Povežite se sa nama

Izdvojeno

ANKETA: Događaji, ljudi, nade, sumnje  

Objavljeno prije

na

Monitorovi sagovornici govore kako vide proteklu godinu

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Godina koju su pojeli političari

Prethodna godina mi je zatamnila sliku nade u humaniji svijet. Obilježena je  neuspješnom borbom protiv virusa koji je urušio zdravlje, slobodu kretanja, bliskost i komunikaciju. Obilježena je militarizacijom i suludom trkom u naoružanju. Ekskluzivnost uništavanja vlastite vrste profiteri nisu spremni da propuste. Nejaki su bili glasovi za razvoj kvaliteta ljudskog života i života planete.  Bila je to siva pozadina konkretnih haosa u Crnoj Gori.

Borili smo se za elementarni život (protiv kovida i sitomaštva) i mentalno zdravlje (protiv nezamisivog psihološkog nasilja političke elite bivše i sadašnje) kako je ko znao i umio. Sva sreća, odoljeli smo (5 . septembar), bar na tren su ljudi u Crnoj Gori bez obzira na pol, rod, nacionalno i vjersko opredjeljenje bili svjesniji i odgovorniji od klase privilegovanih.

U startu vlast je  suspendovala četiri resora (obrazovanje, kultura, nauka, sport) zadužena za psihološki razvoj, razvoj svijesti i kritičkog mišljenja. Uz „božiju pomoć“  to je dobra platforma za onemoćavanje slobodne misli i duha multikulturalnosti, platforma za održavanje straha i nasilja. Politike rodne ravnopravnosti zaglavljene su u molitvi.

Stidim se i ponižavajuće je što je toliko slabašan glas razuma u Crnoj Gori  i što  civilno društvo nije uspjelo da izrodi alternativu.

Prošle godine u ovo vrijeme bila sam optimističnija, vjerovala sam da je nova vlast manje nasilna i da se da manje korumpirati nego prethodna. Da, bila je to još jedna godina koju su pojeli političari.

 

VANJA ĆALOVIĆ, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA
Izgubljena šansa

U prethodnoj godini smo izgubili šansu da sprovedemo brze i korjenite reforme koje bi omogućile da se otkrije imovina stečena korupcijom i kriminalom, istraže kriminalni poslovi i oduzmu ekstra profiti od tajkuna bliskih sa prethodnim režimom.

Dok je nova većina u parlamentu svakodnevno lomila i saplitala novu Vladu, mnogi članovi Vlade su pokazali da nemaju ni kapaciteta ni volje da naprave otklon od prethodne prakse. Nastavljeno je političko zapošljavanje, a ni po pitanju transparentnosti nismo daleko odmakli. Ni godinu od imenovanja, nova Vlada nije objavila mnoge podatke koje je skrivala prethodna vlast. Na prvom mjestu je autoput, kao najveći projekat u istoriji Crne Gore. Ni dan danas većina građana nema elementarne informacije o problemima u izgradnji tog puta, među najskupljima na svijetu.

Iako je politička većina zablokirala reforme u pravosuđu, Vlada je imala mehanizme da se pozabavi utajom poreza i ekstra profitima tajkuna. Iako su napravljeni neki koraci kad je u pitanju sprečavanje šverca cigareta, mnogo toga nije urađeno, posebno u oblasti evidencije roba, kontrole, ali i prikupljanja podataka od značaja za finansijske istrage. Iz prve ruke sam svjedočila kako se, uprkos pritiscima, te reforme konstantno odlažu, kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta za borbu protiv visoke korupcije. Moglo je biti urađeno mnogo više, ali  su u prvom planu su bila nacionalna pitanja i dramatično širenje govora mržnje. Tako koče reforme oni koji imaju interes da sakriju svoje prljave poslove i onih koji hoće da te poslove preuzmu.

 

BRANO MANDIĆ, PISAC
Populizam, internet i zabuna

Nakon što je 2020. pokazala da se vlast može promijeniti, 2021. je donijela uvid da ta promjena sama po sebi ne garantuje ništa.

Sezona je mnogima prošla u navikavanju da je bivša vlast opozicija, a bivša opozicija vlast. Nakon trideset godina istog rasporeda u klupama, pokazalo se da nije lako razbiti stečenu mentalnu formaciju, pa je utisak komedije zabune bio naglašen.

Kao najveća trauma ostao je kraj ljeta, kad su politički centri i crkvene snage zajedničkim trudom izrodili sukob koji je zemlju držao na nišanu i nadahnuo primitivno političko urlikanje koje se mjesecima prelivalo po internetu.

Dva su grada politički silovana – Nikšić i Cetinje, i u oba smo slučaja imali direktan prenos i medijsku ekstazu u susjednoj Srbiji, što je bio otvoren način da se iz Beograda širi uticaj i kontroliše situacija. Kao i mnoge druge žrtve nasilja, i ovi gradovi su kasnije prepušteni sebi, uz izuzetak od 2 miliona eura honorara koje je Aleksandar Vučić poslao pitomcima nikšićkog DF-a.

Internet je usljed pandemije postao glavno mjesto borbe i političkog obračuna sa neistomišljenicima. Partije su uložile dodatni napor da budu vidljive na društvenim mrežama, što kroz zvanični nastup, što kroz sumnjive bot kampanje. Broj pseudo-medija bez impresuma se nije smanjio, a ministri su forsirali tviter.

Pandemija je tretirana populistički i na mahove, što je dovelo do poraznih rezultata i kolektivne apatije.

E da, na ljeto su došli silni turisti, a Vlada je to pripisala sebi u zasluge, kao da su gosti došli da razgledaju Karađorđevu b.b., a ne more.

 

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA 
Poprilično razočarenje

Ova godina je u oblastima koje ja pratim bila iscrpljujuća i poprilično razočarenje a to nije zbog toga što su bila prevelika očekivanja. Naprotiv. Razočaravajuća je zato što su kritički-orijentisane organizacije civilnog društva i pojedinci svu energiju ulagali u to da zaustavljaju nazadovanje i urušavanje ono malo postignuća što je postojalo, umjesto da se krenulo krupnim koracima naprijed.

Iz ugla procesa evropske integracije Crne Gore, posljednji uspjeh je ostvaren tik pred avgustovske izbore, 30. juna 2020. Tada je otvoreno posljednje preostalo poglavlje 8; dok je posljednje zatvoreno u junu 2017. Nova administracija „hvata zalet“ kao da ima 30 godina vladanja pred sobom. Na dvije održane Međuvladine konferencije između CG i EU tokom ove godine nismo zatvorili ništa. Godina je potrošena da se formiraju radne grupe za poglavlja.

Crna Gora je imala najgori izvještaj o napretku od kad postoje mjerenja. Nije tačno da se izvještaj većinom odnosi na prošlu vlast. Svi ključni kritički tonovi odnose na jasne a problematične tendencije nove vlasti.Veoma je zabrinjavajući stepen neodgovornosti i realtivizovanja stanja stvari, koji seže do totalnog ignorisanja upozorenja koja dolaze od EU.

Nova „kasta“ se odvojila od društva i sebi laska kako sjajno sve napreduje i kako više „nema nepotizma“ (citat). Na ovome se ne smije stati.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Još jedna godina za zaborav

Ova godina je bila još jedna u nizu mučnih, tek nešto bolja od prethodnih 30. Tome je doprinijela najviše nova vlast koja nije ostvarila  značajniji dio obećanja. Bilo je ipak nekoliko dobrih rezultata među kojma su najznačajnji formiranje Tužilačkog savjeta (nakon dugih partijskih trgovina), rekordne zaplijene droge, intenzivne vakcinacije stanovništva, vraćanja Solane Bajo Sekulić u vlasništvo države.

Nije profesionalizovana i oslobođenja neprimjerenog partijskog uticaja nijedna institucija. Došlo je do puke zamjene uticaja DPS-a uticajem onih koji vrše trenutnu vlast. Nijedna partija iz aktuelne vlasti nije se suprotstavila partijskom zapošljavanju. Vlada je doprinijela tom procesu dajući saglasnost na partijsko zapošljavanje „po dubini“ i to kadrova po pravilu bez referenci za obavljanje javnih funkcija. Javni medijski servis RTCG je i dalje pod partijskim uticajem (sada dominantnu ulogu ima DF) a proces preuzimanja je obilježen nezakonitim imenovanjem jednog člana Savjeta RTCG u Skupštini a nastavljen nezakonitim imenovanjem generalnog direktora i direktorice TVCG. I u ovom procesu obilježenom nezakonitostima, sve partije iz vlasti su ćutale. Inicijative Media centra upućene Inspekciji rada sa zahtjevom da se utvrdi zakonitost postupaka imanovanja generalnog direktora i direktorice TVCG ostale su bez adekvatnog odgovora. Očigledna je namjera Inspekcije rada da prikrije nezakonito zapošljavanje u RTCG.

 

RATKA JOVANOVIĆ VUKOTIĆ, NOVINARKA
Nisu ispunjena ni minimalna očekivanja

Nakon smjene trodecenijskog režima, nije bilo realno imati velika očekivanja. Za prvu godinu mandata, bilo je dovoljno da nova vlast ne laže i ne krade, da upristoji odavno zagađeni rječnik na javnoj sceni, da ne uhljebljuje po partijskim zaslugama i da donese nekoliko ključnih zakona bez kojih nije moguće započeti promjene.

Pobjednici avgustovskih izbora pokazali su već u oktobru da ni ta minimalna očekivanja neće biti ispunjena. Zato što su se u parlamentu na okupu našli političari čiji minuli rad, liše nekoliko izuzetaka, nije obećavao da će biti u stanju čak ni da podnesu vlastitu pobjedu, a kamoli da donesu promjene u podijeljenoj, opljačkanoj i moralno posrnuloj Crnoj Gori. Lagali jesu, od obećanih zakona usvojen je samo jedan, i to polovično. Krali nijesu, za razliku od prethodnika, ali jesu bili njihovi saučesnici u nečem mnogo opasnijem – u rasplamsavanju nacionalnih, vjerskih i partijskih podjela. Za šest mjeseci nijesu umjeli da među hiljadama pravnika nađu jednog člana Tužilačkog savjeta, ali jesu uspjeli da sve direktore državnih škola pronađu na – litijama. Usvajanje zakona o porijeklu imovine odgođeno je dok lopovi ne legalizuju sve što su pokrali, a to podstiče masovnu osnovanu sumnju da u krađi državne imovine pod bivšom vlašću nijesu učestvovali samo bivši državni dužnosnici. A što je bilo sa obećanom pravdom pokazao je u utorak snimak iz Bara. Koji ne bismo gledali da vlast cijele godine nije gledala – samo sebe.

 

PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA
Izmrcvarene nade

Proteklu godinu vidim kao godinu izmrcvarene nade. Iako nisam mnogo očekivala od nje, ispostavilo se da je i to malo bilo previše. Prva godina rada prve vlade formirane bez DPS-a pokazala je da je demontiranje monopola mukotrpan i za mnoge bolan i nevoljan proces jer ni nove elite nisu gadljive na privilegije, o čemu najbolje svjedoči njihova alavost na „dubinsko” grabljenje pozicija.To je razjelo najbolji dio povjerenja da su spremni da se izdignu iznad partikularnih interesa, storniraju nacionalistička divljanja i obračunaju se sa logikom nagrađivanja „svojih” – korupcionaškim tovljenjem vlastitog biračkog tijela. Ne mogu, ne žele, neće.

U regionu je, što dobro prepoznaje meni bliska teoretičarka, godina stala između #nisisama (januar) i #nisamprijavila (decembar). Jezivo golemo klupko ispovjesti žena – tučenih, silovanih, seksualno uznemiravanih, ućutkivanih, posramljivanih, ismijavanih, koje su preživjele nasilje isprelo se i razastrlo pred indolentnim institucijama i svima nama.

Samo u Crnoj Gori, za godinu, desila su se dva slučaja femicida. Jer su žene i dalje dobre dok su poslušne i dok su nečije – kćeri, sestre, majke ili supruge. Kuku njima kad to nisu. Crnogorski je medijski prostor, ove godine posebno, i više nego inače, preplavljen mizoginijom i seksizmom. Kroz tu se kaljugu provlači i razapinje svaka žena sa čijim se mišljenjem neko ne slaže, a nad čijim se dostojanstvom i ličnošću bez straha, skrupula i posljedica iživljava.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA
Je li se zalud krečilo

I ovo je jedna od brojnih godina u Crnoj Gori koju su pojeli skakavci. Pad socijal- sadizma DPS-a, daje osjećaj kakve takve mentalne relaksiranosti. Najave nove vlasti da će Crna Gora za par godina dostići nivo Luksemburga, da bi se kasnije komparacija relativizovala sa Slovenijom, djeluju i komično i tužno. Kada uporedim zarade u javnom sektoru Albanije i Kosova, sa zaradama u javnom sektoru Crne Gore, pitam se jesu li nas komšije „prestigle“?  Štaviše, sreća što smo nakon cetinjskih događaja sačuvali mir.

Kroz parlamentarne istrage očekivali smo istine o radnjama bivše vlasti, zbog kojih bi i tužilaštvo moralo da reaguje. No, više afera je otkrivano dok je DPS bio na vlasti nego sada. Partijsko zapošljavanje doživljava apoteozu. Da li se uzalud krečilo?

Događaj, kada je građanin Bara prijetio da će se raznijeti eksplozivom ispred  banke, koja je kolateralizovala  imovinu Primorke, me je dotakao. Činjenica da sin bivšeg radnika, protestuje za privredni kolektiv, nekako mi je vratila nadu da Crna Gora možda nije izgubljena. (Naravno, ne podržavam način protesta koji je mogao da dovede do žrtava). Objekti Primorke su i ruinirani, usljed požara. Valjda da bi se stvorio prostor za stambenu gradnju.

Volio bih da Vlada preuzme zemljište Primorke, i pomogne kroz formu javnog preduzeća, ili partnerstva sa ozbiljnom privatnom kompanijom, ponovno pokretanje proizvodnje. Neka to bude početak raskida sa „ekonomijom prljavog novca“ i raznim „pošiljkama“ koje prolaze kroz Crnu Goru, ili ostaju ovdje…

priredila: Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo