Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, POSLANIK PREDSTAVNIČKOG DOMA PARLAMENTA BIH: BiH i cijeli region trebalo bi da ostanu na zapadnoj strani

Objavljeno prije

na

Za BiH, ulazak u EU i NATO, je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju

 

MONITOR: Pred BiH su opšti izbori raspisani za 2. oktobar. Još nema odobrenja finansija za sprovođenje tih izbora, a  rok za to je istekao. Koji je interes onih koji su blokirali donošenje ove  odluke?

KOJOVIĆ: Interes HDZ-a i SNSD-a je da dokažu da je BiH nefunkcionalna i, konsekventno, nepotrebna, jer je nesposobna da obavlja osnovne državne poslove kao što je održavanje izbora. I SNSD i HDZ sanjaju mini etničke države na prostorima na kojima njihova etnička grupa demografski dominira i ove partije žele imati potpunu budžetsku, političku, kulturnu i svaku drugu kontrolu nad tim teritorijama. Sasvim pojednostavljeno, SNSD i HDZ politiku shvataju kao nastavak rata iz devedesetih drugim sredstvima, a aktuelne tektonske promjene u politici i geopolitici im daju nadu da ono što nije bilo moguće tenkovima mogu ostvariti političkim sredstvima.

MONITOR: Bakir Izetbegović očekuje da visoki predstavnik Kristijan Šmit upotrijebi ovlašćenja i deblokira proces sprovođenja izbora. Šta očekujete?

KOJOVIĆ:  Ukoliko HDZ ne prestane blokirati budžetski transfer Šmit će nametnuti odluku o finansiranju izbora. Neće se HDZ puno opirati toj odluci Šmita. Oni odlično znaju da je teško blokirati održavanje izbora. Oni će, u slučaju da im se ne dopadaju izborni rezultati, blokirati njihovu implementaciju, a oni koji poznaju BiH sistem znaju da je to daleko teže riješiti od samog finansiranja glasačkog procesa.

MONITOR: Pregovori o izmjenama Izbornog zakona nisu uspjeli. Koliko je takvom rezultatu doprinio „strani faktor“?

KOJOVIĆ: Strani faktor je trebao biti uključen u ustavnu i izbornu reformu. Uostalom, oni su autori Ustava BiH. Problem je u tome što su ucjene Dodika i Čovića o obimu i vrsti ustavnoizbornih reformi uzete od strane međunarodne zajednice kao aksiomi o kojima se ne može  raspravljati. Dodikov uslov je bio da izmjene ne zadiru u RS i način biranja predstavnika RS-a. S druge strane je Čovićeva fantazija o legitimnom predstavljanju. Suštinski, međunarodna zajednica je kao svoje prihvatila stajališta ovog dvojca koja su nedemokratska, pravno tragikomična i nijedan od tih međunarodnih izaslanika se nikada ne bi usudio da ih predloži u svojoj državi.

MONITOR: Kako ocjenjujete ono što preduzima i govori hrvatski predsednik Zoran Milanović u vezi sa lobiranjem za reprezentativna i teritorijalna prava Hrvata u BiH?

KOJOVIĆ: Mislim da predsjednika Milanovića u ovom trenutku jedino mogu shvatiti i objasniti ljudi koji se bave mentalnim zdravljem. I prije je znao napraviti verbalne incidente i vrijeđati i BiH i njene građane ali u posljednje vrijeme to je toliko eskaliralo da ja počinjem sumnjati da je  zatvoren u neki podrum a da je ovo što gledamo promocija novog lika Sashe Cohena, nekog balkanskog Boruta.

MONITOR: Igor Kalabuhov, ruski ambasador u BiH  javno iznosi prilično nediplomatične stavove. Može li BiH postati ili već jeste postala zemlja ne samo diplomatskog već i političkog odmjeravanja suprotstavljenih moćnika u novom Hladnom ratu?

KOJOVIĆ: Ruska ambasada u Sarajevu, smještena u kičastoj vili koja liči na privatnu kozmetičku kliniku, nalazi se van grada, na samoj entitetskoj liniji prema RS-u. Imao sam par susreta sa ambasadorom Kalabuhovim. Pokazivao mi je jednom na A4 papiru njegov prijedlog novog dizajna zastave BiH. Kao  školski rad. Srpska zastava lijevo, ljiljani u sredini, desno hrvatska  šahovnica i u narednom redu Davidova zvijezda. Ostavio je i prazan prostor u koji, kako reče, možemo staviti još neki znak.

Mslio sam da su diplomati Sovjetkog Saveza odgojeni da mrze sve što je Zapad i kapitalizam, odavno otišli sa diplomatske scene. Sudeći po Kalabuhovu, nisu. Dapače.

S obzirom na brutalnu rusku agresiju protiv Ukrajine i, generalno, svjetskog poretka, upitno je da li se radi samo o hladnom ili o početku vrućeg rata Zapada i Rusije. Najmračnije ideje Lugina, Limonova i drugih ruskih ekstremista koje su od pada Sovjetskog Saveza preživljavale na podrumskim poluilegalnim sastancima konspiratora i samizdat fanzinima, sada su na zvaničnim web stranicama ruskog Ministarstva spoljnih poslova. Spušta se nova željezna zavjesa i moj, a po meni i najvažniji, cilj je da BiH i ako je moguće cijeli region ostane na zapadnoj strani.

MONITOR: Opozicija se držala prilično rezervisano u odnosu na Dodikovo „političko preduzetništvo“ u osamostaljivanju RS-a. Da li bi ona opreznije nastupala u Sarajevu ako bi, poslije oktobra, došla na vlast?

KOJOVIĆ: O Dodiku mislim isto što sam rekao o Milanoviću. Dodao bih  on  bosanski Srbin koji mrzi BiH. To je neka vrsta autoimune bolesti i sigurno nije lako živjeti s tim. Opozicija iz RS-a šalje različite signale. Hrabro su postupali na nekim sjednicama parlamenta RS-a i oborili neke besmislene Dodikove pozive na zaštitu vitalnog etničkog interesa.

Ponekad se u javnosti natječu s njim u srbovanju i veličanju četnika tako da se ponekad čini nejasnim da li bi oni vodili drugačiju politiku ili bi se trudili da ovo što Dodik radi rade bolje.

Želim da vjerujem, nakon mnogo razgovora s njima da bi oni bili daleko odgovorniji i razumniji patneri u vlasti na državnom nivou od Dodika.

Ukoliko opozicija dobije izbore u oba entiteta, mislim da će biti moguće formirati državnu vlast koja će povući BiH naprijed. Postoji ogroman broj teških i važnih pitanja iz prošlosti o kojima se ne slažemo i vjerovatno se i nećemo nikad složiti – mada dopuštam da bi u jednoj boljoj atmosferi i to bilo moguće. Ali mislim da se o pitanjima koja se tiču budućnosti BiH s njima možemo dogovoriti.

MONITOR: BiH je još u „predkandidatskom“ statusu u EU integracijama. Koliko je danas snažna volja građanki i građana BiH da budu dio Unije?

KOJOVIĆ: Vjerovatno slabija nego prije pet godina ali i dalje izuzetno snažna, odnosno dominantna. I ruska agresija na Ukrajinu i pojave poput Trumpa, Johnsona pokazuju koliko su važni savezi demokratskih država sa razumnim rukovodstvima.

Za BiH, ulazak u EU i NATO je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju.

MONITOR: Vaš stav o predlogu Emanuela Makrona da se napravi „evropska politička zajednica“, kao čekaonica za punopravno članstvo?

KOJOVIĆ: Tipično je za ljude njegovog intelekta da se stide  rođaka iz provincije. Ne želim otvarati temu o kolonijalizmu ili o nježnoj predaji Francuske u nacistički zagrljaj, ali da sam na njegovom mjestu vodio bih računa o tome kome je oslobođenje od nacista došlo s mora, a ko se sam izborio. U  retrospektivi smo imali priliku u potpunosti shvatiti francusku vanjsku politiku i Miteranove poteze na početku agresije na BiH devedesetih.

Stvaranje EU je najveći i najuspješniji mirovni projekat u istoriji svijeta.

On se pokazao vrlo koristan i u ekonomskom i u smislu kvaliteta života građana, ali još nije pronašao efikasno sredstvo protiv novoprobuđenog nacionalizma i rasizma pa i islamofobije.

Ruska agresija je za ovih par mjeseci učinila više na kristalisanju vrijednosti na kojima Unija počiva i na shvatanju koliko je važno da Unija ima kapacitet da djeluje jedinstveno, brzo i odlučno nego EU birokratija za nekoliko decenija.

 

Zabrana šetnje u Prijedoru povdom Dana bijelih traka je neljudstvo

MONITOR: Bili ste u Prijedoru povodom obilježavanja Dana bijelih traka. Uobičajena mirna šetnja ovog puta je zabranjena.  Komentar? 

KOJOVIĆ: Komemoracija se sastoji od kratke šetnje kroz grad i okupljanja na trgu. Tu se čitaju imena i godišta ubijene djece. Prezimena koja se ponavljaju po deset, petnaest puta. Slušate koliko su imali godina: tri mjeseca, šesnaest, trinaest, petnaest…

Gradska vlast ne želi to da gleda i sluša i misli da može pobjeći od moralne odgovornosti tako što će zabraniti šetnju ili okupljanje. Ta vlast roditelje ubijene djece godinama zavlači i ne dozvoljava izgradnju ni spomenika toj djeci. Kakvo je to bespameće, idiotluk, neljudstvo…

Nakon ovogodišnje komemoracije – idem svake godine ukoliko sam u mogućnosti, sjednem sa kolegom Mirsadom Hadžikadićem da popijemo kafu u obližnjem kafiću ( koji se, usput rečeno zove Time i spominjem ga jer ga treba bojkovati do bankrota) – gazda nas istjera jer su meni i Mirsadu bijele trake oko ruke. Naravno, razlog zbog koga se takve stvari još događaju je Dodikova retorika mržnje i promocija političke bahatosti. Kao što je njegov projekat otcjepljenja RS-a pokušaj da se pobjegne sa mjesta zločina tako i gradska prijedorska vlast misli da zabranom šetnje ili nepodizanjem spomenika može učiniti da ono što se tu dogodilo 1992. nestane.

Neće i ne može. Tadašnje vlasti su izdale naredbu da svi ne-Srbi obilježe svoje kuće bijelim čaršafima i da pri izlasku iz kuća moraju nositi bijele trake oko ruke. Pobili su 102 nesrpske djece i ubili skoro četiri hiljade Prijedorčana. To su činjenice.

Najgori koncentracioni logori poput Omarske, Keraterma ili Trnopolja su prerušeni u prijedorsku industrijsku zonu, ali za mene i za mnoge druge Bosance i Hercegovce ova imena će zauvijek zvučati kao Aušvic, Treblinka i Jasenovac.

Dok god se vlast u Prijedoru ne počne odnositi prema svemu tome i roditeljima ubijene djece i porodicama žrtava to neće biti mjesto za normalan život nego poluživot na jednom od najvećih ljudskih stratišta.

 

Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije

MONITOR: Odlukama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH traže se izmjene Ustava i Izbornog zakona koje bi postavile pravni temelj da BiH postane građanska država . Kako napraviti iskorak ka BiH kao državi građanki i građana i kako vidite ulogu Naše stranke u tome?

KOJOVIĆ: Ja bih volio da se implementacijom ovih presuda uspostavlja temelj onoga što kolokvijalno zovemo građanska država u BiH. Nažalost, to nije tako. Implementacijom ovih presuda bi se riješila  tek najgrublja diskriminacija prema određenim grupama građana BiH. Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije, baš kao što je demokratija puno više od principa da većina odlučuje.

Naša stranka je predložila model ustavno-izborne reforme koji implementira sve presude i ukida diskriminaciju prema svim grupama, zadržavajući  mehanizme za zaštitu vitalnih interesa etničkih i drugih kolektiva. Naš prijedlog predviđa jednog predsjednika BiH, sa ceremonijalnim ovlastima i ukidanje državnog Doma naroda u smislu da on postaje dio Predstavničkog doma i zadržava sve mehanizme zaštite kolektivnih prava koje je imao Dom naroda. To je jedini prijedlog koji je prošao komisijsku fazu parlamentarne procedure i naći će se na dnevnom redu Predstavničkog doma PSBiH početkom juna.

I od međunarodnih pregovarača i u privatnim razgovorima sa ozbiljnijim ljudima u nacionalnim strankama nam je rečeno – ovo je najbolji prijedlog za BiH. To je evropski, pravedan i racionalan prijedlog koji nikome ne daje prednost. Ali ti koji ga hvale bi završili riječima – Čović i Dodik to nikad neće prihvatiti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo