Analize presuda  ukazuju na mnoge nelogičnosti,  ozbiljne propuste  u primjeni tog pravnog instituta. Postoji i sumnja u njegovu zloupotrebu

Analiza oko 700 presuda Višeg suda u Podgorici, koje su usvojene po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i podgoričkog Višeg državnog tužilaštva (VDT) pokazala je mnoge nelogičnosti i izazvala sumnju u zloupotrebu tog pravnog instituta u našoj državi. Njemu se, kako se pokazalo, uglavnom pribjegavalo u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

To su zaključci sa konferencije koju su ove nedjelje organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i Monitor.

,,Gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni su uslovnim osudama ili nanogicama, a pripadnici kriminalnih organizacija redom su dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima. Možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotreba”, saopštila je tom prilikom novinarka CIN-CG-a Maja Boričić.

Među tužiocima SDT-a najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62). Poslije nje – Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13). Stojanka Radović zaključila je tri sporazuma, a Zorica Milanović i Lidija Vukčević po jedan.

U presudama po sporazumima Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, od 2016. do 2021. godine, mnogo odluka ne sadrži imena tužilaca koji su sklopili sporazume. Od 434 analizirane presude Višeg suda u Podgorici u njih 85, odnosno petini, ne piše ime tužioca koji je dogovorio nagodbu. Gotovo sve ove presude usvojila je sutkinja Vesna Kovačević. U ostalim odlukama, najviše sklopljenih sporazuma imala je tužiteljka Tatjana Begović (67), a odmah nakon nje 59 potpisanih sporazuma ima i sadašnja vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, koja je ranije bila tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Tužilac Zoran Vučinić ima 48 dogovorenih nagodbi, Tanja Čolan Deretić 38, Suzana Milić 33, dok 32 zaključena sporazuma ima nedavno izabrana disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić. Nešto manje zaključenih sporazuma imaju tužioci Miloš Šoškić, Željko Tomković, Ljiljana Lakić, Lepa Medenica, Tanja Božović, Grujo Radonjić i Ana Radović.

Najviše sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu usvojio je sudija Višeg suda Predrag Tabaš (140), pa Vesna Moštrokol (132). Sutkinja Vesna Kovačević usvojila je 84 sporazuma, a sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, dok je bio sudija Višeg suda, usvojio je 44 nagodbe. Malo manje od njih usvojili su i predsjednik Višeg suda Boris Savić i sudije tog suda Dragoje Jović, Suzana Mugoša, Ana Vuković, Miljana Pavlićević, Vesna Pean i Evica Durutović.

,,U prilog činjenici da je uloga suda u potpunosti marginalizovana u sporazumnom priznanju krivice, govore i podaci o broju odbijenih sporazuma SDT i podgoričkog Višeg tužilaštva, od strane Višeg suda u Podgorici. Od 2016. do 2021. od 326 zaključenih, odbijeno je samo 10 sporazuma. Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto je ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeno“, navela je još Boričićeva.

Broj odbijenih sporazuma Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u tom šestogodišnjem periodu još je manji. Od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, uz obrazloženja. Pet zbog odustanka optuženog od sporazuma, jedan je odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić ukazala je na konferenciji da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine. ,,Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine. Već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se može utvrditi da li se ovaj institut koristi pravilno u crnogorskom sistemu”, kaže ona.

Valentina Pavličić ističe  da je analiza rada Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije blaga. ,,To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice. Vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali nemamo zadovoljenje pravde”.

I podaci o povratnicima u vršenju krivičnih djela su veoma zabrinjavajući. SDT je od 2016. do 2021. godine sa njima zaključilo 40, 6 odsto analiziranih sporazuma – od 202 nagodbe, čak 82. Kod Višeg državnog tužilaštva u Podgorici taj broj je i veći. Od 434 analizirana sporazuma, njih 191, odnosno 44 odsto, potpisano je  sa povratnicima. Veliki broj ovih sporazuma potpisan je sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela. Dešavalo se da veću kaznu dobiju neosuđivane osobe, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

Od početka primjene sporazuma, prema riječima Valentine Pavličić, nijesu donijete smjernice neophodne svima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

,,Tužioci su u gotovo svim slučajevima išli ‘daleko ispod zakonskog minimuma’ predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”, kazala je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Kao veoma spornu, istakla je činjenicu da se sporazum o priznanju krivice u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti. ,,Nadležni bi trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu”.

Institut sporazumnog priznanja krivice Viši sud u Podgorici do sada je koristio u budvanskim aferama, u slučaju Svetozara i Miloša Marovića. Stariji Marović se, kao organizator kriminalne grupe koja je Budvu oštetila za preko 45 miliona eura, nagodio da odrobija tri godine i devet mjeseci, da plati 100 hiljada eura, kao i da vrati u budžet nešto preko milion eura. Do danas je nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sin Miloš je takođe u bjekstvu, a nagodio se da u zatvoru provede godinu, i plati 385 hiljada eura. Novac je vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. Ove sporazume zaključio je Boris Savić.

Viši sud u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice i u slučaju bivšeg izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića, jednog od članova kriminalne grupe Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i direktora kompanije Atlas grupa. Đurđić je je potpunosti priznao krivicu zato što je  po nagovoru Kneževića potpisao garanciju na 12,5 miliona eura, koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama Atlas banke, u vezi sa kupovinom hotela Princes u Baru, a garancije su izdate kompaniji Kaspija properti. Sud je prihvatio da Đurđić bude kažnjen sa šest mjeseci kućnog zatvora, kao i dvije hiljade eura. Morao je da uplati još 200 eura u humanitarne svrhe Javnoj ustanovi Kliničkom centaru Crne Gore, i da plati sudske troškove.

Sporazume o priznanju krivice Viši sud u Podgorici zaključio je i u predmetima Vardar, Klap i Bora – sa 56 osoba i 12 pravnih lica. U tim aferama oprani su milioni, a državi i građanima nanijeta nemjerljiva šteta.

Kaznu kod sporazuma o priznanju krivice dogovaraju okrivljeni i tužilac. No sud može da odbije sporazum ukoliko je dogovorena kazna neadekvatna.

Andrea JELIĆ