Povežite se sa nama

MONITORING

Šampion tajni

Objavljeno prije

na

U jeku izborne kampanje – uoči koje su dvije najjače opozicione partije (Pokret za promjene i Nova srpska demokratija) jedna za drugom naprečac pukle unutrašnjim raskolima – optužbi na račun tajne službe nikad manje. Vjeruju li opozicioni lideri u bezgrešno začeće svojih i novih raskolničkih partija, ili u iznenadna posjednuća nekih iz opozicionog bratstva koji, tokom početnih debata o jedinstvenoj listi, raspaljuju paklene vatre svađa?
Na distanci od ovakvih teoloških problema, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) ušao je u 11 godinu šefovanja. Oktobra 1998. Duško Marković je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti (SDB), preteču ANB-a. Od 1945. na kormilu crnogorske tajne službe ne pamti se tolika dugovječnost. Kao šef SDB/ANB-a Marković je promijenio: tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova. Njegov sadašnji mandat ističe 2010. godine. Uz to, po propisima, za direktora ANB uvijek postoji mogućnost neograničenog reizbora. Kada je 2005. usvojen Zakon o ANB Marković se nećkao; tvrdio je da nema želju da opet bude šef tajne službe. Ali, imenovan je neopozivom odlukom premijera Mila Đukanovića. Istorija njihove saradnje seže dvije decenije unazad.

BAZA: Marković je u visoku politiku lansiran početkom 1991. godine. U biografiji, objavljenoj na sajtu ANB-a, pogrešno piše kako je Marković ,,u prvoj višestranačkoj Vladi Crne Gore imenovan za njenog generalnog sekretara”. Đukanovićeva Vlada iz 1991. nije bila višestranačka, već jednopartijska – Savez komunista (SK) je na prvim višestranačkim izborima trijumfovao. Greške su, dakle, moguće, ali ne i da Marković bezmalo dvije decenije bude najlojalniji Đukanovićev saradnik.

Od 1983, kada je diplomirao pravo u Kragujevcu, do 1986. Marković je radio u Rudniku olova i cinka Brskovo. Bio je član i aktivista SK. Teško je utvrditi kojoj je od partijskih struja unutar SK januara 1989. Marković pripadao. Kao generalni sekretar SO Mojkovac od 1986. do januara 1989. logično je zaključiti da je bio u ,,starom rukovodstvu”; ali, alhemijom unutarpartijske diferencijacije, izašao je kao predsjednik SO Mojkovac, dakle, osoba od povjerenja ,,novog rukovodstva”.

Istini za volju, u procesu diferencijacije, januara 1989. nekako je ispalo da u Mojkovcu i niko nije bio uz ,,staro rukovodstvo”. Dotadašnji crnogorski premijer, Mojkovčanin Vuko Vukadinović, koji je podnio ostavku oktobra 1988, navodno je preko noći ostao bez baze i laskavih zavičajnih sljedbenika.

I tako, kao kadar ,,novog rukovodstva”, sa svega šest godina radnog iskustva, Marković je novi mojkovački gradonačelnik. Dvije godine kasnije, Marković je generalni sekretar Đukanovićeve vlade. Što ga je preporučilo za to mjesto? Nekoliko mojkovačkih fabrika je već bilo u samrtnom ropcu. Međutim, rezultat SK-a je u Mojkovcu na izborima 9. decembra 1990. bio fascinantan – ubjedljivo su osvojena dva predviđena poslanička mandata.

Selidba iz Mojkovca u Podgoricu za Markovića nije prošla glatko. Markovića je na gradonačelničkom mjestu 1991. zamijenio Obrad Stanišić – Mišo, sada poslanik i važan operativac Demokratske partije socijalista (DPS). Njegov mandat je potrajao kratko, do 1993, kada je gradonačelnik postao Radenko Bošković – Mrki, takođe iz jedinstvenog DPS-a, kasnije glavni lokalni sljedbenik Momira Bulatovića.

Palanačke netrpeljivosti u Mojkovcu tek će u nekoliko narednih godina biti profilisane u ,,visoku politiku”. Naime, za Markovićem je 1994. iz zavičaja ispaljena afera s radijatorima. Uz namještaj, iz mojkovačkog stana Marković je u Podgoricu ponio i – fiksne radijatore za centralno grijanje. Ovaj bizaran događaj dobio je na značaju kada je lokalna mojkovačka vlast, u nedostatku pametnijeg posla, formirala istražnu komisiju koja je utvrdila kako ,,radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati”.

ŠEF: Do 1996. Marković je i član Glavnog odbora DPS-a. Na izborima te godine je izabran za poslanika. Nakon raskola DPS-a, bio je jedan od šestorice prvoboraca, članova Glavnog odbora, koji su odmah podržali Đukanovića. Ali, do mjesta načelnika SDB-a 1998. Marković je, uprkos Đukanovićevoj non plus ultra preporuci, stigao i tamo opstao teže nego što se obično misli.

djukanovic-veljovic,,Đukanović povlači neuobičajen potez: vrhunskog policajca Vukašina Maraša promoviše u prosječnog političara, a perspektivnog političara Markovića ‘gura’ u bezbjednjaka – početnika”, zapisao je Šeki Radončić u knjizi Iza maske.

Marković nije dolazio iz policijskih struktura što je, za skeptično udbaško bratstvo, bio presedan. Ministar policije, Maraš, mjesecima je, prije imenovanja Markovića, u Vladi Filipa Vujanovića paralelno bio i šef SDB-a. I nakon toga, Maraš je, kao školovani obavještajac s višedecenijskim iskustvom (uključujući rad pri Savjetu za zaštitu ustavnoga poretka SFRJ, Titovoj ,,službi u službi”) nadzirao operacije  SDB-a. Marković je bio šegrt kod majstora; optužbe opozicije na račun SDB-a su bile uglavnom adresirane na Maraša. Tokom izvjesnih misija, Maraš je za pouzdanog prevodioca izabrao Andriju Jovićevića, tadašnjeg službenika Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Nakon što je Maraš 2001. postao Đukanovićev savjetnik za bezbjednost, favorizovan je za novog ministra Jovićević. Krajem 2002, izbijanjem afere s Moldavkom S.Č. u kojoj je svoje zavjereničke prste umiješao i ministar Jovićević, ispostavilo se da je on za Đukanovića bio pogrešan izbor.

Đukanović je januara 2003. opet postao premijer a novi ministar policije, Milan Filipović, nestranačka ličnost, bio je lišen vjerodostojnog uticaja na SDB. Marković je dobio odriješene ruke, imao oštar sukob s Radojem Martinovićem, šefom operative (agenturna mreža), koji je napustio SDB i jedno vrijeme bio ekspert NVO Grupa za promjene Nebojše Medojevića.  I desilo se – igrom sudbine? – da su porodični problemi bivšeg ministara Jovićevića završili njegovim privođenjem u podgoričku policiju zbog navodnog maltretiranja supruge. Što se Martinovića tiče, brat mu je uhvaćen u švercu cigareta, pa je Grupa za promjene za njega postala prošlost.

DEPARTIZACIJA: Kada je trebalo tajnu službu izmjestiti iz resora MUP-a, novi Zakon o ANB pisan je polagano, slovo po slovo od 2001. i nekoliko je puta probijan rok za usvajanje. Ministar Filipović – čovjek je zaista držao do javno date riječi – zbog toga je 2004. podnio ostavku. Novi ministar policije, Dragan Đurović, bio je za SDB nebitna epizoda. Kao posljednja od bivših jugoslovenskih službi, SDB Crne Gore 2005. konačno mijenja ime, nominalno se ,,departizuje” i izmješta iz MUP-a. Za novo sjedište ANB-a, zgradu propale državne Montenegrobanke u Podgorici, plaćeno je pet miliona eura, još tri miliona za njenu adaptaciju. ,,Od portira do direktora ANB-a”, izvještavaju Vijesti, ,, svi imaju specijalne identifikacione kartice. Neke prostorije u novoj zgradi neki od zaposlenih nikada neće vidjeti. Sistem kontrole bilježiće kretanje unutar zgrade i u svakom trenutku je moguće znati ko je imao uvid u određeni dokument”.

Tek u protekle tri godine javnost je stekla makar maglovitu predstavu o formatu tajne službe. I to ne bez porođajnih muka; kada je Vanja Ćalović ispred NVO MANS zatražila slobodan pristup informacijama o broju prisluškivanih i praćenih građana, na kućnu adresu je oktobra 2006. dobila emotivno Markovićevo pismo u kome se ukazuje da njeni javni nastupi ,,dovode u pitanje povjerenje građana u ANB”!

I obrnuto, povjerenje ANB-a u građane je veliko, jer iz ANB-a tvrde da nadziru svega par desetina građana. Izgleda kako svaki dan (prema podacima iz 2007) 365 aktivnih operativaca i 89 drugih službenika ANB-a valjda još samo zbog navike dolaze na posao i evociraju uspomene iz starih udbaških vremena. ,,Nema sprege državnih institucija i organizovanog kriminala. Crna Gora je bezbjednosno potpuno stabilna”, tvrdi Marković. Čemu onda toliko ANB ljudstvo?

Vladimir JOVANOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IVAN BRAJOVIĆ  I TUŽILAŠTVO: I Ramada i moralna gromada

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi

 

Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.

Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.

Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pri­stra­sno i sra­ču­na­to na po­ma­ga­nje okri­vlje­nom” svjedočili Brajović  i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.

Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT  tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.

,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIPREME ZA IZBORE: Sve na stolu, a ruke prazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku ni ne nazire se zakon, neki drugi propis, sporazum ili bilo šta što bi moglo spriječiti DPS da naredne izbore ‘odradi’ upravo onako kako je odradio sve prethodne

 

 

Godinu pred izbore u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnih razgovora o uslovima u kojima će se oni održati. Skupštinski odbor koji je time trebao da se bavi jednom je krenuo da nešto radi, pa je preformulisan. Novi Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva još pokušava da se sastavi. I dalje sa svih strana stižu razne ideje o tome šta bi trebao da radi, svega ima, osim konkretnih, nedaobog, sinhronizovanih zahtjeva opozicije.

“Damjanović je kupio kartu za avion kad je on poletio i više nije bilo mjesta. Avion je bio pun”, kazao je predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja tokom rasprave o zahtjevu Posebnog kluba poslanika da Aleksandar Damjanović bude član Odbora za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Odbor će o tome glasati u ponedjeljak.

 

Ako, dakle i kad bude formiran, Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva radiće pod uslovom da svi iz opozicije učestvuju u njegovom radu. Demokrate izjavljuju da neće raditi bez kvoruma, a kvorum je ako su svi tu. S tim što se ne zna da li kad kažu “svi” računaju i Demokratski front koji, u ovom trenutku u radu Odbora ne želi da učestvuje. Hoće li se predomisliti ako Damjanović bude izabran – vidjećemo.

Koje predloge će Odbor razmatrati zasad se zna – okvirno. Implementiraće preporuke OEBS-a/ODIHR-a objavljene nakon prethodnih izbora, baviće se medijskim zakonima i javnim servisom, formiraće specijalno tijelo koje će nadgledati predizborni proces i izbore…

Jednog dana se priča da je mogućnost formiranja tehničke vlade još živa, drugog je uveliko sahranjena.

Demokrate su se juče-prekjuče pojavile sa informacijom da će Odboru predložiti tekst kojim su uređeni pravni mehanizmi “da se prvi naredni generalni izbori za skupštine svih jedinica lokalne samouprave održe u istom terminu”. Istakli su da oko toga sa Demokratama “nema pregovora”, ali se ne zna da li taj predlog podrazumijeva da lokalni izbori budu održani istovremeno sa parlametarnima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo