Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANALIZA CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS), CENTRA ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO CRNE GORE (CIN-CG) I MONITORA: Masovni sporazumi o priznanju krivice za organizovani  kriminal i korupciju

Objavljeno prije

na

Analize presuda  ukazuju na mnoge nelogičnosti,  ozbiljne propuste  u primjeni tog pravnog instituta. Postoji i sumnja u njegovu zloupotrebu

 

Analiza oko 700 presuda Višeg suda u Podgorici, koje su usvojene po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i podgoričkog Višeg državnog tužilaštva (VDT) pokazala je mnoge nelogičnosti i izazvala sumnju u zloupotrebu tog pravnog instituta u našoj državi. Njemu se, kako se pokazalo, uglavnom pribjegavalo u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

To su zaključci sa konferencije koju su ove nedjelje organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i Monitor.

,,Gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni su uslovnim osudama ili nanogicama, a pripadnici kriminalnih organizacija redom su dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima. Možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotreba”, saopštila je tom prilikom novinarka CIN-CG-a Maja Boričić.

Među tužiocima SDT-a najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62). Poslije nje – Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13). Stojanka Radović zaključila je tri sporazuma, a Zorica Milanović i Lidija Vukčević po jedan.

U presudama po sporazumima Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, od 2016. do 2021. godine, mnogo odluka ne sadrži imena tužilaca koji su sklopili sporazume. Od 434 analizirane presude Višeg suda u Podgorici u njih 85, odnosno petini, ne piše ime tužioca koji je dogovorio nagodbu. Gotovo sve ove presude usvojila je sutkinja Vesna Kovačević. U ostalim odlukama, najviše sklopljenih sporazuma imala je tužiteljka Tatjana Begović (67), a odmah nakon nje 59 potpisanih sporazuma ima i sadašnja vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, koja je ranije bila tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tužilac Zoran Vučinić ima 48 dogovorenih nagodbi, Tanja Čolan Deretić 38, Suzana Milić 33, dok 32 zaključena sporazuma ima nedavno izabrana disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić. Nešto manje zaključenih sporazuma imaju tužioci Miloš Šoškić, Željko Tomković, Ljiljana Lakić, Lepa Medenica, Tanja Božović, Grujo Radonjić i Ana Radović.

Najviše sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu usvojio je sudija Višeg suda Predrag Tabaš (140), pa Vesna Moštrokol (132). Sutkinja Vesna Kovačević usvojila je 84 sporazuma, a sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, dok je bio sudija Višeg suda, usvojio je 44 nagodbe. Malo manje od njih usvojili su i predsjednik Višeg suda Boris Savić i sudije tog suda Dragoje Jović, Suzana Mugoša, Ana Vuković, Miljana Pavlićević, Vesna Pean i Evica Durutović.

,,U prilog činjenici da je uloga suda u potpunosti marginalizovana u sporazumnom priznanju krivice, govore i podaci o broju odbijenih sporazuma SDT i podgoričkog Višeg tužilaštva, od strane Višeg suda u Podgorici. Od 2016. do 2021. od 326 zaključenih, odbijeno je samo 10 sporazuma. Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto je ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeno“, navela je još Boričićeva.

Broj odbijenih sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u tom šestogodišnjem periodu još je manji. Od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, uz obrazloženja. Pet zbog odustanka optuženog od sporazuma, jedan je odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić ukazala je na konferenciji da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine. ,,Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine. Već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se može utvrditi da li se ovaj institut koristi pravilno u crnogorskom sistemu”, kaže ona.

Valentina Pavličić ističe  da je analiza rada Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije blaga. ,,To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice. Vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali nemamo zadovoljenje pravde”.

I podaci o povratnicima u vršenju krivičnih djela su veoma zabrinjavajući. SDT je od 2016. do 2021. godine sa njima zaključilo 40, 6 odsto analiziranih sporazuma – od 202 nagodbe, čak 82. Kod Višeg državnog tužilaštva u Podgorici taj broj je i veći. Od 434 analizirana sporazuma, njih 191, odnosno 44 odsto, potpisano je  sa povratnicima. Veliki broj ovih sporazuma potpisan je sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela. Dešavalo se da veću kaznu dobiju neosuđivane osobe, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

Od početka primjene sporazuma, prema riječima Valentine Pavličić, nijesu donijete smjernice neophodne svima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

,,Tužioci su u gotovo svim slučajevima išli ‘daleko ispod zakonskog minimuma’ predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”, kazala je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Kao veoma spornu, istakla je činjenicu da se sporazum o priznanju krivice u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti. ,,Nadležni bi trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu”.

Institut sporazumnog priznanja krivice Viši sud u Podgorici do sada je koristio u budvanskim aferama, u slučaju Svetozara i Miloša Marovića. Stariji Marović se, kao organizator kriminalne grupe koja je Budvu oštetila za preko 45 miliona eura, nagodio da odrobija tri godine i devet mjeseci, da plati 100 hiljada eura, kao i da vrati u budžet nešto preko milion eura. Do danas je nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sin Miloš je takođe u bjekstvu, a nagodio se da u zatvoru provede godinu, i plati 385 hiljada eura. Novac je vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. Ove sporazume zaključio je Boris Savić.

Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice i u slučaju bivšeg izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića, jednog od članova kriminalne grupe Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i direktora kompanije Atlas grupa. Đurđić je je potpunosti priznao krivicu zato što je  po nagovoru Kneževića potpisao garanciju na 12,5 miliona eura, koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama Atlas banke, u vezi sa kupovinom hotela Princes u Baru, a garancije su izdate kompaniji Kaspija properti. Sud je prihvatio da Đurđić bude kažnjen sa šest mjeseci kućnog zatvora, kao i dvije hiljade eura. Morao je da uplati još 200 eura u humanitarne svrhe Javnoj ustanovi Kliničkom centaru Crne Gore, i da plati sudske troškove.

Sporazume o priznanju krivice Viši sud u Podgorici zaključio je i u predmetima Vardar, Klap i Bora – sa 56 osoba i 12 pravnih lica. U tim aferama oprani su milioni, a državi i građanima nanijeta nemjerljiva šteta.

Kaznu kod sporazuma o priznanju krivice dogovaraju okrivljeni i tužilac. No sud može da odbije sporazum ukoliko je dogovorena kazna neadekvatna.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo