Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANALIZA CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS), CENTRA ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO CRNE GORE (CIN-CG) I MONITORA: Masovni sporazumi o priznanju krivice za organizovani  kriminal i korupciju

Objavljeno prije

na

Analize presuda  ukazuju na mnoge nelogičnosti,  ozbiljne propuste  u primjeni tog pravnog instituta. Postoji i sumnja u njegovu zloupotrebu

 

Analiza oko 700 presuda Višeg suda u Podgorici, koje su usvojene po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i podgoričkog Višeg državnog tužilaštva (VDT) pokazala je mnoge nelogičnosti i izazvala sumnju u zloupotrebu tog pravnog instituta u našoj državi. Njemu se, kako se pokazalo, uglavnom pribjegavalo u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

To su zaključci sa konferencije koju su ove nedjelje organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i Monitor.

,,Gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni su uslovnim osudama ili nanogicama, a pripadnici kriminalnih organizacija redom su dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima. Možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotreba”, saopštila je tom prilikom novinarka CIN-CG-a Maja Boričić.

Među tužiocima SDT-a najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62). Poslije nje – Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13). Stojanka Radović zaključila je tri sporazuma, a Zorica Milanović i Lidija Vukčević po jedan.

U presudama po sporazumima Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, od 2016. do 2021. godine, mnogo odluka ne sadrži imena tužilaca koji su sklopili sporazume. Od 434 analizirane presude Višeg suda u Podgorici u njih 85, odnosno petini, ne piše ime tužioca koji je dogovorio nagodbu. Gotovo sve ove presude usvojila je sutkinja Vesna Kovačević. U ostalim odlukama, najviše sklopljenih sporazuma imala je tužiteljka Tatjana Begović (67), a odmah nakon nje 59 potpisanih sporazuma ima i sadašnja vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, koja je ranije bila tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tužilac Zoran Vučinić ima 48 dogovorenih nagodbi, Tanja Čolan Deretić 38, Suzana Milić 33, dok 32 zaključena sporazuma ima nedavno izabrana disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić. Nešto manje zaključenih sporazuma imaju tužioci Miloš Šoškić, Željko Tomković, Ljiljana Lakić, Lepa Medenica, Tanja Božović, Grujo Radonjić i Ana Radović.

Najviše sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu usvojio je sudija Višeg suda Predrag Tabaš (140), pa Vesna Moštrokol (132). Sutkinja Vesna Kovačević usvojila je 84 sporazuma, a sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, dok je bio sudija Višeg suda, usvojio je 44 nagodbe. Malo manje od njih usvojili su i predsjednik Višeg suda Boris Savić i sudije tog suda Dragoje Jović, Suzana Mugoša, Ana Vuković, Miljana Pavlićević, Vesna Pean i Evica Durutović.

,,U prilog činjenici da je uloga suda u potpunosti marginalizovana u sporazumnom priznanju krivice, govore i podaci o broju odbijenih sporazuma SDT i podgoričkog Višeg tužilaštva, od strane Višeg suda u Podgorici. Od 2016. do 2021. od 326 zaključenih, odbijeno je samo 10 sporazuma. Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto je ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeno“, navela je još Boričićeva.

Broj odbijenih sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u tom šestogodišnjem periodu još je manji. Od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, uz obrazloženja. Pet zbog odustanka optuženog od sporazuma, jedan je odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić ukazala je na konferenciji da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine. ,,Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine. Već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se može utvrditi da li se ovaj institut koristi pravilno u crnogorskom sistemu”, kaže ona.

Valentina Pavličić ističe  da je analiza rada Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije blaga. ,,To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice. Vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali nemamo zadovoljenje pravde”.

I podaci o povratnicima u vršenju krivičnih djela su veoma zabrinjavajući. SDT je od 2016. do 2021. godine sa njima zaključilo 40, 6 odsto analiziranih sporazuma – od 202 nagodbe, čak 82. Kod Višeg državnog tužilaštva u Podgorici taj broj je i veći. Od 434 analizirana sporazuma, njih 191, odnosno 44 odsto, potpisano je  sa povratnicima. Veliki broj ovih sporazuma potpisan je sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela. Dešavalo se da veću kaznu dobiju neosuđivane osobe, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

Od početka primjene sporazuma, prema riječima Valentine Pavličić, nijesu donijete smjernice neophodne svima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

,,Tužioci su u gotovo svim slučajevima išli ‘daleko ispod zakonskog minimuma’ predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”, kazala je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Kao veoma spornu, istakla je činjenicu da se sporazum o priznanju krivice u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti. ,,Nadležni bi trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu”.

Institut sporazumnog priznanja krivice Viši sud u Podgorici do sada je koristio u budvanskim aferama, u slučaju Svetozara i Miloša Marovića. Stariji Marović se, kao organizator kriminalne grupe koja je Budvu oštetila za preko 45 miliona eura, nagodio da odrobija tri godine i devet mjeseci, da plati 100 hiljada eura, kao i da vrati u budžet nešto preko milion eura. Do danas je nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sin Miloš je takođe u bjekstvu, a nagodio se da u zatvoru provede godinu, i plati 385 hiljada eura. Novac je vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. Ove sporazume zaključio je Boris Savić.

Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice i u slučaju bivšeg izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića, jednog od članova kriminalne grupe Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i direktora kompanije Atlas grupa. Đurđić je je potpunosti priznao krivicu zato što je  po nagovoru Kneževića potpisao garanciju na 12,5 miliona eura, koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama Atlas banke, u vezi sa kupovinom hotela Princes u Baru, a garancije su izdate kompaniji Kaspija properti. Sud je prihvatio da Đurđić bude kažnjen sa šest mjeseci kućnog zatvora, kao i dvije hiljade eura. Morao je da uplati još 200 eura u humanitarne svrhe Javnoj ustanovi Kliničkom centaru Crne Gore, i da plati sudske troškove.

Sporazume o priznanju krivice Viši sud u Podgorici zaključio je i u predmetima Vardar, Klap i Bora – sa 56 osoba i 12 pravnih lica. U tim aferama oprani su milioni, a državi i građanima nanijeta nemjerljiva šteta.

Kaznu kod sporazuma o priznanju krivice dogovaraju okrivljeni i tužilac. No sud može da odbije sporazum ukoliko je dogovorena kazna neadekvatna.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo