Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, POSLANIK PREDSTAVNIČKOG DOMA PARLAMENTA BIH: BiH i cijeli region trebalo bi da ostanu na zapadnoj strani

Objavljeno prije

1 godina

na

Za BiH, ulazak u EU i NATO, je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju

 

MONITOR: Pred BiH su opšti izbori raspisani za 2. oktobar. Još nema odobrenja finansija za sprovođenje tih izbora, a  rok za to je istekao. Koji je interes onih koji su blokirali donošenje ove  odluke?

KOJOVIĆ: Interes HDZ-a i SNSD-a je da dokažu da je BiH nefunkcionalna i, konsekventno, nepotrebna, jer je nesposobna da obavlja osnovne državne poslove kao što je održavanje izbora. I SNSD i HDZ sanjaju mini etničke države na prostorima na kojima njihova etnička grupa demografski dominira i ove partije žele imati potpunu budžetsku, političku, kulturnu i svaku drugu kontrolu nad tim teritorijama. Sasvim pojednostavljeno, SNSD i HDZ politiku shvataju kao nastavak rata iz devedesetih drugim sredstvima, a aktuelne tektonske promjene u politici i geopolitici im daju nadu da ono što nije bilo moguće tenkovima mogu ostvariti političkim sredstvima.

MONITOR: Bakir Izetbegović očekuje da visoki predstavnik Kristijan Šmit upotrijebi ovlašćenja i deblokira proces sprovođenja izbora. Šta očekujete?

KOJOVIĆ:  Ukoliko HDZ ne prestane blokirati budžetski transfer Šmit će nametnuti odluku o finansiranju izbora. Neće se HDZ puno opirati toj odluci Šmita. Oni odlično znaju da je teško blokirati održavanje izbora. Oni će, u slučaju da im se ne dopadaju izborni rezultati, blokirati njihovu implementaciju, a oni koji poznaju BiH sistem znaju da je to daleko teže riješiti od samog finansiranja glasačkog procesa.

MONITOR: Pregovori o izmjenama Izbornog zakona nisu uspjeli. Koliko je takvom rezultatu doprinio „strani faktor“?

KOJOVIĆ: Strani faktor je trebao biti uključen u ustavnu i izbornu reformu. Uostalom, oni su autori Ustava BiH. Problem je u tome što su ucjene Dodika i Čovića o obimu i vrsti ustavnoizbornih reformi uzete od strane međunarodne zajednice kao aksiomi o kojima se ne može  raspravljati. Dodikov uslov je bio da izmjene ne zadiru u RS i način biranja predstavnika RS-a. S druge strane je Čovićeva fantazija o legitimnom predstavljanju. Suštinski, međunarodna zajednica je kao svoje prihvatila stajališta ovog dvojca koja su nedemokratska, pravno tragikomična i nijedan od tih međunarodnih izaslanika se nikada ne bi usudio da ih predloži u svojoj državi.

MONITOR: Kako ocjenjujete ono što preduzima i govori hrvatski predsednik Zoran Milanović u vezi sa lobiranjem za reprezentativna i teritorijalna prava Hrvata u BiH?

KOJOVIĆ: Mislim da predsjednika Milanovića u ovom trenutku jedino mogu shvatiti i objasniti ljudi koji se bave mentalnim zdravljem. I prije je znao napraviti verbalne incidente i vrijeđati i BiH i njene građane ali u posljednje vrijeme to je toliko eskaliralo da ja počinjem sumnjati da je  zatvoren u neki podrum a da je ovo što gledamo promocija novog lika Sashe Cohena, nekog balkanskog Boruta.

MONITOR: Igor Kalabuhov, ruski ambasador u BiH  javno iznosi prilično nediplomatične stavove. Može li BiH postati ili već jeste postala zemlja ne samo diplomatskog već i političkog odmjeravanja suprotstavljenih moćnika u novom Hladnom ratu?

KOJOVIĆ: Ruska ambasada u Sarajevu, smještena u kičastoj vili koja liči na privatnu kozmetičku kliniku, nalazi se van grada, na samoj entitetskoj liniji prema RS-u. Imao sam par susreta sa ambasadorom Kalabuhovim. Pokazivao mi je jednom na A4 papiru njegov prijedlog novog dizajna zastave BiH. Kao  školski rad. Srpska zastava lijevo, ljiljani u sredini, desno hrvatska  šahovnica i u narednom redu Davidova zvijezda. Ostavio je i prazan prostor u koji, kako reče, možemo staviti još neki znak.

Mslio sam da su diplomati Sovjetkog Saveza odgojeni da mrze sve što je Zapad i kapitalizam, odavno otišli sa diplomatske scene. Sudeći po Kalabuhovu, nisu. Dapače.

S obzirom na brutalnu rusku agresiju protiv Ukrajine i, generalno, svjetskog poretka, upitno je da li se radi samo o hladnom ili o početku vrućeg rata Zapada i Rusije. Najmračnije ideje Lugina, Limonova i drugih ruskih ekstremista koje su od pada Sovjetskog Saveza preživljavale na podrumskim poluilegalnim sastancima konspiratora i samizdat fanzinima, sada su na zvaničnim web stranicama ruskog Ministarstva spoljnih poslova. Spušta se nova željezna zavjesa i moj, a po meni i najvažniji, cilj je da BiH i ako je moguće cijeli region ostane na zapadnoj strani.

MONITOR: Opozicija se držala prilično rezervisano u odnosu na Dodikovo „političko preduzetništvo“ u osamostaljivanju RS-a. Da li bi ona opreznije nastupala u Sarajevu ako bi, poslije oktobra, došla na vlast?

KOJOVIĆ: O Dodiku mislim isto što sam rekao o Milanoviću. Dodao bih  on  bosanski Srbin koji mrzi BiH. To je neka vrsta autoimune bolesti i sigurno nije lako živjeti s tim. Opozicija iz RS-a šalje različite signale. Hrabro su postupali na nekim sjednicama parlamenta RS-a i oborili neke besmislene Dodikove pozive na zaštitu vitalnog etničkog interesa.

Ponekad se u javnosti natječu s njim u srbovanju i veličanju četnika tako da se ponekad čini nejasnim da li bi oni vodili drugačiju politiku ili bi se trudili da ovo što Dodik radi rade bolje.

Želim da vjerujem, nakon mnogo razgovora s njima da bi oni bili daleko odgovorniji i razumniji patneri u vlasti na državnom nivou od Dodika.

Ukoliko opozicija dobije izbore u oba entiteta, mislim da će biti moguće formirati državnu vlast koja će povući BiH naprijed. Postoji ogroman broj teških i važnih pitanja iz prošlosti o kojima se ne slažemo i vjerovatno se i nećemo nikad složiti – mada dopuštam da bi u jednoj boljoj atmosferi i to bilo moguće. Ali mislim da se o pitanjima koja se tiču budućnosti BiH s njima možemo dogovoriti.

MONITOR: BiH je još u „predkandidatskom“ statusu u EU integracijama. Koliko je danas snažna volja građanki i građana BiH da budu dio Unije?

KOJOVIĆ: Vjerovatno slabija nego prije pet godina ali i dalje izuzetno snažna, odnosno dominantna. I ruska agresija na Ukrajinu i pojave poput Trumpa, Johnsona pokazuju koliko su važni savezi demokratskih država sa razumnim rukovodstvima.

Za BiH, ulazak u EU i NATO je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju.

MONITOR: Vaš stav o predlogu Emanuela Makrona da se napravi „evropska politička zajednica“, kao čekaonica za punopravno članstvo?

KOJOVIĆ: Tipično je za ljude njegovog intelekta da se stide  rođaka iz provincije. Ne želim otvarati temu o kolonijalizmu ili o nježnoj predaji Francuske u nacistički zagrljaj, ali da sam na njegovom mjestu vodio bih računa o tome kome je oslobođenje od nacista došlo s mora, a ko se sam izborio. U  retrospektivi smo imali priliku u potpunosti shvatiti francusku vanjsku politiku i Miteranove poteze na početku agresije na BiH devedesetih.

Stvaranje EU je najveći i najuspješniji mirovni projekat u istoriji svijeta.

On se pokazao vrlo koristan i u ekonomskom i u smislu kvaliteta života građana, ali još nije pronašao efikasno sredstvo protiv novoprobuđenog nacionalizma i rasizma pa i islamofobije.

Ruska agresija je za ovih par mjeseci učinila više na kristalisanju vrijednosti na kojima Unija počiva i na shvatanju koliko je važno da Unija ima kapacitet da djeluje jedinstveno, brzo i odlučno nego EU birokratija za nekoliko decenija.

 

Zabrana šetnje u Prijedoru povdom Dana bijelih traka je neljudstvo

MONITOR: Bili ste u Prijedoru povodom obilježavanja Dana bijelih traka. Uobičajena mirna šetnja ovog puta je zabranjena.  Komentar? 

KOJOVIĆ: Komemoracija se sastoji od kratke šetnje kroz grad i okupljanja na trgu. Tu se čitaju imena i godišta ubijene djece. Prezimena koja se ponavljaju po deset, petnaest puta. Slušate koliko su imali godina: tri mjeseca, šesnaest, trinaest, petnaest…

Gradska vlast ne želi to da gleda i sluša i misli da može pobjeći od moralne odgovornosti tako što će zabraniti šetnju ili okupljanje. Ta vlast roditelje ubijene djece godinama zavlači i ne dozvoljava izgradnju ni spomenika toj djeci. Kakvo je to bespameće, idiotluk, neljudstvo…

Nakon ovogodišnje komemoracije – idem svake godine ukoliko sam u mogućnosti, sjednem sa kolegom Mirsadom Hadžikadićem da popijemo kafu u obližnjem kafiću ( koji se, usput rečeno zove Time i spominjem ga jer ga treba bojkovati do bankrota) – gazda nas istjera jer su meni i Mirsadu bijele trake oko ruke. Naravno, razlog zbog koga se takve stvari još događaju je Dodikova retorika mržnje i promocija političke bahatosti. Kao što je njegov projekat otcjepljenja RS-a pokušaj da se pobjegne sa mjesta zločina tako i gradska prijedorska vlast misli da zabranom šetnje ili nepodizanjem spomenika može učiniti da ono što se tu dogodilo 1992. nestane.

Neće i ne može. Tadašnje vlasti su izdale naredbu da svi ne-Srbi obilježe svoje kuće bijelim čaršafima i da pri izlasku iz kuća moraju nositi bijele trake oko ruke. Pobili su 102 nesrpske djece i ubili skoro četiri hiljade Prijedorčana. To su činjenice.

Najgori koncentracioni logori poput Omarske, Keraterma ili Trnopolja su prerušeni u prijedorsku industrijsku zonu, ali za mene i za mnoge druge Bosance i Hercegovce ova imena će zauvijek zvučati kao Aušvic, Treblinka i Jasenovac.

Dok god se vlast u Prijedoru ne počne odnositi prema svemu tome i roditeljima ubijene djece i porodicama žrtava to neće biti mjesto za normalan život nego poluživot na jednom od najvećih ljudskih stratišta.

 

Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije

MONITOR: Odlukama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH traže se izmjene Ustava i Izbornog zakona koje bi postavile pravni temelj da BiH postane građanska država . Kako napraviti iskorak ka BiH kao državi građanki i građana i kako vidite ulogu Naše stranke u tome?

KOJOVIĆ: Ja bih volio da se implementacijom ovih presuda uspostavlja temelj onoga što kolokvijalno zovemo građanska država u BiH. Nažalost, to nije tako. Implementacijom ovih presuda bi se riješila  tek najgrublja diskriminacija prema određenim grupama građana BiH. Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije, baš kao što je demokratija puno više od principa da većina odlučuje.

Naša stranka je predložila model ustavno-izborne reforme koji implementira sve presude i ukida diskriminaciju prema svim grupama, zadržavajući  mehanizme za zaštitu vitalnih interesa etničkih i drugih kolektiva. Naš prijedlog predviđa jednog predsjednika BiH, sa ceremonijalnim ovlastima i ukidanje državnog Doma naroda u smislu da on postaje dio Predstavničkog doma i zadržava sve mehanizme zaštite kolektivnih prava koje je imao Dom naroda. To je jedini prijedlog koji je prošao komisijsku fazu parlamentarne procedure i naći će se na dnevnom redu Predstavničkog doma PSBiH početkom juna.

I od međunarodnih pregovarača i u privatnim razgovorima sa ozbiljnijim ljudima u nacionalnim strankama nam je rečeno – ovo je najbolji prijedlog za BiH. To je evropski, pravedan i racionalan prijedlog koji nikome ne daje prednost. Ali ti koji ga hvale bi završili riječima – Čović i Dodik to nikad neće prihvatiti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo