Poglavlje 24 bolje stoji i u tom poglavlju se mogu postići značajni rezultati koji bi ako se dese bili ocijenjeni kao zadovoljavajući.

Kada govorimo o Poglavlju 23,   ako i bude zatvoreno, zasigurno će imati neki vid nastavka monitoringa i dodatnih uslova. Teško je povjerovati da će u ovako kratkom roku biti uspostavljeni funkcionalan sistem, kontinuirane provjere integriteta vršilaca pravosudnih funkcija, kao preduslov otpočinjanja suštinske reforme ove grane vlasti.

Kada govorimo o ovom sistemu onda se misli i na ulogu dijela bezbjednosnih i antikorupciskih institucija, čija je uloga značajna i koje bi i same morale proći kroz neki vid provjere integriteta i reforme, da bi funkcionalan sistem bilo moguće uspostaviti. Mislim na ANB i ASK koje bi konačno trebalo da se transformišu u institucije čija obrada podataka i čije baze podataka mogu biti od vitalnog značaja za provjeru integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, ali i svih drugih funkcionera naravno. Da se manje bave formalnim prekršajima bez suštine, mislim prvenstveno na ASK, a više istinskim provjerama, administrativnim istragama.

Bez popularno nazvanog vetinga ne vjerujem u suštinsku reformu  pravosuđa, a samim tim ni u mogućnost da se obaveze iz Poglavlja 23 realizuju i da dobijemo visok nivo povjerenja u pravosudni sistem.

MONITOR: Godina je počela kulminacijom situacije u Botunu, gdje se čitaju i pokušaji usporavanja zemlje na evropskom putu. Ima li Crna Gora snage da ipak stigne do cilja?

MARIĆ: Ima, bar iz dva razloga. Prvi je činjenica da je pitanje Botuna, inače legitimno ekološko pitanje i problem, zloupotrijebljeno za politički interplej unutar vladajuće koalicije, te će se groteskno podijeliti političke karte za ulazak u finiš mandata ove Vlade i pozicioniranje za izbore 2027. pa će manje ili više svim akterima vlasti doprinos EU integracijama biti dio kampanje.

Drugi je snažna politička volja ključnih država EU da Crna Gora postane prva sledeća članica, dominantno iz geopolitičkih razloga. Da podsjetim,  ne bi bilo prvi put da neka država bude primljena u EU iz razloga geopolitike, uprkos brojnim demokratskim i institucionalnim deficitima. Sjetimo se primjera Bugarske i Rumunije. Danas možemo reći da je to bila dobra odluka EU.

MONITOR:  Umjesto da evropski put bude u središtu politika, identitetska pitanja sve su češće na političkom stolu. DNP Milana Kneževića uslovljava  ostanak u Vladi cijelim nizom takvih tema, od srpskog jezika pa nadalje. Kako to komentarišete?

MARIĆ: Tu ima neke koordinacije među prosrpskim partijama. Vidljiva je politička platforma balansiranja između EU integracija kao ključnog spoljnopolitičkog pravca i etničkog sentimenta na kome se decenijama gradila politička ponuda. Botun kao ekološki problem i jedan od ključnih uslova za zatvaranje poglavlja o ekologiji poslužio je da se demonstrira mogućnost opstrukcije EU puta, ali i kao odličan ponton da se na Vladi afirmišu identitetska pitanja, naprave vjerovatno neke komisije, radne grupe i tako napravi politički švedski sto prije dolazećih izbornih kampanja. Sa tog stola uzimaće svi što im bude trebalo. Prograđanske partije i sada  kada su u vlasti, umivenije etnocentrične najviše će koristiti rezultate i napredak važan za EU integracijama zemlje, a dominantno etnocentrične forsiraće identitetska pitanja.

MONITOR: A inicijativu predsjednika parlamenta da se američkom predsjedniku Donaldu Trampu dodijeli Nobelova nagrada za mir?

MARIĆ: Čudna je to inicijativa, odnosno potpis podrške na već pokrenutu inicijativu, da budemo precizni. Mandić za razliku od Kneževića vjeruje da može sa pozicije predsjednika Parlamenta dodatno konstituisati spoljnopolitičke smjernice Crne Gore. Ima naglašenu međunarodnu aktivnost posljednjih mjeseci i očigledno želi da sebe i svoju partiju predstavi kao nekoga ko će i nakon sljedećih izbora biti vlast, i ne samo vlast nego i kreator politika vlasti. Mandićeve ambicije su očigledno velike, ali za takve političke ambicije treba i izborni legitimitet koga mogu imati samo ako koalicija ZBCG ostane na okupu. Mislim da su i Mandić i Knežević majstori dizanja uloga sa jasno zacrtanim realpolitičkim ciljem.

MONITOR:  Kako do Evrope, između ideologija devedesetih koje još žive i urušenih institucija koje još nijesu ozdravile?

MARIĆ: Voljom Evrope. Spoljnopolitički prioriteti Crne Gore su zadržani i nakon promjene vlasti, a geopolitička kretanja tjeraju Evropu da pokaže da i dalje može da se širi na platformi unije. Devedesete su danas ostale paradna demonstracija za umirivanje frustracija koje je proizvela poražena i pogubna politika tih godina, ali i kao politička platforma na kojoj se i dalje dobijaju glasovi. To ne znači da možemo biti spokojni, naprotiv, posmatrajući kojom brzinom i na koji način se mijenja svijet i strada međunarodno pravo, uz reafirmaciju rigidnog imperijalizma, puno je razloga za brigu.

Čini se da je članstvo u EU danas više bezbjednosno nego pitanje vladavine prava i ekonomije. Danas nam je ,čini se, primarno potreban unutardruštveni dijalog. Otvorene debate o svijetu u kome se nalazimo i našim pozicijama kao društva. Inkluzija nije ništa drugo nego insistiranje na komunikaciji bez bilo kog vida isključivanja ili izolacije. Ne smijemo potrebu za dijalogom i spremnost na dijalog makar on bio i o identiteskim pitanjima doživjeti kao slabost, već kao šansu da smo još jedan korak bliže minimumu zajedničkog društvenog sadržaja. EU integracije su za sada uspjele da prežive kao zajednički društveni imenitelj, pa i to može biti razlog više da se nađemo u EU društvu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak  biti vraćen na početak

 

 

Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj  u pozadini sutkinjine ostavke.

Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.

Sumnje su saopštenjima podgrijali  iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta,  odakle je  u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.

Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M  da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.

Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja.  “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.

Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak.  Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.

“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.

“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.

Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol,  oglasila se  predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol  u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet.  Pojašnjeno je da je sutkinja  ostavku  podnijela iz ličnih razloga.

„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić  u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.

Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića.  Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već  i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke.  Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.

Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.  Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.

Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno je  do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo