Povežite se sa nama

MONITORING

Šarić odao Keljmendija?

Objavljeno prije

na

Ključne podatke o kontroverznom kosovskom biznismenu Naseru Keljmendiju na osnovu kojih su ga američke vlasti stavile na crnu listu kao narkobosa i zatražile od zemalja našeg regiona zamrzavanje njegove imovine, prema informacijama Monitorovog policijskog izvora, Federalnom istražnom birou (FBI) i Američkoj agenciji za borbu protiv droge (DEA) mogao je pružiti odbjegli narkobos Darko Šarić. Šarić, koji se navodno krije negdje u Južnoj Americi, pokušava da se nagodi sa američkim istražiteljima na taj način što bi im predao u ruke do sada nedodirljivog Keljmendija.

„Za tako nešto postoji velika vjerovatnoća. Amerikanci su to mogli da urade i bez Šarića, ali im je on pomogao, olakšao i ubrzao posao koji rade već duži niz godina”, kaže naš izvor iz crnogorske policije.

Srpski dnevnik Kurir piše da se ništa ne dešava slučajno i da američka Agencija za borbu protiv droge zapravo drži Darka Šarića, koga detaljno obrađuje.

„U zamjenu za svjedočenje na osnovu kojeg bi osudili Keljmendija, Amerikanci su spremni da Šariću pruže neku vrstu zaštite. Šarić je Keljmendijev dugogodišnji poslovni partner. On zna mnoge njegove tajne, ali i način funkcionisanja Keljmendijevog klana, najopasnije kriminalne organizacije u Evropi. Keljmendijevo stavljanje na crnu listu znak je da su Amerikanci i Šarić najvjerovatnije postigli dogovor. Pljevljak ima i lični razlog da se sveti Keljmendiju zato što ga je istisnuo iz podzemlja u Crnoj Gori i preuzeo njegove poslove”, piše Kurir.

Monitorov dobro obaviješteni izvor vjeruje da će bez obzira na otpor balkanskih država, zbog Keljmendijevih jakih političkih veza u svim tim državama, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, doći do zamrzavanja njegove cjelokupne imovine, a zatim i pokretanja krivičnog postupka.

„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse da ne bude uhapšen. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovom mišljenju DEA i FBI će konkretizovati i potkrijepiti tvrdnje da je Naser Keljmendi narkodiler, a do krivičnog postupka će, najvjerovatnije, doći u Bosni i Hercegovini, gdje ima najviše imovine.

„Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama”, napominje naš izvor. „On ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta. Posebno još i to što je pružio ‘pipke’ preko okeana, gdje preko svojih rođaka i drugih članova klana kontroliše u jednom dijelu Njujorka trgovinu drogom i oružjem, kao i ilegalne ulaske Albanaca u SAD”.

Kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija konačno je prošle sedmice američki predsjednik Barak Obama nazvao narkodilerom, i to rame uz rame sa Meksikancem Hoze Antonio Soto Gastelumom i Avganistancem Said Vzir Šarom, stavivši ih svu trojicu na crnu listu američkih vlasti. Obamin izvještaj objavljen je na sajtu Bijele kuće, a Vol strit džurnal pojasnio je da je predsjednik SAD poslao Kongresu pismo u kojem kaže da je nametnuo sankcije prema Zakonu o označavanju stranih narkobosova (Kingpin act).

Američki mediji su prenijeli da to faktički znači da će se Keljmendiju zabraniti ulazak u SAD, ali i da će američke vlasti gdje god to mogu tražiti blokadu imovine i novčanih transakcija za Keljmendija, ali i za članove njegove porodice.

Crnogorskim vlastima depeša iz Amerike, kako se saznaje, stigla je samo dan-dva nakon Obamine izjave. Centralna banka SAD zatražila je od naše Uprave policije da se zamrzne sva imovina kontroverznog kosovskog biznismena u Crnoj Gori. Vijesti su prenijele da je preliminirani zahtjev američkih vlasti upućen Podgorici preko baze Interpola, a zvaničnu odluku o početku zamrzavanja Keljmendijeve imovine donijeće komisija Evropske unije.

Crnogorska Uprava policije je objasnila da će po zahtjevu američke centralne banke postupiti tek kada verifikaciono tijelo EU javno usaglasi svoj stav da li će prihvatiti da se Naseru Keljmendiju zamrzne imovina. Rečeno je i da je osim Podgorici, zahtjev vlasti SAD upućen i u baze drugih regionalnih centralnih biroa Interpola – Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije i Slovenije, gdje se pretpostavlja da Keljmendi ima imovinu ili firme.

Monitorov izvor iz policije tvrdi da Keljmendi, poslije Bosne i Kosova, najviše imovine ima u Crnoj Gori. „Keljmendi u Crnoj Gori ima mnogo više imovine nego što se zvanično zna. Mnogo imovine vodi se na njegove bliske saradnike i prijatelje”.

Naš izvor procjenjuje da će Amerikanci krenuti samo na Keljmendija i njegove najbliže saradnike i porodicu, inače bi posao oko procesuiranja čitavog klana trajao ko zna koliko vremena.

On takođe smatra da će sužavanje prostora za rad Naseru Keljmendiju dovesti do žestokih potresa i prekomponovanja kriminalne scene na takozvanoj avganistanskoj transverzali, ali i u zemljama zapadne Evrope, gdje se protežu pipci ove hobotnice.

„Ovime se napada najjača balkanska heroinska veza i zadaje se jak udarac albanskoj mafiji. Kada dođe do hapšenja Keljmendija, neko drugi će morati da preuzme poslove transporta heroina. Pomjeranja će biti ne samo na avganistanskoj transverzali kroz naš region, već i u njemačkom, austrijskom i švajcarskom podzemlju”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima na udaru će se naći i Keljmendijeva samostalna ciriška heroinska veza Cirih – Štutgart. „Takođe, doći će do udara i na njegovu heroinsku vezu Štutgart – Hamburg, koju održava uz pomoć klana braće Osmani. Njegova mreža je prosto razgranata po čitavoj Evropi”, priča Monitorov izvor.

Samo nekoliko dana ranije samouvjereni Naser Keljmendi je pokušao da diskredituje crnogorske proteste koje predvodi MANS, kada je na račun te nevladine organizacije uplatio čitavih dvjesta eura. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović je novac odmah vratila i saopštila da je Keljmendi time pokušao da kompromituje energiju koja se probudila u Crnoj Gori i koja će dovesti do toga da on i njemu slični više nikada ne zarobe naše institucije, već da završe u zatvoru, a njihova imovina u državnoj kasi.

„Naše institucije sistema su zahvaljujući sprezi pojedinaca sa organizovanim kriminalom omogućile Keljmendiju da nesmetano posluje u Crnoj Gori i tako ga ‘ zadužile’ da se bori za zajedničku stvar – očuvanje takvog sistema”, kazala je Ćalovićeva.

Predsjednik PZP i član Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević je upozorio da balkanska mafija očajnički pokušava da spriječi i blokira EU i NATO integracije. „Balkanska konfederacija organizovanog kriminala ima jasan interes i resurse da ponovo isprovocira međuetničke sukobe i destabilizuje region, kako bi zaštitila svoje unosne pozicije i uticaj”, kaže Medojević.

Upućeni smatraju da se Keljmendi, nakon što je proglašen narkobosom i zahtjeva za zamrzavanje imovine, polako uvlači u klopku. „Kada mu zamrznu sve račune, Keljmendi će morati dalje da srlja u kriminal i na kraju će pasti. On je sada u svojevrsnoj klopci iz koje teško da može da se izvuče”, smatra naš izvor.

Protiv Keljmendija je ranije pokrenuta opsežna međunarodna policijska i finansijska istraga pod nazivom Besa, ali po ocjeni stručnjaka regionalni policijski kapaciteti bi bili nemoćni da se nijesu umiješali Amerikanci.

„Naši sada mogu da ispitaju Keljmendijeve veze sa Britiš tobako i sa Ronhilom. Tu se u smislu privrednog kriminala može naći niz nezakonitosti. Stranci mu odavno ‘dišu za vratom’. Tako su, na primjer, iz satelita snimili šverc Keljmendijevih šlepera sa cigaretama. Snimljene su čak i registarske oznake kamiona. Bilo je pitanje trenutka kada će stranci krenuti na Keljmendija”, kaže naš policijski izvor.

Nesumnjivo je da dešavanja oko Keljmendija potresaju čitav region i da se ugroženim osjećaju još mnogi koje mediji označavaju njegovim bliskim prijateljima.

Posljedice bi mogle stići i one režime u čijim se državama Keljmendi komotno osjećao. Podsjetimo, Naser Keljmendi je na značajnim odredištima u Crnoj Gori bio rado viđen i ugošćen.

Mreža

Monitorov dobro obaviješteni izvor još prije više od pola godine je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši, zvani Žuti.

Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.

Policijski izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burim, Baškim i Ćazim, poznatiji pod nadimkom Feliks, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje.

,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”, tvrdi policijski izvor.

Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u Zapadnoj Evropi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo