Povežite se sa nama

MONITORING

Šarić odao Keljmendija?

Objavljeno prije

na

Ključne podatke o kontroverznom kosovskom biznismenu Naseru Keljmendiju na osnovu kojih su ga američke vlasti stavile na crnu listu kao narkobosa i zatražile od zemalja našeg regiona zamrzavanje njegove imovine, prema informacijama Monitorovog policijskog izvora, Federalnom istražnom birou (FBI) i Američkoj agenciji za borbu protiv droge (DEA) mogao je pružiti odbjegli narkobos Darko Šarić. Šarić, koji se navodno krije negdje u Južnoj Americi, pokušava da se nagodi sa američkim istražiteljima na taj način što bi im predao u ruke do sada nedodirljivog Keljmendija.

„Za tako nešto postoji velika vjerovatnoća. Amerikanci su to mogli da urade i bez Šarića, ali im je on pomogao, olakšao i ubrzao posao koji rade već duži niz godina”, kaže naš izvor iz crnogorske policije.

Srpski dnevnik Kurir piše da se ništa ne dešava slučajno i da američka Agencija za borbu protiv droge zapravo drži Darka Šarića, koga detaljno obrađuje.

„U zamjenu za svjedočenje na osnovu kojeg bi osudili Keljmendija, Amerikanci su spremni da Šariću pruže neku vrstu zaštite. Šarić je Keljmendijev dugogodišnji poslovni partner. On zna mnoge njegove tajne, ali i način funkcionisanja Keljmendijevog klana, najopasnije kriminalne organizacije u Evropi. Keljmendijevo stavljanje na crnu listu znak je da su Amerikanci i Šarić najvjerovatnije postigli dogovor. Pljevljak ima i lični razlog da se sveti Keljmendiju zato što ga je istisnuo iz podzemlja u Crnoj Gori i preuzeo njegove poslove”, piše Kurir.

Monitorov dobro obaviješteni izvor vjeruje da će bez obzira na otpor balkanskih država, zbog Keljmendijevih jakih političkih veza u svim tim državama, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, doći do zamrzavanja njegove cjelokupne imovine, a zatim i pokretanja krivičnog postupka.

„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse da ne bude uhapšen. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovom mišljenju DEA i FBI će konkretizovati i potkrijepiti tvrdnje da je Naser Keljmendi narkodiler, a do krivičnog postupka će, najvjerovatnije, doći u Bosni i Hercegovini, gdje ima najviše imovine.

„Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama”, napominje naš izvor. „On ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta. Posebno još i to što je pružio ‘pipke’ preko okeana, gdje preko svojih rođaka i drugih članova klana kontroliše u jednom dijelu Njujorka trgovinu drogom i oružjem, kao i ilegalne ulaske Albanaca u SAD”.

Kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija konačno je prošle sedmice američki predsjednik Barak Obama nazvao narkodilerom, i to rame uz rame sa Meksikancem Hoze Antonio Soto Gastelumom i Avganistancem Said Vzir Šarom, stavivši ih svu trojicu na crnu listu američkih vlasti. Obamin izvještaj objavljen je na sajtu Bijele kuće, a Vol strit džurnal pojasnio je da je predsjednik SAD poslao Kongresu pismo u kojem kaže da je nametnuo sankcije prema Zakonu o označavanju stranih narkobosova (Kingpin act).

Američki mediji su prenijeli da to faktički znači da će se Keljmendiju zabraniti ulazak u SAD, ali i da će američke vlasti gdje god to mogu tražiti blokadu imovine i novčanih transakcija za Keljmendija, ali i za članove njegove porodice.

Crnogorskim vlastima depeša iz Amerike, kako se saznaje, stigla je samo dan-dva nakon Obamine izjave. Centralna banka SAD zatražila je od naše Uprave policije da se zamrzne sva imovina kontroverznog kosovskog biznismena u Crnoj Gori. Vijesti su prenijele da je preliminirani zahtjev američkih vlasti upućen Podgorici preko baze Interpola, a zvaničnu odluku o početku zamrzavanja Keljmendijeve imovine donijeće komisija Evropske unije.

Crnogorska Uprava policije je objasnila da će po zahtjevu američke centralne banke postupiti tek kada verifikaciono tijelo EU javno usaglasi svoj stav da li će prihvatiti da se Naseru Keljmendiju zamrzne imovina. Rečeno je i da je osim Podgorici, zahtjev vlasti SAD upućen i u baze drugih regionalnih centralnih biroa Interpola – Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije i Slovenije, gdje se pretpostavlja da Keljmendi ima imovinu ili firme.

Monitorov izvor iz policije tvrdi da Keljmendi, poslije Bosne i Kosova, najviše imovine ima u Crnoj Gori. „Keljmendi u Crnoj Gori ima mnogo više imovine nego što se zvanično zna. Mnogo imovine vodi se na njegove bliske saradnike i prijatelje”.

Naš izvor procjenjuje da će Amerikanci krenuti samo na Keljmendija i njegove najbliže saradnike i porodicu, inače bi posao oko procesuiranja čitavog klana trajao ko zna koliko vremena.

On takođe smatra da će sužavanje prostora za rad Naseru Keljmendiju dovesti do žestokih potresa i prekomponovanja kriminalne scene na takozvanoj avganistanskoj transverzali, ali i u zemljama zapadne Evrope, gdje se protežu pipci ove hobotnice.

„Ovime se napada najjača balkanska heroinska veza i zadaje se jak udarac albanskoj mafiji. Kada dođe do hapšenja Keljmendija, neko drugi će morati da preuzme poslove transporta heroina. Pomjeranja će biti ne samo na avganistanskoj transverzali kroz naš region, već i u njemačkom, austrijskom i švajcarskom podzemlju”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima na udaru će se naći i Keljmendijeva samostalna ciriška heroinska veza Cirih – Štutgart. „Takođe, doći će do udara i na njegovu heroinsku vezu Štutgart – Hamburg, koju održava uz pomoć klana braće Osmani. Njegova mreža je prosto razgranata po čitavoj Evropi”, priča Monitorov izvor.

Samo nekoliko dana ranije samouvjereni Naser Keljmendi je pokušao da diskredituje crnogorske proteste koje predvodi MANS, kada je na račun te nevladine organizacije uplatio čitavih dvjesta eura. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović je novac odmah vratila i saopštila da je Keljmendi time pokušao da kompromituje energiju koja se probudila u Crnoj Gori i koja će dovesti do toga da on i njemu slični više nikada ne zarobe naše institucije, već da završe u zatvoru, a njihova imovina u državnoj kasi.

„Naše institucije sistema su zahvaljujući sprezi pojedinaca sa organizovanim kriminalom omogućile Keljmendiju da nesmetano posluje u Crnoj Gori i tako ga ‘ zadužile’ da se bori za zajedničku stvar – očuvanje takvog sistema”, kazala je Ćalovićeva.

Predsjednik PZP i član Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević je upozorio da balkanska mafija očajnički pokušava da spriječi i blokira EU i NATO integracije. „Balkanska konfederacija organizovanog kriminala ima jasan interes i resurse da ponovo isprovocira međuetničke sukobe i destabilizuje region, kako bi zaštitila svoje unosne pozicije i uticaj”, kaže Medojević.

Upućeni smatraju da se Keljmendi, nakon što je proglašen narkobosom i zahtjeva za zamrzavanje imovine, polako uvlači u klopku. „Kada mu zamrznu sve račune, Keljmendi će morati dalje da srlja u kriminal i na kraju će pasti. On je sada u svojevrsnoj klopci iz koje teško da može da se izvuče”, smatra naš izvor.

Protiv Keljmendija je ranije pokrenuta opsežna međunarodna policijska i finansijska istraga pod nazivom Besa, ali po ocjeni stručnjaka regionalni policijski kapaciteti bi bili nemoćni da se nijesu umiješali Amerikanci.

„Naši sada mogu da ispitaju Keljmendijeve veze sa Britiš tobako i sa Ronhilom. Tu se u smislu privrednog kriminala može naći niz nezakonitosti. Stranci mu odavno ‘dišu za vratom’. Tako su, na primjer, iz satelita snimili šverc Keljmendijevih šlepera sa cigaretama. Snimljene su čak i registarske oznake kamiona. Bilo je pitanje trenutka kada će stranci krenuti na Keljmendija”, kaže naš policijski izvor.

Nesumnjivo je da dešavanja oko Keljmendija potresaju čitav region i da se ugroženim osjećaju još mnogi koje mediji označavaju njegovim bliskim prijateljima.

Posljedice bi mogle stići i one režime u čijim se državama Keljmendi komotno osjećao. Podsjetimo, Naser Keljmendi je na značajnim odredištima u Crnoj Gori bio rado viđen i ugošćen.

Mreža

Monitorov dobro obaviješteni izvor još prije više od pola godine je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši, zvani Žuti.

Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.

Policijski izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burim, Baškim i Ćazim, poznatiji pod nadimkom Feliks, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje.

,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”, tvrdi policijski izvor.

Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u Zapadnoj Evropi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo