Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANALIZA CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS), CENTRA ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO CRNE GORE (CIN-CG) I MONITORA: Masovni sporazumi o priznanju krivice za organizovani  kriminal i korupciju

Objavljeno prije

na

Analize presuda  ukazuju na mnoge nelogičnosti,  ozbiljne propuste  u primjeni tog pravnog instituta. Postoji i sumnja u njegovu zloupotrebu

 

Analiza oko 700 presuda Višeg suda u Podgorici, koje su usvojene po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i podgoričkog Višeg državnog tužilaštva (VDT) pokazala je mnoge nelogičnosti i izazvala sumnju u zloupotrebu tog pravnog instituta u našoj državi. Njemu se, kako se pokazalo, uglavnom pribjegavalo u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

To su zaključci sa konferencije koju su ove nedjelje organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i Monitor.

,,Gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni su uslovnim osudama ili nanogicama, a pripadnici kriminalnih organizacija redom su dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima. Možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotreba”, saopštila je tom prilikom novinarka CIN-CG-a Maja Boričić.

Među tužiocima SDT-a najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62). Poslije nje – Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13). Stojanka Radović zaključila je tri sporazuma, a Zorica Milanović i Lidija Vukčević po jedan.

U presudama po sporazumima Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, od 2016. do 2021. godine, mnogo odluka ne sadrži imena tužilaca koji su sklopili sporazume. Od 434 analizirane presude Višeg suda u Podgorici u njih 85, odnosno petini, ne piše ime tužioca koji je dogovorio nagodbu. Gotovo sve ove presude usvojila je sutkinja Vesna Kovačević. U ostalim odlukama, najviše sklopljenih sporazuma imala je tužiteljka Tatjana Begović (67), a odmah nakon nje 59 potpisanih sporazuma ima i sadašnja vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, koja je ranije bila tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tužilac Zoran Vučinić ima 48 dogovorenih nagodbi, Tanja Čolan Deretić 38, Suzana Milić 33, dok 32 zaključena sporazuma ima nedavno izabrana disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić. Nešto manje zaključenih sporazuma imaju tužioci Miloš Šoškić, Željko Tomković, Ljiljana Lakić, Lepa Medenica, Tanja Božović, Grujo Radonjić i Ana Radović.

Najviše sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu usvojio je sudija Višeg suda Predrag Tabaš (140), pa Vesna Moštrokol (132). Sutkinja Vesna Kovačević usvojila je 84 sporazuma, a sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, dok je bio sudija Višeg suda, usvojio je 44 nagodbe. Malo manje od njih usvojili su i predsjednik Višeg suda Boris Savić i sudije tog suda Dragoje Jović, Suzana Mugoša, Ana Vuković, Miljana Pavlićević, Vesna Pean i Evica Durutović.

,,U prilog činjenici da je uloga suda u potpunosti marginalizovana u sporazumnom priznanju krivice, govore i podaci o broju odbijenih sporazuma SDT i podgoričkog Višeg tužilaštva, od strane Višeg suda u Podgorici. Od 2016. do 2021. od 326 zaključenih, odbijeno je samo 10 sporazuma. Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto je ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeno“, navela je još Boričićeva.

Broj odbijenih sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u tom šestogodišnjem periodu još je manji. Od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, uz obrazloženja. Pet zbog odustanka optuženog od sporazuma, jedan je odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić ukazala je na konferenciji da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine. ,,Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine. Već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se može utvrditi da li se ovaj institut koristi pravilno u crnogorskom sistemu”, kaže ona.

Valentina Pavličić ističe  da je analiza rada Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije blaga. ,,To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice. Vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali nemamo zadovoljenje pravde”.

I podaci o povratnicima u vršenju krivičnih djela su veoma zabrinjavajući. SDT je od 2016. do 2021. godine sa njima zaključilo 40, 6 odsto analiziranih sporazuma – od 202 nagodbe, čak 82. Kod Višeg državnog tužilaštva u Podgorici taj broj je i veći. Od 434 analizirana sporazuma, njih 191, odnosno 44 odsto, potpisano je  sa povratnicima. Veliki broj ovih sporazuma potpisan je sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela. Dešavalo se da veću kaznu dobiju neosuđivane osobe, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

Od početka primjene sporazuma, prema riječima Valentine Pavličić, nijesu donijete smjernice neophodne svima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

,,Tužioci su u gotovo svim slučajevima išli ‘daleko ispod zakonskog minimuma’ predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”, kazala je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Kao veoma spornu, istakla je činjenicu da se sporazum o priznanju krivice u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti. ,,Nadležni bi trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu”.

Institut sporazumnog priznanja krivice Viši sud u Podgorici do sada je koristio u budvanskim aferama, u slučaju Svetozara i Miloša Marovića. Stariji Marović se, kao organizator kriminalne grupe koja je Budvu oštetila za preko 45 miliona eura, nagodio da odrobija tri godine i devet mjeseci, da plati 100 hiljada eura, kao i da vrati u budžet nešto preko milion eura. Do danas je nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sin Miloš je takođe u bjekstvu, a nagodio se da u zatvoru provede godinu, i plati 385 hiljada eura. Novac je vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. Ove sporazume zaključio je Boris Savić.

Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice i u slučaju bivšeg izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića, jednog od članova kriminalne grupe Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i direktora kompanije Atlas grupa. Đurđić je je potpunosti priznao krivicu zato što je  po nagovoru Kneževića potpisao garanciju na 12,5 miliona eura, koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama Atlas banke, u vezi sa kupovinom hotela Princes u Baru, a garancije su izdate kompaniji Kaspija properti. Sud je prihvatio da Đurđić bude kažnjen sa šest mjeseci kućnog zatvora, kao i dvije hiljade eura. Morao je da uplati još 200 eura u humanitarne svrhe Javnoj ustanovi Kliničkom centaru Crne Gore, i da plati sudske troškove.

Sporazume o priznanju krivice Viši sud u Podgorici zaključio je i u predmetima Vardar, Klap i Bora – sa 56 osoba i 12 pravnih lica. U tim aferama oprani su milioni, a državi i građanima nanijeta nemjerljiva šteta.

Kaznu kod sporazuma o priznanju krivice dogovaraju okrivljeni i tužilac. No sud može da odbije sporazum ukoliko je dogovorena kazna neadekvatna.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo