Odbijanje Mila Đukanovića i njegove sestre Ane da odgovaraju na pitanja, uz tvrdnju njihove advokatice da je postupak nezakonit, obilježili su nova saslušanja u slučaju afere Telekom.  Umjesto odgovora  ko je  primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori,  pred sudijom za istragu otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana i nekadašnji predsjednik Odbora direktora Telekoma Oleg Obradović saslušani su pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici Goranom Šćepanovićem, nakon što je krivično vanpretresno vijeće tog suda zauzelo stav da u ovom predmetu nije nastupila apsolutna zastarjelost, kako je prethodno ocijenilo Specijalno državno tužilaštvo.

Đukanović je nakon saslušanja poručio da je riječ o „karikaturalnom pokušaju oživljavanja jedne teme“, za koju je, kako tvrdi, SDT već dao odgovor. Nije odgovarao na pitanja sudije, postupajući po savjetu advokatice Svetlane Vujanović, koja smatra da je čitav postupak nezakonit. Bivši predsjednik države slučaj je predstavio kao nastavak političkog obračuna sa njim i politikom koju je zastupao.

Ponovio je da je privatizacija Telekoma sprovedena u skladu sa ustavno-pravnim poretkom Crne Gore, kao i međunarodnim demokratskim i pravnim standardima. Odbacio je sumnje da je bilo ko iz njegove porodice ili političkog okruženja imao korist od prodaje kompanije, pozivajući se na obimnu dokumentaciju koja, kako tvrdi, prati svaki korak privatizacionog procesa.

„Ako tu bude pronađeno bilo šta što je nalik na kršenje zakona, a kamoli na primanje mita, ja sam odmah spreman da bez suđenja preuzmem odgovornost na sebe“, kazao je Đukanović, ocjenjujući da u obrazloženju predmeta nema konkretnih dokaza koji bi potkrijepili iznijete sumnje.

Njegova sestra Ana Đukanović takođe nije odgovarala na pitanja. Advokatica Vujanović objasnila je da joj je savjetovala da se ne izjašnjava o navodima iz podneska na osnovu kojeg je pozvana, jer bi time, prema njenom stavu, dala legitimitet postupku koji smatra nezakonitim.

Vujanović je nakon saslušanja osporila pravo Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da u ovom postupku nastupa kao ovlašćeni tužilac. Navela je da je predstavnica Zaštitnika, na njeno insistiranje, saopštila da je oštećena strana Crna Gora, što je, prema njenom tumačenju, otvorilo pitanje ko je i kojim aktom ovlastio državni organ da u njeno ime preuzme krivično gonjenje.

Prema njenom tumačenju, Crna Gora jeste pravno lice, ali svoja prava ostvaruje preko nadležnih državnih organa. Krivično gonjenje za djela koja se gone po službenoj dužnosti može, tvrdi ona, preduzimati isključivo državno tužilaštvo, zbog čega država ne može naknadno, u svojstvu oštećenog kao tužioca, preuzeti istu funkciju.  Advokatica je odbacila i tvrdnje da je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda svojom odlukom potvrdilo ovlašćenje Zaštitnika. Objasnila je da se vijeće bavilo pitanjem zastarjelosti, ali ne i time da li podnosilac zahtjeva ima pravo da nastupa kao oštećeni tužilac. Smatra da je sudija za istragu prije razmatranja zastarjelosti morao da utvrdi postoji li uopšte ovlašćeni subjekt koji može zahtijevati sprovođenje dokaznih radnji.

Osporila je i obrazloženje vijeća o nezastarijevanju krivičnog djela primanja mita. Prema njenim riječima, u odluci su pobrojane radnje tužilaštva koje su navodno prekidale tok zastarjelosti, ali nije jasno navedeno koje su od njih bile usmjerene na utvrđivanje bitnih obilježja tog krivičnog djela.

Govoreći o tome šta se konkretno stavlja na teret Ani Đukanović, advokatica Vujanović je kazala da se pominje primanje mita, ali da odbrani nijesu predočene konkretne radnje koje bi ukazivale na postojanje tog krivičnog djela. Ukazala je da bi moralo biti precizirano ko je službeno lice, koju je službenu radnju trebalo da preduzme i na koji način se sumnja da je mito primljen.

Tvrdila je da su njeni klijenti bili spremni da odgovore na pitanja, ali da ona nije željela da poslije četiri decenije advokatskog rada učestvuje u, kako je ocijenila, nezakonitoj radnji.

„Ja ovdje ne branim Anu Đukanović, niti Mila Đukanovića. Ja branim pravo od nepravde. I branim upliv politike u pravosuđe“, poručila je.

Treće saslušanje,  Olega Obradovića, donijelo je dodatni spor, ovog puta oko autentičnosti dokumenta koji bi mogao imati značajnu ulogu u predmetu. Njegov branilac, advokat Nikola Martinović, saopštio je da je imejl na kojem se, kako tvrdi, zasniva sumnja da je Obradović pomagao u primanju mita  falsifikat.

Obradović je pozvan da govori o svojoj ulozi u privatizaciji Telekoma, ali je odbrana tokom saslušanja saznala da se sumnja da je kao pomagač omogućio drugom licu da primi mito. Martinović je zatražio da se precizira ko je navodno primio mito, o kojem iznosu je riječ i na koji način je njegov klijent u tome učestvovao. Zatraženo je da  se predoče dokazi na kojima Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa zasniva sumnje.

Među njima je, kako je objasnio Martinović, imejl u kojem Obradović navodno obavještava predstavnike Magyar Telekoma i Makedonskog Telekoma da „izvesna Ana“ treba da rasporedi novac pribavljen preko fiktivnih konsultantskih ugovora. „Jedan krucijalni akt na koji se tužilac poziva i za koji tvrdi da stvara sumnju da je bilo primanja mita i da je Oleg pomagao u tome, ja vam kažem da je falsifikat“, kazao je Martinović.

On je problematizovao i činjenicu da sporni imejl, prema njegovim saznanjima, nijesu imali ni sudija za istragu ni predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa koja je prisustvovala saslušanju. Tvrdi i da dokument nije pribavljen od američkih istražnih organa koji su se bavili slučajem Telekoma, niti ga je posjedovalo SDT tokom ranijeg razmatranja dokumentacije.

Zbog toga je saslušanje prekinuto, a sudija je naložio Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa da sporni imejl dostavi u roku od tri dana. Nastavak saslušanja zakazan je za 11. novembar.

Odbrana Obradovića osporila je i pravo države da u ovom predmetu ima status oštećene strane, pozivajući se na raniju pravosnažnu presudu Višeg suda kojom su Obradović i nekadašnji funkcioner Telekoma Miodrag Ivanović oslobođeni optužbi u vezi sa potpisivanjem i izvršenjem istih konsultantskih ugovora.

Martinović smatra da je neprihvatljivo da je Telekom tokom prethodnog postupka deset godina imao status oštećene strane, dok država nije isticala da je istim ugovorima i sama oštećena. Prema njegovoj ocjeni, riječ je o pokušaju da se za iste ugovore naknadno uspostavi novi procesni položaj države, iako je o njihovoj zakonitosti već odlučivano pred sudom.

Crnogorski Telekom privatizovan je 2005. godine, kada je 51,12 odsto akcija prodato mađarskoj kompaniji  Magyar Telekom za 114 miliona eura. Nekoliko godina kasnije, istraga američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) utvrdila je da je dio novca preko konsultantskih ugovora isplaćivan za usluge koje nijesu stvarno pružene, odnosno da su ti ugovori mogli poslužiti za prikrivanje koruptivnih isplata.

Američka ambasada u Podgorici saopštila je još 2014.  da je nesporno da je prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma 2005. godine bilo korupcije.

Iz ambasade je tada precizirano da je američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) ,,došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori”, ali da je zbog racionalizacije sudskog postupka odustati od gonjenja tri bivša direktora Mađar Telekoma za korupciju prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma i slučaj fokusirati samo na optužbe za korupciju u Makedoniji.

U Crnoj Gori, deceniju i po kasnije, umjesto odgovora  ko je  primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori,  otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza u ovom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ

Prostorija u koju su nas prinudno smjestili je, najblaže rečeno, neuslovna, u njoj je aktivna trafo-tabla. Pošto ova tehnička soba nikada nije bila projektovana za ljude, a direktor Raonić je pretvorio u svojevrsnu kaznionicu za neposlušne, među zaposlenima je prozvana trafo-betonjerka

MONITOR: Kada i kako je došlo do toga da Vi i Vaš kolega, reditelj Milan Šofranac, budete premješteni u neuslovnu prostoriju poznatu kao „trafo-betonjerka“?

ŠĆEPANOVIĆ: U trafo-betonjerci smo od maja prošle godine. Imali smo lijepu kancelariju na trećem spratu i onda nam je samo rečeno da se iz nje iselimo kako bi se oslobodila za reditelja Senada Šahmanovića. Kada sam shvatio gdje nas šalju ostao sam bez riječi. Ja sam dugo u ovoj kući i veoma dobro pamtim razne detalje. Znam da ova prostorija nikada nije bila namijenjena boravku ljudi. U nju su godinama odlagane promijenjene WC šolje, slavine i vodokotlići. Kompletan vodoinstalaterski materijal se ovdje skladištio kako bi se pravio godišnji popis. Kada su nam naložili da se selimo ovdje, kada sam ušao u ovu prostoriju, rekao sam kolegi Šofrancu: ,,Mićo, evo stigosmo u kanalizaciju.“ Ovo je, naravno, svjesno urađeno. Kolega Šofranac je sjajan reditelj. Iza njega su brojne dokumentarne emisije, igrani program, a on je i režiser poznatog serijala istraživačkog novinarstva „Mehanizam“. Obojica smo članovi Sindikata zaposlenih RTCG-a. Svi članovi u poslednje dvije godine trpe strahovite pritiske. Prostorija u koju su nas prinudno smjestili je, najblaže rečeno, neuslovna, u njoj je aktivna trafo-tabla. Pošto ova tehnička soba nikada nije bila projektovana za ljude, a direktor Raonić je pretvorio u svojevrsnu kaznionicu za neposlušne, među zaposlenima je prozvana trafo-betonjerka.

Sindikat zaposlenih RTCG-a obraćao se ovim povodom direktorici produkcije RTCG-a, rukovoditeljki HR službe, pomoćniku generalnog direktora za tehniku, ali niko ne reaguje, niko ne preuzima odgovornost za premještaj. Niko nište ne zna. A svi znaju sve – da direktor Raonić vuče sve konce, naročito kada je u pitanju kažnjavanje neistomišljenika.

MONITOR: Kako komentarišete ponudu menadžmenta RTCG-a da pojedini političari obiđu prostorije u kojima ste kako bi demantovali tvrdnje o nehumanim uslovima?

ŠĆEPANOVIĆ: Poznato mi je da je direktor Raonić pozvao poslanike Evropskog saveza da posjete RTCG. Direktor maše nekakvim izvještajem o tome da je zračenje trafo-table u granicama dozvoljenog kao da taj komad papira ima moć da ovu ruiniranu udžericu pretvori u prostor dostojan ljudskog bića. Nije nam baš ova betonjerka idealna za posjete, ali ćemo rado, na našem rešou iz prošlog vijeka, skuvati kafu za poslanike svih političkih partija, koji zakucaju na naša vrata. Sindikat zaposlenih RTCG-a uputio je poziv i parlamentarcima i ministrima, i predsjedniku Skupštine i premijeru i predsjedniku države. Svi su dobrodošli da barem na pola sata osjete kako se Javni servis ophodi prema svojim zaposlenima. Ja srijedom režiram emisiju „Budimo budni – pitajte Vladu“, pa ministri koji gostuju mogu poslije snimanja da svrate kod nas na kafu.

MONITOR:Završili ste Fimsku akademiju u Pragu, od kada radite u Javnom servisu?

ŠĆEPANOVIĆ: U Radio-Televiziju Titograd došao sam davne 1987. Te sam godine diplomirao Filmsku i televizijsku igranu režiju u Pragu i odmah po povratku u Crnu Goru pošao sam do Rajka Cerovića kojega sam vidio poslednji put godinu i po dana prije diplomiranja, tada je bio urednik Kulturno-umjetničkog programa. Kad sam ga potražio u zgradi, saznao sam da je u međuvremenu postao glavni i odgovorni urednik Televizije. Kako sam se pojavio u njegovoj kancelariji, Rajko me umjesto pozdrava dočekao pitanjem: „Jesi li završio?“.

„Jesam“, jedva sam uspio da odgovorim jer me on već uhvatio za ruku i gotovo ugurao u susjednu kancelariju uz riječi: ,,Pero, evo ga, završio je!“. Obratio se tadašnjem generalnom direktoru Peru Radoviću i uzviknuo: „Naš je!“. Tako je počela moja tridesetdevetogodišnja karijera u nacionalnoj televiziji – kući koja me je stvorila. Naime, Radio-Televizija Titograd me stipendirala od druge godine studija, a nakon druge godine su moji roditelji dobili poziv od republičke vlade gdje su informisani da će i vlada finansijski podržati moje školovanje.

Filmsku akademiju scenskih umjetnosti – FAMU  završio sam za 4 i po godine iako su studije trajale 5 godina. Studiranje je skraćeno zbog značajnog uspjeha mog studentskog filma „Lilika“ koji je snimljen po istoimenoj priči Dragoslava Mihailovića. Film je, mimo protokola, uvršten u takmičarski repertoar prilikom izbora najbolje filmske akademije na svijetu. Bio je to presedan jer FAMU, po pravilu, nije kandidovala ostvarenja stranih studenata. Međutim, „Lilika“ je bila izuzetak i te godine FAMU je izabrana za najbolju filmsku akademiju.

Pola godine nakon što sam se zaposlio u Radio-Televiziji Titograd, počeo sam da snimam svoj prvi igrani film „ Da capo“ sa Milanom Štrljićem u glavnoj ulozi. Štrljić je glumio sina iza kojega stoji otac i očev položaj. U filmu uz njega nastupa sjajna glumačka postava – Boro Begović, Suzana Petričević, Abdurahman Šalja, Branka Sekulović i drugi. Pamtim mnoge lijepe trenutke sa snimanja ove TV drame. Dolazi Milan jedan dan i kaže : „Bobo, ne znam što da radim, baš mi je neprijatno, gdje god dođem da nešto kupim, niko ništa neće da naplati. Kafanu da ne pominjem.“ Ja mu kažem: „ Milane, ne brini. Nisi svjestan da grad pravi ovaj film.“. Mislim da nigdje nismo platili nijedan prostor koji je korišćen za snimanje. Producent je pri kraju snimanja došao kod direktora i rekao da planirana sredstva u velikoj mjeri nisu potrošena. Taj razgovor se poslije prepričavao. Pita Pero Radović: „Kako ne potrošiste taj novac?“, a producent odgovara: „Prebaci to, Pero, na Đeknu, njima će trebati!“

MONITOR: Po čemu još pamtite taj period rada u Televiziji?

ŠĆEPANOVIĆ: Živo se sjećam prve klape prvog filma koji sam režirao za moju kuću. Prva klapa je svima bila važna, došlo je cijelo rukovodstvo televizije. Jer to je bio veliki događaj ne samo na nivou televizije. Grad je to doživio kao svoj projekat, a i republika. Svi jugoslovenski ilustrovani časopisi su poslali novinare. Prilazi mi direktor i kaže: ,,Trebao si mi na trenutak. Slobodane, ja sam ti direktor. Svi smo evo došli i radosni smo što počinješ. Dovoljno je da čisto zanatski snimiš film i mi smo ogroman uspjeh napravili“.  Htio je da me podrži, da ne budem opterećen njegovim očekivanjima, da mi da slobodu da radim. Film nastaje, naša koleginica se vraća iz Makedonije gdje je bila prodaja i javlja nam da je šest zemalja kupilo film „Da capo“. Stiže informacija do generalnog direktora. On, zadovoljan, kaže Rajku Ceroviću: „Radimo sledeći projekat“. A ja sam već bio predložio film „Zašto si tako tužan?“ po tekstu Vaclava Havela. Originalni naziv je „Audijencija“, u njemu su igrali Boro Begović i Goran Sultanović. I tako je krenulo. Uslijedili su drugi projekti – filmovi, TV drame, komedije.

Evo da izdvojim još jedan detalj. Sjećam se kada smo 1994. snimali TV komediju „Kreni prema meni“ sa Danilom Lazovićem koji tumači ulogu instruktora vožnje i Ljljanom Blagojević u ulozi vrsne intelektualke koja uči da vozi, njenu majku je glumila čuvena Olivera Marković. Snimamo scenu na groblju, Danilo nosi dva bidona sa po 20 litara vode. Tražim da se ponovi scena. Kažem: „Ispravi se Danilo i nosi tu vodu muški kako ti i dolikuje!“. A on odgovara: „E ‘ajde, Bobo, dođi da ti natovarim ovih 40 litara, pa da svi vidimo kako se to muški voda nosi!“.

MONITOR: Kako Vam se čini današnja atmosfera u RTCG-u u odnosu na protekle decenije?

ŠĆEPANOVIĆ: Nasuprot tom vremenu kada su me objeručke dočekali kao školovanog reditelja i dali mi sve uslove da radim, poslednjih godina ja nemam priliku da izrazim svoje znanje, iskustvo, kreativnost. Javno kritikujem rad aktuelnog menadžmenta i direktora RTCG-a koji je na intervjuu pred Savjetom, prije nego što je izabran za prvog čovjeka Javnog servisa i sam rekao da ne poznaje mnogo televiziju. Kritika se u RTCG-u ne prašta kao ni to što sam član Sindikata zaposlenih RTCG-a i to su već dva razloga da se odbijaju svi projekti koje svake godine predlažem kroz, do detalja razrađene, knjige snimanja. Evo samo da pomenem igranu seriju od osam jednosatnih epizoda ,,Bihorci“ po romanu poznatog pisca Ćamila Sijarića. A bilo je dosta drugih predloženih projekata. To je užasno i surovo. Opet želim da naglasim – mene je ova kuća stvorila. I ja poslije svih ovih godina često imam osjećaj da joj nisam dovoljno uzvratio. Zato želim da radim, odatle crpim snagu iako smo u betonjerci.

Što se atmosfere u kući tiče – odnosi među kolegama su poremećeni. Osnovni princip je „zavadi, pa vladaj“. Ne poštuje se znanje. Forma je iznad suštine. Kvantitet je iznad kvaliteta. Kupuje se tehnika, a ne znamo što ćemo da snimamo. Uvijek se tehnika kupovala na osnovu onoga što planiraš da proizvodiš. Kupili smo tri robot-kamere za 740.000 eura. To su kamere za specijalizovane emisije. Recimo za kvizove gdje se tačno zna dinamika, pitanje-odgovor, pitanje-odgovor. Mi smo prvo kupili kamere, pa tek onda smišljamo kako da ih koristimo. Stavili smo ih u prostor od 50 kvadrata gdje se ne može iz svake pozicije dati total, pa reditelj nema puni dijapazon mogućnosti kada radi.

Predrag NIKOLIĆ

Od seoskih puteva i gradskih ulica do škola, bolnica i skijališta, imena četiri građevinske firme ponavljaju se u javnim nabavkama širom sjevera Crne Gore. Rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja dobijaju milionske ugovore od opština i državnih organa

Četiri  preduzeća pojavljuju se u desetinama postupaka javnih nabavki sjevernih opština. To su: rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja. Poslove koje dobijaju raznoliki su – od asfaltiranja seoskih puteva do višemilionskih projekata za turističke centre.

U javnim nabavkama od 2021. do 2026. godine, prema podacima TenderMonitora, Tofi se pojavljuje u 133 postupka, Konstruktor u 53, Gold Grading u 43, a Tehno-gradnja u 21. Njihovi poslovi obuhvataju više sjevernih opština, a nastupaju samostalno, sa partnerima ili kao podizvođači. Zbir dostupnih iznosa, prema evidentiranim udjelima firmi, iznosi oko 18,72 miliona eura za Tofi, 6,71 milion za Konstruktor, 2,33 miliona za Gold Grading i 4,34 miliona za Tehno-gradnju. Državni poslovi dodatno povećavaju njihov angažman.

Tofi dobija poslove u Rožajama, Plavu, Petnjici, Gusinju, Beranama, Andrijevici i na Žabljaku. U Rožajama ima 70 evidentiranih dodjela vrijednih oko 9,22 miliona eura, u Plavu 27 i približno 5,66 miliona, u Petnjici 15 i oko 2,11 miliona, a u Gusinju 13 i približno 1,38 miliona eura.

Razlika u odnosu na konkurente posebno je vidljiva u Rožajama. Naredni dobavljač na prikazanoj listi TenderMonitora je Kvatro-RH, koji ima devet dodijeljenih poslova vrijednih oko 278.000 eura. U Plavu Kiko Construction ima 14, Konstruktor sedam, a Gold Grading pet, naspram Tofijevih 27.

Firma posluje od 2002. godine. Prema CompanyWallu, tokom 2025. imala je prosječno 42 zaposlena, dok ih je dvije godine ranije bilo 28. Prihod je u tom periodu porastao sa oko 9,34 na 10,83 miliona eura. Među državnim poslovima koje TenderMonitor evidentira uz Tofi nalaze se nova ulica u Plavu, vrijedna oko 2,22 miliona eura, glavna gradska ulica u toj opštini, oko 1,32 miliona, i druga faza uređenja korita Ibra u Rožajama, oko milion eura.

Za put Rožaje – Most Zeleni dostupan je ugovor Uprave za saobraćaj sa Tofijem od 3. decembra 2024. godine. Vrijednost u evidenciji nabavki iznosi približno 826.000 eura.

Prema TenderMonitoru, Tofi je evidentiran i kao podizvođač na adaptaciji puta preko Trešnjevika i rekonstrukciji vrtića u Gusinju. Dio proizvodnih kapaciteta potvrđuje proizvođač MEKA, koji navodi da je firmi isporučio betonjerku K120 i da je ranije kupila postrojenje za drobljenje i separaciju kamena kapaciteta 250–300 tona na sat. Potpun broj građevinskih mašina nije utvrđen.

Ministarstvo javnih radova prvobitno je izabralo konzorcijum Indel inženjering–Tofi za projektovanje, izgradnju i opremanje bazne stanice ski-centra Hajla–Štedim. Ponuda je, prema medijskim izvještajima, iznosila oko 10,4 miliona eura. Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki 26. oktobra 2026. poništila je odluku nakon žalbe Bemaxa i predmet vratila na ponovno odlučivanje.

Prema obrazloženju Komisije, koje prenose mediji, ostalo je nejasno kako su partneri podijelili poslove, procentualno učešće u cijeni i odgovornost za rukovođenje građenjem. Konzorcijum je prigovore smatrao neosnovanim.

Konstruktor Group u evidenciji ima opštinske poslove u Bijelom Polju, Mojkovcu, Plavu, Kolašinu i Pljevljima. U Bijelom Polju evidentirano je 27 postupaka, sa poznatim iznosima i udjelima od oko 3,46 miliona eura, a u Mojkovcu 11 i približno 1,76 miliona. Za devet od ukupno 53 unosa u bazi nedostaje vrijednost.

Firma Enida Balića povećavala je broj zaposlenih uporedo sa prihodima. U 2023. imala je prosječno 17 radnika, godinu kasnije 26, a u 2025. njih 40. Prema CompanyWallu, prihod je za te tri godine porastao sa približno 2,65 na 11,31 milion eura.

Za put Vragodo – Vrioci – Žarski katun Konstruktor je prijavio 46 stalno zaposlenih, uz uvjerenje Poreske uprave iz januara 2026. Dokumentacija sadrži i spisak od 18 vozila i mašina, među kojima su kamioni, mikseri, bager, valjci i finišer. Dio opreme obezbijeđen je zakupom ili lizingom. Spisak se odnosi na taj posao, a ne na ukupnu mehanizaciju firme.

Ugovor za taj put Konstruktor je dobio sa Brivom. Ukupna vrijednost je oko 4,64 miliona eura bez PDV-a, a Konstruktorov evidentirani dio približno 3,94 miliona. Evidencija navodi i zaključen ugovor za put Jasikovac – Cmiljača od 9,18 miliona eura bez PDV-a. Izbor Konstruktora za ulicu Donji Pažanj u Kolašinu, ponudom od oko 1,37 miliona eura bez PDV-a, potvrđuju i Vijesti, koje su izvijestile o početku pripremnih radova.

TenderMonitor uz Konstruktor evidentira i projekte na Hajli–Štedimu i putu Gubavač – Bistrica sa mostom. Kao podizvođač naveden je na dva posla u Gusinju – saobraćajnici između Čekića džamije i mosta na Vruji i putu Gusinje – Vusanje.

Prvobitni izbor Konstruktora i Briva za drugi posao na kolašinskim putevima poništen je nakon djelimičnog usvajanja žalbe Bemaxa. Opština je potom ponovo izabrala isti konzorcijum. U mojkovačkom postupku žalba na provjeru Konstruktorovih poreskih obaveza odbijena je kao neosnovana.

Gold Grading se pojavljuje u opštinskim nabavkama Berana, Andrijevice i Plava. U Beranama su evidentirana 32 postupka sa poznatim iznosima od oko 1,29 miliona eura, u Andrijevici šest sa udjelima vrijednim približno 640.000, a u Plavu pet i oko 408.000 eura.

Firma Lazara Đurišića imala je prosječno deset zaposlenih u 2023, 15 u 2024. i 18 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod je porastao sa oko 824.000 na 1,63 miliona eura.

Prema TenderMonitoru, među državnim ugovorima dodijeljenim ovoj firmi nalaze se put Andrijevica – Jošanica, oko 493.000 eura, saobraćajnica prema sportskoj zoni Berana, oko 471.000, vodovod Buče, približno 458.000, škola u Donjim Lugama, oko 294.000, i put Murino – Mašnica – Karadžin brijeg – Zoriće, oko 339.000 eura.

Izvještaj beranske Agencije za izgradnju za 2020. pokazuje da je Gold Grading tada obezbjeđivao asfaltnu masu, dok je Agencija transport i ugradnju obavljala svojim radnicima i mehanizacijom.

Tehno-gradnja se u pregledanim pljevaljskim javnim nabavkama pojavljuje u 21 postupku, ukupne evidentirane vrijednosti oko 4,34 miliona eura. Državni poslovi ove firme obuhvataju i područja opština Berane, Plav, Gusinje, Rožaje, Mojkovac i Bijelo Polje.

Firma Mirka Bjekovića imala je prosječno 56 zaposlenih u 2023, zatim 44 u 2024. i 55 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod joj je prošle godine iznosio približno 3,35 miliona eura.

TenderMonitor uz firmu evidentira ugovore za objekat u pljevaljskoj kasarni, oko 939.000 eura, bolničku zgradu u Beranama, približno 712.000, tržnicu u Plavu, oko 497.000, i policijski objekat u Gusinju, približno 297.000 eura. Kao podizvođač firma je, prema TenderMonitoru, evidentirana na završnim radovima škole „Dušan Korać“ i Muzičke škole u Bijelom Polju.

Iz lokalnih uprava na sjeveru ukazuju na to da ih pravila javnih nabavki ponekad obavezuju da prihvate najbolje rangiranu ponudu, iako imaju rezerve prema tome kako će posao biti izveden. Ponuda koja je najpovoljnija po unaprijed propisanim kriterijumima ne mora se na kraju pokazati i kao najisplativija za opštinu. Kašnjenja, dodatni radovi i produžavanje rokova mogu promijeniti prvobitnu računicu, dok građani duže čekaju na put, vodovod ili obnovljeni objekat.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ