Povežite se sa nama

MONITORING

Šampion tajni

Objavljeno prije

na

U jeku izborne kampanje – uoči koje su dvije najjače opozicione partije (Pokret za promjene i Nova srpska demokratija) jedna za drugom naprečac pukle unutrašnjim raskolima – optužbi na račun tajne službe nikad manje. Vjeruju li opozicioni lideri u bezgrešno začeće svojih i novih raskolničkih partija, ili u iznenadna posjednuća nekih iz opozicionog bratstva koji, tokom početnih debata o jedinstvenoj listi, raspaljuju paklene vatre svađa?
Na distanci od ovakvih teoloških problema, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) ušao je u 11 godinu šefovanja. Oktobra 1998. Duško Marković je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti (SDB), preteču ANB-a. Od 1945. na kormilu crnogorske tajne službe ne pamti se tolika dugovječnost. Kao šef SDB/ANB-a Marković je promijenio: tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova. Njegov sadašnji mandat ističe 2010. godine. Uz to, po propisima, za direktora ANB uvijek postoji mogućnost neograničenog reizbora. Kada je 2005. usvojen Zakon o ANB Marković se nećkao; tvrdio je da nema želju da opet bude šef tajne službe. Ali, imenovan je neopozivom odlukom premijera Mila Đukanovića. Istorija njihove saradnje seže dvije decenije unazad.

BAZA: Marković je u visoku politiku lansiran početkom 1991. godine. U biografiji, objavljenoj na sajtu ANB-a, pogrešno piše kako je Marković ,,u prvoj višestranačkoj Vladi Crne Gore imenovan za njenog generalnog sekretara”. Đukanovićeva Vlada iz 1991. nije bila višestranačka, već jednopartijska – Savez komunista (SK) je na prvim višestranačkim izborima trijumfovao. Greške su, dakle, moguće, ali ne i da Marković bezmalo dvije decenije bude najlojalniji Đukanovićev saradnik.

Od 1983, kada je diplomirao pravo u Kragujevcu, do 1986. Marković je radio u Rudniku olova i cinka Brskovo. Bio je član i aktivista SK. Teško je utvrditi kojoj je od partijskih struja unutar SK januara 1989. Marković pripadao. Kao generalni sekretar SO Mojkovac od 1986. do januara 1989. logično je zaključiti da je bio u ,,starom rukovodstvu”; ali, alhemijom unutarpartijske diferencijacije, izašao je kao predsjednik SO Mojkovac, dakle, osoba od povjerenja ,,novog rukovodstva”.

Istini za volju, u procesu diferencijacije, januara 1989. nekako je ispalo da u Mojkovcu i niko nije bio uz ,,staro rukovodstvo”. Dotadašnji crnogorski premijer, Mojkovčanin Vuko Vukadinović, koji je podnio ostavku oktobra 1988, navodno je preko noći ostao bez baze i laskavih zavičajnih sljedbenika.

I tako, kao kadar ,,novog rukovodstva”, sa svega šest godina radnog iskustva, Marković je novi mojkovački gradonačelnik. Dvije godine kasnije, Marković je generalni sekretar Đukanovićeve vlade. Što ga je preporučilo za to mjesto? Nekoliko mojkovačkih fabrika je već bilo u samrtnom ropcu. Međutim, rezultat SK-a je u Mojkovcu na izborima 9. decembra 1990. bio fascinantan – ubjedljivo su osvojena dva predviđena poslanička mandata.

Selidba iz Mojkovca u Podgoricu za Markovića nije prošla glatko. Markovića je na gradonačelničkom mjestu 1991. zamijenio Obrad Stanišić – Mišo, sada poslanik i važan operativac Demokratske partije socijalista (DPS). Njegov mandat je potrajao kratko, do 1993, kada je gradonačelnik postao Radenko Bošković – Mrki, takođe iz jedinstvenog DPS-a, kasnije glavni lokalni sljedbenik Momira Bulatovića.

Palanačke netrpeljivosti u Mojkovcu tek će u nekoliko narednih godina biti profilisane u ,,visoku politiku”. Naime, za Markovićem je 1994. iz zavičaja ispaljena afera s radijatorima. Uz namještaj, iz mojkovačkog stana Marković je u Podgoricu ponio i – fiksne radijatore za centralno grijanje. Ovaj bizaran događaj dobio je na značaju kada je lokalna mojkovačka vlast, u nedostatku pametnijeg posla, formirala istražnu komisiju koja je utvrdila kako ,,radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati”.

ŠEF: Do 1996. Marković je i član Glavnog odbora DPS-a. Na izborima te godine je izabran za poslanika. Nakon raskola DPS-a, bio je jedan od šestorice prvoboraca, članova Glavnog odbora, koji su odmah podržali Đukanovića. Ali, do mjesta načelnika SDB-a 1998. Marković je, uprkos Đukanovićevoj non plus ultra preporuci, stigao i tamo opstao teže nego što se obično misli.

djukanovic-veljovic,,Đukanović povlači neuobičajen potez: vrhunskog policajca Vukašina Maraša promoviše u prosječnog političara, a perspektivnog političara Markovića ‘gura’ u bezbjednjaka – početnika”, zapisao je Šeki Radončić u knjizi Iza maske.

Marković nije dolazio iz policijskih struktura što je, za skeptično udbaško bratstvo, bio presedan. Ministar policije, Maraš, mjesecima je, prije imenovanja Markovića, u Vladi Filipa Vujanovića paralelno bio i šef SDB-a. I nakon toga, Maraš je, kao školovani obavještajac s višedecenijskim iskustvom (uključujući rad pri Savjetu za zaštitu ustavnoga poretka SFRJ, Titovoj ,,službi u službi”) nadzirao operacije  SDB-a. Marković je bio šegrt kod majstora; optužbe opozicije na račun SDB-a su bile uglavnom adresirane na Maraša. Tokom izvjesnih misija, Maraš je za pouzdanog prevodioca izabrao Andriju Jovićevića, tadašnjeg službenika Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Nakon što je Maraš 2001. postao Đukanovićev savjetnik za bezbjednost, favorizovan je za novog ministra Jovićević. Krajem 2002, izbijanjem afere s Moldavkom S.Č. u kojoj je svoje zavjereničke prste umiješao i ministar Jovićević, ispostavilo se da je on za Đukanovića bio pogrešan izbor.

Đukanović je januara 2003. opet postao premijer a novi ministar policije, Milan Filipović, nestranačka ličnost, bio je lišen vjerodostojnog uticaja na SDB. Marković je dobio odriješene ruke, imao oštar sukob s Radojem Martinovićem, šefom operative (agenturna mreža), koji je napustio SDB i jedno vrijeme bio ekspert NVO Grupa za promjene Nebojše Medojevića.  I desilo se – igrom sudbine? – da su porodični problemi bivšeg ministara Jovićevića završili njegovim privođenjem u podgoričku policiju zbog navodnog maltretiranja supruge. Što se Martinovića tiče, brat mu je uhvaćen u švercu cigareta, pa je Grupa za promjene za njega postala prošlost.

DEPARTIZACIJA: Kada je trebalo tajnu službu izmjestiti iz resora MUP-a, novi Zakon o ANB pisan je polagano, slovo po slovo od 2001. i nekoliko je puta probijan rok za usvajanje. Ministar Filipović – čovjek je zaista držao do javno date riječi – zbog toga je 2004. podnio ostavku. Novi ministar policije, Dragan Đurović, bio je za SDB nebitna epizoda. Kao posljednja od bivših jugoslovenskih službi, SDB Crne Gore 2005. konačno mijenja ime, nominalno se ,,departizuje” i izmješta iz MUP-a. Za novo sjedište ANB-a, zgradu propale državne Montenegrobanke u Podgorici, plaćeno je pet miliona eura, još tri miliona za njenu adaptaciju. ,,Od portira do direktora ANB-a”, izvještavaju Vijesti, ,, svi imaju specijalne identifikacione kartice. Neke prostorije u novoj zgradi neki od zaposlenih nikada neće vidjeti. Sistem kontrole bilježiće kretanje unutar zgrade i u svakom trenutku je moguće znati ko je imao uvid u određeni dokument”.

Tek u protekle tri godine javnost je stekla makar maglovitu predstavu o formatu tajne službe. I to ne bez porođajnih muka; kada je Vanja Ćalović ispred NVO MANS zatražila slobodan pristup informacijama o broju prisluškivanih i praćenih građana, na kućnu adresu je oktobra 2006. dobila emotivno Markovićevo pismo u kome se ukazuje da njeni javni nastupi ,,dovode u pitanje povjerenje građana u ANB”!

I obrnuto, povjerenje ANB-a u građane je veliko, jer iz ANB-a tvrde da nadziru svega par desetina građana. Izgleda kako svaki dan (prema podacima iz 2007) 365 aktivnih operativaca i 89 drugih službenika ANB-a valjda još samo zbog navike dolaze na posao i evociraju uspomene iz starih udbaških vremena. ,,Nema sprege državnih institucija i organizovanog kriminala. Crna Gora je bezbjednosno potpuno stabilna”, tvrdi Marković. Čemu onda toliko ANB ljudstvo?

Vladimir JOVANOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo