Povežite se sa nama

INTERVJU

AIDA ĆOROVIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA IZ SRBIJE: Nekada se moraju podnijeti neke žrtve

Objavljeno prije

na

Ne želim da se odreknem svog stava vezanog za ratne zločine, jer ovo je istovremeno i simbolički gest solidarnosti sa građanima Sarajeva. I ako nisam Srpkinja, dužna sam da pokažem odgovornost zbog svega što je prema okruženju, BiH prije svega, urađeno u ime nas građana Srbije

 

MONITOR: Prekršajni apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepeno rješenje kojim ste osuđeni na novčanu kaznu od 100000 dinara jer ste, kako se navodi, prekršili odredbe Zakona o javnom redu i miru. Jeste li očekivali ovakav ishod?

ĆOROVIĆ: Ovakva presuda je glupa. Da su oni koji stoje iza čitavog zamešateljstva pustili da ceo slučaj prođe “ispod žita”, da  zastari, sve bi prošlo neprimećeno. Mene ne bi bilo svako malo u medijima da pričam na ovu temu, a samim tim, ne bi ni tema bila dve godine u žiži interesovanja.

Ključno je – govoriti o ratnim zločinima i ratnim zločincima,  o odgovornosti i krivici političkog, vojnog i vrhova bezbednosnih službi tokom ratova 90-tih. U suštini, jako sam zadovoljna što je moj cilj postignut i što je njihova arogancija prevladala i što je, zahvaljući njima ova tema u fokusu, što su mnogi saznali ko je Ratko Mladić i za šta je pravosnažno osuđen u Haškom tribunlu. Sada postaje potpuno jasno da vlast u Srbiji pokušava da rehabilituje ratne zločince koji su počinili najveća zlodela nakon Drugog svetskog rata. To i ne čudi ako znamo da su baš oni bili deo ratne mašinerije 90-tih.  Naravno, ova presuda ima i dimenziju upodobljavanja i disciplinovanja svakoga ko se na bilo koji način opire vlasti u Srbiji, a nema sumnje da sam agilno osuđena pred same izbore. Nema sumnje da sam i dodatno osuđena kao žena i kao pripadnica manjinskog naroda.  Tako Vučić i pravosuđe daju vetar u leđa nacionalističim krugovima, koji sada imaju argument da me prozivaju izdajnicom Srbije, da me vređaju na nacionalnoj osnovi i šalju me u Sarajevo ili Stambol.

MONITOR: U odluci Suda se navodi da ste „gađali jajima“ i „ psovali policajca“. Nigdje se, međutim, ne pominje da je na zidu bio mural sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Kako objašnjavate taj „previd“?

ĆOROVIĆ: Jasno je da se ne radi o previdu, već o svesti da oni čine prekršaj, a ne Jelena Jaćimović i ja. Skaredno je da u pozivu za sud, a potom i u presudi, piše da sam gađala zgradu. Znaju sudije, mnogo bolje nego ja, da je Republika Srbija donela zakone o sarandji sa Haškim tribunalom i da je država, na osnovu tih pravnih akata, izručila Mladića Hagu.  Srbija  ima i zakonodavni okvir i Specijalni sud koji se bavi procesuiranjem ratnih zločina nižeg reda odnosno zlačina koji spadaju u naše zakonodavstvo. Dakle, Jelena i ja smo samo branile naše zakone i ustavni poredak, a oni su ih ovom presudom prekršili. Zamislte samo da najviši politički vrh u Nemačkoj stane iza prikaza Adolfa Hitlera i da njihovo pravosuđe aminuje takav akt, tako što kazni one koji javno protestvuju  protiv slavljenja najvećeg zločinca u novijoj istoriji sveta.

MONITOR: Najavili ste da kaznu nećete platiti i da ste spremni na posljedicu da Vam se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora. „Verujem da ponekad treba žrtvovati sebe“, citirali su mediji Vaš stav. Pretpostavljam da to znači i da očekujete da će ljudi bolje razumjeti Vaše razloge zbog kojih ste napravili javni gest protiv slavljenja zločina?

ĆOROVIĆ:  Uvek i pre svega mi je  važno da budem u miru sa sobom i svojim odlukama. Dala sam reč i imam obavezu pred sobom, pogotovu za javno izgovorenu reč. Zbog odgovornosti  prema sebi  ostaću dosledna u odluci da odem u zatvor. Ne želim da se odreknem svog stava vezanog za ratne zločine, jer ovo je istovremeno i simbolički gest solidarnosti sa građanima Sarajeva. Čak i ako nisam Srpkinja, dužna sam da pokažem odgovornost zbog svega što je prema okruženju, BiH pre svega, urađeno u ime nas građana Srbije.  Nekada se moraju podneti neke žrtve, nemoguće je samo na društvenim mrežama menjati okruženje.

MONITOR: Pored podrške, bilo je i onih koji su prikazujući Vas samo kao Bošnjakinju  smatrali da niste „prava“ za gest osude Mladićevih zločina nad Bošnjacima. To je dolazilo i od onih koji su dobro poznavali Vaš građanski aktivizam. Kako ste razumjeli tu kritiku u vezi sa „podobnošću“?

ĆOROVIĆ: Kada govorimo o drugim ljudima i okolnostima, mi pre svega, govorimo o sebi. I tu leži odgovor na Vaše pitanje. Dežurni kritičari su oni koji uvek traže opravdanje zašto nešto nisu uradili, a ne rešenje i način da nešto bude učinjeno. To su, uglavnom, oni hrabri na društvenim mrežama, ali , odreda, neaktivni kada nešto zaista treba uraditi u realnom životu. To su ljudi koje Radomir Konstaninović opisuje u bravuroznoj Filozofiji palanke;  to je odlika malograđanskog, palančkog duha;  to su ljudi koji, u nedostatku  hrabrosti, zapljuvavaju aktivnosti onih koji stoje iza svojih životnih stavova i dela. Puno je   kolega iz civilnog sektora koji svoj angažman vide kao uhleb i aktivizam kao robu za koju će dobiti neki novac, ergo, ako nema para  nema ni aktivizma. Srećom, nisu svi NVO aktivisti/kinje postali preduzetnici, još je puno onih koji veruju u ideje i ideale.

MONITOR: Ovih ste dana, aktivni i u reaktiviranju Antifašistickog fronta žena koji je nekada bio ambiciozno zamišljeni posleratni projekat emancipacije zena. Pominje se povezivanje zainteresovanih za tu ideju u svim postjugoslovenskim državama. Šta su povodi a šta ciljevi i ambicije novog AFŽ-a?

ĆOROVIĆ: Osam decenija nakon osnivanja Antifašističkog fronta žena, 6.decembra prošle godine, u Bosanskom Petrovcu nastala je Feministička antifašistička mreža (FAM-a) koja se oslanja na internacionalno nasleđe pretkinja koje su udružene u AFŽ krenule u borbu protiv fašizma.. Izbor svih nas koje činimo ovu mrežu su mir i razoružanje, ideja ravnopravnosti, poštovanja različitosti, slobode i pravde kao osnovnih vrednosti…Iza FAM-a danas stoji više od stotinu žena iz postjugoslovenskog prostora. Ali, važno mi je da podvučem, da je ova mreža otvorena ka svima.

Nekome ko prvi put čita naš  Manifest- sve to može zvučati kao spisak lepih želja ili kao neka nova utopija. Ali, svaku stavku u ovom dokumentu vidimo kao osnov za zdravo društvo utemeljno na ravnopravnosti i poštovanju osnovnih ljudskih prava i sloboda.

MONITOR: Nakon dva masovna ubistva početkom maja, mnogo se govorilo o uzrocima erupcije tolikog nasilja. Neki su to povezivali i sa nikada „prevaziđenom“ atmosferom ratnih 1990-tih. Zašto su-i da li su, mali ili nikakvi pomaci u razumijevanju uloge Srbije u ratnom raspadu SFRJ?

ĆOROVIĆ: Ja sam jedan od najupornijih i najdosadnijih glasova u srpskoj javnosti koji stalno pokušava da nas vrati na početak 90-tih i na ono šta je tada pod okriljem srpskih i crnogorskih, a uz snažnu podršku hrvatskih političkih predvodnika  učinjeno u krvavom raspadu Jugoslavije. Zagovornica sam i ideje da ratovi iz 90-tih nikada nisu ni otišli sa ovih prostora. Ovo što danas živi većina građana u Srbiji nije ništa drugo do rat, u nešto izmenjenom obliku. Kada se propagandni slojevi ogule, pokazuje  se da ova je vlast  svojim odnosom prema ratnim zločinima iz 90-tih, legitimisala svoj modus operandi. U moru egzistencijalnih problema, ali i u nastojanju da se 90-te zaborave, većina građana Srbije-ali i najveći deo opozicije, nikako da uvide snažne uzročno-posledične veze koje stoje između sadašnje pljačke Srbije, otimanja prirodnih resursa, Rio Tinta, između potpune devastacije Beograde i većine gradova ove zemlje, između sve gorih uslova života i sve većeg siromaštva, između razorenih institucija i uništavanja države, između skoro opipljivog osećanja straha i nesigurnosti, sa onim što je, u ime srpstva, urađeno tokom 90-tih. Tragični događaji iz maja ove godine i 19 ubijenih u OŠ Vladislav Ribnikar i u selima oko Mladenovca,  posledica su  mržnje i zla koje se svakodnevno ubrizgavaju u mentalne matrice većine, a sve to korene ima u 90-tim. Deca koja kinje i tuku drugu decu, deca koja spaljuju i čereče životinje, deca koja šalju dojave o bombama, deca koja maltretiraju starije, deca  puna mržnje i straha su posledica vrednosnog sistema koji smo kao društvo iznedrili.

 

Upadljiv  je izostanak čestitki sa Zapada Vučiću poslije izbora

MONITOR: U Beogradu se traži poništavanje beogradskih izbora. EU je reagovala dosta uopšteno, a Vladimir Bilčik je izborne nepravilnosti proglasio neuticajnim na rezultat. Drugi EU posmatrači su naveli očigledne prevare, a oglasilo se i Njemačko ministarstvo spoljnih poslova sa oštrijim primjedbama na regularnost. U kom pravcu bi moglo da krene razrješenje ove situacije?

ĆOROVIĆ: Dosadašnje ponašanje EU institucija mi nije ulivalo poverenje, a izjava Vladimira Bilčika je najbolje oslikavala njihov odnos prema nama. Dobra je vest da sada ključni mediji u Nemačkoj i Francuskoj pišu o otvorenoj izbornoj krađi, a sve glasniji su uticajni evropski političari koji apostrofiraju te iste probleme. Čini mi se da suština leži u izjavi Florijana Bibera, koji je rekao da je upadljiv izostanak čestitki sa Zapada i da će dalji razvoj događaja zavisti od toga koliko se opozicija i građani budu borili da ospore rezultate izbora.

 

Predstavnici međunarodne zajednice su saučesnici u našoj pljački i unižavanju

MONITOR: Ratovi  u Ukrajini i na Bliskom istoku, pokazuju koliko je praksa zaštite prava na život u najvećem dijelu savremenog svijeta, daleko ispod „birokratski“ prihvaćenih normi. Kako gledate na nove lokalno-globalne sukobe i na njihov uticaj na zemlje našeg regiona koji se, od strane „geopolitičkog Zapada“ smatra ranjivim u ovom kontekstu?

ĆOROVIĆ: Podivljali i dehumanizovani neoliberalni kapitalizam, udružen sa brojnim oblicima perfidnog neokolonijalzma, uz pumpanje međuetničkih i međurasnih sukoba i kroz kreiranje straha-kao najefikasnijih načina držanja ljudi u potčinjenosti, čine novi pojavni oblik fašizma. Te  činjenice obeležavaju ovaj globalni trenutak. Ratovi koje ste naveli služe da ljude na planeti drže u strahu i tako nam otupljuju reakciju za građansko samoorganizovanje i otpor planetarnoj ekonomskoj pljački. Tu se ni naš prostor ne razlikuje od ostatka sveta-desila se dramatična preraspodela dobara i vrednosti, većina građana grca u bedi i siromštvu, a broj milionera i milijardera je u stalnom porastu. Predstavnici međunarodne zajednice su druga strana tog novčića i mogu da kažem da su oni, praktično, saučesnici u pljački i unižavanju svih nas koji živimo na ovim prostorima. Licemerje međunardne zajednice vidi se u skretanju pogleda sa neregularnih izbornih procesa, u stalnom pritisku nad nezavisnim medijima, u tolerisanju minimizovanja i ukidanja ljudskih prava. Ogleda se i u stalnoj i bezrezervnoj podršci stabilokratskim režimamima čije su uspostavljanje podržali, ali najznačajnije, pokazuje se u stavljanju šape nad ekonomskim resursima u regionu. Ne verujem više obećanjima o ulasku u EU. Oni nas vide kao otpad za prljave tehnologije, kao izvor besplatnih ljudskih  resursa i kao branu od narastajuće migranske plime.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo