Povežite se sa nama

INTERVJU

NAOD ZORIĆ, SLIKAR: Čovjek je za mene svetinja

Objavljeno prije

na

Volim svoj zavičaj, sve svoje žive i mrtve, volim svoju Crnu Goru, sunce, uljane boje, volim zvijezde, ali i pomrčinu. Volim slobodu, njoj se divim skoro kao svecu. I slobodarce ljude. I crtam tog čovjeka. Volim i moj ogroman rad, do rane zore, kad se svađaju noć i jutro. Sve je to moj život, radost i muka, ne bih li bio onaj dobri čovjek i ime Naod bar malo zaustavio od zaborava

 

MONITOR: Već više od dvije sedmice traje izložba slika i crteža, Vaših i Miroslava Mira Šukovića, u Velikoj galeriji SKC u Beogradu. Izložba je dobro primljena kod beogradske publike I kritike. Koliko je sve to za vas značajno ?

ZORIĆ:  Da, izložba je otvorena 13. maja 2022. godine u velikoj galeriji SKC Beograd. I, kao što vi kažete, primljena je odlično. Dodao bih da je veliki broj publike i ljubitelja Šukovićevog i mog stvaralaštva posjetio izložbu. Zašto ne reći da su utisci više nego pohvalni, što mislim da govori o ozbiljnosti kako pripreme izložbe, tako i odnosa prema stvaranju.

Značaj izlaganja, pa i ove izložbe je sagledavanje autora gdje i kuda ide naš rad. Kao i afirmacija crnogorskog stvaralaštva, pa samim tim i nas dvojice i našeg stvaralaštva.

MONITOR: U najavi same izložbe navodi se da je ono što spaja Vaše i Šukovićevo slikarstvo motiv – čovjek. Vaš čovjek je čovjek jedne zemlje, jedne kulture, ili kako ste sami ranije konstatovali, Vi slikate „svoju kost”. Otkud taj motiv i zašto?

ZORIĆ: Čovjek je za mene svetinja. Čovjeka volim, njemu se divim, od njega učim, i ono dobro a bogme i, nekada, loše. Zato volim čovjeka, jer vidim da sam i ja takav – i dobar i loš. Ali se trudim da se ugledam na onog dobrog. Crtajući čovjeka, učim o sebi.

Taj isti čovjek i ti ,,ljudi“ su spojili Šukovića i mene i naše stvaralaštvo. Takvi nas ljudi i razumiju.

MONITOR: Vaše stvaralaštvo dugo traje na likovnoj sceni. Šta je formula tog trajanja?

ZORIĆ: Ko će to znati… Ali slutim da je moje, nazovimo trajanje, rekao bih u – traženju trajanja. Često se pitam šta je to trajanje. Od kad kreće, do kad traje… To me buni, jer ja ne vjerujem u kraj. Vjerujem, u stvari, da kraja nema. Pa, recimo, i da ne vjerujem čvrsto da kraja nema, ne znam s koje strane da mu priđem, da ga zgrabim i čvrsto držim, da bih ga imao. Ma pustio bih ga ja, ono je isuviše meni ozbiljno, a ja volim da se igram. Veoma često se i zaigram, ispustio bih ga.

Mislim da je to trajanje onaj loši čovjek smislio, kao bezobraznu izmišljotinu za neradnike. U umjetnosti se traži maksimum, i više odgovornosti. Ne smiješ da se okrećeš jer vrijeme leti, vrijeme je samo ono što dolazi… Ali moraš biti budan. U trenutku prisutan. Trenutak je čudo, a ne trajanje.

MONITOR: Kritičarka Lucija Đurašković analizirajući Vaše radove konstatuje – Jedan je Naod. Koliko je značajno biti autentičan u umjetnosti i da li je i to dio te formule trajanja?

ZORIĆ: Lucija je divna, a moje ime neobično staro i lijepo.

Svaki slikar je individualac, i još više, izraziti individualac. A čim je takav i još osoben, on je vjerujem i orginalan. Orginalnost je karakter, otisak jedinstven, i takav slikar je dobar slikar.

Umjetnosti je radost mog života, crtanje je moj vazduh koji dišem. Hrabro, sa vjerom i ljubavlju i velikim pregnućem sam krenuo u život umjetnika. Volim svoj zavičaj, sve svoje žive i mrtve, volim svoju Crnu Goru, volim sunce, uljane boje, volim zvijezde, ali i pomrčinu. Volim slobodu, njoj se divim skoro kao svecu.  I slobodarce ljude. I crtam tog čovjeka. Volim i moj ogroman rad, do rane zore, kad se svađaju noć i jutro. Sve je to moj život, radost i muka ne bih li bio onaj dobri čovjek i ime Naod bar malo zaustavio od zaborava.

MONITOR: Kritika primjećuje da se i Vi i Šuković držite čiste likovnosti, ne udvoravajući se novim medijima, ali ni publici lijepim emocijama. Koliko se to nagrađuje na ovim prostorima?

ZORIĆ: A šta je to onda ako nije čista likovnost… Likovnost je vidljiva, ona ljude ,,drma“. Likovnost se gaji, njeguje, ona se istražuje. Meni je presudno važna. Kao i emocija. I to je takođe karakteristrika i kolege Šukovića.

Nagrađuje se, kako kad i zavisno od vremena i okolnosti. Svakako ljudi je prepoznaju, vole, to ne može nestati. Umjetnost je neophodna, ona je uvijek živa kao vatra. Nekada tinja, ali uvijek čovjeka grije.

MONITOR: Izložba je već rezultirala nagradom. Na velikoj balkanskoj izložbi crteža u Modernoj galeriji u Valjevu biće predstavljeni Vaši i Šukovićevi crteži. Kako je došlo do toga i šta za Vas to znači?

ZORIĆ: Tako je, i to je za radovanje. Izlagaćemo po jedan rad, crtež, na velikoj izlozbi crteža u Modernoj galerija Valjevo. Dobili smo poziv, učestvovaćemo na velikoj smotri crteža. Radujemo se.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LUKA PAPIĆ, REDITELJ: Otjelotvorenje metafore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda su neke od prednosti dokumentarnog filma to što lakše prenosi utisak autentičnog i životnog, kao i to što ostavlja puno mogućnosti za eksperimentisanje sa formom

 

Na nedavno održanom 13. UnderhillFestu, međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Podgorici, specijalno priznanje žirija dobio je film Bez u režiji Luke Papića, koji je zajedno sa koscenaristom i producentom filma Srđom Vučom bio gost festivala.

„Tražeći svog nestalog psa, umjetnik začudnih i nestandardnih stavova u centru je moderne apsurdne komedije ispričane kroz dokumentarno-igrani film koji postavlja filozofska, etička i ekološka pitanja. Reditelj Luka Papić vrlo umješno koristi likove sa margina društva da na minimalistički način prikaže trenutno socijal-političko stanje u Srbiji.  Rezultat je zanimljiv i začudan film koji uspješno ispituje odnos čovjeka i psa, čovjeka i umjetnosti kao i njihovo značaj u životu”, stoji u obrazloženju žirija.

Luka Papić je filmsku režiju studirao na Akademiji umjetnosti u Hamburgu. Prije filma Bez režirao je kratki doku-fikšn film Grapevines, kratki dokumentarni Man of Smoke i kratki eksperimentalni Paralel strims.

MONITOR: Film „Bez” je svjetsku premijeru imao na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Nionu gdje ste dobili glavnu nagradu. Zatim Grand Prix na Beldocsu, sad specijalno priznanje žirija na UnderhillFestu. Koliko su Vas sve ove nagrade iznenadile?

PAPIĆ: Nagrade su uvek iznenađenje. Kod nagrada je u velikoj meri bitan i faktor sreće – žiri sačinjen od nekoliko članova, u velikom broju često jako dobrih filmova prepozna neku vrednost i izdvoji tek nekoliko. Najviše nas je iznenadila nagrada iz Niona, jer smo se nakon kratkog i intenzivnog vikenda u Švajcarskoj, kada je bilo premijerno prikazivanje, vratili u Beograd i odmah uleteli u svakodnevne poslove vrlo brzo zaboravljajući i mogućnost nagrade, dok me dan pre dodele nisu pozvali iz organizacije festivala i poslali mi avionsku kartu. Pozitivno nas je iznenadilo i to što ljudi dobro reaguju i na humor i na emocije u filmu, jer iako je publika jako bitna, sa njenom reakcijom se ne može kalkulisati.

MONITOR: Zanimljiv je proces nastanka filma „Bez”, naročito pisanja scenarija. Koliki je bio izazov osmišljavanja narativa koji je između dokumentarnog i fikcije?

PAPIĆ: Scenario, koji je i ostao kičma budućeg filma, napisao sam još 2016. kada sam i snimio neke od prvih kadrova. U pisanju osmislio sam strukturu i načelno zamislio situacije i scene, kao i načine na koje se nešto može inscenirati ili desiti, ali je bilo neophodno da uvek imamo fleksibilnost za promenu plana u bilo kom trenutku. Iako se sve vreme oslanjao na scenario, film je, u manjoj ili većoj meri, menjao svoj oblik u svim fazama procesa – od situacija kada smo na samom setu shvatali šta funkcioniše, a šta ne funkcioniše, pa do poslednjih ruka montaže. Nakon prvog kruga snimanja, producent i koscenarista Srđa Vučo i ja smo izmontirali jednu verziju u kojoj se moglo videti šta zapravo fali filmu i koje su rupe u narativu. Onda smo nastavili sa pisanjem i pokušali da pronađemo nedostajuće situacije i likove. Nakon što smo ih pronašli i dosnimili sve zamišljeno, film je konačan oblik u kojem zaista funkcioniše dobio ponovo u montaži, ali ovaj put sa montažerkom Jelenom Maksimović.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: U međunarodnim odnosima je važno da od svojih neprijatelja ne napravite međusobne prijatelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska unija je daleko više zainteresovana da se Srbija uskladi sa njenom spoljnom i bezbjednosnom politikom, dok je za Ameriku važnije očuvanje regionalne stabilnosti po cijenu neuvođenja sankcija Srbije Rusiji

 

MONITOR: Opozicija u Srbiji kao da nije bila u većem previranju i međusobnim neslaganjima od početka vlasti SNS-a. Borba protiv vlasti kao da je zaboravljena?

VELEBIT: Ovogodišnji izbori u Srbiji su uneli novu dinamiku u politički prostor, pre svega zato što je celokupna opozicija učestvovala na njima za razliku od prethodnih izbora koji su bili bojkotovani od većeg dela opozicije. Parlament više neće biti jednopartijski već će se otvoriti prostor za razmenu mišljenja i unutar institucija. Mislim da je za našu demokratiju dobro  da se posle dužeg vremena čuje različitost mišljenja koja više neće moći da se ignoriše. Ipak, novi raskoli u opoziciji su nas još jednom doveli u situaciju da se više bavimo previranjima unutar opozicije nego ponudom rešenja i ideja koje bi bile alternativa onome što aktuelna vlast nudi. Rat u Ukrajini je dosta uticao i na politička dešavanja u Srbiji tako da je očekivano da će se stranke u narednom periodu najviše baviti pitanjem uticaja posledica rata na Srbiju. Dodatno, ovo će biti prilika i da možda opozicija i vlast nađu zajednički jezik kad je reč o novom spoljnopolitičkom pozicioniraju Srbije. Vlast će sigurno tražiti svoje saveznike i među opozicijom za donošenje nekih nepopularnih odluka u budućnosti koje će imati za cilj dalje distanciranje od Rusije.

MONITOR: Još je burno reagovanje na razgovor Đilas-Vučić, odmah poslije izbora. Djeluje da je vlast imala najviše koristi ne samo od Đilasove inicijative da se sastane sa Vučićem već i žestoke javne osude gotovo svih opozicionih predvodnika. Da li je neka vrsta saradnje opozicije prilikom izbora organa novoformiranog saziva Skupštine Beograda, znak da su postali svjesniji „viših interesa“?

VELEBIT: Svaki korak koji doprinosi smanjenju tenzija je dobar ukoliko postoje iskrene namere i jedne i druge strane za to. U politici je jako bitan tajming, a onda na osnovu toga možemo i da analiziramo susret koji ste pomenuli. Ako je namera Dragana Đilasa bila da se pozicionira kao lider opozicije i da pokaže svoje liderstvo onda je on svoj cilj ispunio. Vučić je na neki načio učinio i uslugu Đilasu tako što mu je dao legitimitet lidera opozicije. Zašto nije razgovarao sa drugim ljudima iz opozicije koji su osvojili možda i bolji rezultat od stranke koju vodi Dragan Đilas? Naravno, ovaj sastanak je značajno uticao na razdor u opoziciji, ali je i pokazao koliko je to jedinstvo neodrživo i da je jedini cilj bio da se ujedinjena opozicija ne raspadne uoči izbora. Mnogi koji su kritikovali ovaj sastanak, uključujući i mene, isticali su argument da su upravo Đilas i ljudi oko njega ranije lepili etikete ’izdajnika’ svakome ko bi se usudio da razgovara ili pregovara sa vlašću. Postavljam pitanje – ko je taj ko može da odredi kada je u redu da se razgovara sa Vučićem, a kada nije?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo