Osuđeni šef kriminalne organizovane grupe u bjekstvu i oni koji ga kontrolišu, mjesecima se poigravaju sa institucijama i vlastima.  Sada kreiraju i dnevno politički red. Za tri mjeseca od njegovog bjekstva institucije nijesu uspjele sa sigurnošću da utvrde  ni  da li je na snimcima Medenica od krvi i mesa ili njegova verzija iz radionice vještačke inteligencije

Domaći najslavniji bjegunac Miloš Medenica, ili njegova virtuelna verzija, sve je učestaliji sa  snimcima u kojima, kako sam kaže, “raskrinkava”  vlast.  Sebe vidi  kao “novinara istraživača”. Kolegu, kako reče.  Jedno od njegovih posljednih “istraživanja”, objavljeno na X mreži ovoga mjeseca,  postalo je tema i u crnogorskom parlamentu. Tako je  premijer Milojko Spajić  prošlog četvrtka, nakon objavljivanja  Miloševog snimka, u Skupštini  objašnjavao kako je strejt seksualne orijentacije. Lider DNP Milan Knežević istim povodom je saopštio da bi Miloša, da je njemu rekao da je gej, “ubio kao psa”.

U najnovijim istraživanjima Medenica se, dakle,  bavi seksualnom orijentacijom dijela crnogorskih funkcionera, te njihovim navodnim korišćenjem narkotika.  Neke  vršioce  vlasti optužuje da su saradnici srpske Bezbjednosno informativne agencije (BIA), koja ih navodno opet drži u šaci zbog kompromitujućih snimaka.  To što su  posebno javno odjeknuli djelovi bjegunčevih izjava o seksualnoj orijentaciji  crnogorskih zvaničnika,  govori dosta o odnosu  političke klase i društva prema seksualnim manjinama. Taj odnos je Medenica zaista “raskrinkao”. Nenamjerno.

Posebna je priča to što se Medenica kao  osuđeni šef kriminalne organizovane grupe u bjekstvu, i oni koji ga kontrolišu, mjesecima poigravaju sa državom i vlastima. Sad diktiraju i dnevno politički red. Crnogorske institucije više od  tri mjeseca od njegovog bjekstva ne uspijevaju sa sigurnošću da utvrde ni da li je na snimcima Medenica od krvi i mesa ili njegova verzija iz radionice vještačke inteligencije.

Indikativno je da Medenica, koja god njegova verzija to bila, u posljednjim snimcima iznosi, kako sam kaže, podatke iz tajnih dosijea. Jedan od snimaka odnosi se na navodni dosije jednog od  ministara crnogorske Vlade. Navodno je taj crnogorski funkcioner još prije više decenija uhvaćen u inostranstvu kako krade trenerku i patike.  Nema dokaza da pomenuti “dosije” zaista postoji.  Ako bi  postojao i bio autentičan, to otvara ozbiljna pitanja o kontaktima bjegunca unutar službi i njegovom pristupu internim informacijama. Ili pristup imaju oni koji Medenicu kontrolišu, što je vjerovatnija verzija.

Na osnovu javno dostupnih snimaka i komentara koji su se pojavili u medijima i na društvenim mrežama, dio javnosti stekao je utisak da Miloš Medenica u pojedinim segmentima govori kao da čita ili prati unaprijed pripremljen tekst — zbog načina govora, pauza i nabrajanja informacija. Zvanične potvrde da je to tako, ili da nije  – nema. Ni oglašavanja institucija tim povodom.

Uprava policije Crne Gore je odmah nakon objavljivanja prvih snimaka Miloša Medenice, saopštila da su snimci „AI generisani“ i da predstavljaju manipulativan sadržaj. Kasnije su mediji i nezavisni analitičari koristili više online deepfake alata, a dio tih analiza je pokazao suprotno — da snimci djeluju „vjerovatno autentično“ ili makar bez jasnih tragova AI manipulacije. Javnosti je ostavljeno da vjeruje u jednu od tih verzija.

U analizama se stalno naglašava da je kvalitet videa loš (mrak, kompresija, niska rezolucija), pa je teško donijeti konačan zaključak.  Neki IT i forenzički stručnjaci su govorili da je moguće da je u pitanju “hibridni deepfake” —  pravi originalni snimak preko kog su možda rađene digitalne izmjene.

Produkcija i distribucija više snimaka, koordinisano objavljivanje i medijski efekat svakako djeluju kao nešto što prevazilazi mogućnosti jedne osobe. Posebno ako se koriste  sofisticirane digitalne metode (montaža, zaštita identiteta, moguće AI manipulacije). Miloš Medenica, sin višegodišnje bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, jedne od stubova bivšeg Đukanovićevog režima, prvostepeno osuđene na 10 godina zatvora kao članice sinove kriminalne grupe – ne odaje utisak nekog sa sofisticiranim tehnološkim znanjima.  U skaj prepiskama koje su dospjele u javnost  Medenica ne pokazuje ni trunku opreza.  Jedan je od najbučnijih, najtransparentnijih i najgovorljivijih.  Poznat po pričama o heklerima, narkoticima i slično.  I krilatici: „Nema stresa ni besa dok je puna kesa“.

U javnosti se često podsjeća i na poruku upozorenja njegove majke  prije presude kojom je osuđena na deceniju zatvora, kada je u televizijskom intervjuu saopštila da je imala pristup osjetljivim informacijama.  “Ja sam 13 godina po zakonu isključivo bila nadležna za potpisivanja mjera tajnog nadzora koje su dolazile od Agencije za nacionalnu bezbjednost. A i neke mjere sam predlagala kad sam bila tužilac. Interesantno će biti jednog dana, jer sam svjedok svega toga, da to što sam ponešto vidjela, i ponešto kažem.”  Njene riječi tumačene su  kao poruka upozorenja  pravosuđu.

Na kraju se odlučila da ne kaže ništa. “Neće Vesna nikad progovoriti”, kazala je na završnim riječima u Višem sudu. „Spremna sam da dam život za Crnu Goru, ali neću dati svoj obraz; nikada i nikome. Nijesam željela svoje rane da liječim nanoseći rane drugima. Svi su mislili da ako Vesna dobije 20 godina, progovoriće” . Dok majka ćuti u pritvoru, sin u bjekstvu “raskrinkava”  vlast i institucije.  Ono o čemu ne svjedoči  je sistem bivšeg režima koji je njemu i majci omogućio ono za šta su danas optuženi.

Institucije  tri mjeseca od bjekstva Miloša Medenice, nijesu ni korak bliže njegovoj novoj lokaciji. Vlast se od njegovih javnih  nastupa iz ilegale  „brani“  političkim kvalifikacijama o hibridnom ratu i političkoj diskreditaciji.

Efikasan odgovor sistema trebao je najprije da bude  – ozbiljna provjera autentičnosti snimaka, digitalno-forenzičko vještačenje audio i video materijala, utvrđivanje da li je sadržaj montiran, AI generisan ili autentičan, da se izvrši analiza izvora objavljivanja.  Crnogorske institucije na to nijesu do kraja dale precizan i jasan odgovor, niti su objasnile šta je provjereno do sada a šta nije. Nije poznato ni da su angažovale međunarodne eksperte i tražile međunarodnu pomoć, niti da se o tome razmišlja.

Jednako važna  je provjera navoda iz snimaka, posebno kada se pominju korupcija, veze sa službama, kriminal, zloupotrebe položaja. Medenica u prethodnim snimcima detaljno govori o navodnim zloupotrebama policijskih funkcionera. Nema podataka da se nadležni time bave.  U ovakvim slučajevima ključni su nezavisna forenzika, tužilačka istraga i javno provjerljive činjenice.  Ništa od toga svega.

Crnogorska policija je krajem aprila  uhapsila Sašu Lakovića i Nemanju Mučalicu tereteći ih da su  omogućili Milošu Medenici da pobjegne nakon što mu je određen pritvor. Osumnjičeni su nakon žalbe Lakovićevog branioca pušteni da se brane sa slobode. Posle te odluke suda , krenuo je javni obračun Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata, partije koja kontroliše bezbjednosni sektor, sa sudijom koji je donio tu odluku, odnosno pravosuđem.

„ Pritvor nije kazna, ljudi se ne šalju u zatvor bez suđenja — to su ljudska prava na slobodu i na pretpostavku nevinosti svakoga od nas, za koje poslanik Boris Bogdanović ili ne zna ili smatra da ih treba ukinuti i ispisati Crnu Goru iz UN, Savjeta Evrope i iz kandidature za članstvo u Evropskoj Uniji”, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA) na Bogdanovićeve izjave.

Bezbjednosni vrh istovremeno  odbija svaku odgovornost tog sektora za bjekstvo Medenice. Do danas nije utvrđeno šta se desilo,  niti je iko odgovarao zbog toga. Medenica je pobjegao na dan izricanja presude, iako je bio u kućnom pritvoru.

Dokumentacija dostavljena Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pokazuje da je policija imala plan nadzora Medenice, ali toj nevladinoj organizaciji nije omogućen uvid u njegov sadržaj. MANS je ukazao da je posebno indikativna posljednja zabilješka, odnosno postupanje policije 28. januara, na dan kada je utvrđeno da Miloša Medenice nema u stanu u kojem je morao da bude. “MANS je tražio odgovor na osnovu čije procjene i čijeg naloga su policijski službenici tog dana u 14.40 časova povučeni sa svojih pozicija i upućeni u provjeru na adresu u Ulcinjskoj ulici. Iz Kabineta direktora Uprave policije nijesu odgovorili na to pitanje. Umjesto imena, funkcije, naredbe i lanca komandovanja, dali su samo opis onoga što se navodno desilo nakon dolaska policajaca na lice mjesta. Tako je i dalje ostalo skriveno ko je tog dana donosio odluke i ko je upravljao postupanjem policije neposredno prije nego što je utvrđeno da je Medenica nestao”.

Dejan Milovac, izvršni direktor MANS –a ocijenio je sredinom prošlog mjeseca da do danas nema nikakvog odgovora o institucionalnoj odgovornosti za bezbjednosni propust ovakvih razmjera. “Osim sastanka u kabinetu premijera gdje su se čelnici izvršne i sudske vlasti ‘dogovorili’ da je za bjekstvo Medenice ‘kriv sistem’”.  Prije sedmicu je objavljeno i da je premijer Spajić na zatvorenom sastanku saopštio da je neshvatljivo i neprihvatljivo da je Medenica nedostupan istražim organima, te da će zbog toga tražiti ostavke čelnih ljudi ANB i policije. Do ostavki nije došlo. Ni traženih, ni ponuđenih.

“Umjesto da prvo počiste svoje redove, jer su mi očigledno oni pomogli da pobjegnem, hapse se drugi ljudi koji veze nemaju”, poručuje u jednom od snimaka stvarni ili kreirani Miloš Medenica.

Osim institucionalne odgovornosti za bjekstvo Medenice, važno je utvrditi u čijem interesu on danas “raskrinkava” vlast.  Ko stoji iza Miloša Medenice?

Zasad jedno je jasno:  oni koji upravljaju bjeguncem moćniji su od države.

Milena PEROVIĆ

Skupocjeni majbah i pored obećanja nove vlasti da će ga prodati i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni su  tajnim. Sve drugo je –  po starom

Skupocjeni mercedesov model ,,majbah”, simbol bahatosti i zloupotrebe prethodnog režima, nova vlast i dalje koristi samo što ga je prenamijenila u neopohodnost za zaštitu štićenih lica. Ko to problematizuje, ugrožava nacionalnu bezbjednost i pod udarom je nadležnih institucija.

Krajem proteklog mjeseca odbjegli Miloš Medenica saopštio je da ,,čuvene majbahe koji su plaćeni 600, 700 hiljada eura” sada vozi direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. Nakon toga pojavio se, na društvenim mrežama, snimak dronom majbaha i policijske pratnje.

Umjesto odgovora na brojna pitanja i ranija obećanja nove vlasti – da će majbahe i luksuzne automobile prodati, pa da će ih koristiti državnici prilikom posjeta našoj zemlji, te kako to da se sada njime vozi prvi čovjek policije – uslijedila su hapšenja.

Policija je 1. maja privela Nikšićanina Sašu Đilasa i saradnicu u nikšićkom tužilaštvu Zoricu Radulović. Pojedini mediji su im odmah otkrili identitet, a policija je objavila da su pretreseni njihovi stanovi pod sumnjom ,,posjedovanje oružja i eksplozivnih materija”. Policija Đilasa tereti da je podijelio snimak, dok je Radulović snimak, navodno, dalje distribuirala.

,,Neprijatno sam iznenađen postupkom objave punog imena i prezimena, čim je nanešena velika i nesaglediva šteta mojoj porodici i meni lično”, izjavio je Đilas. On je demantovao da je autor snimka dronom koji je emitovan u svim informativnim emisijama. U izjavi koju je dao policiji u svojstvu građanina naveo je da je snimak telefonom, koji traje nekoliko sekundi, napravio u srijedu 29. marta: ,,Na pumpi sam u tom trenutku vidio ‘majbah’ bez službenih oznaka i pomislio ko li danas u Nikšiću vozi takav auto. U tom trenutku je jedan momak, obučen u crno, izašao iz objekta pumpe, sjeo u auto i krenuo, a ja sam iz znatiželje napravio 4-5 sekundi snimka. Sa snimkom iz drona nemam nikavke veze, to nisam ja napravio” izjavio je Đilas. Pojasnio je da je sa prijateljicom koja radi u nikšićkom tužilaštvu razmijenio nekoliko poruka povodom objave odbjeglog Medenice, poslao joj klip i prokomentarisao u šaljivom tonu.

Ubrzo se uvjerio da sa policijom nema šale. Iz Uprave policije je tokom vikenda saopšteno da preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji.

Uz opis ko je sve priveden, pretresan, oduzeti digitalni uređaji, saopšteno je da: ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagande koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala”.

Majbah je opet podijelio javnost. Povodom objavljivanja video snimka za koji se tvrdi da prikazuje kretanje vozilom direktora Uprave policije, što podrazumijeva da je on bio predmet tajnog praćenja i neovlašćenog snimanja upotrebom drona, Nezavisni sindikat policije Crne Gore je saopštio da najoštrije osuđuje ovakav postupak. ,,Neovlašćeno praćenje i snimanje nosilaca bezbjednosnih funkcija nije samo atak na pojedinca u smislu ugrožavanja njegove bezbjednosti već i direktan udar na integritet institucija sistema, vladavinu prava i ukupnu bezbjednost države”, saopštili su.

,,Snimanje direktora policije i njegovog blindiranog vozila od strane NN lica koje je to radilo iz vazduha putem drona predstavlja opasan presedan i bezbjednosni rizik po štićenu ličnost”, naveo je doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić za Pobjedu.

Kako je izvjesno da privedeno lice nije načinilo snimak dronom, još uvijek nema odgovora na to ko je to uradio. Pojedini mediji spekulišu da se radi o procurelim policijskim snimcima.

S druge strane, dio javnosti se čudi kako to da je naprasno postalo kažnjivo snimati državne zvaničnike i funkcionere, ako je to bila ustaljena praksa za vrijeme bivšeg režima za koju niko nije odgovarao. Jedan od pravnika koji je istakao da u ovom slučaju nema elemenata za bilo kakvu odgovornost je advokat Veselin Radulović. ,,Ni krivičnu, ni prekršajnu, niti bilo kog kažnjivog djela ja ne vidim elemente u radnjama ovih lica koja su onako spektakularno privedena i predstavljena javnosti kao pripadnici nekih OKG koje žele da naude, navodno, direktoru UP”, izjavio je Radulović za Pobjedu.

Početkom ove sedmice iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, koje je formiralo predmet povodom spornih snimaka, saopšteno je da su dali  uputstvo službenicima policije za preduzimanje svih zakonom propisanih mjera i radnji kako bi se prikupile sve relevantne činjenice za donošenje odluke da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela.

Iz tužilaštva se nijesu izjašnjavali da li je snimanje vozila direktora policije i njegove pratnje krivično djelo i da li u radnjama nekih od dosad privođenih i saslušavanih ima elemenata krivičnog djela.

Da se vratimo simolici majbaha. Jedan od prvih poteza nove Vlade će biti da proda dva majbaha, najavio je 2021. premijer Zdravko Krivokapić. Kao početak novog doba u kome neće biti zloupotrebe i bahaćenja luksuznim limuzinama on je prvi radni dan u Vladu došao taksijem. Dva skupocjena majbaha, kupljena su 2017. godine, za 1,3 miliona eura preko firme Ljetopis Automotiv, za potrebe premijera Duška Markovića i predsjednika Mila Đukanovića.

Vozila su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a aktuelni predsjednik države Jakov Milatović odbio je prije tri godine da koristi „majbah”.

„Majbah” koji je Marković koristio od 2017. godine bio je oglašen za prodaju, a kako nije bilo zainteresovanih, 2022. godine je ustupljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore na korišćenje i za prevoz stranih, štićenih ličnosti.

Učeći na ,,greškama” prethodnika, sadašnja vlast je proglasila tajnim podatke koliko službenih vozila koriste predsjednici države, Skupštine i Vlade, Jakov Milatović, Andrija Mandić i Milojko Spajić.

Za razliku od danas, MUP je 2016. medijima dostavio podatke o tadašnjim štićenim ličnostima. Za potrebe bezbjednosne zaštite tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića koristilo se sedam službenih vozila, ukupne vrijednosti 112.800 eura.

Mediji su nedavno objavili da je najnoviji „mercedes” S klase za potrebe premijera Spajića plaćen oko 150.000 eura.

U pozadini priče o ugrožavanju sigurnosti može se naslutiti politička šteta koju majbah i dalje pravi vlasti, novoj kao i staroj. Znakovito je da je ove sedmice Socijalistička narodna partija pozdravila informaciju da su prodata dva službena vozila marke ,,majbah”, čija je ukupna vrijednost prelazila milion eura. Nijesu objasnili odakle im ta informacija i kada su prodati. Umjesto toga, u cilju anuliranja već napravljene političke štete, saoopštena je stara mantra: ,,Ova vozila su godinama predstavljala simbol odvojenosti vlasti od realnog života građana, u trenutku kada su se mnogi ljudi borili sa ekonomskim problemima i padom životnog standarda. Zato je posebno važno što je ispunjeno obećanje da će ovakvi primjeri privilegija i pretjerivanja biti ukinuti, a sredstva usmjerena tamo gdje su građanima zaista potrebna”. Pa zaključak: „SNP će nastaviti da insistira na racionalnoj i domaćinskoj politici upravljanja državnom imovinom, uz uvjerenje da institucije moraju služiti građanima, a ne luksuzu pojedinaca“.

Sve su u pravu, samo što funkcionerski majbah i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, osim što su podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni tajnim, sve drugo je nastavljeno po starom. Crna Gora je, i nakon šest godina od promjena, sa preko 5.000 vozila, i dalje u evropskom vrhu po broju automobila u državnoj svojini.

Predrag NIKOLIĆ

Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ