Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

5 mjeseci

na

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija -i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

MONITOR:  Smatrali ste da bi lijeve opcije u Srbiji trebalo da se približe socijal-liberalnim. I ovi izbori će, izgleda, pokazati da su političke vrijednosti postale žrtve dominantnih populizama. Kako se, u tom kontekstu, može dati odgovor na problem Kosova koji kao predizborna tema izbija u prvi plan, a da opozicija „ne padne“ na tom izazovu SNS-a?

KRAUS: Da, Srbija je u predizbornoj kampanji, kampanji u kojoj se po ko zna koji put vodi potpuno neravnopravna borba za glasove birača. Srbija je potpuno podeljeno društvo, ako se o društvu uopšte i može govoriti. Koalicija Srbija protiv nasilja je nastala kao posledica dogovora tzv. “ tehničkih organizatora “ višemesečnih protesta. Još smo dosta daleko od jasnije ideološke artikulacije „ za šta smo “, dok je za predstojeće izbore osnovni naglasak na ono „ protiv čega smo “ odnosno protiv koga smo.

Što se tiče pojavljivanja na političkoj sceni nekadašnjih pokreta a danas stranaka, kao što su Zeleno-levi front i Zajedno, biće potrebno ulagati još dosta rada kako bi se došlo do toga šta bi preciznije to bilo „ levo “ uz, recimo, nešto jasnije „ zeleno “. Za sada ta pitanja ostaju potpuno otvorena, i odgovori na njih  u velikoj meri zavise od rezultata izbora. Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude,  približavanje zeleno-levih i socijal-liberalnih političkih opcija -i ne samo njih.

Više od trideset godina traje stanje nesuočavanja sa sopstvenom prošlošću-pre svega, sa ratovima 90-tih. U tom periodu su stasale nove generacije, koje su obrazovane u jednom iskrivljenom obrazovnom i vrednosnom sistemu, u sistemu potpune revizije istorije. Ako se tome doda medijska blokada  i ogromna medijska manipulacija, dolazimo do toga što kvalifikujete kao gubitak osnovnih političkih ideologija. U Srbiji je dominantan jedan populizam, koji čini i činiće sve da zadrži vlast.

Tema politike prema Kosovu jeste „vruć krompir“ i za opoziciju, možda i više nego za vladajući režim. Imam utisak da u Srbiji svi svesno izbegavaju da temu Kosova povežu sa temom Jugoslavije. Sa druge strane, prilično sam siguran, da se status Kosova kao autonomije unutar Srbije-ali i sa zastupljenošću na nivou SFRJ, posebno naglašava. Opozicija u Srbiji sada nema više vremena da toj temi priđe celovitije. Tokom izborne kampanje mogla bi da podseti na zločine prema albanskoj populaciji tokom rata koji je Milošević vodio na Kosovu. Mada mislim da ni za to nema snage ni jedinstva.

MONITOR: Bajdenova administracija upozorava javnost da SAD mogu doći u situaciju da će se obustaviti pomoć Ukrajini jer Republikanci u Predstavničkom domu Kongresa još nisu glasali, uslovljavajući odobrenje pojačanjem bezbjednosnih mjera na granici sa Meksikom. Da li 2004-a može biti prelomna za pravac rješavanja ratnih sukoba i sudbinu naroda – jer je to izborna godina u SAD i EU?

KRAUS: Svakako se svet približava prelomnim trenucima. Izbori u SAD i EU su u tom pogledu od ogromnog značaja. Rat na Bliskom istoku je vrlo brzo bacio u drugi plan rat u Ukrajini. Treba se zapitati da li je i kome to bilo u interesu. Ovih dana Zapad se ponovo vraća Ukrajini, pokušavajući da joj pomogne da pregura zimu. I u SAD i u EU čine sve i sve više će se činiti veliki napori kako bi se što spremnije izašlo na predstojeće, presudne izbore. Jasno je da dominacija SAD, koja traje od kraja II svetskog rata ulazi u završnu fazu, ali nije baš jasno kakav odnos snaga u svetu će zameniti taj monopolarni sistem. Rađa se višepolarni svet, ali u osnovi svega se nalazi kriza neoliberalnog kapitalizma koji više nije u stanju da isporučuje zadovoljavajuća rešenja za većinu čovečanstva. Ako se tome dodaju stalni prodori u oblasti tehnologija, kao i klimatske promene, jasno je da će izbori 2024-e imati ogromnu važnost.

MONITOR: Smatrate da bi rješenje za najnoviji sukob Izraela i Palestinaca bio predlog UN iz 1947-e o dvije države. Na terenu Izrael već vlada teritorijom bez naznaka da bi skoro sjeo za pregovarački sto. I izraelski zvaničnici su potvrdili da je u Gazi stradalo više od 15.000 ljudi.. Da li bi smjena ili ostavka Netanjahua omogućila da se stradanje civila zaustavi i označila mogućnost postizanja mirovnog a onda i teritorijalno-političkog rješenja?

KRAUS: Rešenje sa dve države jeste, po meni, najrealnija opcija. Nažalost, sada traje rat- sa katastrofalnim žrtvama, pre svega civilnog stanovništva Gaze, uz ogromna stradanja dece. Pre nego što je ratni kabinet Izraela ujedinio sve raspoložive ljudske resurse u svrhe vođenja rata, stanje u Izraelu je bilo sasvim drukčije. Natanijahu je napravio vladu sa najekstremnijom desnicom u Izraelu, i pokrenuo reformu pravosuđa. Mesecima su trajali veliki protesti širom Izraela protiv Natanijahua i svakako se očekuje da se traži njegova odgovornost, odmah posle završetka rata. Postoje informacije i da je Natanijahu ignorisao obaveštajna upozorenja da se sprema neka operacija velikih razumera. Ubeđen sam da bi smena Natanijahua koju traži Jair Lapid bila dobra vest u pravcu diplomatskog rešavanja sukoba i postizanja mirovnog i teritorijalno-političkog rešenja.

 

Vječito vraćanje fašizma

MONITOR: Svjedočimo da se riječima „fašizam“ i „antifašizam“ u mnogome izgubilo  „istorijsko“ značenje, da  je  i savremena upotreba tih pojmova u označavanju aktuelnih pojava u politici i društvu, pokazala osnovna neznanja o njihovom vrijednosnom sadržaju. Upotrebljavaju se inflatorno i pompezno. Šta bi bila savremena „vodilja“ u razumijevanju i upotrebi ovih pojmova?

KRAUS: Do skora, u savremenom svetu, niko za sebe ne bi javno rekao da je fašista. Nažalost, stvari se ubrzano menjaju. U Evropi, pre svega, značajno su narasli populistički i ekstremno desni pokreti, a za neke od njih sa pravom bi se moglo reći i da su fašistički. Za ovu temu vrlo je korisno uputiti čitaoce na autora Roba Rimena i na njegovu izvanrednu knjigu Večito vraćanje fašizma. Istorijski je tačno da su stravični zločini počinjeni tokom II svetskog rata vezani-pre svega, uz italijanski fašizam i nemački nacizam. Tokom nekoliko decenija posle II svetskog rata uglavnom se reč fašizam  koristila za ukazivanje na te poražene ideologije. Posle pada berlinskog zida, situacija počinje radikalno da se menja. Da bi zadovoljila zahteve baltičkih zemalja i Poljske, EU- iz pragmatičnih razloga, prihvata koncept o „dva totalitarizma“ i time, u zemljama bez ozbiljnih tradicija parlamentarne demokratije, otvara prostor za postepeni razvoj i jačanje desnih populističkih pokreta i stranaka. Kriza neoliberalnog kapitalizma još više pomaže ovim procesima, tako da je danas situacija dramatično pogoršana. Imamo ponovo fašizam na otvorenoj političkoj sceni. Danas se fašizam opet može prepoznavati u politici i društvu kroz upotrebu nasilja i laži, ali i kroz neke novije oblike. Odnos prema migrantima, prema pripadnicima i pripadnicama LGBT zajednice, veliko nasilje nad ženama i femicid, samo su neke od savremenijih oblika fašizacije društava.

 

Ljevica da se vrati iskustvima jugoslovenskog samoupravljanja

MONITOR: Prošlogodišnji predsjednički i parlamentarni izbori u Francuskoj, pokazali su veliku snagu Žan-Lik Melanšona,  koji se kvalifikuje kao ultra ljevičar. Aktuelne globalne ratne  i migrantske krize , stavile su na veliki ispit centrističke, socijalističke i koalicione socijal-liberalno-zelene vlade u EU.  Da li su „ultra“ opcije lijevog ili desnog predznaka buduće rješenje?

KRAUS: Francuska je uvek bila zemlja sa velikom tradicijom levice. Od napuštanja evrokomunizma, traje pad levice u Francuskoj, Italiji i Španiji. Sada se situacija radikalizuje, i verovatan je novi-jači odgovor levice, ne samo u Francuskoj. Potsećam na Korbina i Sandersa. Problem je u tome što levica još uvek ne nudi atraktivnu ponudu biračima kroz parlamentarnu demokratiju, te tako jačaju ultra levi pokreti nasuprot ultra desnim. Mislim da ultra pokreti nisu rešenja, i da levica treba da se vrati iskustvima jugoslovenskog samoupravljanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo