Povežite se sa nama

MONITORING

Šarić odao Keljmendija?

Objavljeno prije

na

Ključne podatke o kontroverznom kosovskom biznismenu Naseru Keljmendiju na osnovu kojih su ga američke vlasti stavile na crnu listu kao narkobosa i zatražile od zemalja našeg regiona zamrzavanje njegove imovine, prema informacijama Monitorovog policijskog izvora, Federalnom istražnom birou (FBI) i Američkoj agenciji za borbu protiv droge (DEA) mogao je pružiti odbjegli narkobos Darko Šarić. Šarić, koji se navodno krije negdje u Južnoj Americi, pokušava da se nagodi sa američkim istražiteljima na taj način što bi im predao u ruke do sada nedodirljivog Keljmendija.

„Za tako nešto postoji velika vjerovatnoća. Amerikanci su to mogli da urade i bez Šarića, ali im je on pomogao, olakšao i ubrzao posao koji rade već duži niz godina”, kaže naš izvor iz crnogorske policije.

Srpski dnevnik Kurir piše da se ništa ne dešava slučajno i da američka Agencija za borbu protiv droge zapravo drži Darka Šarića, koga detaljno obrađuje.

„U zamjenu za svjedočenje na osnovu kojeg bi osudili Keljmendija, Amerikanci su spremni da Šariću pruže neku vrstu zaštite. Šarić je Keljmendijev dugogodišnji poslovni partner. On zna mnoge njegove tajne, ali i način funkcionisanja Keljmendijevog klana, najopasnije kriminalne organizacije u Evropi. Keljmendijevo stavljanje na crnu listu znak je da su Amerikanci i Šarić najvjerovatnije postigli dogovor. Pljevljak ima i lični razlog da se sveti Keljmendiju zato što ga je istisnuo iz podzemlja u Crnoj Gori i preuzeo njegove poslove”, piše Kurir.

Monitorov dobro obaviješteni izvor vjeruje da će bez obzira na otpor balkanskih država, zbog Keljmendijevih jakih političkih veza u svim tim državama, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, doći do zamrzavanja njegove cjelokupne imovine, a zatim i pokretanja krivičnog postupka.

„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse da ne bude uhapšen. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovom mišljenju DEA i FBI će konkretizovati i potkrijepiti tvrdnje da je Naser Keljmendi narkodiler, a do krivičnog postupka će, najvjerovatnije, doći u Bosni i Hercegovini, gdje ima najviše imovine.

„Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama”, napominje naš izvor. „On ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta. Posebno još i to što je pružio ‘pipke’ preko okeana, gdje preko svojih rođaka i drugih članova klana kontroliše u jednom dijelu Njujorka trgovinu drogom i oružjem, kao i ilegalne ulaske Albanaca u SAD”.

Kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija konačno je prošle sedmice američki predsjednik Barak Obama nazvao narkodilerom, i to rame uz rame sa Meksikancem Hoze Antonio Soto Gastelumom i Avganistancem Said Vzir Šarom, stavivši ih svu trojicu na crnu listu američkih vlasti. Obamin izvještaj objavljen je na sajtu Bijele kuće, a Vol strit džurnal pojasnio je da je predsjednik SAD poslao Kongresu pismo u kojem kaže da je nametnuo sankcije prema Zakonu o označavanju stranih narkobosova (Kingpin act).

Američki mediji su prenijeli da to faktički znači da će se Keljmendiju zabraniti ulazak u SAD, ali i da će američke vlasti gdje god to mogu tražiti blokadu imovine i novčanih transakcija za Keljmendija, ali i za članove njegove porodice.

Crnogorskim vlastima depeša iz Amerike, kako se saznaje, stigla je samo dan-dva nakon Obamine izjave. Centralna banka SAD zatražila je od naše Uprave policije da se zamrzne sva imovina kontroverznog kosovskog biznismena u Crnoj Gori. Vijesti su prenijele da je preliminirani zahtjev američkih vlasti upućen Podgorici preko baze Interpola, a zvaničnu odluku o početku zamrzavanja Keljmendijeve imovine donijeće komisija Evropske unije.

Crnogorska Uprava policije je objasnila da će po zahtjevu američke centralne banke postupiti tek kada verifikaciono tijelo EU javno usaglasi svoj stav da li će prihvatiti da se Naseru Keljmendiju zamrzne imovina. Rečeno je i da je osim Podgorici, zahtjev vlasti SAD upućen i u baze drugih regionalnih centralnih biroa Interpola – Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije i Slovenije, gdje se pretpostavlja da Keljmendi ima imovinu ili firme.

Monitorov izvor iz policije tvrdi da Keljmendi, poslije Bosne i Kosova, najviše imovine ima u Crnoj Gori. „Keljmendi u Crnoj Gori ima mnogo više imovine nego što se zvanično zna. Mnogo imovine vodi se na njegove bliske saradnike i prijatelje”.

Naš izvor procjenjuje da će Amerikanci krenuti samo na Keljmendija i njegove najbliže saradnike i porodicu, inače bi posao oko procesuiranja čitavog klana trajao ko zna koliko vremena.

On takođe smatra da će sužavanje prostora za rad Naseru Keljmendiju dovesti do žestokih potresa i prekomponovanja kriminalne scene na takozvanoj avganistanskoj transverzali, ali i u zemljama zapadne Evrope, gdje se protežu pipci ove hobotnice.

„Ovime se napada najjača balkanska heroinska veza i zadaje se jak udarac albanskoj mafiji. Kada dođe do hapšenja Keljmendija, neko drugi će morati da preuzme poslove transporta heroina. Pomjeranja će biti ne samo na avganistanskoj transverzali kroz naš region, već i u njemačkom, austrijskom i švajcarskom podzemlju”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima na udaru će se naći i Keljmendijeva samostalna ciriška heroinska veza Cirih – Štutgart. „Takođe, doći će do udara i na njegovu heroinsku vezu Štutgart – Hamburg, koju održava uz pomoć klana braće Osmani. Njegova mreža je prosto razgranata po čitavoj Evropi”, priča Monitorov izvor.

Samo nekoliko dana ranije samouvjereni Naser Keljmendi je pokušao da diskredituje crnogorske proteste koje predvodi MANS, kada je na račun te nevladine organizacije uplatio čitavih dvjesta eura. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović je novac odmah vratila i saopštila da je Keljmendi time pokušao da kompromituje energiju koja se probudila u Crnoj Gori i koja će dovesti do toga da on i njemu slični više nikada ne zarobe naše institucije, već da završe u zatvoru, a njihova imovina u državnoj kasi.

„Naše institucije sistema su zahvaljujući sprezi pojedinaca sa organizovanim kriminalom omogućile Keljmendiju da nesmetano posluje u Crnoj Gori i tako ga ‘ zadužile’ da se bori za zajedničku stvar – očuvanje takvog sistema”, kazala je Ćalovićeva.

Predsjednik PZP i član Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević je upozorio da balkanska mafija očajnički pokušava da spriječi i blokira EU i NATO integracije. „Balkanska konfederacija organizovanog kriminala ima jasan interes i resurse da ponovo isprovocira međuetničke sukobe i destabilizuje region, kako bi zaštitila svoje unosne pozicije i uticaj”, kaže Medojević.

Upućeni smatraju da se Keljmendi, nakon što je proglašen narkobosom i zahtjeva za zamrzavanje imovine, polako uvlači u klopku. „Kada mu zamrznu sve račune, Keljmendi će morati dalje da srlja u kriminal i na kraju će pasti. On je sada u svojevrsnoj klopci iz koje teško da može da se izvuče”, smatra naš izvor.

Protiv Keljmendija je ranije pokrenuta opsežna međunarodna policijska i finansijska istraga pod nazivom Besa, ali po ocjeni stručnjaka regionalni policijski kapaciteti bi bili nemoćni da se nijesu umiješali Amerikanci.

„Naši sada mogu da ispitaju Keljmendijeve veze sa Britiš tobako i sa Ronhilom. Tu se u smislu privrednog kriminala može naći niz nezakonitosti. Stranci mu odavno ‘dišu za vratom’. Tako su, na primjer, iz satelita snimili šverc Keljmendijevih šlepera sa cigaretama. Snimljene su čak i registarske oznake kamiona. Bilo je pitanje trenutka kada će stranci krenuti na Keljmendija”, kaže naš policijski izvor.

Nesumnjivo je da dešavanja oko Keljmendija potresaju čitav region i da se ugroženim osjećaju još mnogi koje mediji označavaju njegovim bliskim prijateljima.

Posljedice bi mogle stići i one režime u čijim se državama Keljmendi komotno osjećao. Podsjetimo, Naser Keljmendi je na značajnim odredištima u Crnoj Gori bio rado viđen i ugošćen.

Mreža

Monitorov dobro obaviješteni izvor još prije više od pola godine je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši, zvani Žuti.

Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.

Policijski izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burim, Baškim i Ćazim, poznatiji pod nadimkom Feliks, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje.

,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”, tvrdi policijski izvor.

Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u Zapadnoj Evropi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo