Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANALIZA CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS), CENTRA ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO CRNE GORE (CIN-CG) I MONITORA: Masovni sporazumi o priznanju krivice za organizovani  kriminal i korupciju

Objavljeno prije

na

Analize presuda  ukazuju na mnoge nelogičnosti,  ozbiljne propuste  u primjeni tog pravnog instituta. Postoji i sumnja u njegovu zloupotrebu

 

Analiza oko 700 presuda Višeg suda u Podgorici, koje su usvojene po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i podgoričkog Višeg državnog tužilaštva (VDT) pokazala je mnoge nelogičnosti i izazvala sumnju u zloupotrebu tog pravnog instituta u našoj državi. Njemu se, kako se pokazalo, uglavnom pribjegavalo u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

To su zaključci sa konferencije koju su ove nedjelje organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i Monitor.

,,Gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni su uslovnim osudama ili nanogicama, a pripadnici kriminalnih organizacija redom su dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima. Možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotreba”, saopštila je tom prilikom novinarka CIN-CG-a Maja Boričić.

Među tužiocima SDT-a najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62). Poslije nje – Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13). Stojanka Radović zaključila je tri sporazuma, a Zorica Milanović i Lidija Vukčević po jedan.

U presudama po sporazumima Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, od 2016. do 2021. godine, mnogo odluka ne sadrži imena tužilaca koji su sklopili sporazume. Od 434 analizirane presude Višeg suda u Podgorici u njih 85, odnosno petini, ne piše ime tužioca koji je dogovorio nagodbu. Gotovo sve ove presude usvojila je sutkinja Vesna Kovačević. U ostalim odlukama, najviše sklopljenih sporazuma imala je tužiteljka Tatjana Begović (67), a odmah nakon nje 59 potpisanih sporazuma ima i sadašnja vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, koja je ranije bila tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tužilac Zoran Vučinić ima 48 dogovorenih nagodbi, Tanja Čolan Deretić 38, Suzana Milić 33, dok 32 zaključena sporazuma ima nedavno izabrana disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić. Nešto manje zaključenih sporazuma imaju tužioci Miloš Šoškić, Željko Tomković, Ljiljana Lakić, Lepa Medenica, Tanja Božović, Grujo Radonjić i Ana Radović.

Najviše sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu usvojio je sudija Višeg suda Predrag Tabaš (140), pa Vesna Moštrokol (132). Sutkinja Vesna Kovačević usvojila je 84 sporazuma, a sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, dok je bio sudija Višeg suda, usvojio je 44 nagodbe. Malo manje od njih usvojili su i predsjednik Višeg suda Boris Savić i sudije tog suda Dragoje Jović, Suzana Mugoša, Ana Vuković, Miljana Pavlićević, Vesna Pean i Evica Durutović.

,,U prilog činjenici da je uloga suda u potpunosti marginalizovana u sporazumnom priznanju krivice, govore i podaci o broju odbijenih sporazuma SDT i podgoričkog Višeg tužilaštva, od strane Višeg suda u Podgorici. Od 2016. do 2021. od 326 zaključenih, odbijeno je samo 10 sporazuma. Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto je ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeno“, navela je još Boričićeva.

Broj odbijenih sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u tom šestogodišnjem periodu još je manji. Od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, uz obrazloženja. Pet zbog odustanka optuženog od sporazuma, jedan je odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić ukazala je na konferenciji da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine. ,,Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine. Već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se može utvrditi da li se ovaj institut koristi pravilno u crnogorskom sistemu”, kaže ona.

Valentina Pavličić ističe  da je analiza rada Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije blaga. ,,To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice. Vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali nemamo zadovoljenje pravde”.

I podaci o povratnicima u vršenju krivičnih djela su veoma zabrinjavajući. SDT je od 2016. do 2021. godine sa njima zaključilo 40, 6 odsto analiziranih sporazuma – od 202 nagodbe, čak 82. Kod Višeg državnog tužilaštva u Podgorici taj broj je i veći. Od 434 analizirana sporazuma, njih 191, odnosno 44 odsto, potpisano je  sa povratnicima. Veliki broj ovih sporazuma potpisan je sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela. Dešavalo se da veću kaznu dobiju neosuđivane osobe, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

Od početka primjene sporazuma, prema riječima Valentine Pavličić, nijesu donijete smjernice neophodne svima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

,,Tužioci su u gotovo svim slučajevima išli ‘daleko ispod zakonskog minimuma’ predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”, kazala je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Kao veoma spornu, istakla je činjenicu da se sporazum o priznanju krivice u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti. ,,Nadležni bi trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu”.

Institut sporazumnog priznanja krivice Viši sud u Podgorici do sada je koristio u budvanskim aferama, u slučaju Svetozara i Miloša Marovića. Stariji Marović se, kao organizator kriminalne grupe koja je Budvu oštetila za preko 45 miliona eura, nagodio da odrobija tri godine i devet mjeseci, da plati 100 hiljada eura, kao i da vrati u budžet nešto preko milion eura. Do danas je nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sin Miloš je takođe u bjekstvu, a nagodio se da u zatvoru provede godinu, i plati 385 hiljada eura. Novac je vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. Ove sporazume zaključio je Boris Savić.

Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice i u slučaju bivšeg izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića, jednog od članova kriminalne grupe Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i direktora kompanije Atlas grupa. Đurđić je je potpunosti priznao krivicu zato što je  po nagovoru Kneževića potpisao garanciju na 12,5 miliona eura, koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama Atlas banke, u vezi sa kupovinom hotela Princes u Baru, a garancije su izdate kompaniji Kaspija properti. Sud je prihvatio da Đurđić bude kažnjen sa šest mjeseci kućnog zatvora, kao i dvije hiljade eura. Morao je da uplati još 200 eura u humanitarne svrhe Javnoj ustanovi Kliničkom centaru Crne Gore, i da plati sudske troškove.

Sporazume o priznanju krivice Viši sud u Podgorici zaključio je i u predmetima Vardar, Klap i Bora – sa 56 osoba i 12 pravnih lica. U tim aferama oprani su milioni, a državi i građanima nanijeta nemjerljiva šteta.

Kaznu kod sporazuma o priznanju krivice dogovaraju okrivljeni i tužilac. No sud može da odbije sporazum ukoliko je dogovorena kazna neadekvatna.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo